28. Internacionalni festival Sarajevo Sarajevska zima, Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore: Tag, Collegium Artisticum, 10. 3. — 21. 3. 2012.

Uspostavljanje granica između zemalja bivše Jugoslavije i poslije 20 godina, još uvijek svakodnevno dobija nove dimenzije i varijacije. Skupina onih samoprozvanih moćnika koji odlučuju o tome koja granica i gdje će se povući i danas, urušava zadate i ustaljene okvire, a sve s objašnjenjem stvaranja novog, preporođenog društva. Ovakvo krajnje utopijsko, ali još više nerealno promišljanje vladajućih elita, dovodi nas u stanje egzistencije ispunjene “konstantnim strahom” od toga da li ćemo se jedno jutro probuditi i čuti na vijestima da je nova granica između država uspostavljena upravo u našem stanu. Kako se boriti protiv ovog rascjepkavanja čovjeka i njegovog hronotopa? 

Jedan od načina otpora ovakvom pritisku i ksenofobiji je bolje, ponovno upoznavanje s bliskim susjedima koji su deceniju prije zajedno s nama predstavljali kulturni identitet jedne iste zemlje. Već nekoliko godina unazad umjetnici i kulturni radnici intenzivno rade na obnavljanju ili uspostavljanju novih komunikacija u svrhu normalizacije odnosa i prevazilaženja prepreka ustanovljenih državnim politikama i granicama. Tako je Festival Sarajevska zima 2012. u Bosni i Hercegovini ugostio umjetnike iz Crne Gore, koji pritom naglašavaju da su do sada uspostavili saradnju s Hrvatskom i Makedonijom, ali da nisu imali priliku predstaviti svoju umjetničku scenu u Bosni i Hercegovini. Festival Sarajevska Zima se, tako, pokazao kao dobar način povezivanja umjetnika iz ove dvije države, a sve s ciljem boljeg upoznavanja crnogorske savremene likovne umjetnosti od strane bosanskohercegovačke publike.

U sklopu 28. Internacionalnog festivala Sarajevska zima, Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore postavilo je skupnu izložbu Tag u sarajevskoj gradskoj galeriji Collegium Artisticum. Sam naziv izložbe je simptomatičan. Riječ tag u najširem smislu znači oznaka. Međutim, značenje riječi tag u kontekstu naziva ove izložbe ukazuje na ključne riječi u forum diskusijama na Internetu, pri čemu se različite diskusije mogu tematski povezati isključivo ukoliko imaju iste oznake. Deset umjetnika s područja Crne Gore predstavilo je lokalnu savremenu umjetničku scenu upravo kroz različite prakse i jedinstvenu tematiku. Ona se tiče tematiziranja problema s kojima se suočava današnje društvo, a to su tranzicija, globalizam, konzumerizam i recesija.

Svi radovi su nasta(ja)li u periodu od 2009. do 2012. godine. Kada ih posmatramo kao cjelinu, postavljeni su tako da hronološkim nizom odaju utisak evolucije društva i čovjeka. Polazeći od mitskih motiva pa sve do sadašnjih tehnoloških dostignuća, detektiraju se problemi koji su u uskoj vezi s onim što se nama kao kastriranom društvu dešava danas. Umjetnici iz Crne Gore su dijagnosticirali aktualne probleme recesijskog i tranzicijskog doba, te ih pokušali izdvojiti. S tim u vezi, Irena Pejović Lagator fotografijama koje su dio performans instalacije Eksperiment društva ograničene odgovornosti, predstavlja rolne računa iz supermarketa koje gore u vatri nastaloj od upaljene električne sijalice. Spirale rolni potrošačkih računa postavljene su na stol usred prirodnog ambijenta (šume) u doba noći. Jedino osvjetljenje dolazi od upaljenih sijalica, kojima se u prvi plan ističe pomenuti potrošački materijal. Na jednoj od fotografija pored stola je uprizorena i sama umjetnica, kao posmatrač svoje instalacije, koja kontrastima prirodno/tehnološko i svjetlost/mrak potencira problem konzumerizma i doba stalnog povećavanja cijena artikala neophodnih za održavanje egzistencije.

Posebno naglašen segment izložbe jeste onaj koji u prvi plan ističe subjektivitet, identitet i paradoks savremene društvene paradigme, ogledan u “konzumerizmu gdje i sami postajemo predmetom konzumacije”. Nada Kažić instalacijom Haljina, ogledalo, ogledalo, haljina (2012), urađenom od djelića ogledala i postavljenom na zid galerije, oštrim površinama stakla i različitim oblicima haljina na ženama s potpeticama, uhvaćenih u trenutku plesa, gotovo marširanja, akcentira doba opasnog življenja u kontekstu pomenutog paradoksa. Roman Đuranović kombinovanom tehnikom i radom Lifestyle (2012), prikazuje ženu i muškarca odjevene po posljednjoj modi. Žena nosi usku, drečavo rozu haljinu i malu bijelu torbicu u desnoj ruci, a muškarac košulju, odijelo i kravatu. Oboje imaju ozbiljan, gotovo uštogljen izraz lica, na kojem se ističu ogromne sunčane naočare živih boja, obavezni modni detalj u današnjoj pojavnosti pojedinca. Prikazani su kao nepomične, paralizirane, neaktivne figure, koje nisu tako uhvaćene u pauzi između dvije aktivnosti, nego njihovo mirovanje odaje uštogljenost i besciljnost. Umjetnik ovim radom ukazuje na problematiku građenja osobnog stila, budući da je uniformisanost ono što je nametnuto kao standard koji se treba poštovati, ali i na pasivnost pojedinaca, koji postaju doslovno lutke na koje se kače određeni odjevni komadi. 

Agresivne političke medijske nastupe koji su često na ivici nadrealizma ironično predstavlja Siniša Radulović. On u video radu Joy (2012, 3 min. i 20 sec.) u pozu rukovanja postavlja jednog bezglavog i drugog uniformisanog političara koji umjesto glave ima plavu zastavu i ubacuje motiv zmaja koji širi krila nad vodom, a uz to još pušta zvuk škljocanja fotoaparata koji ih fotografira i melodiju Beethovenove 9. simfonije u d-molu. Zvuk fotoaparata koji fotografira političare u pomenutoj pozi čuje se u vremenskom razmaku od pola minute, te do kraja video rada dobija iritirajuću notu. Ivanka Vana Prelević instalacijom Zastave (2010), rađenom kombinovanom tehnikom, kroz nekoliko zastava s parolama poput Ja sam terorista u umjetnosti, Ko to tamo reciklira, Klupko je tek počelo da se odmotava identificira naslove iz novina i drugih medija, ali ih pritom šaljivo i istovremeno ozbiljno, s puno pronicljivosti, okreće sa svrhom odbrane umjetnosti, zastupajući kreativni i umjetnički način njihovog prezentiranja. Skulpture zastava na kojima su aplicirani naslovi iz dnevnih novina postavljene su u centralni dio galerije kao svjedoci današnjeg „društva spektakla“. Na svakoj zastavi s obje strane nalazi se neka parola slična pomenutim, koje više ne funkcioniraju na senzacionalistički način privlačenja naše pažnje, kao što to čine kada ih pročitamo u novinama, već služe kao konektori koji putem ironije podsjećaju da umjetnost treba prepoznati okolnosti savremenog društva, s ciljem njegovog demistificiranja.

Kroz različite umjetničke postupke, umjetnici iz Crne Gore su tematizirali iste probleme savremenog društva, koje dijele sve zemlje bivše Jugoslavije, uz određene nijanse. Teme koje obrađuju, način i umjetnička sredstva koja upotrebljavaju, prepoznatljivi su i sarajevskoj publici. Uprkos ranama iz bliske prošlosti, trudu vladajućih elita da se granice potcrtaju, ova izložba je pokazala da, bar na nivou savremene kulturne produkcije, bitne razlike ne postoje. Posebno s obzirom na fizički veoma ograničen geografski i kulturni prostor zemalja nastalih rascjepom SFRJ, predstavljanja tekućih praksi susjeda su veoma dragocjena i unose malo propuha u dugogodišnje samoizolovane kulturne sisteme koji su svoje reference tražili daleko izvan srodnih kulturnih sredina u bliskom okruženju. Kako ovakva predstavljanja savremenog stvaralaštva u regionu ne bi bili izuzeci, već postali uobičajena praksa, neophodne su izložbe ovog tipa, koje povezuju zemlje zatečene u istim problemima.

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa ‘Kultura 2007-2013’ Europske Komisije. Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske Unije.