Programom Posvoji Prostor otvaraju se vrata Prostora akterima u Splitu i okolici, kako onima koji nemaju prostor za provedbu aktivnosti, tako i onima koji u ovom pozivu vide način da svoj rad i aktivnosti besplatno predstave u Prostoru. Hub Prostor sastoji se od nekoliko multifunkcionalnih prostorija koje mogu ugostiti različite vrste aktivnosti: izložbe, radionice, predavanja, izvedbe, projekcije, diskusije, kratkoročne umjetničke intervencije i druge.

Poziv je otvoren za sve koji se bave kulturom, suvremenom umjetnošću, edukacijom te uključuju raznoliku publiku, posebice mlade ili ranjive skupine. Prednost pri odabiru imat će aktivnosti participativnog karaktera, a prijavljene aktivnosti moraju biti otvorene za javnost i besplatne. Prostor se može posvojiti na maksimalno jedan dan. Moguće je prijaviti samo jedan prijedlog aktivnosti po prijavitelju u tekućoj godini.

Prijave su otvorene do 23. siječnja, a prijavni obrazac i uvjeti korištenja nalaze se na poveznici.

U medijskom kaosu koji nas okružuje, ne čudi da Ante misli da zna sve o radu udruga u kulturi. U politikantskim pokušajima “analiziranja” kulturnog sektora, u kojima se svjesno zanemaruje način funkcioniranja javnih natječaja i institucionalnih procedura kako bi se financiranje udruga prikazalo kao ideološki motivirano, njegovi se akteri svode na puko sredstvo manipulacije – osobito pred onima koji ne razumiju što kulturni rad uopće jest.

Takva retorika stvara začarani krug iz kojeg je teško izići: politička podijeljenost plodno je tlo za brzo širenje dezinformacija, koje potom dodatno raspiruju podjele i nagrizaju povjerenje u medije i institucije koje bi trebale držati društvo na okupu. Korak unatrag; da je Ante bio zainteresiran za razgovor, a ne za mansplaining jednoj radnici u kulturi, onda bi iz prve ruke mogao saznati precizne informacije. 

Nevidljivi procesi rada

Vrijeme u kojem živimo i radimo naziva se kognitivnim kapitalizmom; radi se o sustavu u kojem znanje, informacije i kreativnost postaju središnji proizvodni resursi. Najvrjedniji bi, barem u teoriji, trebao biti upravo onaj rad koji se ne može pospremiti na policu: ideja, koncept, inovacija, spoznaja, sposobnost da se misli drugačije. Sve što pokreće suvremeno društvo – od tehnologije do inovacija – dijelom počiva na takvom nevidljivom radu – na mišljenju, učenju, promišljanju. 

Naravno, ne radi se tu samo o apstraktnom “radu uma”, nego i o vrlo materijalnim, često brutalno potplaćenim oblicima rada koji taj sustav održavaju – od radnika Globalnog juga koji proizvode hardvere, moderiraju sadržaj ili treniraju algoritme, do logističkih i servisnih lanaca bez kojih tehnologija ne bi mogla funkcionirati. No čak i ako se zadržimo unutar konteksta suvremenih kulturnih institucija i umjetničkih praksi, nevidljivost kognitivnog rada ostaje strukturni problem.

Tako kad dođemo do umjetnosti, književnosti, teorije ili kustoskih praksi, znanje odjednom gubi svoju ekonomsku legitimnost. Kreativnost prestaje biti resurs i postaje “hir”. Intelektualni rad se banalizira do neprepoznatljivosti, kao da iza njega ne stoje godine obrazovanja, razvoj ideja, višemjesečna ili višegodišnja istraživanja, stalne revizije i spora kristalizacija misli – sve ono što prethodi “gotovom djelu”, a rijetko se prepoznaje kao rad. 

Budući da na takve oblike rada ne možemo primijeniti klasična ekonomska mjerila produktivnosti poput jasnog radnog vremena, broja proizvedenih jedinica ili neposrednog, kvantificiranog učinka, dolazi do krize samog pojma vrijednosti rada. Kako ističe filozof André Gorz u knjizi Nematerijalni rad: spoznaja, vrijednost i kapital (TIM press, 2015.), “spoznaju je, za razliku od općeg društvenog rada, nemoguće prevesti i mjeriti jednostavnim apstraktnim jedinicama. (…) Ona obuhvaća i označava veliku raznolikost heterogenih, to jest nesumjerljivih sposobnosti, među njima prosudbu, intuiciju, estetski ukus, razinu obrazovanja i informiranosti, sposobnost usvajanja i prilagodbe (…) od matematičkog računa do retorike i umijeća uvjeravanja sugovornika, od tehnoznanstvenog istraživanja do izuma estetskih normi.” 

Jeftina manipulacija i moralna panika

Intelektualni rad nije specifičnost kulturnog sektora, no kulturni i umjetnički rad u velikoj se mjeri temelji upravo na takvom tipu rada. Unatoč tome, postoji izostanak interesa za razumijevanje načina na koji nezavisni kulturni sektor funkcionira. U javnom prostoru to se najčešće očituje kroz kritike usmjerene na financiranje udruga u kulturi, pri čemu se intelektualni rad i usluge prikazuju kao nejasni i problematični, uz impliciranje netransparentnog trošenja javnih sredstava. Sve se to dodatno legitimira tvrdnjom da “nije riječ o ideološkom pitanju”, iako se u praksi problematiziraju upravo oni koje se bave temama poput rodne ravnopravnosti, migracija, LGBT prava ili antifašizma.

Kao sumnjiva ili neuobičajena prikazuje se čak i činjenica da se većina kulturne proizvodnje odvija kroz projekte, s velikim brojem vanjskih suradnika_ca i malim brojem stalno zaposlenih, iako je riječ o strukturnoj realnosti sektora s kojom su najmanje sretni oni koji u njemu rade. 

Sad bi možda valjalo načiniti kakav popis intelektualnih usluga ili pak detaljno razjasniti kako izgleda rad na jednoj izložbi ili kakvom umjetničkom festivalu – objasniti da svaki projekt treba prijaviti na natječaj za financiranje, pa zatim angažirati, idealno, producenta, tehničara, fotografa, snimatelja, dizajnera, kustosa, istraživača, lektora, prevoditelja, PR, administraciju i računovodstvo, među ostalim. I da sve te ljude treba platiti za njihov angažman. Ali, cilj “kritičara” nije razjasniti te procese nego stvoriti moralnu paniku jeftinim manipulacijama koje zapravo dovode u pitanje cjelokupnu realnost pa se više ne možemo dogovoriti što je istina i sama rasprava postaje nemoguća.

Umjesto razuma na snagu stupaju strah i ljutnja; informacijski se prostor razara preokretanjem činjenica, stvaranjem teorija zavjera, stvarajući podjelu na poželjne i nepoželjne.

Kultura kao destabilizirajuća sila

Iako takav diskurs možda nije otvoreno represivan, štetan je jer funkcionira po istim principima koje koje Jason Stanley opisuje u knjizi How Fascism Works: The Politics of Us and Them (Random House, 2018). Uvodi se, dakle, hijerarhija vrijednosti među građanima: jedni se prikazuju kao produktivni i korisni, dok se drugi guraju u kategoriju suvišnih, neozbiljnih ili se prikazuju kao teret sustava. Ta umjetna podjela stvara dojam da kultura nije jednako legitimna sastavnica društva kao, primjerice, ekonomija.

Kultura koja propituje društvene obrasce tretira se kao destabilizirajuća sila – nešto što “kvari mlade”, remeti tradiciju ili “nameće” nepoželjne ideje. To je način da se kritička misao svodi na devijaciju, a ne na nužan element demokratskog života. U takvom okviru raste i sumnja – iako optužbe nisu argumentirane, emocionalno su učinkovite jer potiču bijes i osjećaj nepravde.

Upravo zato takav diskurs ima ozbiljne posljedice: on proizvodi klimu nepovjerenja, delegitimizira kulturni sektor i potiče društvene podjele, koristeći pritom iste mehanizme koji obilježavaju autoritarne i isključive političke projekte. Kultura sama postaje laka meta masovnih zabluda i jeftinih podjela. Lakše ju je proglasiti prijetnjom kada ne priznajemo da bez rada u kulturi nema ni kritičkog društva, ni demokracije, ni sposobnosti da stvarnost sagledamo izvan onoga što nam je propisano.

U tom kontekstu, pitanje “A što ti zapravo radiš?” prestaje biti puka znatiželja i postaje simptom šireg društvenog nerazumijevanja. Kulturni rad nije hobi, nije slobodno vrijeme koje se slučajno prelilo u profesiju, niti je parazitiranje na javnim sredstvima. Riječ je o radu koji proizvodi javno dobro: kritičko mišljenje, simboličke okvire, kolektivnu memoriju, prostore dijaloga i otpora. Odvija se sporo, u periodima prividne neproduktivnosti, nakon kojih se kondenzira “rezultat” – tekst, izložba, knjiga, film, predavanje ili koncept. No ti se rezultati često promatraju kao spontani bljeskovi inspiracije, a ne kao ishod dugotrajnog i složenog intelektualnog ulaganja. Upravo zato što djeluje indirektno i bez trenutnog, kvantificiranog učinka, takav oblik rada ima potencijal dugoročno mijenjati društvo.

Odbacivanje kritičkog i kreativnog rada kao “suvišnog” ili “neozbiljnog” nije slučajno; to je instrument kontrole i očuvanja statusa quo. I zato se, iznova i iznova, napada kultura. Jer umjetnice, pisci, performerice, kustosi, istraživačice – svi mi imamo jednu opasnu karakteristiku – možemo zamisliti drugačije društvo. A tko može zamisliti drukčije društvo, može ga poželjeti. A tko ga poželi – možda će ga jednom i tražiti. Zaštita kulturnog rada stoga znači i očuvanje prostora za kritičko mišljenje, pluralizam i refleksiju, a time i osnovnih kapaciteta društva da sagleda, propituje i mijenja vlastitu stvarnost.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Iza scene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Organizacije se mogu prijaviti za jednu od tri kategorija na temelju godišnjeg proračuna u fiskalnoj 2023. godini. Prvu kategoriju čine organizacije s godišnjim proračunom do 500 000 eura, drugu od 500 000 do dva milijuna eura, a treću organizacije s proračunom većim od dva milijuna eura.

Fondacija Art Explora odabranim projektima će dodijeliti tri nagrade u vrijednosti od 50 000 eura, posebnu nagradu žirija u vrijednsti od 20 000 eura i jednu nagradu javnosti u vrijednosti od 10 000 eura.

Kandidati mogu predočiti novi ili postojeći projekt s novom dimenzijom, a cilj je potaknuti eksperimentiranje u sklopu razvoja novih praksi i sudjelovanja javnosti. Dozvoljena je samo jedna prijava po organizaciji, a kandidati moraju predstaviti cjelokupni predviđeni proračun projekta pri čemu alokacija od 50 000 € ne predstavlja više od 80% prikazanog proračuna.

Za više detalja o prijavi i natječaju možete se javiti mailom ili posjetiti stranicu Fondacije.

Prijave se vrše putem online obrasca do 6. rujna.

Culture Hub poručuje: “Na ovaj način želimo otvoriti Prostor akterima u Splitu i okolici; kako onima koji nemaju prostor za provedbu aktivnosti, tako i onima koji u ovom pozivu vide način da svoj rad i aktivnosti besplatno predstave u Prostoru.”

Prostor se sastoji od nekoliko multifunkcionalnih prostorija koje mogu ugostiti različite tipove aktivnosti poput izložbi, radionica, predavanja, projekcija, diskucija ili kratkoročnih umjetničkih intervencija.

Prednost pri odabiru imaju aktivnosti participativnog karaktera, a prijavljene aktivnosti moraju biti otvorene za javnost i besplatne. Prostor se može posvojiti maksimalno na jedan dan.

Prijava mora sadržavati:

• ime/naziv provoditelja
• naziv aktivnosti i kratki opis
• trajanje aktivnosti i željeni datum provedbe 
• posebne tehničke zahtjeve, ako ih ima

Moguće je prijaviti samo jedan prijedlog aktivnosti po prijavitelju u tekućoj godini.

Više detalja o pozivu možete pronaći ovdje.

Prijave se vrše mailom, a rok je 15. veljače.

Autonomni centar- ACT u partnerstvu s Mrežom mladih Hrvatske, a uz potporu Ministarstva socijalne politike i mladih, provodi projekt ACTivni mladi u Međimurju. Cilj je projekta osnažiti mlade te članove udruga i savjeta mladih za aktivno sudjelovanje u razvoju lokalne zajednice. Mladima se želi pružiti znanje kako bi sami oblikovali stavove o problemima koji ih se tiču te se u skladu s time uključili u njihovo rješavanje.

Mreža mladih Hrvatske (MMH) savez je udruga mladih i za mlade koji osnažuje mlade za aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvu, doprinosi razvoju kvalitetnih politika za mlade i civilnog društva. U svom radu zastupa članice i teži djelovati u interesu svih mladih putem umrežavanja, zagovaranja, informiranja, neformalnog obrazovanja i istraživanja, zalažući se za suradnju s tijelima javne vlasti, odgojno obrazovnim i znanstvenim institucijama, akterima civilnog društva i medijima. Krajnji cilj organizacije društvo je koje odgovara na potrebe mladih i afirmira njihove potencijale.

Da bi naučili kako dobiti priliku za sudjelovanje u procesu kreiranja i provođenja lokalne politike za mlade, nužno ih je osnažiti kroz davanje mogućnosti, vještina, znanja, iskustava, razvoja, ali i adekvatne potpore, što se želi postići ovim projektom. Također, održat će se savjetovanja za udruge i Savjete mladih o uspostavi volonterskih programa, rada s volonterima, osobnim koristima volontiranja, kao i zajednička volonterska akcija svih uključenih u projekt. S obzirom na to da umrežavanje olakšava suradnju i traženje partnera te povećava socijalni kapital, provest će se mapiranje udruga i Savjeta mladih kako bi se dobio jasniji uvid u sve udruge mladih koje su aktivne u Međimurskoj županiji, a mladima koji se bave sličnim područjem omogućiti upoznavanje s njihovim kolegama. 

Projekt je namijenjen mladima koji su članovi ili volonteri udruga i savjeta mladih, a prva aktivnost su četiri cjelodnevne radionice koje će održati  iskusni treneri iz Mreže mladih Hrvatske, na teme politike za mlade, politička pismenost i rad s mladima, javno zagovaranje i razvoj zajednice, koje će se održati 26. i 27. veljače te 4. i 5. ožujka 2016. od 9 do 15 sati u Multimedijskoj dvorani Autonomnog centra- ACT. Prijave za sudjelovanje na radionicama i uključivanje u projekt otvorene su do 23. veljače, a zainteresirani se mogu prijaviti putem obrasca. 

“Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju mijenjaju se pravila igre u financiranju organizacija civilnog društva, međutim, još uvijek nema temelja za optimistične tvrdnje o spremnosti Hrvatske da povuče ponuđena sredstva i osigura održivost i nastavak razvoja nevladinog sektora koji je već sada poželjan poslodavac za jednog od 58 građana Hrvatske. Naime, već mjesec dana navedene organizacije civilnog društva od nadležnih ministarstava čekaju informacije o proceduri definiranja prioriteta za financiranje od 2014. do 2020., a prema informacijama Središnje agencije za financiranje i ugovaranje, radne skupine započinju s radom tijekom ovog mjeseca!

Od 2014. do 2020. novac iz Europskog socijalnog fonda (ESF-a), jednog od najvećih europskih izvora financiranja projekata i programa, bit će dostupan samo onima koji su obuhvaćani unaprijed definiranim područjima financiranja. S obzirom da je ESF uspostavljen radi smanjivanja razlika u razvoju između država članica EU-a i europskih regija s ciljem jačanja gospodarske i socijalne kohezije, prioriteti financiranja prilagođeni su realnom stanju na terenu te svaka država za sebe definira svoje prioritete. Tako je, primjerice, civilni sektor u Velikoj Britaniji usmjeren na malo i srednje poduzetništvo, no ukoliko bi se ovakva politika primijenila pri definiranju prioriteta financiranja ESF-a za Hrvatsku, održivost organizacija civilnog društva bila bi nemoguća. 

S obzirom da organizacije civilnog društva u Hrvatskoj doprinose demokratizaciji, zaštiti ljudskih prava i jačanju vladavine prava, smatramo da je neophodno hitno uključiti predstavnike civilnog sektora u izradu prioriteta za ostvarivanje potpora organizacijama civilnog društva.

K tome, upravo je nevladin sektor izvor prihoda državnog proračuna te novih radnih mjesta: prema podacima Ministarstva financija, u odnosu na 2010. godinu kada su organizacije civilnog društva zapošljavale 17.724 osobe, u 2011. zabilježen je rast na 18.667 zaposlenih što iznosi preko 5%.

Stoga, u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, 87 organizacija civilnog društva traži od Ministarstva financija i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU da informira javnost o procesu donošenja odluka o definiranju prioriteta za financiranje od 2014. do 2020. te da uključi predstavnike civilnog sektora u izradu prioriteta i procedura financiranja”. 

Pismo u integralnom obliku zajedno s listom udruga potpisnica možete preuzeti ovdje. 

Izvor: GONG 

Cilj natječaja jest prikupiti video materijale o radu udruga u Hrvatskoj i odabrati uspješne projekte o kojima će kasnije biti snimljene reportaže. Opširnijim video prilozima emitiranim u emisiji Cenzura, bit će povećana vidljivost kvalitetnih projekata koji su doprinijeli demokratizaciji i održivom razvoju zajednica. Na taj način bit će pružena podrška daljnjem radu organizacija civilnog društva i istaknuti primjere dobrih praksi. Ovim putem udruge su pozvane do 14. rujna poslati video materijale o svojim projektima. 

Kako ističu iz Cenzure plus, prijavljeni projekti trebaju zadovoljiti kriterij neposredne ili posredne koristi za lokalnu zajednicu – u pogledu povećanja demokratizacije i unaprjeđenja održivog razvoja zajednice. Pritom je najvažniji kriterij važnost društvene promjene koja se dogodila kao izravni ili neizravni utjecaj projekta, dok područja djelovanja mogu biti različita, na primjer područje aktivnog građanstva, socijalnog uključivanja, ekologije, antidiskriminacije i slično.

Dodatne informacije o prijavi, kao i o udruzi Cenzura plus pronađite ovdje. 

Izvor: Cenzura plus

Uvodna izlaganja na okruglom stolu imali su Danijel Škugor iz Agencije za upravljanje državnom imovinom i Igor Vidačak iz Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Dvojac je brojnim predstavnicima civilne scene predstavio neke od smjernica budućeg rada na kriterijima oko dodjele prostora. Kako bi prisutnima bili oprimjereni neki od dosadašnjih modela javno-civilnog partnerstva pri korištenju gradskih i državnih prostora, izlagali su i Toni Vidan iz Zelene akcije koji je predstavio projekt Solarne akademije na Šolti te Marijana Rimanić iz Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade Pogon koja je govorila o participativnom upravljanju prostora dodijeljenog udrugama od strane Grada Zagreba. 

Igor Vidačak napomenuo je kako se u Uredu za udruge već godinama susreću s problemom prostora za funkcioniranje udruga, podsjetivši na istraživanje Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva koje je pokazalo kako tek jedna četvrtina udruga posjeduje sredstava za plaćanje najma duljeg od pola godine. “Kako bi se potaknulo održivo funkcioniranje udruga, potrebno je raditi na transparentnim postupcima dodjele, mjerilima i kriterijima”, naglasio je Vidačak i upozorio na potrebu revizije popisa prostora i udruga, mogućnosti savjetovanja civilnog društva po ovom pitanju te uvođenje ravnoteže između cijene najma i potreba revitalizacije prostora. Uz analizu sadašnjih, netransparentnih praksi dodjele prostora, predstavnicima udruga u ovom je izlaganju svakako je bilo zanimljivo čuti kako Nacionalna zaklada priprema fond za uređenje prostora.  

I tajnik Agencije za upravljanje državnom imovinom Danijel Škugor izašao je sa zanimljivim podatkom. Naime, od travnja 2011. od kada je ova Agencija započela s radom, udrugama je dodijeljeno tek osam prostora po prilično proizvoljnim kriterijima. Smatrajući to lošom praksom, Škugor je istaknuo kako “agencija danas nema jasne kriterije za dodjelu. Naš je posao sada ih utvrditi i objaviti. Također, država treba priznati ulaganja udruga u prostor i odbiti njihov iznos od cijene najma”. Kao korak prema uvođenju uređenog sustava, Škugor je najavio objavu registra nekretnina koje udruge od države ili lokalnih uprava mogu dobiti na korištenje. 

Nakon što su upućeni u trenutno stanje i novosti oko razvoja novih modela za dodjela prostora udrugama, prisutni su kroz raspravu iznijeli svoje prijedloge za poboljšanje sustava. Tako se kroz dinamičnu debatu utvrdilo da je nužno posve transparento objavljivati zahtjeve i obrazloženja (ne)dodjele prostora udrugama, donijeti odluku da se udrugama prostori ne smiju iznajmljivati po komercijalnim cijenama te apsolutno otvaranje rasprave o ovom pitanja prema zainteresiranoj javnosti. Također, nekoliko predstavnika udruga naglasilo je kako broj članova ili rad s korisnicima ne smiju primarno biti kriteriji pri dodjeli prostora za rad te je poželjno opreznije formuliranje ovakvih kriterija.  

Važno je istaknuti kako su raspravi prisustvovale predstavnice uprave Grada Zagreba i članice Povjerenstva za davanje gradskih prostora na privremeno korištenje. Budući da se zaposlenici Grada Zagreb teško odlučuju na izravnu javnu komunikaciju s potražiteljima gradskih prostora, upita, kritika i komentara na rad Povjerenstva bilo je zaista mnogo. Gradskoj upravi predstavnici civilnog društva zamjeraju nekonzistente odluke o dodjeli gradskih prostora i samovolju pri odlučivanju o cijeni najma. Suočene s nezadovoljnima, službenice su tek komentirale kako je Grad Zagreb usvojio kriterije po kojima dodjeljuje prostore koji se u obliku Zaključka od ožujka mogu naći na Internetu, a kako konačnu odluku donosi gradonačelnik. Također, istaknule su kako je teško donijeti jednoobrazne kriterije jer je nadležno Povjerenstvo sačinjeno od predstavnika raznih Gradskih ureda, koji na koncu imaju svoje prioritete i interne prakse vrednovanja udruga.  

Na kraju, čini se bitnim kazati kako je mnogima okrugli stol bilo izvor ključnih informacija. Osim o budućim koracima, ova se tvrdnja zasigurno odnosi i na spomenuti istup predstavnica Grada Zagreba i informacije o novousvojenom Zaključku o davanju gradskih prostora na privremeno korištenje. Naime, u novom dokumentu, koji je donesen bez javne rasprave, uz usvojene kriterije dodjele, najavljene su i promjene cijena najamnina gradskih prostora koje su mnoge udruge dotjerale do ruba bankrota. Upravo zbog ovakvog sustava prenošenja najosnovnijih obavijesti, predstavnicama Grada bilo je teško uvjeriti prisutne kako se u zagrebačkoj upravi transparentno odlučuje. 

U zaključku možemo pohvaliti svaki napor da civilnu scenu uključi u proces odlučivanja o sustavu koji ju održava. No, zabrinjavajuće je da takvih inicijativa i susreta nema dovoljno unatoč tome što interes i potreba za dijalogom zasigurno postoje. Rasprava je pokazala da će najavljene promjene udruge svakako imati pod povećalom.  

P. N. 

Pokretači ove platforme, udruge Pravo ljudski iz Sarajeva, UNSA GETO iz Banjaluke, OKC Abrašević iz Mostara i Centar za stvaralački, istraživački i građanski angažman Grad iz Tuzle, Alter kulturu vide kao strateški korak prema ujedinjenju raspršene i neusklađene kulturno-umjetničke scene Bosne i Hercegovine. Cilj organizatora jest kreiranje prostora za kultivaciju postojećih ali i inicijaciju novih sadržaja te decentralizacija kulture u BiH. “Implementirati zajedničke kulturne i umjetničke programe i projekte nije ni skup ni komplikovan poduhvat, ukoliko se filozofija temelji na partnerstvu“, istakla je Kumjana Novakova, kreativna direktorica Pravo ljudski Film Festivala te dodala da je platforma Alter Kultura otvorena za nove i stare, etablirane i one koji se tek razvijaju, za centralna i lokalna umjetnička udruženja, organizacije, institucije i individualce koji djeluju na području umjetnosti i kulture.  

Alter Kultura će započet u Banjoj Luci 14. i 15. lipnja, nastavit će se u Mostaru od 22. do 24. lipnja te u Tuzli 26. i 27. lipnja, a završiti u Sarajevu 29. i 30. ovog mjeseca. Projekt je financiran kroz program Kultura za razvoj, koji je trogodišnji program financiran sredstvima Vlade Kraljevine Španjolske putem Fonda za ostvarenje milenijskih razvojnih ciljeva. 

KP / Izvor: Klix / Foto: OKC Abrašević

Okupljeni na Cvjetnom trgu odlučili su ukazati na raznolikost i brojnost udruga koje se bave društveno korisnim radom i posluju posve nekomercijalno, a koje su u jeku opće gradske štednje i vala poskupljenja prisiljene svoja programska sredstva trošiti na do tri puta veće najamnine. “Odluka gradonačelnika stigla je na sve adrese udruga, a da o tome nitko nije ranije upozoren. Posljedica će biti gašenje svih organizacija koje si ne mogu priuštiti te iznose za plaćanje najma”, istaknula je na konferenciji za novinare Vanja Škorić iz GONG-a. Osim predstavnice GONG-a, novinarima su se obratile i Sanja Burlović ispred udruge Attack! i Martina Horvat iz Koordinacije udruga za djecu koje su ukazale na netransparentnost donošenja odluka i kratkovidnost gradske politike prema udrugama.  

Građanima je na prosvjedu podijeljeno i otvoreno pismo ugroženih udruga koje se bave građanskim aktivizmom, zaštitom i promicanjem ljudskih prava, pomoći ženama žrtvama obiteljskog nasilja, zaštitom okoliša, aktivnostima mladih, obrazovanjem, umjetnosti i kulturom, u kojem je od gradske uprave zatražena hitna promjena odluke o povećanju i određivanje primjerenih cijena najma za opstanak nekomercijalne aktivnosti, uključivanje zainteresirane javnosti u buduće procese odlučivanja te osiguravanje dodatnih prostora za sve građane i organizacije koje se bave društveno korisnim djelatnostima. Pisanu reakciju zajednički je potpisala 71 udruga sa civilne scene. 

Iako su se prosvjednici na subotnjem okupljanju potrudili glasno artikulirati svoje probleme i zahtjeve kojima bi se istim moglo doskočiti, od Grada Zagreba i dalje nema odgovora. Osim pojedinačnih, šturih i proizvoljnih izjava gradonačelnika Milana Bandića, koji su uostalom stara vijest, nove reakcije donositelja odluka na prozivke civilne scene nismo do sada čuli. 

Tekst otvorenog pisma zagrebačkih organizacija civilnog društva u cijelosti možete pročitati ovdje. 

KP / Foto: Dražen Smaranduj