Manifestacija je ove godine posvećena temi arapskog queera, a otvara je premijera plesne predstave The Love Behind My Eyes libanonskog umjetnika Alija Chahroura. Predstava je dio njegove trilogije Love, a bavi se različitim mitovima o ljubavi i strasti temeljenim na arapskom nasljeđu. Predstava je inspirirana arapskom pričom, koja govori o tragičnoj i zabranjenoj ljubavi između Mohameda Bin Daouda, teologa, učenjaka i pravnika, i Mohameda Bin Jamee, mladića iz Isfahana.

Prije predstave, od 19 sati u dvorištu ZPC-a posjetitelji_ice moći će pogledati video instalaciju Tvoja zemlja Arijane Lekić-Fridrih u kojoj pripadnici manjina iz država arapskog govornog područja izvode pjesmu Tvoja zemlja Vice Vukova.

Intimnost i ljubav, pitanje pripadnosti, rodna podijeljenost i tranzicija, antropologija jezika, hrana, tradicija i suvremenost unutar arapske kulture i zajednice, samo su neke od teme kojima se bavi raznovrsni izvedbeni program ovogodišnjeg izdanja festivala.

U sklopu festivala u Zagrebačkom plesnom centru nastupit će i egipatsko-nizozemski novinar i pripovjedač Mounir Samuel koji će kroz dva dijela svojeg performativnog predavanja The shisha sessions publiku odvesti u skriveni queer svijet sjeverne Afrike i zapadne Azije (16. svibnja u 21 sat) te otkriti svoje osobno putovanje kao trans muškarac, koji je pred očima nizozemske javnosti i svoje egipatske obitelji prešao iz zgodne Nizozemke u neželjenog i prijetećeg Arapina (17. svibnja u 21 sat).

Ukoliko vas zanima ples vogue i kultura ballrooma, moći ćete se priključiti radionici Početci ballrooma i plesa vogue Borisa Vrdoljaka (Boris 007), koja se održava 16. svibnja u terminu od 17:30 do 19:30 u MaMi. Polaznici_e će na radionici učiti elemente plesa vogue Old Way, upoznati se s poviješću ballrooma, natjecateljskim kategorijama na balovima, s važnošću izgradnje sigurnog inkluzivnog prostora te načinima preispitivanja rodnog izražavanja u ballroomu. 

Više o ostalim sadržajima festivala možete saznati na poveznici.

Rezidencija je otvorena svim umjetnicima_cama, neovisno o umjetničkim disciplinama u kojim djeluju. Rezidenti_ce će na Mallorci surađivati s cirkuskom kompanijom, a na Korzici s glumcem, producentom, kustosom i umjetnikom Françoisom Bergoinom.

Uvjeti rezidencije:

• razmjena na Korzici može se odviti u travnju, svibnju ili rujnu 2024. godine, ovisno o dostupnosti sudionika_ca
• razmjena na Mallorci može se odviti od 8. srpnja do 4. kolovoza 2024., u skladu s dostupnosti sudionika_ca
• ukupni honorar za rezidenciju je 1200 EUR (600 EUR za razmjenu na Korzici, 600 EUR za razmjenu na Mallorci)
• rezidentima su pokriveni putni troškovi i smještaj, te dnevnice u iznosu od 50 EUR po danu rezidencije
• po završetku svake razmjene organizirano je predstavljanje projekta za lokalnu zajednicu
• odabrani umjetnici_e mogu sudjelovati na edukativno-radioničarskom programu Springlab na Visu u travnju, koji će okupiti sve izabrane rezidente_ice partnerskih organizacija u tjednom programu treninga i umjetničkih usavršavanja

Prijave se vrše putem online platforme, a za prijavu je potrebna prethodna registracija.

U slučaju poteškoća ili dodatnih upita vezanih uz prijave na rezidencije možete se javiti mailom.

Više informacija o rezidenciji pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 29. veljače.

U okviru besplatnih radionica poezije voditeljice i njezine polaznice i polaznici propitat će postoje li granice između poetskog svijeta i njegovog ostatka u kojem većina nas prebiva iz dana u dan. Na radionicama će polaznice i polaznici učiti očuđavanju naizgled običnog i raskrinkavanju onog što se mistificira i čini udaljenim, i hermetičnim. Aneta Vladimirov i Betina Ilić Grički su za sve polaznice i polaznike pripremile vježbe i igre na kojima će se baviti naslijeđem umjetnosti u likovima nekih od najistaknutijih stanovnika i stanovnica kvarta istočno od Maksimirske šume, a zapadno od Sesveta.

Projekt je dio višemjesečnog programa u kojem Domino istražuje feminističku stranu kvarta, nastoji mapirati kvart iz ženskog pogleda, osnažiti i aktivirati zajednicu stvaranjem zajedničkih feminističkih umjetničkih radova. Više informacija o radionicama i načinu prijave možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 14. veljače.

“Projektom 12 intervencija na glavnom trgu Zagreba nastojimo okupiti društveno-politički angažirane i feminističke umjetničke glasove koji će na jedan dan, prvu subotu u prosincu, zauzeti glavni Trg grada te poslati jasnu kritiku ugrožavanju ženskih prava, homofobiji, transfobiji i sve snažnijim pokušajima re-tradicionalizacije društva. S obzirom na uvriježena okupljanja na Trgu prve subote u mjesecu te prostorne mogućnosti i ograničenja, predlažemo prijavu radova u formi teksta, vizuala, kolaža, crteža, stripa i slično, koji se mogu ostvariti kroz tisak na velikim formatima papira ili platna, a postavom na mobilnim stalcima ćemo nastojati osigurati dobru vidljivost radova. S druge strane, prijavitelji_ce su slobodni_e poslati prijedlog u formi prema vlastitom odabiru!”, poručuju iz Domina.

Na poziv se mogu prijaviti svi zainteresirani s maksimalno dva prijedloga. Honorar je 80 eura bruto, a domino obavlja produkciju radova (print i grafičku pripremu prema dogovoru) te tehničku pomoć, promociju i dokumentaciju rada).

Za prijavu je u mailu s naznakom “12 intervencija” potrebno poslati kratki životopis (do 100 riječi) i kontakt podatke, zajedno s vizualnim rješenjem i kratkim konceptom. Prijaviteljice_i odabranih radova će biti kontaktirane_i u ponedjeljak 27. studenog.

Rok za slanje prijave je do kraja dana 24. studenog.

Izvedbeni program započinje 8. listopada u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo gostovanjem Dore Fodor i Hrvoja Radnića, koji će izvesti rad Beating. Preispitujući odnos i uloge čovjeka i softvera, umjetnica pretvara svoj glas i tijelo u instrument kojim softver upravlja, kokreirajući kompoziciju isprepletenu glasom, zvukom i pretapajućim modulacijama.

Program se nastavlja 9. listopada u Kazalištu KNAP izvedbom predstave Sjećanje u prijevodu plesne umjetnice i vokalistice Silvije Dogan. Izvedba je ujedno posljednji dio trilogije o sjećanju u kojoj umjetnica temi sjećanja pristupa kroz višesmjerne prijevode raznih alata, poput jezika, tijela, zvuka i slike.

Zatvaranje izvedbenog programa, 10. listopada, obilježava predstava u Zagrebačkom plesnom centru, Neuspjeh o opernoj pjevačici i glumici Micaeli Fariñe, koja nastala tijekom ovogodišnje rezidencije argentinskih umjetnika u okviru Sounded Bodies festivala. U projektu su sudjelovali: Micaela Fariña, Gonzalo Quintana, Kika Monte, Mariana Castellucci, Nicolás Pota i Malena Massat. Nakon više od mjesec dana u Zagrebu, umjetnici predstavljaju posebnu koprodukciju i u Zagrebu prikazuju svjetku premijeru Neuspjeha, predstave koja je svoje putovanje započela na najvećem argentinskom festivalu izvedbenih umjetnosti FIBA-Festival Internacional de Buenos Aires.

U okviru festivala održavaju se i dvije radionice u Pogonu Jedinstvo. Dvodnevna radionica Glas kao tijelo, Lucije Barišić odvija se 6. i 7.10., a istražuje eksperimentiranje, improvizaciju, dramske i somatske vježbe te skrivene dimenzije glasa. Radionicu intuitivno-vokalnog komponiranja, 8.10. uoči svog performansa održat će audiovizualna umjetnica Dora Fodor s ciljem istraživanja glasa, zabilježavanja istog grafičkom notacijom i izvedbom zajedničke partiture u okviru radionice.

Raspored možete pronaći ovdje.

Iz najave radionice: “U današnjem društvu neprestano smo okruženi_e više ili manje otvorenim porukama o tome kakva naša tijela trebaju i moraju biti, a te se poruke unutar umjetničkog konteksta, posebice onog izvedbenog i plesnog, samo multipliciraju. To su mjesta na kojima su naša tijela konstantno izložena tuđim pogledima i procjenama te zbog toga vrlo ranjiva, ali ta se ranjivost rijetko prepoznaje i adresira.
Naime, unutar tih konteksta postoji često prešutni, ali zato ništa manje stvarni, pritisak na postizanje “idealnog” tipa tijela, pokreta ili specifične estetike. Taj pritisak, naravno, implicitno podrazumijeva uspostavljanje više i manje vrijednih tipova tijela odnosno pokreta, a tu hijerarhiju potom, nažalost, vrlo lako internaliziramo i ona tako postaje i naše unutarnje mjerilo vlastite vrijednosti i posljedično proizvodi osjećaje nesigurnosti i anksioznosti.

Na ovoj ćemo radionici zato, kroz niz psihodramskih zadataka, imati prilike zajedno bolje upoznati vlastiti sram, saznati kako utječe na naše ponašanje i pokušati ga bolje razumjeti kako bi ga, možda, barem malo smanjile_i i ostvarile_i kvalitetniji odnos s njim. Radit ćemo u maloj grupi, s naglaskom na međusobno povjerenje i dobronamjernost. Radionica je iskustvenog tipa što znači da podrazumijeva određen stupanj otvaranja i spremnosti za dijeljenje osobnih iskustava i emocija s ostalim polaznicima_ama. Radionica je stoga namijenjena osobama koje su spremne podijeliti dio svoje intime, ali istovremeno znaju i sebi i drugima postaviti zdrave granice. Za sudjelovanje u radionicama nije potrebno nikakvo prethodno iskustvo.”

Mjesta se popunjavaju redoslijedom prijave, a maksimalan broj polaznika_ca je 6. Prijave se šalju putem maila do 29. lipnja uz kratku motivaciju i biografiju.

“Pripremite se za deset dana glazbeno-scenskog spektakla u queer izdanju s preko 50 umjetnika iz deset različitih zemalja. Do 21. svibnja zagrebačke pozornice donose premijeru plesne predstave Heroes Brune Isakovića i Mije Zalukar, poseban kazališno-glazbeni karaoke spektakl njemačkih umjetnika Queereeoké, vogue ballroom posvećen queer ikonama koje su ovakve zabave utemeljile, predstave, performanse, partyje i radionice te hrvatsku premijeru predstave Turingov stroj redatelja Ivice Buljana koja stiže u ZPC nakon uspješno turneje u New Yorku”, navode u najavi.

Raspored događanja možete pronaći ovdje.

Ovoga puta umjetnica performansom poziva vlast, a također i novu vlast Kaptola da konačno osudi radikalnu retradicionalizaciju Ustavom garantiranog sekularnog društva, ili pak prihvati odgovornost za molitve muškaraca čije izjave neupitno pozivaju na dokidanje odavno “osiguranih” ženskih prava.

Tiha misa je skupna intervencija u javnom prostoru umjetnice Arijane Lekić- Fridrih i udruge Domino i reakcija je na sustavnu re-tradicionalizaciju Ustavom garantiranog sekularnog hrvatskog društva, koju provode muškarci klečeći u navodnoj molitvi svake prve subote u mjesecu u 10 gradova u Hrvatskoj.

Više o akciji potražite na stranicama organizatora.

Zborovi koji su ovom prilikom nastupili, bili su ZborXop – zagrebački mješoviti amaterski zbor koji izvodi balkansku etno-glazbu, Domaćigosti – također zagrebački amaterski zbor koji podjednako okuplja lokalne pjevače_ice, ali i migrante koji su svoju trenutnu adresu pronašli u Zagrebu, pa tako izvode lokalnu, ali i glazbu iz najrazličitijih dijelova svijeta, te VINS – vokalno instrumentalna neformalna skupina iz Rijeke. Također je trebala sudjelovati Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja, svojom formom bliska kulturno-umjetničkom društvu, čija bi izvedba nedvojbeno bila zanimljiva zbog svog muškog i ženskog zbora koji izvode tradicijsku pjevačku formu reru uz stihove društvenih, ljubavnih i drugih tema, no sastav nažalost nije nastupio. Tri zbora koja su nastupila u sklopu programa Etno Queer našla su se pred izazovom pronalaska i predstavljanja tradicijske glazbe queer konteksta ili potencijala. Svaki se od zborova odlučio na specifičan pristup. 

ZborXop je nastupio s nekoliko pjesama. Provokativan karakter svog repertoara – bez cenzure – najavili su bugarskom tradicijskom pjesmom Čula baba razbrala u kojoj starija žena iznimno nasrtljivo nastoji zavesti mladog muškarca koji bi svojom dobi konvencionalno više odgovarao njenoj kćeri: “Čula baba razbrala / da se mažat babite / da se mažat babite / babite za ergeni. – Čula baba / gdje se stare žene žene / mladim momcim.” Jovana Lukić, voditeljica ZborXopa, objašnjava kako je potraga za pjesmama queer i erotske tematike bila poprilično zahtjevna. Ona se usredotočila na potragu uz pomoć interneta koju opisuje dugom i zahtjevnom, ali svakako kraćom od arhivske potrage: “Sve sam tražila online, i skupila sam  čak četiri ili pet knjižica, zbirki erotskih tekstova. Međutim, ti tekstovi naravno nisu zabilježeni s melodijom. U jednoj zbirci bile su šturo zapisane neke melodije, ali se nisam oslanjala na njih jer su uglavnom to bili bećarci i svatovci – dakle, melodije koje su ustaljene i već su dobro poznate. Kod pjesama čija melodija nije bila poznata,  razmišljala sam koje poznate melodije mogu poslužiti. Kad sam pronašla pjesmu Kraljevića Marka bilo mi je najjednostavnije uzeti melodiju koja je poznata širom Jugoslavije, pa smo pevali partizansku pesmu na istu tu ariju Nas dva brata oba ratujemo. To je baš jugoslovenska arija, mislim negdje s početka 20. veka, a ima je i u istočnoj Srbiji – to su te poznate melodije.”

ZborXop je svoj nastup nastavio kroz niz bećaraca izrazito seksualiziranog sadržaja te je tako predstavio hrvatsku tradicijsku baštinu uvrštenu na UNESCO listu reprezentativne nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Bećarac je vokalno instrumentalni napjev čija je osnovna forma dvostih od dva deseterca koje pjevača_ica treba osmisliti na licu mjesta te iziskuje osobitu kreativnost i spontanost. Iako je bećarac zahvaljujući svom karakteru provokativnosti, lascivnosti i dvosmislenosti vrlo dobro poznat u popularnoj kulturi, zanimljivo je da se on ipak ne predstavlja baš u svakoj prilici ovakvim izričajem.  Bećarac je i danas iznimno dinamična i živa kulturološka forma, ali je i kontroverzan zbog svog često lascivnog karaktera. Dio javnosti vidi bećarac kao odraz društvene mizoginosti i mačizma, čemu se suprotstavlja mišljenje o relevantnosti bećarca kao zaštićenog elementa hrvatske tradicijske baštine. Bećarac se može promatrati kao određena vrsta povremeno “otvorene”, a zatim i “zatvorene” forme koja ponajviše ovisi o slušatelju – u društvu “insajdera” u kojem se to izričito očekuje izvodit će se bećarac u svom seksualiziranom narativu, dok će se za širi krug slušatelja – pri većim manifestacijama, za televiziju i radio i sl. izvoditi “pristojniji ili prilagođeniji bećarac”. Njegova se dakle najoriginalnija i najspecifičnija forma ovisno o kontekstu ipak prikriva – kao što je to često slučaj i s queer kulturom u tradiciji.

Drugi zbor koji je nastupio, Domaćigosti, pristupio je pripremi za nastup tako što je odlučio izvesti već poznate pjesme iz svog repertoara te one za koje su pretpostavili da će se uklopiti u koncept nastupa. “Odmah u startu smo dogovorili da ću napisati aranžman za pjesmu Snijeg pade na behar na voće i već smo imali pjesmu Čula jesam da se dragi ženi. Dogovorili smo se i da će Manu kao imigrant, kao osoba koja je otišla iz svoje zemlje u potrazi za stabilnijim životom u Hrvatskoj, izvesti svoje autorske pjesme na iranskom jeziku”, rekla nam je Jovana Lukić, tada i voditeljica zbora Domaćigosti. Podravska tradicijska pjesma Čula jesam govori o izvanbračnim odnosima u tradicijskoj kulturi te o ženi koja dolazi na svadbu svog vjerojatno bivšeg udvarača s kitom ružmarina i malenim sinom: “I ja ću mu u svatove doći srce moje / i ja ću mu lepi dar donesti srce moje / v levoj ruki kitu ružmarina, v desnoj ruki malenoga sina / pozdravi mi v Koprivnici dragoga.” Prema Jovani Lukić pjesma je aktivističkog karaktera upravo zbog navedenih posljednjih stihova. Sljedeća relevantna točka bila je pjesma Snijeg pade na behar na voće koja svojim sadržajem upućuje na slobodu izbora kod partnera, a moglo bi se nagađati i na otvorenost općenito te slobodu seksualnosti. Tekst se naime poigrava društvenim normama te  upućuje na njihovo rastakanje upravo  stihovima: “Neka ljubi tko god koga hoće / Ako neće nek se ne nameće / Od nameta nema salameta…” 

Jovana Lukić iskustvo nastupa kao voditeljica ZborXopa i Domaćigosti pamti kao poticajno i zanimljivo profesionalno iskustvo: “Super je što mi je omogućeno da pevam takve tekstove jer dosad nisam imala tu priliku. Definitivno takvu građu nisam susretala u Srbiji – dal’ nije bila zabeležena ili jednostavno nije bila karakteristična za tradicijske pesme u Srbiji… Ispostavilo se da su sve zbirke koje sam našla online bile uglavnom iz Hrvatske, osim Crvenog bana koji je Vuk Karadžić skupljao. Sjajno je što smo mogli to javno da izvedemo!”

VINS se pak odlučio za jednostavan, a vrlo efektan način obrade tradicijskih pjesama u kojem kod stihova poznatih pjesama promjenom zamjenica ili specifičnih riječi publici predstavljaju novi – queer tekst poznatih pjesama. Suvoditeljica zbora VINS Tajana Josimović navodi koncept kojim se zbor vodio pripremajući nastup: “Pripazile smo i na zastupljenost različitih tradicijskih stilova tj. zastupljenost regija, kao što smo nastojale da većina pjesama bude vedrog tona jer smo željele zamisliti LGBTIQ identitete u različitim ruralnim zajednicama koji se izražavaju slobodno. Naš pristup tradicijskim pjesmama drugačiji je od njegovanja izvornih oblika pjesama jer zamišlja one oblike pjesama koje bi možda sada pjevale da su se LGBITIQ glasovi malo jače čuli, jer smo sigurne da su uvijek postojali. Naša intencija nije bila kritizirati zatvorenost tih zajednica već zamisliti raznolikost koju bi joj ti glasovi podarili”. Tako je VINS pjesmu Oj javore opjevao iz perspektive queer pjesničkog subjekta: “Oj javore, javore – ti si drvo najbolje – pod tobom sam vino pio – i dragog ljubio”. VINS upravo zbog teškoće pronalaženja queer materijala u tradicijskome poseže za preoblikovanjem postojećih tekstova kod kojih osnovnu poruku prenose LGBTIQ identiteti prema već okušanom i zanimljivom konceptu kojeg je često koristio i Le Zbor. 

Prateći zadani koncept VINS je uz navedenu pjesmu Oj javore odlučio predstaviti repertoar kojeg dalje objašnjava Tajana Josimović: “Sastojao se od jedne pjesme iz Slavonije, u maniri lezbijskog bećarca. Taj format podnosi veliku slobodu izražavanja seksualnog sadržaja, pa smo zamislile skupinu drčnih lezbijki koje čine isto ono što čine ne queer likovi u tradicijskoj formi. Ispala je to jedna vesela i duhovita pjesma. Druga pjesma je dalmatinska iz Primoštena – Dizala skuto. Radi se o pjesmi koju smo u originalnom obliku doživjele kao vrlo suptilnu sliku djevojke koja diže skute gazeći more, pa smo tom tekstu dodale rečenicu ona voli cure, pretežno nježno aludirajući kome je namijenjena ta slika.” Posljednja je u nizu bila pjesma iz okolice Knina: “Dođi draga kad čobanki ima odabrale smo jer je također primjer pjesme koja otvoreno progovara o seksualnosti pa smo je zamislile u kontekstu LGBTIQ osoba.” Iskustvo nakon samog koncerta i za VINS je bilo poticajno: “Jako nam je drago da smo našim pristupom koji možda ne njeguje izvornost tih pjesama, ali zamišlja neke postojeće queer elemente u njima, podarili glasove nekim davnim kao i sadašnjim LGBITQ osobama”, zaključuje Tajana Josimović.

Nastup vokalnih sastava pokazao je kako je ideja Domina bila pun pogodak. Angažirani zborovi isprva su imali niz pitanja uz sam koncept nastupa i njegovu pripremu, ali su na koncu odradili odličan posao. Pritom je vidljivo kako naša tradicijska baština može ponuditi nekonvencionalne, drugačije sadržaje bliske queer konceptima, ali također može već postojeći sadržaj prilagoditi navedenoj tematici bez straha od ugrožavanja originalnog teksta i melodije. Zborovi su zahvaljujući iznimno živopisnom i elastičnom tkivu baštine mogli postavljeni zadatak odraditi inovativno, dinamično i zanimljivo. Atmosfera koncerta također je bila izrazito pozitivna i poticajna, te će zasigurno izvođačima, njihovim voditeljima, ali moguće i ponekom slušatelju_ici biti vjetar u leđa za bavljenje ovom tematikom. 

U tom smislu treba pozdraviti najavu početka programa UPUH Susreti koji nedostaju, koji je, kako stoji u službenoj objavi Udruge plesnih umjetnika Hrvatske, usmjeren na “temu mentalnog zdravlja u plesno-izvedbenoj zajednici”. Iz UPUH-a navode kako im je želja “omogućiti radionice i susrete terapijsko-edukativnog karaktera na teme koje prepoznajemo kao relevantne u brizi za mentalno zdravlje uzimajući u obzir specifičnosti struke unutar koje djelujemo”. Nadalje, iz Udruge navode kako im je cilj “otvoriti pitanje mentalnog zdravlja unutar struke u kojoj djelujemo te omogućiti prostor za dijalog i podršku u kolektivnoj proradi tema koje se više ili manje direktno odražavaju na živote svih nas koji djelujemo u plesnoj umjetnosti bilo kao izvođači/ce, autori/ce, plesni pedagozi/pedagoginje, kritičari/ke ili organizatori/ce, itd.” 

Kao prva aktivnost programa, u sklopu festivala Sounded Bodies 11. i 12. listopada će se održati psihodramska radionica Prostori (ne)sporazuma pod vodstvom Jasne Jasne Žmak. Radionica će biti posvećena susretu i suočavanju polaznica s “projekcijama, fiksacijama i pretpostavkama” o idejama vlastite “scene” i “publike”.

Osim navedene radionice, u suradnji sa stručnjakinjama iz polja psihoterapije kroz siječanj će biti provedeni susreti na teme burnouta; odnosa prema boli i nelagodi unutar treninga/izvedbe/umjetničke prakse/umjetničkog procesa/obrazovanja i pedagoškog rada; posramljivanja tijela unutar plesnih praksi, obrazovanja i pedagoškog rada, kritike; emocija i plesa, snalaženja u odnosu na ideju “neutralnosti” izvođača/ice.

Kako navode iz UPUH-a, želja im je “dalje razvijati projekt u skladu s potrebama i interesom suvremene plesne zajednice” te pozivaju sve zainteresirane da im se do 7. listopada obrate s vlastitim prijedlozima.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.