Polazeći od romana Kos kos kupina gruzijske autorice Tamte Melashvili, objavljenog u hrvatskom prijevodu Laure Šakaje s gruzijskog, sudionice razgovora, Senka Sekulić i Lana Bobić govorit će o temi braka kao društvenoj instituciji. Kako piše u najavi programa, “u središtu ovog snažnog romana nalazi se Etero, 48-godišnja žena koja je cijeli život svjesno odbijala udati se, uvjerena da bi brak značio gubitak vlastite slobode. U malom gruzijskom selu njezina odluka izaziva podjednako poštovanje i osudu: dok je jedni cijene zbog samostalnosti i snage, drugi je vide kao prijetnju poretku koji počiva na jasno zadanim rodnim ulogama.

Kada se u njezin život neočekivano ušulja ljubav, Etero se suočava s pitanjima koja je dugo odgađala: koliko su naši izbori zaista slobodni i koliko su uvijek oblikovani društvenim očekivanjima”. O izborima u suvremenom kontekstu i idealiziranoj percepciji braka te kako se on može promišljati izvan patrijarhalnog okvira bit će riječi na tribini. Razgovor moderira Monika Herceg.

Više detalja pronađite ovdje.

Kako piše u najavi, “nekadašnje učilište potrošačkih navika generacija građana, raskošna gradska institucija, oslonac lokalnog identiteta i uspješan radni kolektiv – robna kuća NAMA odlazi putem kojim su otišla gotovo sva uspješna poduzeća iz modernog razdoblja Republike Hrvatske”. Tema diskusije bit će okolnosti koje su doprinijele zatvaranju robne kuće Nama smještene u Ilici, te mogućim dugoročnim posljedicama njena gašenja.

U tribini sudjeluju: Marina Pavković, doktorica arhitekture i ekonomistica; Lana Kosovac, redateljica i politologinja; Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, uz sudjelovanje drugih stručnih dionika dugotrajnog procesa gašenja robne kuće. Razgovor će moderirati novinar Domagoj Novokmet.

“Iako smo se cijelu godinu bavili izvrtanjem i iskupljivanjem grijeha, ispalo je preteško pronaći pozitivne strane škrtosti i zavisti (ili? to ćemo još otkriti u Močvari!) i nemoguće ne vidjeti kako pogone sustave eksploatacije i hijerarhije u kojima živimo. I zavist i škrtost negativno su opterećene životima drugih, a mi ćemo pokušati saznati kako živjeti s drugima (ljudima, životinjama, biljkama), zašto nas se i kako tiču tuđi životi te kako se sve boriti za bolji život za sve”, stoji u najavi.

Pukanić će s gostima razgovarati o “odrastu, piratskoj skrbi, solidarnosti, autonomiji, dijeljenju, plovidbi, zajedničkom dobru, lokalnom i globalnom djelovanju, vrtovima, parcelama, vremenu, utopiji i vječnom širenju područja borbe”.

Više informacija pronađite ovdje.

Podsjetimo, nakon što umjetničkom ravnatelju Nikiti Milivojeviću u ožujku ove godine nije produžen mandat, formiran je novi odbor Bitefa, ali bez umjetničke direkcije. Na inicijativu predsjednika Odbora Svetozara Cvetkovića, redatelj Miloš Lolić, dramaturg Borislav Matić i kulturna radnica Ana Vujanović pristaju sastaviti festivalski program u novonastalim uvjetima. Bitefu je, naime, ove godine budžet prepolovljen, a uz to što od resornog ministarstva nije dobio nikakvu financijsku potporu, na snagu je stupio novi Pravilnik o institucijama kulture kojim se ukida pozicija umjetničkog ravnatelja.

Lolić, Matić i Vujanović sastavili su repertoar koji je uključivao i predstavu Proces Pelicot, no Odbor ga nije prihvatio. Prema navodima medija, samo pojavljivanje redatelja Mila Raua bilo je dovoljno da protiv usvajanja programa glasuju izaslanica Sekretarijata za kulturu Ana Veljković, novinarka Borka Golubović Trebješanin i Srđan Obrenović iz Beogradskog dramskog pozorišta, dok je predsjednik Odbora, glumac Svetozar Cvetković, bio jedini koji je podržao prijedlog umjetničke direkcije. Kao razlog osporavanja navodi se Rauov prošlogodišnji govor na otvorenju festivala, u kojem se kritički osvrnuo na iskopavanje litija u Srbiji. 

Posljedično, Lolić i Matić podnose ostavke, a nakon njih i troje od ukupno pet članova Odbora. Jelena Medaković, pročelnica za kulturu grada Beograda, u intervjuu za RTS izjavila je da Bitef “nema pravni okvir za održavanje”, zbog čega festival ne može krenuti u realizaciju.

Cenzura, drastično smanjenje budžeta i strukturne promjene koje su dovele do otkazivanja festivala, s druge strane potaknule su umjetnike_ce i kulturne radnike_ce na organizaciju ne:Bitefa, u duhu Bitefove tradicije “slobodarskog, kritičkog, glasnog i pobunjenog” prostora. Ovim festivalskim izdanjem stoga poručuju: “pametniji ne popušta, pametniji se organizuje” – inspirirani energijom studentskog pokreta i njegovom lekcijom o zajedničkoj organizaciji. Ističu da ne pristaju “na brisanje važne istorije i živog nasleđa kritičkog pozorišta”, a u tom kontekstu Ne:Bitef istovremeno predstavlja odlučno protivljenje cenzuri, kao i nastavak festivala koji pripada zajednici “a ne bilo kom sekretarijatu, odboru ili vladi”.

Ne:Bitef će otvoriti diskusija u okviru međunarodne kampanje Resistance now! Together koju je pokrenuo Bečki festival. Milo Rau razgovarat će s predstavnicima lokalne kulturne scene i dotaknuti se izazova kulturnog sektora i društvene promjene. U večernjim satima bit će izvedena predstava Proces Pelicot koju potpisuje zajedno s Servane Dècle. Izvedba je oblikovana kao kazališno čitanje dokumenata vezanih za suđenje Dominiqueu Pelicotu koji je godinama silovao svoju suprugu Gisèle Pelicot čiju izjavu „sramota mora promijeniti stranu“, u svjetlu kulturno-političke situacije u Srbiji, ponavljaju i organizatori ne:Bitefa.

Ostatak festivalskog programa uključuje izvedbe radova mladih umjetnica i umjetnika u sklopu događanja Oni dolaze na kojem će se predstaviti Andreja Kargačin, Aleksander Zain, Ana Janković i Akcioni odbor, kolektiv studenata Fakulteta dramskih umetnosti. Posjetitelji će moći pogledati i projekciju predstave Bratija (Bros) Romea Castelluccija i Scotta Gibbonsa koja tematizira policijsku brutalnost i fenomen masovnog muškog institucionaliziranog nasilja. Također, festival donosi glazbeni i diskurzivni program – punk koncert Zaboravljene radničke borbe te tribine Pravda i/ili kažnjavanje: ka abolicionističkoj budućnosti i Umetnost: povlačenje i/kao otpor. Informacije o programu dostupne su na službenoj web stranici festivala.

Ne:Bitef ne pokušava trajno zamijeniti kultni festival već se pojavljuje kao privremeni odgovor zajednice koja ne pristaje na brisanje jednog od ključnih prostora kritičkog kazališta. Iako sudbina Bitefa ostaje otvoreno pitanje, ne:Bitef nastoji osigurati da kulturna scena u međuvremenu ne ostane bez vlastitog mjesta okupljanja, razmjene i otpora.

Na tribini će, uz moderatoricu Ivanu Bodrožić, sudjelovati Ana Lozica, suosnivačica marketinške agencije MinusMinus; Ana Pecotić, vlasnica agencije House of Branding i aktivistkinja za prava žena te Karla Andrić, osnivačica Haiku Communications i #EUClimatePact veleposlanica.

Mediji i oglašivačka industrija imaju veliki utjecaj u promoviranju društvenih vrijednosti, bilo da učvršćuju stereotipe ili pokušavaju mijenjati društvenu svijest te utjecati na ravnopravnost. Sugovornice će raspraviti koliko se često se upravo društvena nejednakost i feminizam eksploatiraju u svrhu prodaje različitih proizvoda, postoji li i u toj industriji stakleni strop te koja je budućnost agresivnog, ali i prikrivenog reklamiranja u svjetlu novih tehnologija.

Više o događaju pronađite ovdje.

U razgovoru Tene Razumović Žmara i Lidije Milenkov-Ečimović, prevoditeljice knjige, sa znanstvenicama Majom Mucko i Ivanom Hromatko problematizirat će se stečevine teorije evolucije i približiti njezine novije tendencije. Kroz razgovor o buntovnicama životinjskog carstva, pokrenut će se i tema predrasuda s kojima se žene suočavaju u svakodnevnom životu.

Tribina je inspirirana knjigom Bitch: revolucionarni vodič kroz spol, evoluciju i moć žen(k)e (Znanje, 2024), britanske zoologinje Lucy Cooke koju nazivaju nasljednicom Davida Attenborougha jer u knjizi popularizira prirodne znanosti uz humor i zabavne, ponekad zapanjujuće činjenice. Polazeći od Darwinove teorije evolucije, autorica ju dopunjava najnovijim znanstvenim spoznajama o monogamiji, matrijarhalnim ženkama, odabiru partnera i predrasudama o svijetu životinja.

Na temelju ove knjige, tribina Krotke i divlje: priroda i rodni stereotipi kani pokazati kako ženke životinjskog carstva prkose uobičajenim predrasudama o krotkoj ženki i alfa-mužjaku i nerijetko predstavljaju izvor snage, moći i inovacije u prirodi.

Više informacija o tribini potražite ovdje.

Program FILMBOOK posvećen je filmskim adaptacijama književnih djela i nudi profesionalne uvide kroz filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko područje djelovanja. Ovogodišnjih osam naslova za prvu godinu programa birani su po stilskoj, tematskoj i žanrovskoj raznovrsnosti te pokrivaju raspon od 20 u filmskom i više od 70 godina u književnom stvaralaštvu. Osim stalnih gošći, u razgovorima će povremeno gostovati i autori nekih od naslova.

Film Male žene (2019.) adaptacija je istoimenog romana američke spisateljice Louise May Alcott iz 1868. godine. Radnja filma, odnosno romana, prati život četiri sestre obitelji March u gradu Concord (Massachusetts) za vrijeme 19. stoljeća. Među brojnim priznanjima, film je osvojio šest nominacija za Oscara, uključujući najbolji film, najbolju glumicu, najbolju sporednu glumicu, najbolji adaptirani scenarij i najbolju originalnu glazbu, a nagradu je osvojio za najbolju kostimografiju. Nakon projekcije filma, održat će se tribina na kojoj će govoriti Korana Svilar, Sandra Ferenčić Ćuk, te voditeljica programa Katarina Zrinka Matijević.

Ulaz je slobodan, a više informacija o događaju možete potražiti ovdje.

Nakon uspješnog programa prošle godine u Centru mladih Ribnjak, ove godine se aktivnosti provode u kvartu Trnje, zajedno s Pogonom – Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade, Udruženjem za razvoj kulture “URK” te Udrugom bivših učenika ŠPUD-a – UBU i Školom primijenjene umjetnosti i dizajna.

Cjelovečernji program odvija se u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo i klubu Močvara, a tematizira interkulturne trenutke koji obilježavaju Zagreb, integraciju pojedinaca drugih nacionalnih, kulturnih, etničkih, vjerskih i drugih pozadina u naše društvo te istražuje kako kroz kulturu možemo uspostaviti inkluzivan dijalog.

Započinje u 18 sati tribinom Od eksploatacije do solidarnosti – strani radnici u Zagrebu koja će problematizirati sve otvoreniji rasizam prema radnicima migrantskog porijekla te gušenje njihovih radničkih i ljudskih prava. O sindikalnom organiziranju kao interkulturnom fenomenu iz povijesne, pravne i radničke perspektive govore Nikola Vukobratović, Sunčica Brnardić i Sweta Pudasaini, a razgovor moderira Leonard Jurić.

Nakon tribine, u 19.30 sati u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo otvara se izložba fotografija Otvoreni kvart? učenika_ica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, nastala kroz proces mapiranje Trnja i dokumentiraju rad udruge Are You Syrious? koja se bavi integracijom migranata i izbjeglica, otvarajući svoja vrata svima.

Za kraj večeri, program seli u Močvaru gdje u 20.30 počinje koncert benda Toumaranke Orchestra koji čine glazbenici afričkog i europskg porijekla, a čiji naziv u prijevodu s jezika Susua znači autsajder. Glazbenici koji čine ovaj sastav kroz svoju glazbu prenose proživljena iskustva i nastoje širiti svijest o tome da smo u suštini svi isti bez obzira na kulturne i geografske zadatosti naših okruženja. Nakon koncerta slijedi etno/world music party za koji je zaslužan DJ Bezum.

Iz najave: “Godine 1915., u vrijeme Prvog svjetskog rata, izašao je Međunarodni anarhistički manifest protiv rata, među čijim potpisnicima nalazimo imena utjecajnih anarhista poput Emme Goldman, Alexandra Berkmana, Errica Malateste, Aleksandra Šapira i dr. Oni su korijene ratova pronašli u postojanju države kao takve, u njoj inherentnom nasilju. Osudili su ratovanje među narodima i pozvali na međunarodnu borbu potlačenih i izrabljenih protiv izrabljivača i tlačitelja u svakoj zemlji.

Anarhističko stajalište o uzrocima i posljedicama ratova te anarhistički inspiriran antimilitarizam razvija se od samih početaka anarhizma. Prva razmišljanja nalazimo već u 19. stoljeću, u knjigama Pierre-Josepha Proudhona, iz kojih su dalje razvijali Mihail Bakunjin, Lav Tolstoj, Elisée Reclus i drugi, preko gore spomenutih potpisnika antiratnog manifesta u vrijeme Prvog svjetskog rata, do današnjih teoretičara i aktivista organiziranih u grupe koje se protive militarizmu čak i u područjima u kojima se trenutno vode krvavi ratovi. Jedan primjer toga predstavljaju i antimilitaristička nastojanja Talijanske anarhističke federacije, koja je nedavno i sama objavila antimilitaristički manifest u ovom vremenu rastuće ratohuškačke atmosfere u kojoj živimo zadnjih nekoliko godina.”

Više informacija o tribini pronađite ovdje.

Prvi broj ovog strip-magazina, koji je besplatno dostupan na internetu, sadrži autobiografske, satirične i noir tematike, a može se promatrati i antologijski – kao izbor iz iskustava ili skup crtica iz života svojih kreatora, sažet u jednu tematski i tehnički raznorodnu, ali skladnu i usmjerenu cjelinu. U skladu s tim, sadržaj je gotovo u potpunosti izveden crno-bijelom tehnikom, izuzev završnog rada od jedne table, koji potpisuje crtač i kolorist Ive Svorcina. Prikazima vlastitog života i (stripovske) svakodnevice, hipotetskih i apsurdnih situacija, autori i autorica na diskretan način poučavaju što je sve moguće izraziti nizom crtanih kadrova. Dinamici slijeda stripova ovog izdanja doprinose i različiti pristupi samih crtača, koji se kreću od potpune stilizacije (Solanović) preko one umjerene (Strukan) do gotovo sasvim realističnog prikaza (Sudžuka). 

Drugi broj jednim je dijelom i doslovni nastavak prvog, imajući u vidu da se priče pojedinih stripova nastavljaju. Za svoje skupno izdanje nemaju striktno određen naziv, no ističu kako riječ magazin ili zine dobro opisuje ono što rade, istovremeno se distancirajući od srodne ali distinktne kategorije fanzina koja je u zadnje vrijeme (ponovno) dobila određenu vidljivost kao aktivno obilježje alternativne kulture. Fanzin kao formu promatraju u izvornom smislu, a to je umjetnost fanova, obožavatelja ili poklonika nekog kulturnog fenomena, poput, recimo, glazbenog žanra, političkog ili (sub)kulturnog pokreta, književnog pravca i sličnog. Nasuprot tome, urednici Farta, unatoč njegovom otkačenom imenu i sadržaju, u produkciji stavljaju naglasak na izbor, autorstvo, autentičnost i profesionalizam, putem kojih ocrtavaju disciplinarne granice stripa u odnosu na druge umjetnosti. Uostalom, kako ističu, Farto kao projekt ponajprije shvaćaju kao prostor izražavanja koji nije ograničen ni usmjeren izvanjskim zahtjevima u obliku ugovora, normi i rada prema tuđim temama, idejama, scenarijima i stilskim okvirima i koji im pruža slobodu da crtaju o čemu i kako žele. Kako se radi o potpuno volonterskom angažmanu, dinamika izdavanja prilagođava se mogućnostima i slobodnom vremenu sudionika.

Kako je ideja bilo mnogo, a s radom je trebalo odnekud početi, tako je tisak prvog broja financirao Sudžuka, najstariji, ali i međunarodno najpoznatiji crtač ove ekipe, poznat po brojnim suradnjama s DC-jevim Vertigo Comicsom i drugima. Međutim, već drugi broj uredništvo je uspjelo financirati prodajom prvog, čime se potvrđuje interes domaće i strane publike za autorskim i nekomercijalnim sadržajem. Ipak, sudionici su istaknuli kako je kod nekomercijalnih strip-izdanja sa slabijim marketingom i malom nakladom neophodno da urednici i suradnici obilaze festivale i komuniciraju s potencijalnom publikom, te da su upravo festivalske promocije, ali i sama vidljivost na festivalima zapravo osnova stjecanja novih poklonika, a time i kupaca fizičkog proizvoda. Kako su hrvatsko tržište, ali i interes za strip prilično skromni, strani festivali i međunarodna vidljivost postaju imperativ, a konkurencija postaje više-manje cijeli svijet, pa tako i Farto izlazi u hrvatskom izvorniku i prijevodu na engleski.  Povrh toga, produkcijski uvjeti otežani su i činjenicom da ova urednička grupa na izradi drugog broja više nema svoj studijski prostor na koji su se mogli osloniti u početnim fazama svog rada.

Zanimljiv moment u raspravi bilo je pitanje o usporedivosti stripa i animacije kao izražajnih formi; iako srodne, istaknuto je kako je animacija dosta zahtjevnija upravo zbog brojnih frameova koji su nalik jedan drugom, dok kadrovi u stripu dopuštaju puno više improvizacije. Iz tih razloga, unatoč tome što je animacija bolje plaćena, sami sudionici preferiraju strip, a istaknuli su i kako dosta stripaša koji se odluče studirati upisuju Animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti.

Iako posjetitelja tu večer nije bilo mnogo, format tribine, kao i njena izvedba, vješta koliko i opuštena, učinili su ovaj događaj pristupačnim kako za užu, tako i za širu publiku. Slušajući razgovor, gledali smo kako se table Farta izmjenjuju na projektoru i ocrtavaju skicu tog stripovskog života (kako glasi naslov jednog od stripova) s njegovim ljepotama i izazovima. Sudeći po viđenom, taj život se odvažno nastavlja, kao i ova suradnja na maloj, ali aktivnoj domaćoj stripovskoj sceni.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.