Kako se visoka nezaposlenost i prekarni rad, nisko plaćeni poslovi, kao i poslovi u neformalnoj ekonomiji odražavaju na svakodnevni život?  Koja je u tom kontekstu pozicija umjetnika, umjetnosti i kulturnih radnika? To su neka od pitanja koje pokreće ovaj projekt, a o njima će se diskutirati i na tribini Od umjetnosti rada do rada umjetnosti koja će se održati u Galeriji Nova u srijedu, 20. studenog u 19 sati, u koncepciji Vesne Vuković (BLOK) i uz sudjelovanje Milijane Babić, Ivane Hanaček, Maria Kikaša i Siniše Labrovića.

U sklopu projekta Posao (2013.) Siniše Labrovića WHW je raspisao natječaj na Hrvatskom zavodu zapošljavanje za posao jednokratnog čuvanja izložbe Posao u Galeriji Nova u trajanju od 15 dana, uz plaću od 3. 000,00 kn netto i upisani staž u radnu knjižicu. Istražujući mjesto galerije, njen simbolički i stvarni kapital, te općenito polje umjetnosti u percepciji osobe koja traži posao, umjetnik je snimio pojedinačne intervjue s prijavljenim kandidatima razgovarajući o njihovom obrazovanju, radnom iskustvu, iskustvu nezaposlenosti i motivaciji za ovaj posao. Na natječaj koji nije propisivao posebne uvjete javilo se oko dvije stotine ljudi. Prijaviti se mogao bilo tko ima status nezaposlene osobe na HZZ-u, a o odabiru privremenog uposlenika WHW-a odlučio je umjetnik.

Rad Milijane Babić Tražim posao (2011-2012.) dugoročna je akcija u sklopu koje je umjetnica u razdoblju od godine i pol tragala za radnim mjestom obavljajući niz privremenih poslova poput raznošenja letaka i reklama, čišćenja objekata, promocije različitih proizvoda u trgovačkim centrima, čuvanja izložbi, sakupljanja boca i sl.  Prihvaćajući različite poslove Milijana Babić napravila je svojevrsni presjek uvjeta rada u Hrvatskoj, zarade i odnosa poslodavaca prema ženi – radnici. Čitav proces dokumentiran je audiovizualnim zapisima od početnih telefonskih razgovora, sastanaka te snimaka samog rada. Unatoč isticanju iskustva u radu u vizualnoj umjetnosti kao svoje radne kvalifikacije, ta se informacija pokazala nevažnom pri procesu ugovaranja poslova, te Milijanina akcija zorno potvrđuje očekivane sve stereotipe domaćeg tržišta rada gdje su prevladavajuće kvalifikacije za posao spol, godište i izgled žene.

Projekt je realiziran u suradnji s 7. Vox Feminae Festivalom.   

Izložba će biti otvorena od 15. do 30. studenog u Galeriji Nova.

Tražim posao reflektira stanje na tržištu rada kroz govor u prvom licu. Izlažući samu sebe kao radnu snagu, Milijana Babić izaziva nekontrolirane uvjete i na vlastitoj koži bilježi proživljene situacije. Njezino tijelo postaje slika radnih i rodnih odnosa te medij iskazivanja bespoštednosti ekonomskog principa. Direktno progovara o neizvjesnoj sudbini velikog dijela stanovništva podvrgnutog fleksibilnim uvjetima rada, bez izgleda za stalno zaposlenje, regularno radno vrijeme, adekvatnu naknadu i radnička prava. Ujedno projektom ukazuje na nedovoljno otvaranu temu egzistencijalne ugroženosti suvremenih hrvatskih umjetnika, čiji je opstanak unutar struke primarno moguć uz vanjske izvore zarade. Problematizira gluha područja umjetničkog sustava, njegove rijetko eksponirane i diskutirane točke, manjkavost i neoperativnost umjetničkih institucija, zasjelost unutarnjih pozicija te frustrirajuće posljedice čekanja i odgađanja promjene. Položaj umjetnika izlazi na vidjelo u svojoj podređenosti manjkavim sredstvima za produkciju rada, rijetkim mogućnostima prodaje, upitnim honorarima, ali i u pristajanju na reprodukciju ovakvih uvjeta. Pritom se na široj razini postavlja i pitanje percepcije suvremene umjetnosti. Što podrazumijevamo pod ovim pojmom? Što znači biti suvremenim umjetnikom u Hrvatskoj? Gdje je i kako suvremeni umjetnik vidljiv i prisutan? Bujica pitanja ne zastaje u specifičnim domenama umjetničkog. Isječkom svakodnevice siromašnih i nepovlaštenih skupina, Babić ukazuje na različite strukture ugnjetavanja te rizične načine preživljavanja u društvu kontroliranom kapitalom. 

Milijana Babić (1974.) živi i radi u Rijeci. Diplomirala je 2002. na odsjeku Likovnih umjetnosti na Durban Institute of Technology, Durban, Južnoafrička Republika, a magistrirala 2007. na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, Ljubljana. Dugogodišnja je suradnica Internacionalnog festivala suvremene umjetnosti – Mesto žensk u Ljubljani. Radi u okviru vanjske suradnje na Katedri za kiparstvo pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2002. izlagala je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. 

Izložba je otvorena od 13. rujna do 7. listopada. U četvrtak, 20. rujna u 18 sati održat će se razgovor s umjetnicom. 

Više potražite ovdje.