Festival promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike i njihove organizacije, dok programski donosi radove koji su u sinkronicitetu sa suvremenom publikom te društvenim i tehnološkim kontekstom. Zamišljen je kao višemjesečni program s fokusom na predstavljanje radova snažnih autorskih i umjetničkih osobnosti, manjih i eksperimentalnih formata događanja koji mogu biti u kazališnom i nekazališnom prostoru te koji rezoniraju, angažiraju i/ili uključuju suvremenu publiku.

Cilj je razvijati festival kao mjesto razmjene, mijene, transformacije i prelaska uobičajenih formi, granica te osobnih i kolektivnih prepreka.

Umjetnici i organizacije mogu se prijaviti u dvije kategorije: predstavljanje radova što uključuje gostovanje predstave i razgovor s publikom te kraću radionicu i istraživački lab koji uključuje do dva gostujuća umjetnika_ce zainteresiranih za suradničko istraživanje. Festival u oba slučaja pokriva troškove umjetničkih honorara, prijevoza i boravka, no iz organizacije naglašavaju da prednost imaju prijave koje mogu pokriti dio troškova boravka.

Prijave se vrše putem online obrasca.

Rok za prijavu je 13. ožujka.

Na javni poziv festivala pristiglo je više od 140 prijava iz 36 zemalja, a umjetnička voditeljica festivala Ivana Peranić odabrala je pet predstava i dva istraživačka laba koji na različite načine otvaraju teme važne za sadašnji trenutak. Festival otvara poljski Cosmino Theatre s predstavom Žgaravica (Heartburn), u kojoj izvođačice Eva Rufo i Rachel Karafistan kroz lutkarstvo, komediju, pjesmu, tekst i pokret pričaju priče o pobačaju, nasilju i menopauzi, nudeći istodobno humorističnu i snažnu perspektivu o iskustvu žena u Europi danas.

U programu se ističe i predstava Pisma iz Chirana (Letters from Chiran) japanskog umjetnika Tomoye Kawamure, emotivna izvedba o kamikaze pilotima koja povezuje istočne i zapadne kazališne tradicije. Iz Italije stiže kolektiv Hombre Collettivo s audio-vizualnim radom Na oružje (Alle Armi), koji se bavi odnosom industrije oružja i igračaka te istražuje moć slike kao sredstva kontrole.

Riječka publika ima priliku vidjeti i autorski rad Tonija Flege i Jessice D’Angelo Želiš li me producirati?! (Do You Want to Produce Me?!), koji na duhovit i sirov način propituje što znači biti umjetnikom danas, kao i novu predstavu koreografa Francesca Scavette Nigdje kao ovdje (Nowhere like here) o pitanju doma i pripadanja.

Uz predstave, festival nudi radionice za publiku prije izvedbi, kao i razgovore s umjetnicima nakon predstava koje moderira kazališna kritičarka i plesna umjetnica Iva Nerina Sibila.

Poseban segment festivala čine istraživački labovi – 間 MA: Umjetnost tišine pod vodstvom Tomoye Kawamure te GENERATOR: Inspirativni koraci u svijet plesa Sanje Frühwald i Sunčice Bandić (VRUM), namijenjen mladima i svima zainteresiranima za otkrivanje novih plesnih praksi.

Više informacija o izvedbama i detaljan raspored dostupni su na poveznici.

Zaklada ERSTE nudi ukupno četrnaest stipendija za mlade umjetnike_ce i kustose_ice ili one koji su na početku svog profesionalnog puta, iz Ukrajine, Češke, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Hrvatske.

Program stipendiranja na Ljetnoj akademiji u Salzburgu dio je obrazovnog programa Zaklade ERSTE i njenog dugogodišnjeg nastojanja da podrži i osnaži suvremenu umjetnost, posebno u regiji srednje, istočne i jugoistočne Europe. Program se ostvaruje s dugogodišnjom suradničkom mrežom Zaklade, koju čine tranzit, udruga Igor Zabel i Kolekcija Kontakt.  Kolekcija Kontakt surađuje sa zagrebačkom WHW Akademijom.

Prijave se šalju putem e-maila office@tranzit.org, a više informacija o pozivu kao i detaljne upute za prijavu potražite na poveznici.

Rok za prijavu je 6. travnja.

Festival promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike i njihove organizacije, dok programski donosi radove koji su u sinkronicitetu sa suvremenom publikom te društvenim i tehnološkim kontekstom. Zamišljen je kao višemjesečni program s fokusom na predstavljanje radova snažnih autorskih i umjetničkih osobnosti, manjih i eksperimentalnih formata događanja koji mogu biti u kazališnom i nekazališnom prostoru te koji rezoniraju, angažiraju i/ili uključuju suvremenu publiku.

Zajednička crta svim projektima je da su tijelo, kretanje i fizička akcija dominantna izražajna sredstava: od predstava fizičkog i plesnog kazališta na pozornici, u galeriji, na specifičnim lokacijama, u javnom prostoru, do multimedijalnih izvedbi te participativnih radova koji za cijlj imaju stvaranje dinamičkog prostora stvaralaštva i dijaloga između profesionalaca i ne-profesionalaca u formi fokus grupa, organizirane publike i/ili slučajnih prolaznika.

Umjetnici i organizacije mogu se prijaviti u dvije kategorije: predstavljanje radova što uključuje gostovanje predstave i razgovor s publikom te kraću radionicu i istraživački lab koji uključuje do dva gostujuća umjetnika_ce zainteresiranih za suradničko istraživanje. Festival u oba slučaja pokriva troškove umjetničkih honorara, prijevoza i boravka, no naglašavaju da prednost imaju prijave koje mogu pokriti dio troškova boravka.

Prijave se vrše putem online obrasca.

Rok za prijavu je 25. veljače.

Riječka publika moći će pogledati U. F. O., najbolju predstavu prošlogodišnje Gibanice, bijenala slovenske suvremene plesne umjetnosti, autorica Irene Z. Tomažin i Jule Flierl, koja je inspirirana pjesnikinjom i izvođačicom Katalin Ladik.

Organizatori_ce izdvajaju i dva nagrađena plesna dueta talijanskog koreografa Francesca Biasia, kao i autorski projekt dramaturginje i spisateljice Jasne Jasne Žmak u kojem se bavi svojim odnosom prema umjetničkom polju. Njena izvedbeno predavanje this is my truth, tell me yours recentno je proglašeno najboljim ostvarenjem na 58. izdanju Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala Bitef.

Kao dio selekcije Plesne mreže Hrvatske predstavit će se mlade plesačice Luna i Nina Lilek biografskim plesnim duetom Utrka protiv vremena, a na programu je i multidisciplinarni rad koji uključuje glazbu uživo, ples i pokret francusko-belgijske koreografkinje, pjesnikinje i plesačice Claire Huber, nastao u suradnji s domaćom plesnom umjetnicom i glazbenicom Nastasjom Štefanić i kurdskim glazbenikom i pjevačem Stalinom Blakeom.

Ulaz na sve programe je slobodan, uz prethodnu rezervaciju na krila.rezervacije@gmail.com za sudjelovanje na radionicama. Cijena kotizacije za višednevne istraživačke labove je 50 eura, a na njih se prijavljuje putem online prijavnice.

Detaljan program festivala možete pogledati ovdje.

Zaklada ERSTE nudi ukupno četrnaest stipendija za mlade umjetnike_ce i kustose_ice ili one koji su na početku svog profesionalnog puta, iz Ukrajine, Češke, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Hrvatske.

Program stipendiranja na Ljetnoj akademiji u Salzburgu dio je obrazovnog programa Zaklade ERSTE i njenog dugogodišnjeg nastojanja da podrži i osnaži suvremenu umjetnost, posebno u regiji srednje, istočne i jugoistočne Europe. Program se ostvaruje s dugogodišnjom suradničkom mrežom Zaklade, koju čine tranzit, udruga Igor Zabel i Kolekcija Kontakt.  Kolekcija Kontakt surađuje sa zagrebačkom WHW Akademijom.

Prijave se šalju mailom do 12. travnja.

Više detalja o programu i prijavi možete pronaći ovdje.

Samostalnom izložbom i istoimenom instalacijom, Stanica, Iva Ćurić prvi se put predstavlja u Galeriji AŽ gdje “svoju Stanicu postavlja na uzak prolaz među zidovima u galerijskom prostoru, kreirajući dojam nekog tranzita, no i atmosferu svojevrsne stiješnjenosti – kako u prostoru tako i u vremenu”, navodi Mirna Rul u predgovoru izložbi.

Rul galerijski prostor u kontekstu izložbe tumači kao neku vrstu čekaonice, a u njemu ulogu stanice pojašnjava kao “određenu točku kratkog mirovanja na kojoj se događa potencijalno beskonačno račvanje, umnažanje svjetova. To je onaj prostor ili, rječnikom teorije relativnosti, prostor-vrijeme, unutar kojeg, ili na kojem, donosimo odluku o tome kojim ćemo smjerom krenuti, koju odluku donijeti ili, pak, kakvu ćemo reakciju ili emociju imati na neki događaj.”

Iva Ćurić diplomirala je 2010. godine na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, smjer grafika na Nastavničkom odsjeku. Tijekom zadnjih petnaestak godina u svojoj umjetničkoj praksi bavi se interdisciplinarnim područjem u kojem istražuje svakodnevne pojave i fenomene vezane uz pojmove informacija, dezinformacija, odnosa privida i zbilje, digitalnih medija, umjetne inteligencije.

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje.

Iz najave: “Predstava Samoizolacija u 40 minuta bavi se apsurdističkim prikazom epidemioloških mjera koje su stupile na snagu za vrijeme svjetske pandemije koronavirusa, pretvarajući ih u imperativnu formu i primjenjujući ih na gotovo svaki segment života; od skidanja odjeće do kuhanja kave. Istovremeno otvara pitanje do koje mjere one zadiru u privatan život i prostor pojedinca, učeći ga ponovno kako pravilno kihnuti, kako prati ruke, kojim redoslijedom odjenuti odjeću, kako bezopasno ući u mjesto boravka… Zbog osjećaja odgovornosti pojedinac se osamljuje kako bi zaštitio druge od sebe i sebe od drugih. No, uz povišen oprez i ustaljena pravila koja mu instruiraju odnos prema okolini, osjeća li se uistinu samim? Zbog ograničenog broja ulaznica rezervacije putem maila su obavezne.

Spajajući elemente iz lutkarstva, slapsticka i suvremenog plesa, predstava Samoizolacija u 40 minuta nastala je prema principu tijela koje otkazuje poslušnost, odnosno tijela koje odbacuje nametnuta pravila i želi biti neovisno o svom vlasniku. Cilj ove radionice jest omogućiti publici da prije gledanja predstave sama istraži ovaj izvedbeni postupak i pokuša stvoriti vlastiti scenski materijal kako bi produbili iskustvo gledanja predstave sljedećeg dana. Voditelj radionice je Jura Ruža. Sudjelovanje na radionici je besplatno uz kupljenu ulaznicu. Prijave su obavezne.”

Jura Ruža je mladi umjetnik koji je 2022. diplomirao neverbalni teatar na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je prethodno završio preddiplomski studij glume i lutkarstva. Unutar Erasmus studentske razmjene jedan je semestar proveo na diplomskom studiju digitalne interaktivne umjetnosti na Fakultetu za kazalište i film u Cluj-Napoci (Rumunjska). Usavršavao se na nizu stručnih radionica na području glume (Čehov, Meisner, Grotowski, Lecoq…), suvremenog plesa (Francesco Scavetta, Ferenc Feher) i fizičkog teatra (Hannes Langolf, Troubleyn, Seppe Baeyens). Kao glumac i izvođač dosad je radio na dramskim, lutkarskim, dječjim i plesnim predstavama u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Puli i Virovitici. Autor je i izvođač dvije samostalne predstave: Samoizolacija u 40 minuta i Morphin’, obje na repertoaru Gllugl teatra u Varaždinu. Također, ostvario je nekoliko uloga u filmovima redatelja Matije Benića i Damira Čučića. Od 2023. godine kao stručni suradnik zagrebačke udruge SVIMA osmišljava i vodi radionice izvedbene umjetnosti za djecu i mlade diljem Hrvatske.

Projekt je pokrenuo Poljski nacionalni institut za glazbu iz Varšave u suradnji s partnerima Arts Research Institute of Georgia u Tbilisiju, Movimento Danza iz talijanskog grada Napulja i hrvatska plesno-kazališna skupina TRAFIK iz Rijeke. Druga od rezidencija održava se u Rijeci od 03. do 24. rujna 2023. i tematski je posvećena problemu održivosti promatranom kroz optiku plesne i izvedbene umjetnosti.  Na rezidenciji sudjeluje dvanaest umjetnika iz Hrvatske, Italije, Gruzije i Poljske, a umjetnički voditelj rezidencije je Branko Žak Valenta. 

Festival TranziT u produkciji Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta KRILA promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike i mala nezavisna kazališta koja predstavljaju vaninstitucionalni marginalizirani kulturni i umjetnički sektor, dok programski donosi radove koji su u sinkronicitetu sa suvremenom publikom te društvenim i tehnološkim kontekstom.  Festival je zamišljen kao višemjesečni program koji je usmjeren na suvremenu izvedbenu produkciju s fokusom na istraživanje novih pristupa razvoju kazališne publike, a na način da se koriste kreativni i inovativni potencijali suvremenih kazališnih praksi.

Plan razvoja grada Rijeke za razdoblje od 2021. do 2027. godine u tekućim dvadesetima i riječkom gradilištu prepoznaje natruhe tog doba, dodajući i čas ludih dvadesetih prošlog stoljeća, vjerujući kako može nadići “demografske, gospodarske i ostale izazove” te ući u globalne tokove. Javno mnijenje, ipak, više ostavlja dojam rezigniranosti, kontrapunktirajući očekivanjima i željama gradske uprave. Na svakodnevnoj razini se nužne i važne rasprave vezane za demografske, generacijske, kulturne i identitetske teme sudaraju s kolektivnim pamćenjem, nostalgijom i skepsom, rasplinjuju u sudarima s nostalgijom te nestaju u hodnicima riječke svakodnevice. Ipak, kada bi morali odabrati mjesto s kojega možemo najbolje sagledati aktualnu identitetsku krizu te sukob želja prošlosti i zahtjeva budućnosti, mnogi bi uprli prstom u autobusni kolodvor Žabica.

“Projekt novog autobusnog terminala i garažne kuće za 900 vozila u Rijeci je jedan od prvih koraka ‘osvajanja’ područja riječke luke”, vizija je koje se od 2005. godine i raspisivanja prvog projekta autobusnog kolodvora Žabica držao Studio 3LHD. Izgrađena 1947. godine, Žabica se u posljednja dva desetljeća prometnula u svojevrsni spremnik frustracija, simbol riječkog razvoja od devedesetih godina nadalje, ali i uvijek popularan opozicijski alat kada se užare političke rasprave. Iako planirana gotovo dvadeset godina, prijelomnica je bila prošle godine.

Potpisivanje ugovora o kupoprodaji zemljišta za 85 milijuna kuna (11,3 milijuna eura) između Grada Rijeke i tvrtke Rijeka Plus te kupca, tvrtke Best in Parking – Razvoj, za gradnju kompleksa Žabica u rujnu prošle godine mnoge je, nakon dugogodišnjeg čekanja, iznenadio brzopoteznošću. Za tri godine u Rijeci bi nas trebao dočekati autobusni terminal Žabica (s minimalno 14 perona), garaža s preko 800 mjesta, novi komercijalni sadržaji te rekonstruirani Trg Žabica. Uzmemo li u obzir dovršetak ceste D403, kao i tekuće projekte vezane za obalni pojas (Porto Baroš, Željeznički kolodvor), modernizacija Žabice sada predstavlja jedan od ključeva razgradnje dosadašnjeg urbanog ustroja s ciljem “osvajanja obale”. 

Na tim temeljima nastaje i umjetničko-utopijski triptih Rijeka Deluxe. Premijerno izveden prošle godine, Oproštaj sa Žabicom ponovo se upisao u tekuće putničke tokove autobusnog kolodvora kroz pokret i priču izvedbenog para riječkih umjetnika, Ivane Peranić i Žaka Valente. Riječ je o prvom dijelu triptiha koji je proizašao iz koncepta Ivane Peranić i umjetničkog istraživanja Riječko kazalište – u potrazi za nužnom pozornicom te je, nakon prošlogodišnje premijere, iznova izveden u sklopu ovogodišnjeg europskog festivala suvremenih kazališnih praksi TranziT. 

“Čini mi se da na neki način ona utjelovljuje i personificira grad na Rječini na najtočniji mogući način. Pomalo pretrpana, kaotična, neuređena, pomalo i zapuštena, ali opet puna života i pokreta, mjesto susreta ljudi, putnika, gradskog prometa, mora, industrije, pijanca i pekarskih proizvoda, preopterećena, a istovremeno pusta. Bit će teško zamisliti Rijeku bez nje i zato kada plešem duet na Žabici osjećam kao da plešem s Rijekom u paru,” ističe autorica koncepta pišući o razlozima zašto upravo u autobusnom kolodvoru Žabica vidi idealan komunikacijski kanal s utopijskim imaginacijama grada Rijeke. 

Od čega se opraštamo? 

Razliku je moguće iznaći već u jeziku. Terminal zamjenjuje kolodvor, podcrtavajući time kapitalnu promjenu mjesta u nemjesto, prihvaćajući suvremene prekomjernosti u želji da ponovo pronađe svoje koordinate u globalnom svijetu. Ivana Peranić i Žak Valenta pogađaju identitetsku notu prikazom para koji svojim traganjem jedno za drugim, a onda i busom, otvaraju horizonte kolektivnog i individualnog pamćenja. Izvedbeni par udara u zajednički okvir, rastvarajući mediteranski, rivijerski riječki štih, ali i zlatne godine dokolice kada je bilo uobičajeno “stići u Rijeku, obaviti posao, okupati se, nauživati se morskog zraka i sunca i isti se dan udobno vratiti u Zagreb”. Ipak, promatrajući svisoka, s platoa pored ulaza u Kapucinsku crkvu, publika je suočena s fragmentarnošću sjećanja. Izvedbeni par isključivo nama ostavlja da njihov okvir ispunimo svojim individualnim sjećanjima, dajući time priliku svakome da se oprosti od Žabice. Univerzalni, putnički, kolodvorski sentiment je pogođen (odabir glazbene podloge ga intenzivira), na nama je hoće li nas uspomene odvesti u Trst, na Krk, ili u noćni izlazak.

U tome je i najveća vrijednost izvedbe: umjetnički par učinio je riječko kulturno pamćenje vidljivim. Stojeći na uporištima nekadašnjih riječkih stvarnosti i nekadašnjih deluxe ostvarenja, umjetnici su, barem nakratko, oživjeli prostor koji predstavlja savršenu podlogu za sažimanje svega onoga što personificira Rijeku. Još važnije, izvedba u živom prostoru omogućuje svima onima koji tek dolaze ili presjedaju u Rijeci da osjete generacijski diskurs i odrednice grada. Sami ostvaraj očuđenja je dovoljan, ostavljajući njima na izbor hoće li, ili ne, ući u prostor koji se otvara.

Danas je Rijeka “jedno od područja najveće gustoće”, gdje su “najopterećenije prostorne cjeline gradsko središte, Podmurvice-Preluk i Sušak koje zauzimaju nešto više od trećine površine Grada, a u njima živi oko 70% stanovništva”. S tim urbanim izazovima danas se, većinom, bavi privatni kapital koji, konačno, utkaje vrijeme u prostor. I dok su lučki projekti budili nostalgičnu crtu (“gle sine, još jedan kruzer/tanker”), potpisana transformacija Žabice suočava nas izravno s vizijom Rijeke na konzumerističkim i neoliberalnim temeljima. Ako smo i htjeli plakati na oproštaju, nismo, jer nas je jedan oproštaj podsjetio na dugi niz ostalih koji slijede: Kostabela, Kantrida, Drenova. Sve su to mjesta gdje dolazi do estetizacije prostora nauštrb života stanovnika, otvarajući ga tokovima kapitala i moći.

Događaji poput Oproštaja sa Žabicom za publiku su važni jer predstavljaju vježbe konstituiranja vlastitih sjećanja te razumijevanja kolektivnog identiteta i pamćenja. Ali važni su i zbog nastojanja da se kroz njih iznova promisli sadašnjost te se suoči s odrazom riječkog društva i njegovim porazima (i ponekom pobjedom) nad supermodernitetom i drugim velikim riječima globalnog društva. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.