U srpnju 2019. godine na snagu je stupila nova Direktiva EU o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, a koju su države članice dužne uključiti u zakonodavstva do srpnja 2021. Podudarno s obvezom implementacije Direktive te preporukama za izmjenu Zakona o pravu na pristup informacijama, tijekom rujna i listopada 2020. ured Povjerenika za informiranje organizira niz susreta uživo i online, takozvanih prethodnih rasprava o Zakonu o pravu na pristup informacijama. Rasprave su održane s predstavnicima akademske zajednice (konkretno, dva Pravna fakulteta), s predstavnicima institucija (Agencija za zaštitu osobnih podataka, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i Ministarstvo gospodarstva), te s predstavnicima trgovačkih društava u državnom vlasništvu. S građanima odnosno organizacijama civilnog društva te medijima i novinarima, najčešćim korisnicima ZPPI, nije se razgovaralo. 

No, zato je 18. prosinca 2020, s rokom 28. prosinca, na stranicama Ureda za udruge objavljen Poziv na predlaganje predstavnika organizacija civilnoga društva za članove Radne grupe za izradu Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg saznajemo da se “u Ministarstvu pravosuđa i uprave osniva Radna grupa za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama”. Cilj izmjena i dopuna Zakona je usklađivanje sa spomenutom Direktivom te “otklanjanje u praksi uočenih nedostataka u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama”.

O kojim se nedostacima radi, upozoreno je na tribini Gonga povodom Međunarodnog dana prava na pristup informacijama 28. rujna 2020. Među ostalim, Povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan priznao je da tijela javne vlasti koriste institut tajne informacije i zaštite osobnih podataka u više od 50% slučajeva bez pravnog temelja. “Vlasti se pozivaju na GDPR, poslovne tajne ili naprosto ignoriraju zahtjeve. Podsjećam da imamo Vladu koja nema redovite tjedne ili mjesečne presice nego prisiljava novinarke da dobacuju pitanja ministrima pred zgradom Vlade, intervjui se daju u kontroliranim uvjetima, biranim i prijateljskim medijima, informacije dijele kako i kome žele, čime Vlada pokazuje neodgovornost prema javnosti”, istaknula je tada Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica Gonga.

No, nekako sumnjamo da će se novi prijedlog Zakona pozabaviti otklanjanjem baš tih nedostataka. Naime, Rješenjem ministra pravosuđa od 15. siječnja, objavljenim tjednima kasnije, imenovana je Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona, u kojoj nema ni jednog predstavnika medija, te tek jedna predstavnica organizacija civilnog društva, iako se veći broj zainteresiranih OCD-ova koji se bave upravo problematikom pristupa informacijama, transparentnošću postupanja tijela državne uprave i sudjelovanjem građana u donošenju odluka, prijavilo za tu poziciju. 

Odabrana je Davorka Budimir, čelnica udruge Transparency International Hrvatska, udruge koja je pod njenim vodstvom u javnom prostoru poznatija po višegodišnjem sporu s matičnom organizacijom u Berlinu nego stvarnim aktivnostima po pitanju korupcije i transparentnosti. U tom kontekstu važno je spomenuti i potpredsjednika iste udruge, Dona Markušića, koji je rado viđen gost konferencija i festivala koje organizira udruga Vigilare te ima posebno zaslužnu poziciju u “diplomatskoj akciji” slanja javnog pisma protiv “srbijanskih vlasti” koje “namjerno koriste laži i klevete te što je kardinal Stepinac zapravo govorio”. 

U 2015. godini Upravni odbor Transparency International u Berlinu izvijestio je tadašnju članicu u Hrvatskoj o namjeri oduzimanja akreditacije, a konačna odluka priopćena im je u ožujku 2016. godine. Međutim, Davorka Budimir nastavila je koristiti naziv i žig udruge što je dovelo do pokretanja postupka pred hrvatskim sudovima. TI Hrvatska obratio se Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo koji je 10. ožujka 2020. u upravnom sporu presudio da se žig organizacije sa sjedištem u Berlinu proglašava ništavnim jer je organizacija istog imena i žiga osnovana i registrirana 2000. godine u Hrvatskoj te time prethodi i sklapanju Sporazuma s međunarodnom organizacijom i korištenju njihova žiga, odnosno ima pravo prvenstva. 

Na određeni način, možemo zaključiti da je Državni zavod odlučio podatke iz Registra udruga proglasiti temeljnim dokazom u ovom postupku, iako je brojnim organizacijama civilnog društva znano da, naprimjer, u postupku ovjeravanja dokumenata kod javnog bilježnika moraju donijeti Rješenje nadležnog tijela o upisu u Registar jer sam za sebe Registar ne predstavlja pravni temelj za postupanje odnosno ovjeravanje dokumenata. Temeljem odluke Državnog zavoda postupio je i Visoki trgovački sud odbivši žalbu međunarodne organizacije. Odluka Suda pak donesena je 10. prosinca 2020, a odaslana baš na 15. siječnja 2021, dan kad je ministar pravosuđa donio odluku o članovima Radne grupe za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zakon o pravu na pristup informacijama donesen je 2003. godine, no tek od 2010. pravo na pristup informacijama postalo je dijelom Ustava. Također, tek je 2013. u ZPPI uvedeno nezavisno tijelo za nadzor provedbe tog prava – Povjerenik za informiranje. Deset godina kasnije, taj se ključni alat za nadzor transparentnosti postupanja javnih tijela i informiranje javnosti mijenja praktički iza zatvorenih vrata (građanima), uz sudjelovanje gotovo isključivo predstavnika tijela od kojih se informacije putem Zakona i traže. O načinu odabira radne skupine za sada je dovoljno istaknuti da u proces opet nije bio uključen Savjet za razvoj civilnog društva čija je jedna od temeljnih zadaća izbor predstavnika udruga u povjerenstva, savjetodavna ili radna tijela na zahtjev tijela javne vlasti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Transparentni proračuni omogućuju građanima da dobiju potpune, točne, pravovremene i razumljive informacije o proračunu te da utječu na što efikasnije prikupljanje javnih sredstava i ponudu javnih dobara i usluga, povećanje odgovornosti Vlade i vlasti lokalnih jedinica te smanjenje mogućnosti za korupciju. No, usprkos Zakonu o pravu na pristup informacijama, Zakonu o proračunu, uputama za izradu proračuna lokalnih jedinica i ponuđenom formatu vodiča za građane uz proračune lokalnih jedinica – veliki broj lokalnih jedinica rijetko objavljuje proračunske dokumente, a još rjeđe proračunske vodiče za građane.

Institut za javne financije (IJF) iz godine u godinu analizira proračunsku transparentnost svih 576 hrvatskih lokalnih jedinica: županija, gradova i općina. U izvještaju objavljenom 5. srpnja prikazani su rezultati analize provedene u razdoblju od studenog 2015. do ožujka 2016.

Prema indeksu otvorenosti proračuna 2015. koji za stotinjak država računa International Budget Partnership iz Washingtona, proračunska transparentnost hrvatske središnje države se u posljednjem krugu istraživanja pogoršala. Stoga Ministarstvo financija i Vlada, ako žele obvezati lokalne jedinice da poprave transparentnost svojih proračuna, moraju povećati transparentnost proračuna središnje države, navodi se u izvještaju autora Katarine Ott, Mihaele Bronić, Miroslava Petrušića i Branka Stanića.

Premda se transparentnost proračuna lokalnih jedinica iz godine u godinu poboljšava stanje je i dalje nezadovoljavajuće. Najtransparentnije su županije, pri čemu je čak 11 županija objavilo svih pet ključnih proračunskih dokumenata. Transparentnost gradova je niža od županijske, samo je 25 od 128 gradova objavilo svih pet dokumenata. Transparentnost općina je najgora, samo 8 od 428 općina je objavilo svih pet dokumenata. Usprkos već uobičajenim jadikovkama o nedostatku sredstava, među najtransparentnijim lokalnim jedinicama nalaze se neke s ukupnim prihodima i prihodima po stanovniku, kao i s brojem stanovnika znatno nižim od prosjeka, dok neke od lokalnih jedinica s najvišim ukupnim prihodima i prihodima po stanovniku u državi nisu objavile ni jedan proračunski dokument. 

Priličan broj gradova ima dobro organizirane stranice koje se lako i brzo pretražuju, s kvalitetnim i često zanimljivim vodičima za građane. Na službenoj stranici riječkog gradonačelnika nalazi se edukativna igra Proračunajme!, a Slavonski Brod omogućuje sudjelovanje u kreiranju gradskog proračuna. Osijek ima posebnu proračunsku stranicu, kao i Pazin sa stranicom Pazi(n), proračun! koja već nudi vizualizacije i mogućnost sudjelovanja u izradi proračuna za 2017. godinu. Grad Pula ima interaktivnu vizualizaciju PROračun koja omogućuje brojne analize i brze odgovore na pitanja te stranicu na kojoj građani kreiraju proračun. Izvan navedenih primjera dobre prakse, posebno je zabrinjavajuće što lokalne jedinice i dalje u znatno manjoj mjeri objavljuju prijedlog proračuna već objave izglasani proračun čime građane stavljaju pred gotov čin.

Izvještaj navodi da bi u promicanju transparentnosti i participacije građana ključnu ulogu mogle odigrati Zajednica županija, Udruga gradova i Udruga općina koje trebaju podizati svijest svojih članica o značaju proračunske transparentnosti za poboljšanje komunikacije s građanima, promoviranju odgovornosti lokalnih vlasti i podizanju povjerenja građana u način prikupljanja i trošenja lokalnih sredstava. Uz to, ističe izvještaj, cjelokupna javnost – građani, mediji, civilne udruge, poduzetnici – mora i sama zahtijevati veću proračunsku transparentnost u lokalnim jedinicama u kojima je zasad nedovoljna, te koristiti mogućnosti informiranja i sudjelovanja u onim lokalnim jedinicama u kojima je to već sada moguće.  

Analiza proračunske transparentnosti lokalnih jedinica mogla bi biti korisna i u osmišljavanju reforme teritorijalnog i fiskalnog ustroja države jer, za postizanje neophodnog konsenzusa svih zainteresiranih strana za provedbu te reforme, potrebna je participacija javnosti, a javnost može suvislo participirati samo ukoliko su joj dostupne cjelovite i pravovremene informacije o proračunu i proračunskom procesu, te ukoliko postoje mehanizmi koji tu participaciju omogućuju, zaključuje se u izvještaju.

Institut je objavio i interaktivnu kartu s detaljima o proračunskoj transparentnosti svih županija, gradova i općina.