Tražeći odbacivanje ovog štetnog Prijedloga Zakona, udruge navode da on i dalje sadrži nekoliko krupnih rizika za prostor, javna dobra i transparentnost upravljanja: kriteriji za proglašenje strateških projekata i dalje su nejasni, a sastav Povjerenstva koje Vladi predlaže strateške projekte nepoznat.

Umjesto aktivnije uloge Sabora u nadzoru nad provedbom Zakona, ovim Prijedlogom se nastavljaju omalovažavati i Sabor, ali i lokalna samouprava budući da se ukida obavezu izrade provedbenih planova. Umjesto višemjesečnih pokušaja Ministarstva gospodarstva da stvori prečice kroz zagušeni sustav za povlaštene investitore, nemjerljivo veći učinak za stvaranje poticajne klime za socioekonomski razvitak Hrvatske postigao bi se ulaganjem napora u sustavne reforme.

Povodom javne rasprave o Prijedlogu Zakona o strateškim investicijskim projektima, navedene su udruge pozvale stručnu javnost, lokalne zajednice i građane da sudjeluju u javnoj raspravi do 30. srpnja. Istovremeno, udruge upozoravaju Vladu da treba poštovati vlastiti Poslovnik prema kojem se u materijale za dnevni red prilaže i izvještaj o provedenim konzultacijama sa zainteresiranom javnošću kako se taj izvještaj ne bi skrivao samo na internetskim stranicama Ministarstva gospodarstva, kao u slučaju izvještaja o savjetovanju o prvoj verziji Prijedloga Zakona iz siječnja. K tome, neprihvatljivo je što je Ministarstvo gospodarstva tada u potpunosti ignoriralo gotovo 30% pristiglih primjedbi samo zato što se nisu nalazile na službenim obrascima, koji pak nisu propisani niti jednim aktom. Među zanemarenim primjedbama nalaze se i one Društva arhitekata Dubrovnik i Nezavisnog hrvatskog sindikata, ali i Hotela dvorca Bežanec. Konačno, niti te, niti primjedbe dostavljene na “propisanim” obrascima nisu našle put do saborskih zastupnika, što smatramo nedopustivim izigravanjem samog smisla javnog savjetovanja.

Izvor: Pravo na grad

Okupljene organizacije zahtijevaju obustavu procesa donošenja Zakona o strateškim investicijskim projektima. Bernard Ivčić iz Zelene akcije zatražio je hitno odbacivanje ovog prijedloga Zakona, a od njegovih najproblematičnijih dijelova izdvojio je privatizaciju javnih dobara poput šumskih i poljoprivrednih zemljišta, voda te javnih cesta. Ivčić ističe da je najspornija stavka ovog zakona to što u procesima odlučivanja o strateškim investicijama sudjeluje isključivo povjerenstvo o kojem pak odlučuje Vlada, te da su Sabor i građani isključeni iz ovih procesa čime se ruši ustavni poredak RH. Marina Škrabalo ispred GONG-a također je istaknula da se ovaj zakon čini kao fantomska diverzija koja prijeti urušavanjem sustava. Osim što ciljevi koji se ostvaruju ovim zakonom nisu uvršteni u normativni plan za 2013, njegova spornost leži i u desetodnevnoj proceduri povjerenstva čija “efikasnost” dovodi u pitanje rad i djelotvornost ostalih institucija i procedura a što je pak poruka tim institucijama da ne rade dobro svoj posao. Saša Šegrt iz Transparency International Hrvatska istaknula je kako su manjkavosti ovog prijedloga Zakona nedostatak mehanizama kontrole te nejasnoća kriterija po kojima se procjenjuje što je od strateškog interesa. Tako bilo koji projekt može biti uključen odnosno isključen iz ovakvog okvira čime se ostavlja prostor za diskrecijsko donošenje odluka što je dakako prostor za poticanje korupcije. Stoga ukazuje na pitanja kako se misli kontrolirati sukob interesa te koje tijelo vrši nadzor nad povjerenstvom i radom operativne skupine. Napominje i da svi investitori koji nisu uvršteni na privilegiranu listu stavljeni u iznimno nepovoljan položaj.

Ispred UHA-e se oglasio Hrvoj Hrabak ističući kako je uključivanje ovog udruženja, koje štiti interesa arhitektonske struke, iznimno važno jer je zastoj u investicijama ponajviše naškodio upravo njima te ih doveo u iznimno težak položaj pa bi stoga upravo oni trebali biti podržavatelji ovog zakona, no u njegovom uvođenju vidljivim pronalaze puno veći broj negativnih posljedica od onih potencijalno pozitivnih te stoga pozivaju Vladu da odbaci prijedlog jer se njime suspendira sustav prostornog uređenja i zaštite prirodnih resursa te ukida obaveza izrade prostornih planova.

Vladimir Cvijanović s Ekonomskog fakulteta ukazao je na ekonomske slabosti ovog zakonskog prijedloga. Vidi ga kao posljedicu potrebe za fiskalnom konsolidacijom, no smatra da je posezanje za ovakvim rješenjem krivo jer će se posljedice vidjeti tek na dugi rok. Ističe i kako pitanja zahvaćena ovim zakonskim prijedlogom moraju biti predmet društvenog a ne političkog konsenzusa. Osobito škodljivim smatra to što se ovime dokida razlika između privatnog i javnog dobra te monetizira javno dobro čime je sve stavljeno na bubanj – odnosno prepušteno tržištu, a ono generira negativne eksternalije od kojih bi država trebala štititi te ih regulirati. Nadalje, u prijedlogu se ne vidi da bi investitori trebali imati bankovne garancije zbog čega sve skupa sluti na posljedice kakve smo imali prilike gledati u privatizaciji, a da sam mehanizam ne potiče zapošljavanje.

Teodor Celakoski iz Prava na grad prijedlog je usporedio sa HDZ-ovim zakonom o golfu. Celakoski ističe kako se taj zakon doimao kao samo dno, no ova ga je vlast uspjela probiti za još kojih deset razina. Ovim se zakonom, ističe Celakoski, lokalnoj zajednici ukidaju uvid i ingerencije nad onim što im se događa u neposrednoj okolini. U ovom slučaju se radi važnog državnog interesa, što su investicije, suspendira politički, društveni i institucionalni sustav RH što smatramo uvođenjem izvanrednog stanja, no izvanredno stanje za investicije, kao ni za bilo kakav drugi interes te vrste, nije prihvatljiv. Stoga je namjera ove inicijative okupiti stručne krugove, mjerodavna tijela te najšire građanstvo kako bi se spriječilo uvođenje izvanrednog stanja. Marina Škrabalo se za kraj nadovezala na izjavu Celakoskog ističući kako je javna rasprava za ovaj prijedlog zakona zapravo kozmetička priroda te poziva ostala ministarstva, osobito ona u čijim su nadležnostima segmenti zahvaćeni ovim zakonom te mjerodavne subjekte da upoznaju javnost sa svojim reakcijama na odredbe ovog zakona. 

A.L.

“Prije mjesec dana je javno objavljen podatak da su čak tri od četiri neovisna stručnjaka, koji su radili reviziju Studije utjecaja na okoliš, zaključili da Studiju treba odbaciti. Nakon toga je uslijedila burna reakcija prvog potpredsjednika Vlade koji je unatoč mišljenju neovisnih stručnjaka izjavio da “Ombla ide dalje”, usuđujući se nametati svoju volju, obezvrjeđivati cijeli proces stručne revizije i prejudicirati odluku Vlade.” Izjavila je Saša Šegrt u ime Transparency International Hrvatska. 

Vanja Škorić iz GONG-a je poručila kako je neprihvatljivo da institucije ne žele objaviti rezultate revizije Studije utjecana na okoliš. Radi se o “šutnji administracije” i kršenju Arhuške konvencije te Zakona o pravu na pristup informacijama. I HEP taji podatke jer ne žele objaviti studiju o financijskoj isplativosti projekta. Verzija koja je “iscurila” u javnost pokazuje kako je HE Ombla neisplativi i visokorizičan projekt. Ni Ministarstvo okoliša još nije odgovorilo na zahtjev za dostavom studije o isplativosti projekta, poslali smo žalbu radi šutnje administracija.

 Dr.sc. Ivo Lučić, stručnjak za krš i predstavnik inicijative Srđ je naš dodao je kako je ovaj projekt primjer kršenja procedura sudjelovanja javnosti i uvažavanja mišljenja struke. Naime, Studija utjecaja na okoliš za ovaj projekt je napravljena još 1999. godine, kada su standardi zaštite okoliša bili znatno niži nego danas. Osim činjenice da je Studija stara, upozorio je da je prilikom njenog donošenja bilo propusta u postupku, kao što je eliminiranje prof. dr. Ognjena Bonaccija, koji je imao niz primjedbi na sadržaj Studije, iz Stručne komisije za procjenu studije. Ne radi tek o staroj studiji i nižim standardima nego doslovce o falsificiranju temeljnih podataka na kojima počiva procjena utjecaja. Očigledan primjer je lažiranje podataka o ugroženim životinjskim vrstama, pa studija najbogatije područje u svijetu i dio buduće europske mreže zaštićenih područja – Natura 2000, proglašava potpuno jalovim. Stoga to nije nipošto slučajna greška nego krivotvorenje prirodnog stanja, koje urušava sami smisao studije. Dijelovi znanstvene zajednice su zgroženi tom činjenicom, i pitaju se hoće li se ova vlast distancirati od koruptivne prakse prošle vlasti. Lučić je ponovio da je ispitano tek jedan posto podzemlja Omble i da nitko ne zna što se doista može dogoditi u tom iznimno razvijenom kršu. Znanstveno je dokazano da akumulacije hidroelektrana povećavaju opasnost od potresa, a Dubrovnik je u visoko rizičnoj zoni što se tiče potresa. Stoga razumije zabrinutost i strah oko 15 tisuća stanovnika Mokošice i Rijeke dubrovačke, ali i samog Grada Dubrovnika, da se iznad njihovih glava – i to njihovim novcima –  tempira buduća katastrofa!

Teodor Celakoski iz Prava na grad je upozorio kako je HE Ombla još jedan u nizu projekata koji se rade na principu ignoriranja mišljenja javnosti i struke. Mi smo žrtve forsiranja slijepog investicionizma, a Vlada Republike Hrvatske postaje eksponent građevinskog lobija. Radi se o zidanju ogromne brane od 130 metara u špilji iz koje se cijeli Dubrovnik opskrbljuje pitkom vodom. U planu je povećanje kapaciteta crpljenja sa 500 l/s na 1500 l/s. Jedna od skrivenih svrha za izgradnju hidroelektrane je opskrba vodom golf terena i vila na platou Srđa.

“Mi jesmo za investicije, ali nismo za devastacije”,  kazala je Jagoda Munić iz Zelene akcije, “a izgradnja HE Omble jest devastacija jer je nelegalna, ne ekološka i neisplativa.” I štetu i trošak će snositi građani Republike Hrvatske kroz cijenu električne energije ili kroz sufinanciranje projekta iz državnog budžeta. Profit od ovog projekta mogu imati samo graditelji brane tj. građevinski lobi i prodavači vode, što je zapravo investicija u betoniranje i rasprodaju prirodnih resursa. “Smatramo da u energetiku svakako treba ulagati, no prvi korak treba biti usmjeren u smanjenje gubitka električne energije u distribuciji koje je u Hrvatskoj znatno veće nego u državama Europske unije, čime bi se eliminirala i potreba za gradnjom HE Ombla. Nadalje, sustavom donacija, povoljnih kreditiranja i poticaja treba smanjiti gubitak energije u zgradama te treba poticati instaliranje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na zgrade. Iako su ovakve investicije u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije izrazito efikasne, one ne idu na ruku građevinskom lobiju, jer nema gradnje velikih pogona i brana, a vlasništvo i profit nisu centralizirani.”

Prva projekcija u Rijeci bit će ona filma Misija London, dobitnika ovogodišnje motovunske “nepotkupljive nagrade”, koju festival dodjeljuje u suradnji s Transparency International, dok će u večernjem terminu od 21.30 sati, nakon svečanog otvorenja, biti prikazan film Šake redatelja Iana Palmera, koji će i sam prisustvovati projekciji.

Uz Iana Palmera, riječki će program pohoditi i drugi gosti ovogodišnjeg Motovun Film Festivala, poput dobitnika nagrade Maverick, kultnog austrijskog redatelja Ulricha Seidla.

Sve projekcije u riječkom Art-kinu započinju u 19 sati, a one večernje u dvorištu Kapucinskog samostana u 21.30 sati. Cijene ulaznica su 20 kn po projekciji, uz popust za članove Filmskog kluba.

Raspored projekcija pogledajte ovdje.