Autorica je za ovaj rad ovjenčana Nagradom Radoslav Putar 2022. za najboljeg mladog likovnog umjetnika_cu u Hrvatskoj, koju dodjeljuje Institut za suvremenu umjetnost. Rad je bio izlagan više puta u smanjenim oblicima na grupnim izložbama, no u Galeriji Galženica se po prvi put do sada ova serija radova izlaže u cijelosti. Kustos izložbe je Leopold Rupnik.

Radi se o multimedijalnoj izložbi čija je polazišna točka transgeneracijska trauma, odnosno preispitivanje autoričina odnosa prema ratnoj memorabiliji njenog djeda. Stupajući u odnos s osobnim predmetima, spisima, fotografijama i drugim materijalima iz obiteljske arhive, Glorija Lizde otvara nove puteve prema iscjeljenju osobnih rana.

“Lizde svoju seriju fotografija odjeljuje u dvije analitične, vizualno-narativne cjeline – dok je prva svojevrsno geotraumatsko kartiranje ratnih pejzaža u sadašnjici, drugom pak propituje vlastitu i obiteljsku odgovornost spram naslijeđenih djedovih ratnih memorabilija. Oba narativna slijeda obilježena su autoričinim raspetljavanjem djedovih iskustava i čitanjem spisa, u kojima upravo ono neispisano nosi težinu traume”, stoji u predgovoru kustosa.

Glorija Lizde (1991., Split) završila je preddiplomski studij filma i videa pri Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij fotografije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom fotografskom radu istražuje teme obiteljskih odnosa, traume, genetskog naslijeđa i sjećanja koristeći dokumentarnu i insceniranu fotografiju. Ostvarila je više samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Slijedeći književnu povijest, od antičkih prokletstava i tragične krivnje uzrokovane pra-zločinom Eshila i Sofokla, preko modernističkih obračuna djece “histerika” s licemjernim roditeljima kod Henrika Ibsena i Miroslava Krleže, do suvremenih poetskih drama Monike Herceg, voditeljici Nori Čulić Matošić u (ponovnom) raspetljavanju novih, ovoga puta egzistencijalnih čvorova pridružuje se mlada dramaturginja Karla Leko.

Tema drugog izdanja tribine su traume i sablasti, a Čulić Matošić u najavi ističe: “Slijedeći ideje ‘sablastologije’ Jacquesa Derrida koje se odnose na permanentno vraćanje elemenata društvene i kulturne povijesti u ‘obliku’ duha ili sablasti, transgeneracijske sablasti se, definiraju kao djelovanje psihičkog tereta koje se s jedne generacije prenosi na drugu zatajivanjem i tako postoje nesvjesnom traumom iduće generacije.”

Više detalja o tribini možete pronaći ovdje.