“Sredinom osamdesetih i hrvatska je kulturna scena uvelike raspravljala o Srednjoj Europi – u traženju povijesnih veza ali i u traženju alternative postojećem stanju stvari. Hrvatski PEN centar želi okupiti stariju i noviju generaciju ‘kulturnjaka’ u analizi te geografske oznake koja je toliko više od neutralne deskripcije”, stoji u najavi programa.

U izdanju Hrvatskog društva pisaca, krajem 2014. izašao je zbornik, antologija ili tek odabir suvremenog hrvatskog pjesništva, u kojem su zastupljeni sljedeći autori i autorice: Marija Andrijašević, Ana Brnardić, Vlado Bulić, Marijo Glavaš, Davor Ivankovac, Dorta Jagić, Kristina Kegljen, Antonija Novaković, Branislav Oblučar, Olja Savičević Ivančević (Saška Rojc), Ivana Simić Bodrožić i Martina Vidaić.

Što donosi Hrvatska mlada lirika 2014? “Letvica mladosti pomaknuta je, nadalje, čitavih deset godina unazad; u obzir su došli pjesnici s nenavršenih četrdeset. Svi imaju barem po jednu samostalnu pjesničku knjigu. Čvrstu većinu, za razliku od apsolutnog maskuliniteta prethodnice, čine pjesnikinje čiji glasovi, čini mi se, presudno uokviruju spomenuti korpus, iako to automatski ne signira dokidanje književnog patrijarhata. Svi uvršteni pišu slobodnim stihom (samo su Kamov i Andrić u ono vrijeme verlibristi), koji je u međuvremenu definitivno postao nultim stupnjem pjesničkog pisma” napisao je u predgovoru Marko Pogačar.

Izvor: HDP

Tribina će biti održana u petak, 19. prosinca, u Galeriji Kupola, s početkom u 20 sati.

Govornici na tribini su Tonko Maroević, Nadežda Čačinovič, Boris Postnikov, Asja Bakić te Tomica Bajsić.

Tribina će se održati u utorak, 12. studenog, u 18 sati u prostorijama Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.

U rubrici Međuvrijeme časopis donosi prijevodnu poeziju Samanthe Kostmayer Sulaiman, Maartena Inghelsa, Silvije Čoleve, Zilhada Ključanina i drugih.

Novi broj časopisa sadrži temat o suvremenom europskom pjesništvu naslovljen Kontinent Itaka te obrađuje samoubojstvo u poljskoj poeziji u tematu naslovljenom Konop oko moga vrata, šal žudnje.

Davor Šalat kritički pristupa novoj zbirci poezije Danijela Dragojevića Negdje, a Branko Maleš ispituje novu poeziju Sonje Manojlović, Seada Begovića, Nikole Tadića i Marka Pogačara. Dubravka Đurić piše o  konstrukciji ženskosti u suvremenoj hrvatskoj poeziji Ane Brnardić, Lane Derkač, Dorte Jagić, Darije Žilić i Irene Matijašević. 

U rubrici Zapadni kolodvor možete čitati poeziju kanadskog pjesnika Shanea L. Koyczana, kineske pjesnikinje Mei-mei Berssenbrugge ili irskog pjesnika Patricka Cottera.

Novi broj Poezije uredili su Tomica Bajsić (urednik prijevodne poezije), Ivan Herceg, Ervin Jahić, Tonko Maroević i Damir Šodan.

Izvor: HDP / Fotografija: Mei-mei Berssenbrugge

Metka Krašovec rodila se 1941, zanimljivo u blizini jedne od najstarijih ljubljanskih galerija Equarne. Unatoč burnom životu i čestim seljenjima studirala je na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani te se usmjerila za slikarstvo i grafiku u klasi prof. Gabrijela Stupice odnosno prof. Rika Debenjaka, a ’70-ih godina postala je stipendistica na Royal College u Londonu te poslije povratka u Sloveniju predaje na Akedemiji. 

Retrospektiva je raspoređena u pet velikih prostorija zapadnog krila Moderne galerije te pokriva više od četiri desetljeća neprekinutog i iznimno plodnog kreativnog izraza, predstavljajući sva ključna razdoblja u smislu različitosti sadržaja i stila, crteža i slika. 

Počevši od Crvenog perioda iz ranog razdoblja od 1970. do 1979. godine, u kojem se različitim osvjetljenjima i crvenom bojom želi dostići ono metafizičko u građevinama, izložba vodi do crteža i grafika s početka i neoklasicističkih radova s kraja 1980-ih. Od tih godina razvoj teče do “svježih” faza u kojima se tzv. neoklasicistički izraz razvija u prikazivanju gotovo ikonografskih anđeoskih figura u primorskom ozračju borovih šuma. Time su potvrđene riječi dr. Tomaža Brejca o Metki Krašovec koji je nekoć zapisao da je intelektualna domovina slikarice zasigurno Mediteran (Jadran). Izloženo je 65 slika velikog formata i 120 crteža na papiru, mnogi od kojih su posuđeni iz raznih slovenskih javnih i privatnih kolekcija čime je izložba značajno obogaćena. Djela su odabrana i prezentirana od strane kustosice Martine Vovk. Treba reći da je izložba popraćena bogatim katalogom na slovenskom i engleskom jeziku u kojemu su rad umjetnice i njen značaj svojim tekstovima potvrdili Petja Grafenauer, Miklavž Komelj, Andrej Medved, Tonko Maroević i Martina Vovk uz autobiografsku crticu Metke Krašovec te brojne reprodukcije.

U zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 10. će veljače biti održana dodjela nagrada Josip Sever i Ružica Orešković za najbolji pjesnički rukopis u 2011. godini. Ovogodišnji dobitnici su Tonko Maroević za rukopis Primijenjeni primjeri i Ivana Čagalj za Ženske epifanije.

Kako stoji u obrazloženju Branimira Bošnjaka, vrsnom pjesniku Tonku Maroeviću nagrada Josip Sever uručena je, jer su pjesme u njegovoj posljednjoj zbirci “pisane za različite prilike, pa i one koje uzdižu osjećaj prijateljstva i mediteranskog zajedništva, prije su duhovite skladbe i uzdizanje ljepote međusobnog druženja, pohvale mediteranskim vidicima i otočkim tradicijama, nego ironične ili zajedljive pjesničke invektive, kakvih doduše ponegdje ima. (…) U nabrojanim primjerima mogli bismo naslutiti i pjesnikov poriv da pjesmu “prepusti stanovitom tekstualnom automatizmu”, pa se dio zapisa/pjesama može shvatiti i kao vježba za odsudnije “dekonstrukcije” svijeta koji se na neki način nudi kao “isušeni mediteranizam”, a na drugoj kao parodirani model zavičajnosti. Sve to omotano je onim osjećajem, koji u ovdje ponuđenim oblicima “razdavanja teksta/svijeta” uvijek obnavlja nešto od njega, kako bi se konačno istrošio”. 

Nagrada Ružica Orešković pripala je mladoj studentici anglistike i kroatistike Ivani Čagalj, za koju je članica žirija Darija Žilić kazala: “U svojoj poeziji autorica vrlo dojmljivo govori o emotivnim stanjima svoje lirske junakinje, o  njenim žudnjama, tjeskobama, strahovima. Ipak tuga ostaje “jedina konstanta”, a riječ je o tuzi što se ne može ostvariti jedinstvo s voljenim, što se ne može sagledati vlastito jastvo, što spoznaja o cjelovitosti uvijek izmakne. Ovaj se rukopis izdvaja, jer je riječ i o vrlo pismenoj, osviještenoj autorici koja iskustvo čitanja poezije, koja se ogleda u intertekstualnosti i stilističkom umijeću, povezuje s takozvanim osobnim iskustvom”.

Dodjelu ove pjesničke nagrade organizirala je udruga Jutro poezije, a laureate je odabrao žiri  u sastavu Robert Roklicer, Nikica Petrak, Branimir Bošnjak, Darija Žilić i Davorin Žitnik.

Izvor: Jutro poezije  

Tema trobroja je dubrovački pjesnik Milan Milišić. Dvadeseta obljetnica njegove tragične smrti i sedamdeseta obljetnica rođenja pružile su priliku za reminiscencije na njegov rad i kritičku recepciju njegova opusa. O Milišiću pišu Velimir Visković, Tonko Maroević, Ivo Banac, Predrag Matvejević, Dubravka Crnojević-Carić, Branimir Bošnjak, Zvonko Maković, Zdravko Zima, Darija Žilić, Tea Rogić Musa, Snežana Bukal i Sanjin Sorel. Druga cjelina Klopka za uspomene donosi ulomak iz autobiografske knjige Mani Gotovac – Fališ mi (II). Izabrano poglavlje Jesen  govori o bolesti autoričine malodobne kćeri čiji je ishod tragičan. Priča je to o bolnoj i dramatičnoj bitci za život djeteta, rasapu obitelji, traumi majke, njezinu psihičkom slomu i nastojanju da se izvuče iz teške depresije. U Novoj prozi, trećem tematskom bloku, našle su se kratke priče Milka Valenta, Branislava Glumca i Jadranke Pintarić.

Izložba Etikete tumačenja umjetničkog djela dio je šireg projekta čija je namjera ponuditi neke alternativne modele prezentiranja i medijacije umjetnosti na lokalnoj likovnoj sceni.

U pripremnoj fazi izložbe među sudionicima umjetničkoga svijeta (umjetnik – pisac predgovora – posjetitelj) provedeno je anketno istraživanje koje je propitivalo simbiotski odnos između pisca predgovora i umjetnika, ali i reakcije posjetitelja na konačan rezultat te vizualno-tekstualne interakcije. Sam postav izložbe vizualizira neke od rezultata provedene ankete na primjeru umjetničkoga rada i njegova iščitavanja. Neki od rezultata pokazuju kako većina  umjetnika smatra da pisci predgovora kvalitetom svojih tekstova pridonose cijenjenosti određenog umjetničkog djela, neki se pak  povjesničari umjetnosti uopće ne trude bit razumljivi široj javnosti, a četvrtina posjetitelja osjeća se frustrirana zbog nerazumijevanja posjećenih izložbi. 

Izvor: Meandar / Na fotografiji: Lolita Bosch