Za potrebe projekcija osam najznačajnijih djela iz njihovog opusa, između ostaloga i filma Bismillah koji je poznati slovenski kritičar i kurator Jurij Meden proglasio najboljim slovenskim filmom svih vremena, osim same dvorane koristit će se i predvorje kina. Filmove koji će se u Zagrebu moći vidjeti prvi put nakon više od 30 godina prikazivat će se sa čak sedam što 8, što 16-milimetarskih projektora, a program je posvećen dvojici nedavno preminulih junaka hrvatskog filma i umjetnosti općenito – Ivanu Ladislavu Galeti i Tomislavu Gotovcu – Antoniu Laueru.

Sredinom 70-ih godina na tada vrlo živahnoj sceni jugoslavenske eksperimentale, koja se “prezentirala” kroz mrežu 15-tak festivala službeno amaterskog, a zapravo alternativnog i avangardnog filma, pojavio se misteriozni slovenski umjetnički kolektiv nazvan OM produkcija, prvobitno djelujući u Ljubljani, a kasnije u Kopru. Kroz sljedećih desetak godina OM produkcija je u svom djelovanju povezivala avangardno kazalište, likovne prakse, radiofoniju, fotografiju, pisanu riječ i multimediju, a filmovi čak 41 člana kolektiva (između ostalih Marte Žnidaršič, Ismailhači Cankara, Bettine Zonenšajn, Veronique Gartenzwergel, Janeza pl. Laibachera, Emannuela Gott-Arta, Sulejmana Ferenčaka i Amande Fior Daliso) poharali su spomenute festivale s jednako toliko izuzetno inovativnih, i ponekad suludo hrabrih filmova snimljenih na 8 i 16mm trakama. 

Sve njih krasi poigravanje s mogućnostima ljudske percepcije, sklonost psihodeliji i magijskim ritualima, kao i tehnička zahtjevnost njihove prezentacije, jer se u većini slučajeva radi o dvostrukim, trostrukim, pa i četverostrukim projekcijama, koje u sebi sadrže i elemente performansa. Nakon perioda zaborava i neaktivnosti, OM produkcija je posljednjih godina doživjela ponovni uzlet zbog euforično primljene retrospektive na Rotterdam FF-u 2007. poslije koje su uslijedile slične diljem Evrope. 

Projekciju u Tuškancu najavit će čuvar OM arhiva Slobodan Valentinčič. Raspored potražite ovdje.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s festivalom 25FPS. Ulaz na projekciju je 10 kuna.

Uvodnu riječ dao je ministar kulture Jasen Mesić ističući kako će Hrvatska po prvi put biti predstavljena u prostoru Arsenala, na površini od 80 metara kvadratnih, a cjelokupan iznos koje će Ministarstvo izdvojiti za sudjelovanje na ovoj manifestaciji iznosi 961.049,00 kuna. Ministar je izrazio zadovoljstvo činjenicom da je zadatak hrvatskog predstavljanja na Bijenalu povjeren kustoskom kolektivu WHW koji je svoj značaj i važnost svog rada potvrdio dugogodišnjim programom u Galeriji Nova, a međunarodno priznanje verificirao kuriranjem 11. Istanbulskog bijenala.

Ispred kustoskog kolektiva WHW, Sabina Sabolović istaknula je kako upravo odabir subjekta sa nezavisne kulturne scene vidi kao značajnu gestu, te je objasnila da je dosadašnje djelovanje kolektiva polazište u pristupu koji su zauzele pri konceptualizaciji izložbe u Veneciji. Zbog samog karaktera ove međunarodno najreprezentativnije i najspektakularnije manifestacije koja se sve više okreće tržištu i poprima odlike sajma, ključno im je pitanje pri samoj konceptualizaciji bilo kako otvoriti prostor kritičkim umjetničkim praksama unutar visoko reprezentativnog i kompetitivnog konteksta te kako iskoračiti iz klišeja nacionalne reprezentacije i komercijalizacije kulturne produkcije. Na nju se nadovezala Ana Dević prezentirajući poveznice i komplementarnosti dviju umjetničkih praksi koje će biti predstavljene izložbom. Nadopunjavaju se u različitim pristupima – snažan individualistički opus Lauer aka Gotovca osnažen je i samim imenom – Bezimeno autorsko društvo – determiniranim kolektivnim modelom rada ove izvedbene skupine. Prostor preklapanja nalazi se u širenju izvan medija iz kojeg polaze te iskoraku u prostor hibridizacije, podjednako doprinose aktivnom propitivanju uloge umjetnosti, ali i poimanju svijeta u kojem živimo, a sustavno se bave pitanjima što je umjetnost i kako se ona redefinira kroz umjetničku praksu i kontekst u kojem nastaje. Nataša Ilić je, kao crvenu nit koja uvezuje ove kreativne prakse, izdvojila tematiziranje procedura gledanja koje se poput lajtmotiva provlače kroz oba opusa. U slučaju Gotovca, naglasila je i kako im je cilj te velik izazov izbjeći kanoniziranje i sklizavanje u klišeje o disidentskom istočnoevropskom umjetniku. Kako umaći ovakvim interpretacijama vide i kao svoju zadaću s obzirom da je Gotovac umjetnika koji je čitavog svog života djelovao beskompromisno, autonomno i politički angažirano te ne samo zastupao već i živio ideju da umjetnik mora žrtvovati vlastiti komfor.

Goran Sergej Pristaš se ispred kolektiva BADco. zahvalio WHW-u na prilici da nastave dijalog s Gotovcem, ističući kako u činjenici da svoj rad predstave uz njegov nalaze velik poticaj jer se radi o umjetniku s kojim dijele intuiciju o postojanju kontinuiteta između čina gledanja i čina stvaranja te interes za unutarnju, materijalnu organizaciju umjetničke zbilje – onoga što je umjetnik nazivao “čeličnom mrežom”. U sklopu hrvatskog sudjelovanja na Venecijanskom bijenalu BADco. će postaviti “site-specific” instalaciju i intervenciju radnog naslova Odgovornost za sliku, prvi segment višedjelnog umjetničkog i istraživačkog rada koji planiraju zaključiti premijerom predstave u ZeKaeM-u početkom 2012. godine. Središnja preokupacija rada je pitanje posredovane odgovornosti, odnosa prema događajima kojima svjedočimo u slikama i različitim načinima gledanja. Venecijanski postav, kao svojevrstan teatar drugim sredstvima, gradit će polje tenzije, sraza između moći slika da vežu našu kolektivnu imaginaciju te otvaraju i zatvaraju horizont budućnosti. Pristaš je podsjetio da smo takvoj moći slika imali prilike nedavno svjedočiti u najbrutalnijem obliku, kada su osvanuli prikazi projekta Zahe Hadid za vile na golf igralištu na Srđu. Ovi prikazi s jedne strane grade kolektivnu imaginaciju budućnosti koja će se u njoj – budućnosti pretočiti u najprivatniji oblik koristi i najisključiviji oblik budućeg razvoja. Te različite dispozicije gledanja otvaraju jedan mogući prostor za kritički i transformativni rad gledanja, smatra Pristaš.