Ideja da su žene opasne individualno ili kolektivno dominira mnogim povijesnim razdobljima, kulturama i područjima suvremenog života, unatoč, a u nekim slučajevima i kao odgovor na eksplicitne feminističke pokrete. Inspiriran takvim društvenim odnosima pokrenut je The Dangerous Women Project (Projekt opasne žene), inicijativa Instituta za Progresivne studije na fakultetu Humanističkih znanosti (Institute for Advanced Studies in the Humanities) Sveučilišta u Edinburghu, koji postavlja pitanje: što znači biti opasna žena?

Projekt je nastao kao reakcija na brojne i maštovite načine “ušutkavanja” ženskog glasa u javnosti, pogotovo u digitalnoj sferi, koji se često očituje u verbalnim napadima i prijetnjama kako bi se zastrašilo žene i obeshrabrilo njihovo sudjelovanje u javnom životu. Sukladno trendu, u travnju 2015. godine, Daily Mail je objavio nekoliko članaka u kojima je škotska ministrica Nicola Sturgeon nazvana “najopasnijom ženom u Britaniji”. Karakteriziranje ženskog djelovanja “opasnim” potaknulo je raspravu o sustavnom potkopavanju izražavanja žena u javnosti. Dan žena 2016. godine označio je početak projekta, održavanjem simpozija o ženama spisateljicama na temu Opasne žene, koji su pokrenuli Institut i Škotski P.E.N. 

“Možemo olako prihvatiti način na koji popularni mediji etiketiraju žene, no iza toga se nalaze ozbiljna pitanja o dinamici, konfliktu, identitetima i odnosu moći s kojima žene žive svaki dan”, stoji na stranici inicijative. The Dangerous Women Project izdvojit će 365 odgovora na pitanja iz cijelog svijeta između Dana žena 2016. i 2017. godine, a svaki članak istraživat će temu kroz refleksije žena različitih pozadina i identiteta. Bidisha SK Mamata, britanska novinarka i spisateljica pridružila se projektu istaknuvši kako je “opasna ona žena koja je u doticaju sa svojim bijesom, svojom boli i patnjom za svijetom u kojem svi živimo. Opasna žena odlučila je da je govoriti istinu o svojim iskustvima važnije nego diplomatična šutnja koja dozvoljava opresoru i nasilniku da prođe nekažnjeno. Zato sam ja i sve žene koje javno progovaraju, opasne – i osjećaj je sjajan”.

Jedan od objavljenih tekstova u sklopu projekta je i Partizanke, postdoktorandice Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma u Puli, Chiare Bonfiglioli. Partizanke – njihova opasna ostavština na postjugoslavenskom prostoru govori o jedinstvenom doprinosu partizanki u borbi protiv okupatora na prostoru Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata, a u tekstu autorica istražuje angažiranost ovih žena i odjeke njihovog djelovanja danas. Osim ovog, u sklopu projekta objavljen je niz članaka koji donose priče o “opasnim” umjetnicama, aktivisticama, političarkama i pokretima koji i danas inspiriraju nove generacije na djelovanje.

The Dangerous Women Project poziva sve da se prijavom svojih radova priključe raspravi o tome što znači biti opasnom ženom. U tom smislu posebno su zanimljivi radovi koji izazivaju rasprave te tekstovi koji problematiziraju podzastupljene, marginalizirane ili na neki drugi način ušutkane glasove. Razdoblje prijava ideja i tekstova traje do 30. travnja 2016. godine.