Grad je parcelu još u 19. stoljeću kupio i poklonio Mađarskim državnim željeznicama, da bi je nakon odlaska tvornice ponovno otkupio. Prošle godine, dok je rušenje još trajalo, a novo parkiralište bilo tek najavljeno, Kulturpunkt je pisao o mogućnosti da dio Gredelja postane park i o tome kako ga otvoriti građanima. Tijekom godina izrađen je niz studija koje bilježe različite vizije i pokušaje reurbanizacije ovog prostora, a nakon što je parcela ponovno postala javno vlasništvo osnovana je čak i zasebna gradska tvrtka Zagreb Centrum, no ništa od toga prije ove godine nije rezultiralo pomacima na terenu, osim što su utrošeni milijuni javnog novca i tisuće radnih sati. Jedino što su građani u tom razdoblju dobili bilo je improvizirano parkiralište prema Strojarskoj.

Proces otvaranja bilježi nekoliko etapa, od rušenja većine objekata nekadašnje industrije i izgradnje megaparkirališta, preko nešto kasnije najavljenog privremenog uređenja zelenih površina i obnove vodotornja kao gredeljskog, a potencijalno i zagrebačkog landmarka, do aktivacije jedne od zaštićenih i očuvanih hala, bivše Tesarne, kao koncertnog prostora. Povrh toga, izmjenama GUP-a  iz 2025. parcela je stavljena u povoljniji položaj jer je s područjem Glavnog kolodvora objedinjena u jedinstveni gradski projekt.

Aktualna transformacija zemljišta Gredelja izravno je vezana uz obnovu Paromlina i izgradnju gradske knjižnice s društvenim centrom. Za potrebe izgradnje knjižnice ukinuto je veliko parkiralište koje je do tada postojalo na dijelu parcele koju sada zauzima novo zdanje, pa ga je trebalo preseliti. Odluka da se novo privremeno parkiralište smjesti na prazni prostor Gredelja sama po sebi nije problematična, ali je izborom mikrolokacije unutar sklopa i izvedbom postala pogreška. Megaparkiralište je postalo prvi izgrađeni element na Gredelju otkako je kompleks postao gradski, a zauzelo je najatraktivniji dio parcele, tj. onaj zapadni uz Trnjansku cestu koji je mogao postati livada, odnosno naznaka budućeg parka, i time imati značajniju društvenu ulogu, i to bliže Paromlinu. 

Umjesto da je pozicionirano tako da bolje otvara potencijal mjesta i ograničava promet, dobili smo rješenje u kojem automobili, da bi došli do parkirališta, moraju proći cijelom dužinom parcele. Takvo nepotrebno dovlačenje prometa umanjuje uporabnu vrijednost prostora. Iako formalnog plana nema, parkiralište je možda bilo bolje smjestiti ondje gdje je u budućnosti izglednija gradnja, a ne na koridor koji je logičnije mjesto za javni prostor. Ciljana zauzimanja možda mogu sačuvati mjesto od prekomjerne izgradnje, no sve je to u sferi nagađanja, ili nade.

Vjerojatno zato što je odluka o parkiralištu došla prije rušenja, ono ni projektantski nije dovoljno detaljno promišljeno. Iako su otvorene nove praktične veze između Strojarske i Trnjanske ceste, mjestimično nedostaju bolji, povezaniji pješački pravci. Primjerice, ne postoji nogostup za nastavak šetnje od parkirališta prema istoku s južne strane, kao ni jedinstvena i povezana pješačka veza kroz cijeli kompleks kojom se ne bi moralo hodati po ulici. Nova pristupna cesta također uvjetuje kontinuirani promet neposredno ispred Tesarne, koja je namijenjena glazbenom centru i okupljanju. Te su situacije posljedica improvizacije koja se mogla izbjeći pažljivijim planiranjem i projektiranjem, odnosno boljim usklađivanjem pojedinačnog s cjelinom. Kako se grad općenito sastoji od odnosa, svaki bi zahvat trebao voditi računa o cjelini, pa i u perspektivi.

Neovisno o tome, raščišćavanje i rušenje najvećeg dijela sklopa, u kojem je srušeno previše i čime je prostor zakinut za dio urbane slojevitosti, najodlučniji je iskorak prema reaktivaciji Gredelja u nekoj novoj ulozi, pa je ta odluka gradske uprave, iako manjkava, u načelu dobra. Nakon izgradnje novog parkirališta uslijedila je i najava taktičke aktivacije ostatka kompleksa jednostavnim zahvatima poput uređenja livada, staza i osnovne komunalne opreme.

Velike livade jednostavno su rješenje koje mjesto aktivira bez znatnih ulaganja ili zahtjevnih projekata, a pritom nude i dobru simbiozu planiranog i spontanog. Zapravo je šteta što je u parkiralište uloženo više energije, pa i sredstava, i to za slab rezultat, nego u sve ostalo, jer upravo to drugo nosi i gradi mjesto. No ta je nadogradnja tek počela.

Prema najavama iz Grada, uloga kompleksa do proljeća će se dodatno osnažiti. Sportska igrališta na livadi kod vodotornja praktički su zajamčeno popularan sadržaj. Razmišljati se može i o efemernim pojedinačnim atrakcijama, mimo vodotornja kao trajnog simbola lokacije, primjerice o velikom toboganu (u mjerilu kakav je nekad postojao u maksimirskom perivoju) ili nekoj sličnoj jednostavnoj zanimljivosti koja bi bila jedinstvena u gradu i privlačila korisnike. Mjesto može značajno dobiti i sporadičnom sadnjom, koja je najbolji put do prirodnog hlada, primjerice i brzorastućim vrstama stabala, a to će vjerojatno i uslijediti.

Aktualna događanja na Gredelju govore o tome da gradska uprava s jedne strane ima odlučnost da se koraci na terenu dogode i da ih prati konkretna izvedba, ali istodobno ne pokazuje velika očekivanja ni u pristupu ni u rezultatu. Zato je već sad propuštena prilika da otvaranje bude iznimno, jer čitavu priču više nosi parkiralište nego sve drugo. To se donekle može nadoknaditi programima, ne samo na terenu nego i o terenu.

Zasad je interes javnosti za lokaciju, koja je još uvijek nepoznanica, malen. Stručna i akademska javnost i strukovna društva poslovično šute, javne rasprave gotovo da nema, a politički oponenti potpuno su nezainteresirani za tako važnu, stratešku gradsku temu. Ipak, prilika je da se teren zauzme idejama o njegovu trajnom podruštvljavanju. Upravo bi gradska uprava trebala takvu raspravu poticati, i to prije nego što se usvoje planovi i program urbanističkog natječaja.¹

S obzirom na radikalnu preobrazbu godinama zapuštene i nedostupne lokacije u uređen i otvoren javni prostor, 2026. svojevrsna je nulta godina Gredelja. Uz sve nedostatke, riječ je o vrlo značajnom koraku i svakako prilici. Za budućnost Gredelja u javnom interesu ključno će, čini se, biti da javnost to mjesto prisvoji, na što su u prethodnom tekstu upozoravali arhitekti Igor Ekštajn i David Kabalin. Vjerojatno samo takav scenarij može osigurati, ili barem nagovijestiti, da značajan dio bivšeg industrijskog sklopa i u budućnosti – dakle trajno – ostane u javnoj namjeni. Osiguravanje površinom, pa i oblikovno, značajnih javnih površina pritom ne isključuje druge sadržaje. Možda i tako da to mjesto proizvodi grad barem u onoj mjeri u kojoj je značajna bila industrija koja je tu ostavila trag.

Kupnja parcele Gredelja, pokazat će se, bila je vizionarski čin u najavi, a hoće li to doista i postati, donekle ovisi i o tome kakva očekivanja od prostora artikuliramo sada, kad se transformira.

1. Prema najavama iz Grada Zagreba, arhitektonsko-urbanistički natječaj provest će se nakon što HŽ Infrastruktura dovrši studiju željezničkog čvora Zagreb, koja se očekuje do kraja 2026. i trebala bi odrediti gabarite kolodvora i položaj pruge. Program tog natječaja iz 2021. oblikovan je bez ikakvog upliva javnosti.  ↩︎

Kako je naglasila Sarić, ovakva prenamjena prostora koji dosad nisu imali kulturnu namjenu je “znatno teža nego nešto graditi iz temelja”. Grad će u njih uložiti 23 milijuna eura isključivo iz gradskog proračuna, a građani bi njima trebali dobiti oko 10.000 m² novih kulturnih prostora. Ovi kapitalni projekti, s izuzetkom objekta u kompleksu Gredelj, obuhvaćeni su Programom razvoja kulture Grada Zagreba 2024.-2030. koji predviđa i niz drugih infrastrukturnih projekata, od kojih je dio trenutno u pripremi ili tijeku. 

Nekadašnja tvornica Pluto na Branimirovoj ulici najveći je od prostora predstavljenih na konferenciji, s 3800 m² interijera i krovom koji se prostire na 950 m². Taj bi prostor trebao postati međunarodni centar za razvoj umjetnosti, kako vizualne, tako i plesne i glazbene. Središnji prostor bit će velika izložbena dvorana, a uz nju će biti smješteni arhiv dizajna, umjetnički ateljei, plesni studio, audiovizualni studio i prostori za obrazovanje, dok bi na krovu trebala biti smještena ljetna pozornica i zimski paviljon. Predviđeno je da će dijelovi prostora funkcionirati i kao dnevni boravak za mlade i druge skupine iz četvrti. Grad je odabrao projektanta te projektiranje započinje po potpisivanju ugovora. Početak radova očekuje se u 2028.

U bivši industrijski kompleks Gredelj, kao prvi korak njegove revitalizacije nakon rušenja dijela zgrada i privremene prenamjene dijela prostora u parkiralište, Grad planira smjestiti razvojni hub za autorsku glazbu suvremenih žanrova, namijenjen prije svega novim i mladim zagrebačkim glazbenicima_ama. Kompleks Tesarna prostire se na 560 m², a trenutačno je u iznimno lošem stanju, posebno po pitanju drvenog krovišta. Također je i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, što znači da se mora vratiti u izvorni tlocrt unutar kojeg će se smjestiti koncertna dvorana za do 1000 posjetitelja, prostor za edukacije i međusobnu razmjenu, a vani terasa s ljetnom pozornicom. 

Prostor budućeg Kulturnog centra Novi Jelkovec u Sesvetama stoji nedovršen još od izgradnje naselja 2009. Riječ je o oko 1500 m² ogoljenog interijera koji više od petnaest godina zjapi prazan. Unatoč inicijativama koje od 2010-ih upozoravaju na nedostatak društvene infrastrukture u Novom Jelkovcu, projekt se godinama nije pomicao s mrtve točke – sve do izrade Programa razvoja kulture Grada Zagreba u kojem je potreba za centrom i formalno prepoznata. 

U izjavi za Kulturpunkt u siječnju 2024. gradska uprava najavila je da bi centar mogao biti stavljen u funkciju već 2025. godine, no konkretniji koraci uslijedili su tek sredinom te godine. U svibnju je raspisana javna nabava za izradu projektne dokumentacije, a u listopadu je odabran projektant Capital Ing s kojim je sklopljen ugovor. Projektiranje je trenutačno u tijeku, dok je početak radova najavljen za iduću godinu. Centar će uključivati multifunkcionalnu dvoranu za do 400 posjetitelja te prostore za radioničke programe i druženje djece, mladih i starijih.

Interkulturalni centar Trnje planiran je kao mjesto kulturnog dijaloga, umjetnosti i održive prakse,  što zagrebačke civilne organizacije u području ljudskih prava, zaštite okoliša i kulture već dugo zagovaraju. Projektni zadatak, dodijeljen projektantu Urbane tehnike d.o.o., proizašao je iz participativnog postupka te se uskoro očekuju dva projektna rješenja, tj. prvi nacrti kako će budući centar izgledati. Početak radova očekuje se sljedeće godine. Predviđene su galerija, manja dvorana i radionički prostori, a Centar bi trebao funkcionirati kao dnevni prostor (umjesto večernjeg ili noćnog) zbog blizine stambenih objekata. U Programu razvoja kulture prva faza rekonstrukcije predviđena je za 2025. koja je iza nas, a druga za 2027. godinu.

Najmanji od predstavljenih prostora je galerija u Draškovićevoj ulici, smještena u prostoru bivšeg kafića koji sada postaje prostor za suvremene i inovativne umjetničke prakse. Iako je prema Programu razvoja kulture rekonstrukcija ovog prostora i njegova prenamjena u galeriju predviđena još u 2024., projekt je nakon više neuspjelih postupaka javne nabave do izvođača radova stigao tek u veljači 2026., kada je odabrana tvrtka Hidroelektra-Čikara d.o.o. Kako je istaknula pročelnica Višnić, Galerija je već dodijeljena na upravljanje ustanovi Novi prostori kulture te je putem javnog natječaja sklopljena programska suradnja s udrugom Što, kako, za koga /  WHW koja će u njenih 380 m² organizirati izložbe, video projekcije, predavanja i slične sadržaje. Početak radova najavljen je već idući mjesec. 

Uz izdvojene projekte te knjižnicu i društveno-kulturni centar Paromlin i Kino Europu, predstavnici Grada na konferenciji su spomenuli i niz drugih zahvata u kulturnoj infrastrukturi. Među skorijim dovršecima istaknuta je obnova HDLU-a, čije se otvorenje očekuje na jesen, te Kuća hrvatskog filma i Kazalište Komedija koji bi trebali biti dovršeni ove godine, dok se ponovno otvaranje Muzeja za umjetnost i obrt najavljuje za 2027. godinu. U tijeku su i pripreme za obnovu više kulturnih centara (Novi Zagreb – Remetinec, Ribnjak, Dubrava i Maksimir), s rokovima dovršetka predviđenima za 2027. i 2028. Ovih je dana pokrenuta i javna nabava za rekonstrukciju Kina Tuškanac, koja u Programu predviđena za 2025. godinu. 

Gradski Program razvoja kulture predviđao je i rekonstrukciju i adaptaciju još nekolicine prostora važnih za lokalnu nezavisnu scenu, koji ovom prilikom nisu spomenuti. Primjerice, rekonstrukcija Kina Kalnik na Črnomercu bila je planirana za 2024. godinu, no u realizaciji tog projekta zasad nema konkretnih pomaka. U ovoj je godini trebala započeti dugo očekivana sanacija i obnova Jedinstva, dok je rekonstrukcija i prenamjena dijela prostora bivše tvornice Badel u centar za izvedbene umjetnosti predviđena do 2030. godine, ali o dinamici provedbe tih planova nema novih informacija. Izvan Programa, prošle je godine najavljena i izgradnja prostora za kulturne sadržaje uz kongresni centar na Velesajmu, s početkom radova najavljenim za 2027. godinu, no ni o tom projektu ovom prilikom nije bilo riječi. 

Razvoj, obnovu i prenamjenu dijela spomenutih objekata pratimo u okviru temata Kulturni hodogram, u kojem ćemo se tim projektima detaljnije baviti u narednim tekstovima.

Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.