Nikčević predstavlja umjetničko istraživanje na temu žena koje su sudjelovale u Narodnooslobodilačkoj borbi i kasnije prisilno boravile na Golom otoku. Kustosica izložbe i autorica popratnog teksta o postavu je istaknula da je sačinjen od “pet radova koji zajedno funkcioniraju kao fragmentarna rekonstrukcija logoraškog iskustva, jezivih prizora koji su se odvijali na razmeđu svjetlosti i tame – bliještećeg kamena koji su žene morale nositi pod jarkim suncem i mračne komore istražnog logora gdje su bile podvrgnute brutalnim ispitivanjima”.

Umjetnička instalacija izgrađena je na slojevitoj povijesnoj slici, te “evocira i spomen-obilježja Narodnooslobodilačke borbe ali ujedno se i odmiče od njihove uglavnom šture prezentacije informacija. To se nadasve očituje u segmentu ‘dematerijaliziranog spomenika’ gdje popis žena izveden CNC gravurom u kliritnim pločama prestaje biti tek arhivski podatak. Takav odabir materijala ne doprinosi samo predstavljanju nestalnosti i nepotpunosti povijesnog zapisa, nego i nestalnosti znoja i drugih izlučevina izmučenih tijela koja jedino tako mogu sijati još i danas”, piše u popratnom tekstu.

Teodora Nikčević (1986) je vizualna umjetnica i kustosica. Završila je magistarski studij transdisciplinarne humanistike i teorije umjetnosti na Fakultetu za medije i komunikacije (FMK) u Beogradu, dok je osnovne i poslijediplomske specijalističke studije završila na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju. Radi kao kustosica za nove medije u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore.

Više detalja pročitajte ovdje.