Antonela Solenički u predgovoru ističe da izložba pristupa “douchingu kao kompleksnoj praksi koja istodobno može biti nespretna, ponekad kaotična, (ne)praktična, ali i intimna. To je čin koji uključuje pripremu, planiranje, odnos prema vlastitom tijelu, uzbuđenje i želju za povezivanjem — makar i sa samim sobom. Time izložba doprinosi diskursu o seksualnom obrazovanju koje nedostaje u institucijama, a queer zajednica ga prenosi kroz razgovore, pokušaje i vlastite oblike iskustvenog učenja. Jesi čist? tako postaje poziv na otvorenost i destigmatizaciju. Izložba zagovara pravo na znanje, na sigurnost, na autonomiju, i pristupa seksualnosti kao prostoru radoznalosti, učenja, istraživanja i zajedništva.”

Luka Pešun (Zagreb, 1990.) u svojem umjetničkom radu koristi medij fotografije kako bi istražio teme identiteta, obitelji i pripadanja, a u suštini se bavi kontekstom i načinom na koji promjena istog mijenja čitanje. Studirao je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i diplomirao fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti 2019. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade, 2016. Sudjelovao je na raznim grupnim i samostalnim izložbama.

Više informacija pronađite ovdje.

Todorić u ovom radu fokus stavlja na povijesno potisnuto mjesto protagonistica koje je filmski kanon 20. stoljeća izbrisao ili im nikada nije dopustio postojanje u kadru.

Galerijski postav, kako pojašnjava autorica predgovora, Tea Matanović “umjesto filmskog snopa, tek povremeno presijeca bljeskalica; kratki, oštri impuls svjetla koji ne donosi projekciju, ali potvrđuje da pogled još uvijek traje. Središte rada ne zauzima svjetlo, već raster: digitalni uzorak svijetlih i tamnih kvadrata koji u računalnim programima označavaju prazninu.

Isidora ga materijalizira i pretvara u površinu. Ta ‘šahovnica prozirnosti’ ovdje je tekstura prisutnosti, sabirno mjesto za sve što digitalni sustav inače briše. Praznina poprima težinu, raster poprima tijelo, nevidljivo poprima kožu. Ovaj postav se razvija kao feministički requiem, komemoracija uloga koje su mogle postojati, ali nisu smjele, i podsjetnik na ono što suvremeni pogledi kinematografije tek počinju vraćati u svoje narative.“

Isidora Todorić vizualna je umjetnica koja djeluje u području skulpture, novomedijskih praksi i eksperimenta. Diplomirala je Nove medije, potom završila MA studij Skulpture i suvremene umjetnosti na ALUO-u u Ljubljani. Radovi su joj predstavljeni na brojnim izložbama u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

Više detalja pronađite ovdje.

Knjigu će biti moguće preuzeti na promociji uz dobrovoljnu donaciju, a više informacija o događaju pronađite ovdje.

Izložba je rezultat dvomjesečnog istraživačko-produkcijskog procesa u sklopu mentorirane rezidencije Zajednički Galerije Miroslav Kraljević. Kroz prostornu instalaciju, autorica propituje odnos tijela, intime i arhitekture u stanju raspada.

Kustosica Tea Matanović u predgovoru ističe kako ”TANTRANTULE nisu prostor u kojem boravimo, već stanje koje nas prožima. One su nevidljiva pukotina između svakodnevice i podsvijesti; ulomak doma koji više ne nudi utočište, već nas suočava s vlastitim raspadom. Ova nas mlada umjetnica poziva da zakoračimo u sobu koja je nekoć bila cijela, a danas postoji tek kao rez, fragment, titravi odjek onoga što je bilo. Galerijski prostor pretvara u naizgled scenografski okvir za krhko, intimno, destabilizirajuće iskustvo koje nije moguće do kraja dohvatiti. Kroz suptilne prostorne geste, vodi nas napuklinama pamćenja, u susret s onim što prostor više ne može zadržati, ali ni potpuno otpustiti.”

Više informacija o izložbi, koja se može posjetiti do 14. svibnja, pronađite ovdje.

Projekt je potaknut kulturno-povijesnim značajem izdavačke kuće Mladost, čija se nekadašnja zgrada nalazi u blizini galerijskog prostora na Ilici. Autorica popratnog teksta, Buga Kranželić, pojašnjavajući kontekst zatvaranja prostora uslijed privatizacije govori o povodu izvedbi: “Kako bi obrisao prašinu zaborava, Petar Vranjković u svojoj monodramskoj izvedbi Arhive: Mladost odaje hommage prostoru koji je imao ulogu doma: ‘poetima / piscima / znanstvenicima / disidentima / čija su slova bila mač / protiv tiranije/ i zaborava'”.

Projekt je nastao suradnji s Teom Matanović.

Petar Vranjković (1997.) je transmedijski umjetnik i istraživač koji u umjetničkom radu koristi predmete iz arhiva, fotografiju, grafiku i dizajn. Zainteresiran je za propitivanje arhivskih narativa te formiranje sjećanja i ideja pripovijedanja kroz umjetničke i istraživačke prakse. Ima titulu magistra umjetnosti animacije i novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.  Sudjelovao je u više grupnih i samostalnih izložbi.

Više detalja možete pronaći ovdje.