Glazbeni program obuhvaća koncerte autora_ica regionalne scene – Dimitrija Dimitrijevića (basista i pjevača grupe Igralom) i TBF-a. Također će nastupiti noisy pop sastav Artan Lili, zatim rock, grunge i punk bend Šarena pojava i drugi glazbenici_ice.

Izvedbeni program donosi predstavu Konstrukt proizišlu iz šireg istraživačkog projekta usmjerenog na osobno iskustvo bavljenja cirkusom autorice Dore Komende, u produkciji Cirkus Kolektiva. Plant Molesters će izvesti glazbeni performans s biljkama koje nastanjuju Dom mladih, a publici će biti omogućen uvid u nastanak netipične glazbene kompozicije. Uz njih nastupit će i drugi izvedbeni umjetnici_ice.

U dijelu posvećenom plesnoj umjetnosti splitskoj publici predstavit će se Elodie Chhor breakdance izvedbom Backwards, a na rasporedu je plesna predstava Love will tear us apart. Solo izvedba na razmeđu rock koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa dio je trilogije Saše Božića i Petre Hrašćanec o odnosu suvremenog plesa i popularne glazbe. Izvedbom hip-hop plesne predstave IV, kolektiv Walking predstavit će ples kao dijalog između pojedinca i grupe te slavlje jedinstva u raznolikosti i slobodi identiteta.

Filmski program festivala nazvan Na splitskom terenu donosi šest kratkometražnih ostvarenja splitskog podneblja, a uključuje filmove čiji su autori_ce: Juraj Lerotić (Onda vidim Tanju), Veljko Popović (Biciklisti), Sonja Tarokić (Tlo pod nogama), Boris Poljak (Splitski akvarel), Šimun Šitum (Ritki zrak) i Natko Stipaničev (Arka).

Radionički program namijenjen djeci obuhvaća Beatbox radionicu pod vodstvom Filipa Rušina poznatijeg pod umjetničkim imenom RushIn, osnivača prve škole beatboxa u Hrvatskoj. Uz ovu održat će se i plesna radionica, likovna radionica, radionica DJ-anja s gramofonima, strip radionica i radionica kućnog kompostiranja.

U sklopu programa održat će se i panel diskusija Kome to treba? koja postavlja pitanje kako prostori alternativne kulture pridonose stvaranju zajednica, Gitarijada na kojoj će se predstaviti mladi neafirmirani bendovi te izvanredno, skraćeno izdanje splitskog festivala pričanja Pričigin, u kojem će pripovjedači i pripovjedačice ispričati Priče o domu. Također, organiziran je i tradicionalni Bazar udruge Aktivist koji će ovom prigodom obuhvaćati knjige, CD-e/DVD-e, vintage odjeću i obuću, igračke te ostale predmete koji se mogu uzeti ili donijeti na razmjenu.

S obzirom na simboliku festivala kojemu je cilj prezentirati ostvarenja nezavisne scene, multimedijalna umjetnica Neli Ružić tijekom održavanja festivala postavit će svoju svjetlosnu instalaciju Prekasno je za odustajanje na pročelje zgrade Doma mladih nastojeći osnažiti sve stanare Doma te ukazati na ustrajnost u nesigurnom vremenu koje dijelimo.

Svi festivalski programi su besplatni osim koncerata i DJ nastupa za koje se ulaznice kupuju putem sustava Adriaticket.com.

Više detalja i raspored programa potražite ovdje.

Autor knjige je jedan od osnivača The Beat Fleeta i pokretač urbane splitske rap scene s početka devedesetih, a također i jedan od osnivača klape Iskon i pokretač i frontmen grupe Libar. Priču u formi memoara izdao je Dalmatinski portal, nakon što je napuštena početna zamisao da Čelan za portal napiše nekoliko tekstova o TBF-u i splitskoj sceni 90-ih koji bi se kasnije uobličili u knjigu.

Osim detalja o osnivanju TBF-a, knjiga Baština govori o devedesetim godinama u kojima su mladi sami sebi organizirali zabavu na ulicama punim droge i nerijetko nasilja. Mlađima ovo djelo omogućiti da TBF-ove stihove stave u kontekst, a suvremenike tog vremena vratiti u doba kada su se dobre stvari dijelile na kazetama.

Predstavljanje knjige organizira udruga Drugo more u okviru programa Refleks.

Dobro strukturiran i grupiran natjecateljski program donosi različite ali zanimljive naslove, od čega se mogu izdvojiti zapaženi filmovi s predznakom političkog angažmana poput Mama Africa o Miriam Makebi velikog Mike Kaurismakija, Pussy Riot : A Punk Prayer Maxima Pozdorovkina i Mikea Lerenera ili pak Can’t Be Silent Julije Oelkers. 

Cijene ulaznica za događanja na Maloj i Velikoj Paklenici iznose 30 kn za projekcije filmova te 60 kn za projekcije filmova uz pripadajuće koncerte. Ulaz na sve projekcije filmova na plaži je besplatan. Ulaznice je moguće kupiti na festivalskom INFO pultu u Bluesun hotelu Alan svakim danom od 10 do 20 sati te na ulazima u Malu i Veliku Paklenicu svakim danom od 20 sati.

Detaljan program festivala možete pronaći ovdje.

Peto izdanje SPFF-a bit će održano na više lokacija u Starigradu Paklenici od 2. do 7. kolovoza.

Pozivni video nastao je u produkciji Fade In-a, a za glazbeni je dio zaslužan studio udruge Vibra. U spotu, čiju je realizaciju organizirao Le Zbor, sudjelovale su brojne osobe iz javnog života.

Diyala i Bilk odlučili su se za zajedničke nastupe jer oboje glazbi donose poseban impuls i energiju, onu dozu artističke genijalnosti koju je i zahtjevnija publika prepoznala s lakoćom. Osim u Hrvatskoj, velike su uspjehe doživjeli i van granica, tako je Diyala u Sloveniji proglašena Kraljicom balkanskog undergrounda, dok su Bilkovci proputovali i nastupali diljem Europe. Iza njih su nastupi na svim važnijim festivalima u regiji, a sada je na redu mini-turneja po Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Srbiji.

Diyala se počela ozbiljnije baviti glazbom krajem 1990-ih u varaždinskim bendovima Plag i Manny’s Insane te nakon njih s varaždinskim hip-hop kolektivom Tristosixty. Nakon više od 10 godina i nebrojenih nastupa uz pratnju DJ Ain’tunea, varaždinska reperica Diyala posljednih godinu dana koncerte radi uz pratnju tročlanog benda – Diyala Upgraded. Krajem 2008. godine izašao je Diyalin prvi album Rapstract. Album je dobio odlične kritike te je 2009. godine Diyala osvojila hrvatsku diskografsku nagradu Zlatna Koogla u kategoriji Najbolji ženski izvođač. Surađivala je s mnogim domaćim i stranim producentima i grupama od kojih treba izdvojiti Edu Maajku, Reverse Engineering iz Švicarske, BunZer0 iz Belgije, domaće Confusionovce itd.

Bilk su osnovali u Zagrebu 1999. godine srednjoškolski prijatelji Janko Novoselić (danas TBF), Miroslav Piškulić (danas Hemendex), Tin Oberman i Luka Vrbanić. Nakon mnogo previranja s postavom benda i koketiranja s raznim glazbenim žanrovima bend se ustalio i kristalizirao u bubanj, bas i elektroničke naprave svirajući živi drum’n’bass. Snimili su breakbeat noise drum’n’bass album This Bilk is radioactive koji je 2006. objavljen za Moonlee Records. Bilk danas čine Tin Oberman (synth/vokal), Luka Vrbanić (bass) i Edi Grubišić Cipal (bubanj, ex TBF).

Kad sam prije nekoliko godina pričao s jednim renomiranim domaćim hip hop DJ-em, a on ustvrdio kako Beastie Boys i TBF ne doživljava kao hip hop, isprva sam bio zatečen. Pomislio sam: kakav je sad to žanrovski fašizam?!? No, kako sam kroz godine razmišljao o tome, sve više sam se počinjao slagati s tom tvrdnjom. Jer… Beastie Boysi jesu nekad neporecivo bili dio hip hop kulture, no ono što rade u zadnjih petnaestak godina prije svega je vezano za rock kulturu. Jest da repaju, da, ali – repali su i ET i 2 Unlimited, pa svejedno znamo u koje ih ladice smještamo.

Isto tako, TBF su stasali pod okriljem hip hop kulture, ali su s vremenom postali dio jedne druge priče: uspjeh su ostvarili obraćanjem prvenstveno rock publici, i postali su stjegonoše regionalne inačice hip hopa u kojoj prateći live rock bend igra značajnu ulogu (za razliku od klasične postave MC+DJ). Što s jedne strane i jest OK, uglavnom načelno podržavam regionalne žanrovske inačice, ali s druge… počelo mi je ići na živce što su respekt kod nas dobivali manje-više isključivo hip hoperi koji, na ovaj ili onaj način, transcendiraju hip hop.

A to nipošto nije izolirana pojava. I inače, kad se baci pogled izvan svog dvorišta, rock kultura uglavnom običava honorirati izvođače koji transcendiraju matične žanrove/scene. Nadovezujući se na teoriju autora (http://en.wikipedia.org/wiki/Auteur_theory), rock kultura slavi vukove samotnjake koji “briju svoj film” i “ne obaziru se na pomodne trendove”. A to smatram kardinalnom pogreškom, jer ono što se otpisuje kao “trendovsko pomodarstvo” često je zapravo dio vazda vitalnog procesa u razvoju glazbe – tržišta razmjene ideja.

Sjajan aktualni primjer je jedna od najvitalnijih scena ovog desetljeća – njemački underground house, koji je u roku od par godina, polagano no neumoljivo, iz electrohousea mutirao u minimal. Naravno da se i tu, kao i svugdje, našlo mediokriteta koji parazitiraju na onome što je trenutno in, ali… gledano u globalu, njemački underground house je poput ogromnog organizma koji se suptilno regenerirao na molekularnoj razini. Promjene su na tjednoj bazi bile gotovo neprimjetne, ali s odmakom se jasno vidi kako se malo pomalo organizam u potpunosti regenerirao kroz reakcije na novu DNA ilitiga ideje ubačene u sistem. To je i dalje ista priča, unutar istog funkcionalnog templata housea, a opet istovremeno skroz drugačija u odnosu na to kako je prije zvučala.

Isto vrijedi i za američki hip hop. Ostao je potpuno prepoznatljiv kao takav, ali njegova slika se drastično promijenila u zadnjih pet godina (dominacija juga umjesto zapadne i istočne obale, duboki bas i hi-hatovi, koji MC-jima u podlozi daju punu slobodu razmetanja u srednjotonskom pojasu, novi sleng, itd.) – i to ne zahvaljujući vukovima samotnjacima “koji briju svoj film”, nego likovima koji se čvrsto drže zadanog templata te unutar njega guraju priču naprijed! Teorija ograničenih resursa definitivno mi je draža od teorije autora. Štoviše, usudio bih se reći kako su oni koji template cinično nazivaju “kalupima” zapravo – kočitelji glazbene evolucije.

Danas je teško zamisliti kako bi se neka od novijih stvari TBF-a mogla uklopiti u prosječni hip hop DJ set. Teško je i zamisliti TBF kako doma sa zanimanjem preslušavaju nova vruća izdanja američkog hip hopa. OK, da budem fer, oni jesu stvorili novi templat, i nek im je sa srećom. Al mi ide na nerve kako im se plješće zbog toga, dok se s druge strane podrugivalo pionirskoj generaciji Blackoutovih MC-ja kako “glume da su crnci”. Samo zato što su se usudili uzeti postojeći templat i obojiti ga lokalnom spikom! Dok, recimo, nitko nije spočitavao našim novovalnim rockerima iz osamdesetih da “glume da su pothranjeni britanski studenti” – ne, ne, oni su bili “u dosluhu sa zapadnim trendovima”. (Zanimljivo je kako se selektivno razabire što je “dosluh sa zapadnim trendovima” a što “trendovsko pomodarstvo”, jelda?)

Jedna od ključnih boljki sagledavanja hip hopa iz rakursa rock kulture je poštivanje hip hopa jedino ako je “buntovan”. Kao i u malom milijunu drugih glazbenih žanrova, hip hopom dominiraju pjesme o ljubavi, seksu, tulumarenju, nedoličnom ponašanju i općenito svemu što vole mladi. Ali dok su u rocku pivo, motori i kožnjaci “prašenje poštene brije” – droga, nakit i auti u hip hopu su “izlizani i toksični klišeji”. Rock može biti apolitičan i društveno neodgovoran i nikome ništa, ali na hip hop se svaljuje teret potrebe da bude glas nekakve afroameričke građanske savjesti. Što se najbolje vidi iz dočeka Public Enemy, koji su u najavama koncerta redovito slavljeni kao “crnački CNN”, “crni Sex Pistolsi” i slično.

I dok su rockerski respektabilni penzići drndali svoje drkeđonde u Tvornici, u fino popunjenom i raspoloženom Aquariusu nastupali su Connect. Bez live benda, samo tri MC-ja i DJ. Bez plitkih tirada protiv liberalnog kapitalizma i konzumerizma (te TBF-ovske spike su zgodno sredstvo za pobuđivanje interesa za politiku kod tinejdžera, ali dajte ljudi, nemojmo se praviti da od toga ima ikakve druge koristi, okej?). Samo razigrani, striktno hip hop ritmovi, i vesele, dovitljive pjesme o Dinamu, curama, čaganju, sponzorušama, kladionicama i tak, svemu što vole mladi.

Zajedno sa Bolesnom braćom i Shortyjem, oni su dragocjeni primjer domaćeg hip hopa koji je ponosan na to što je hip hop, umjesto da se zbog toga ispričava rock establišmentu. Dio su orijaškog globalnog kontinuuma, a istovremeno ništa manje autohtoni od TBF-a i Elementala, koji su izdali hip hop kako bi mogli na kavu s Arsenom i Matijom Dedićem.

(Druga je priča to kako, unutar templata Pravog hip hopa, na ex-Yu prostorima uglavnom prolaze zajebanti. Razmišljao sam malo o tome, i… iskreno da priznam, nisam se uspio dosjetiti suvisle teorije kojom bi to objasnio. Ako netko ima što za priložiti na tu temu – komentari su, kao i uvijek, dobrodošli!)