U petak, 28. lipnja u 21 i 30 sati na Munjarskom putu, pored Hokej kluba Trešnjevka, na mjestu kojim je nekada prolazila pruga legendarnog Samoborčeka, u programu Kino na pruzi bit će prikazano sedam kratkih filmova. U selekciji se nalaze filmovi različitih žanrova na temu vlaka i željeznice: dokumentarni filmovi Ljudi na točkovima (1963) Rudolfa Sremeca i Čvor (1969) Krste Papića, igrani film Putovanje (1972) Bogdana Žižića i eksperimentalne Putositnice (1976) Tatjane Ivančić. Od recentnijih ostvarenja tu su tri dokumentarna kratka filma Grad u koji moram putovati (2020) Valentine Lončarić, Knin – Zadar (2022) Melite Vrsaljko i Žurnal 242 – Sunčane pruge (2023) Nike Autor.

Druge filmske večeri, 5. srpnja u 21 sat na platou tržnice Trešnjevka u sklopu programa Kino na placu bit će prikazani filmovi koji se bave temom hrane koja, kako stoji u najavi, “od početka ljudske zajednice ima socijalnu, ekonomsku, etičku i simboličku vrijednost”. Prikazuje se eksperimentalni film Plac (2026) Ane Hušman i igrani Super(market)žena (1996) čiju režiju potpisuje Jûzô Itami.

U sklopu treće filmske večeri koja će se održati 12. srpnja u 21 sat, na zelenoj površini iza vanjskog bazena na SP Mladost, u programu Kino Mladost najavljen je “diptih posvećen mladosti koji nas vodi u to neobično doba na pragu između dječjeg svijeta i svijeta odraslih kada sve otkrivamo prvi put”. Na rasporedu su dva igrana filma: Gladna sam, hladno mi je (1984) Chantal Akerman i Močvara (2001) u režiji Lucrecije Martel.

Ulaz na sve projekcije je slobodan.

U sklopu Kratkih slika u MM centru u četvrtak, 20. travnja, u 19. 30 sati bit će prikazani filmovi Žemsko, r. Tatjana Ivanišević Dunja, Grad u izlogu i Putositnice, r. Tatjana Ivančić, te Slučajno, r. Tanja Golić.

Prvi hrvatski film koji se na autentičan način bavi onim specifično ženskim nastao je na nekoliko teškom mukom iskamčenih metara 8 milimetarske vrpce u Kinoklubu Split davne 1968. Snimila ga je žena kojoj je to bio i ostao posljednji film – pjesnikinja i profesorica povijesti Tatjana Ivanišević zvana Dunja. Ironičan naslov njena eksperimentalnoga jedinca Žemsko aludira na podcijenjeno mjesto žena i ženskoga u muškarcima napučenom svijetu filma i umjetnosti.  

S tim i takvim svijetom suočavala se i ženska prvakinja Kinokluba Zagreb Tatjana Ivančić koja je bila upornija izdržavši u filmskom amaterizmu punih dvadeset godina postavši prva žena kojoj je kod nas pripala časna titula majstorice amaterskoga filma. 

U igranim i dokumentarnim radovima autorice Tanje Golić dubinski je prisutno eksperimentalno i likovno nasljeđe, kao i tema identiteta i njegove krhkosti. Svoj je nagrađivani srednjometražni igrani film Slučajno ova žemska sama napisala, režirala i producirala, pa će zajedno sa zvijezdom filma Lanom Barić govoriti o primjerima siromašnog, ali značenjski neiscrpnog ženskog nasljeđa hrvatskoga filma te iznalaženju novih formi za neiskorjenjiv motiv potrage za srećom i smislom.