U vrijeme kad se trgovine u nekada najfrekventnijoj ulici u gradu – Radićevoj, uglavnom zatvaraju i izlozi ostaju prazni, svoja vrata otvara Consume. Riječ je o novom umjetničkom konceptu karlovačke umjetnice Tally Rayne Adams (Anđele Župčić), koji uključuje 7 kampanja za 7 različitih artikala.

Radi se o inicijalnoj fazi projekta koji služi kao eksperiment putem kojeg se participativnom metodom prikupljaju povratne informacije o pitanju javne potrebe van poduzetničkog konteksta. Namjera je da se nakon otvaranja trgovine Consume u Karlovcu format seli u druge poslovne prostore koji su izgubili svoju namjenu te da broj ponude odnosno artikala raste s povratnim ulaznim informacijama.

Consume kao kontekst prilika je za reevaluaciju osobnih i društvenih vrijednosti u vrijeme kad su te iste oduzete u matrici kapitalizma, konzumerističkog pristupa i sveopćeg brendiranja. Akcija je pokušaj humanizacije u promatranju čovjeka kao strogog potrošača kako bi nam se vratio identitet i autentičnost.

U ekonomiji pojam konzumerizam predstavlja ekonomske politike kojima je cilj potaknuti potrošnju, odnosno stav prema kojem slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu društva. Čovjek igra svoju ulogu potrošača krojenu putem medijskih i marketinških kampanja koje potiču i odobravaju masovnu i prekomjernu konzumaciju materijalnih dobara.

Projekt TTYL konceptualna je realizacija ideje o transformaciji socijalnog inženjeringa u formu umjetnosti. Autor stoji između publike i projekta kao filter koji vrši proces redefiniranja tekstualnih poruka iz mobilnog sadržaja u izložbene primjerke. Pametni uređaji nisu postali samo dio naše svakodnevnice već su je proželi i konzumirali na način koji je izmijenio sfere ljudske interakcije. Uređaj je kao takav iz kupljenog materijalnog elementa postao sadržajni sustav za našu intimu i glavno sredstvo komunikacije. Društvo je razvilo osjetljivost prema socijalnim mrežama i digitalnim sadržajima; prava interakcija se izgubila pa se realizacijom projekta skreće pažnja na to koliko smo kao društvo postali skloniji pisanoj, virtualnoj korespodenciji, odnosno u kojoj mjeri smo počeli ignorirati važnost direktne ljudske interakcije.

Osim što služi svrsi osvještavanja o infiltriranju smart uređaja u ljudsku intimu, TTYL je vježba hrabrosti i povjerenja između publike i autora koja poziva na dijeljenje svoje tzv “virtualne intime”.

Radićeva ulica odabrana je kao kao mjesto postavljanja izložbe / instalacije obzirom da unatoč stalnim raspravama o oživljavanju i revitalizaciji gradske jezgre posljednjih tjedan svjedočimo zatvaranju nekoliko poznatih i popularnih trgovina i lokala. Kroz organiziranje ovakvog tipa događanja želi se usmjeriti pažnja na mogućnosti povremenog korištenja gradskih javnih površina i prostora za kulturnu ili društvenu namjenu. Buksa te još nekoliko okolnih poslovnih prostora i lokala tek su malobrojni još uvijek otvoreni u nekad najpopularnijoj gradskoj ulici.

Autorica Tally Rayne Adams posljednjih sedam godina stvara u području ilustracije i street arta. Iza sebe ima tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi. Svoj stil naziva opisuje kao neo grunge umjetnost.

Umjetnički projekt TTYL provodi se unutar programa Nova kultura – Hibridni grad 2016. u organizaciji KA-MATRIX – udruge za društveni razvoj.

Tally Rayne Adams posljednjih sedam godina stvara u području ilustracije i street arta. Iza sebe ima tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi. Svoj stil opisuje kao neo grunge umjetnost a ovaj puta predstaviti će se s interaktivnom instalacijom / skulpturom pod nazivom Između nas kojom će se na specifičan način otvoriti mogućnost komunikacije s publikom.

Postavljanje instalacije / izložbe dio je programa intervencija u javnom prostoru pod nazivom 404 (Not Found) koji unutar Hibridnog grada organizira KA-MATRIX – udruga za društveni razvoj.

Javnom instalacijom autorica stvara novi komunikacijski kanal između publike i promatrača. Oblik komunikacije uvjetovan je od strane autorice samim formiranjem neopipljive korespodencije u motiv koji je tijekom godina djelovanja prisvojila kao svoje umjetničko težište odnosno centralni subjekt rada – zec. Zec postaje svojevrstan “kalup” za razgovor između publike i autorice, pozivajući na direktnu interakciju pri modificiranju same instalacije. Publika je pozvana da koristi instalaciju kako bi na njoj ostavljala poruke, ili bilo kakve vidljive znakove intervencije što ne isključuje niti destruktivan način djelovanja na instalaciju. 

Na taj način dolazi se do spoznaje da se komunikacija između umjetnika i publike uistinu odvijala bez obzira na to jesu li ta dva subjekta bila u direktnoj interakciji, a skulptura je materijalni, opipljivi dokaz odnosno argumentirana dokumentacija navedene teze. 

Lik zeca se kao subjekt ponaša poput ljudskog bića smještenog u sistemu (odnosno svijetu) gdje postoji simbiotski s javnošću, publika igra ulogu vanjskih aspekata koji na njega djeluju oblikujući ga u karizmatično neživo biće.

Na samom početku izlaganja, zec je čista netaknuta i “neiskvarena” površina nalik na novorođeno dijete u fetalnom položaju, intervencijom publike on se razvija i njegov je izgled modificiran, izmijenjen i postaje simbolom novog načina postojanja u novoj, konceptualnoj formi.