Program je namijenjen djevojkama i ženama, rodnonebinarnim i rodnovarijantnim osobama koje se kao marginalizirane skupine češće susreću s diskriminacijom unutar glazbeno-scenske industrije.

Cilj programa je kroz ciklus radionica osnažiti djevojke, žene i LGBTIQ+ zajednicu, kao i volontere_ke lokalnih udruga i inicijativa koje djeluju kao queer i feministički_e aktivisti_kinje te ih potaknuti na samoorganizaciju događanja za zajednicu. Voditeljice radionica su članice Zbeletrona i suradnice iz područja glazbene produkcije, odnosno djevojke, žene, rodnonebinarne i LGBTIQ+ osobe koje djeluju na lokalnoj sceni.

Radionice funkcioniraju kao zasebne cjeline, ali će sudionici_e prema željama i interesima moći sudjelovati na više radionica. Raspored radionica uz rokove za prijavu pronađite ovdje:

• Radionica rukovanja tehničkom opremom za postavljanje scensko-izvedbenog prostora pod vodstvom glazbenice i umjetnice Eve Badanjak (subota i nedjelja 21. i 22. ožujka)
• Radionica DIY izrade vizuala pod vodstvom ilustratorice Jordi Ilić (subota 28. ožujka)
• Radionice zborskog pjevanja pod vodstvom glazbenica Tene Rak i Tajane Josimović (nedjelja 29. ožujka, petak 10. travnja, ponedjeljak 13. i 20. travnja, petak 24. travnja, ponedjeljak 27. travnja, četvrtak 30. travnja) 
• Radionica organizacije društveno-kulturnih događanja pod vodstvom producentice Emine Hermann (subota 11. travnja)
• DJ radionice pod vodstvom DJ-ice Lune i DJ-ice Nomadia (nedjeljama 12., 19. i 26. travnja)
• VJ radionice pod vodstvom umjetnice i glazbenice Ivone Ivković (subotu i nedjelju 25. i 26. travnja)

Rok za prijavu na posljednju radionicu je 19. travnja. Više detalja pronađite ovdje.

Kako Hofman kaže, “članovi zbora svojim angažmanom u organizacijskim strukturama i izborom repertoara obnavljaju socijalistički, antifašistički i ljevičarski etos. Kroz taj angažman zalažu se za radnička i socijalna prava, protive se klasnoj stratifikaciji, gentrifikaciji, privatizaciji i prisilnim migracijama te aktivno sudjeluju u LGBTQIA+, feminističkom i ekološkom aktivizmu”. Upoznaje nas s radom mnogih zborova formiranih od početka dvijetisućitih – od beogradskog Horkeškarta (2000, kasnije Horkestar), zagrebačkog Le Zbora (2005), ljubljanskog Kombinata (2008), do pulske Prakse (2014).

Svi ti zborovi inspiraciju za svoj repertoar nalaze koliko u povijesnim revolucionarnim, radničkim i partizanskim pjesmama koje često i modificiraju, toliko i u suvremenoj glazbi. Poigravaju se tradicionalnim konceptom zbora prihvaćajući amaterizam i zajedničko donošenje odluka, i pokušavaju pronaći nove načine za politički angažman u vremenima sve veće apatije. Neoliberalni kapitalizam koji eksploatira, iscrpljuje i ne ostavlja prostora za slobodno vrijeme i odmor zajednički je neprijatelj. To malo slobodnoga vremena biraju provesti u zajednici i solidatnosti, umjesto kroz konzumerizam i self-care industriju.

U taj se fenomen prirodno uklapa VINS (Vokalno-instrumentalna neformalna skupina) osnovana u Rijeci 2015. godine, a koja od lani djeluje pod imenom VINS Vladarice, kao jedini glazbeno-vokalni sastav u Rijeci koji izvodi specifičan repertoar: prepjevavaju pjesme koje promiču rodnu ravnopravnost, solidarnost, radnička prava, antifašističko i drugo tradicijsko nasljeđe. Tijekom desetljeća djelovanja surađivale su s lokalnim i regionalnim glazbenicama i glazbenicima, umjetnicama i umjetnicima te s brojnim udrugama i organizacijama u sklopu različitih projekata. Zbor je održao 40-ak nastupa, ponajprije u Rijeci i okolici, te u Zagrebu.

Dosad ste ih mogli sresti samo uživo ili pročitati izvještaj s nekog od njihovih nastupa, no za proslavu desetljeća postojanja odlučile su dokumentirati barem dio svoga rada. Osim obljetničkog koncerta održanog 7. lipnja u Rijeci, objavile su i svoju Aktivističku pjesmaricu koju prate snimke pjesama na Bandcampu i YouTube kanalu.

Kao što same navode, riječ je o tekstovima aktivističkih pjesama koje su u VINS-u prepjevale “ili na hrvatski jezik ili na jezik oslobođen patrijarhata, jezik koji u ovom času koristimo, koji je dakle živ, i koji svjedoči o životima i kontekstu u koji vjerujemo i u kojem se nalazimo… Pjesme slave feminizam, rodnu ravnopravnost, slobodu seksualne orijentacije, slave antifašizam, igraju se s baštinom, potiču na otpor, ali – kad je to moguće – kao oružje biraju igru i humor”. Uz svaki tekst dolazi i pojašnjenje, kako o izvornoj pjesmi i povijesnim okolnostima u kojima je nastala, tako i o tome zašto su je i kako Vladarice modificirale. U sinergiji sa samim snimkama, pjesmarica daje zaista sjajan uvid u aktivističke i umjetničke procese zbora, naglašavajući i specifičnosti koje proizlaze iz geografskog položaja, povijesnog naslijeđa, interesa i međusobne dinamike članica. 

Ima tu svega, od prepjevane portugalske revolucionarne pjesme, feminističke verzije jedne od partizanskih himni, preko slavonskog bećarca pretvorenog u, kako ga same nazivaju, lezbijski bećarac, do brojnih skladbi koje odražavaju za Rijeku specifično talijansko naslijeđe. Primjerice, La lega iz vremena bujanja talijanskog feminističkog pokreta ‘70-ih, izvodi se u originalu. No, vjerojatno nijedna pjesma nije u toj mjeri specifična za Rijeku kao Slobodna, nastala obradom pjesme Slobodan da kažem da kultnog riječkog punk benda Pasi. Kako same kažu: “Na kraju dugotrajne potrage za tradicijskim riječkim pjesmama koje bismo mogle izvoditi, ispostavilo se da je tradicijski riječki žanr – punk, a originalni tekst pjesme u potpunosti odražava naše svjetonazore. Trebalo ju je samo malo rodno unaprijediti.”

Prisjećajući se samih početaka zbora, jedna od njegovih članica, Tajana Josimović, podijelila je s nama kako je sve krenulo i što ih je potaknulo na okupljanje: “Ideja za našim riječkim zborom rodila se 2014. godine kad se moja prijateljica Tea Juretić vratila, a ja se preselila u Rijeku. Obje smo dotad u Zagrebu pjevale u Le Zboru. Nedostajalo nam je zborsko pjevanje i druženje, kao i tip zbora u kojem zajednički radimo na pjesmama sa svim slobodama na koje smo bile navikle u Le Zboru. Da bi se to ostvarilo, trebala nam je dirigentica; Tea je predložila Maju Bolić koja je na naše veliko veselje pristala. Pronašle smo par zainteresiranih prijateljica i prijatelja, te u sklopu Prostora Plus započeli s probama bez pritiska.”

Na početku su redovito vježbale, učile tradicijske pjesme iz raznih krajeva, i u lipnju 2015. prvi put javno nastupile kao VINS. Već iduće godine održale su prvi samostalan koncert. Prvu priliku za aktivistički angažman “zgrabile su” 2016. kada su pjesmom podržale prosvjed za kurikularnu reformu Hrvatska može bolje u Rijeci. Otada su prosvjedi postali puno češći, pa su 2017. nastupile na festivalu Gledaj (u)druge istoimene inicijative desetak riječkih udruga, čime su dale podršku njihovom vrijednom i važnom radu u vremenu javnog omalovažavanja. Sljedeće godine pridružile su se prvom riječkom Maršu za 8. Mart, kao i Hodu za slobodu – građanskoj reakciji na pokušaj daljnjeg obespravljivanja žena. 

“Tako smo uz njih spontano i postepeno stasale i u lokalni aktivistički zbor. Paralelno smo njegovale početnu ljubav spram tradicijske glazbe i educirale se na mnogim radionicama tradicijskih pjesama, a onda smo intervencijama u tekst ili aranžman počele stvarati vlastitu kombinaciju tradicijskog i aktivističkog repertoara”, objašnjava Josimović. 

Na pitanje kako se postaje članicom zbora i je li nužno još nešto osim zajedničkih vrijednosti, ljubavi i talenta za pjevanje, Nataša Czerny odgovara prisjećajući se svojeg priključivanja VINS-u 2017. godine: “Vidjela sam ih na nastupu u okviru inicijative Gledaj (u)druge i odmah sam poželjela biti dio njih. Prijateljica koja je pjevala u zboru potaknula me da im se javim i tako sam došla na prvu probu. Prošla sam audiciju i krenula u vokalnu pustolovinu.” Dodaje kako je, prema njezinom iskustvu, za članstvo u zboru najvažnija strast i motivacija, ali i disciplina te osjećaj za ritam i odgovornost. “Važno je naučiti čuti svoj glas, ali i slušati druge”, kaže Nataša, naglašavajući koliko su ti aspekti ključni za zajednički rad i sklad u zboru.

Ističe da joj članstvo u zboru danas donosi veliku radost i ispunjenje, no prisjeća se i početaka, kad je imala velike borbe sa sramom: “Dođeš među nepoznate, svjesna da nisi baš neki vokal i sad moraš pjevati sama svoj glas, jer jedna od nas stotinu falša, ali se ne zna točno koja. Ha, ha, koja sramota!” Ipak, taj je strah uspjela prevladati i drago joj je što je ostala u zboru, a posebno cijeni osjećaj zajedništva i timskog rada u kojem zajedno osmišljavaju aranžmane i tekstove.

S obzirom na to da ovaj način aktivističkog i umjetničkog djelovanja zahtijeva mnogo uloženog vremena i zajedničkih trenutaka, Nataša objašnjava da se s vremenom razvijaju i čvršće veze među članicama: “Nekad nas je bilo puno više, oko 15 do 20, i nije bilo moguće sa svima ostvariti bliskost. Danas nas je osam do devet aktivnih članica i prisnost je puno veća, a osjećaj zajedništva snažniji.” ​​Dodaje da na probe svaka od njih donosi ne samo svoj glas, nego i raspoloženje, brige, radosti i životne situacije, što sve zajedno postaje dio zvuka koji stvaraju. “Kao jedna mala obitelj: dijelimo smijeh, ljutnju, umor, tremu… U tome je ljepota – nismo samo glasovi koji pjevaju zajedno, nego i žene koje stoje jedna uz drugu.”

Na tom tragu, Tajana se prisjeća njihovih neformalnih druženja uz pjesmu, ali i onih trenutaka kada na probe dolaze umorne, iscrpljene i bezvoljne, a odlaze nasmijane, vedre i ispunjene. Posebnu čar donose nastupi na Noćnom maršu za 8. mart i, kako sama kaže, “oduševljenje kad promijenimo tekstove pjesama tako da budu točno onakve kakve bi ih mi htjele pjevati – feminističke i slobodarske po našoj mjeri.”

Na pitanje što bi poručila onima koji osjećaju da u društvu postoji mnogo gorućih problema, ali se osjećaju kao pasivni promatrači, Tajana odgovara da je svjesna koliko je teško pronaći smislen način borbe protiv duboko ukorijenjenih nepravdi u ekonomskim, političkim i društvenim strukturama koje nas okružuju. Za nju je zborsko pjevanje jedan od najljepših načina borbe koje je pronašla u životu:

“Zbor je prije svega zajednica – u njemu nisam sama, ta borba nije samo moja, kao što ni poruka koju pjevamo nije glas jednog pojedinca koji želi biti glasniji od samoga sebe. Zbor je i drugarstvo, a pjevanje način povezivanja, upoznavanja i zajedničke ljubavi. U takvom zajedništvu možemo se međusobno podržavati, a onda biti dio šire zajednice i podržavati važne inicijative.”

Ističe da je za nju velika motivacija bila spoznaja kako ljubav prema pjevanju može postati i oblik društvenog aktivizma. “Ljubav i zajedništvo i smislenost – nađeš nešto što voliš i želiš raditi u životu, nađeš ljude koji u tome uživaju, i kad se ukaže prilika da kroz to izrazite ono što vam je važno – to i napravite.”

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Radionice su namijenjene svima kojie žele razviti vještine pjevanja i naučiti kako u tradicijske ili pop pjesme integrirati aktualna queer i feministička pitanja te tako kreirati vlastite pjevačke narative. Tijekom rada učit će se tehnike zagrijavanja glasa i upjevavanja te zborskog pjevanja u jednoglasju ili višeglasju.

Polaznice_i će na radionicama predložiti i odabrati pjesme koje će se potom tekstualno prilagoditi zajednički odabranim temama. Najavni tekst poručuje: “svi su dobrodošli_e, potrebna je želja za pjevanjem, no ne i predznanje!”

Radionice će se održati kroz 7 susreta tijekom travnja i svibnja. Polaznici_e radionica stečene vještine imat će priliku predstaviti na otvorenju 18. Vox Feminae Festivala.

U prijavi je potrebno poslati kratku motivaciju, opis dosadašnjeg iskustva s pjevanjem i, po želji, prijedlog pjesama/tema. Zbog velikog broja sudionika_ca, organizatorice očekuju redovne dolaske na probe.

Prijaviti se možete mailom, do 5. travnja.

Više detalja o rasporedu probi možete pronaći ovdje.

Formulom zaraznih melodija, ponavljajućih simpatičnih tekstova vode se i Patkice, žanrovski razigran bend u sastavu Ivane Pušnik i Ivane Ljubičić, koje su 26. siječnja održale vrlo dinamičan nastup u Attacku. Ljubičić i Pušnik inače čine polovicu benda Mi Nerve, a na nastupu im se vokalnom izvedbom u pjesmi blajh pridružila i Tea Ovničević, dok je čevrta članica benda, Tena Rak pružala prijateljsku podršku iz publike.

Potonju članicu Mi Nerva, Tenu Rak, zagrebačka je publika imala priliku čuti tjedan dana kasnije, u intimnoj i nešto mirnijoj atmosferi u sklopu Booksine Škrabice. Tena Rak, glazbenica je i pjevačica koja stoji iza solo projekta ŠećeЯ. Kako je ispričala za Kulturpunkt, projekt je svoje obličje dobio krajem 2016., godinu dana nakon prestanka djelovanja benda Vlasta Popić u kojem je Rak svirala bubnjeve, potaknut “unutarnjim sadržajem koji je htio van pod svaku cijenu, pa i cijenu lo-fi produkcije”.

Rak je multiinstrumentalistica, a za ŠećeЯ piše tekstove i melodije, osmišljava instrumentalne aranžmane, a zatim ih svira, pjeva, snima i producira. Njen prvi objavljeni singl Reci, reci mi izašao je 2016., godinu dana kasnije objavljuje album Varijacije na tugu, a 2018. EP Izlazi sunce i singl Meni nikad nije dosta. “Tempo snimanja nove muzike i organizacije nastupa ograničavaju vremenski zahtjevna samopromocija i uključenost u razne projekte i hobije”, istaknula je Rak. U protekloj je godini sa ŠećeЯom nastupala nešto više, a na pitanje o prilagodbi muzičkih aranžmana za akustičnu izvedbu u Booksi odgovara: “Instrumentalni aranžmani kod mene se na kraju svode na gitaru, u svrhu pratnje glasa. Sve što je aranžerski kompleksnije nastalo je suradnjama. U Booksi izvodim svoju iskonsku verziju ŠećeЯa, a to su gitara i glas, u posljednje vrijeme najdraži i najjednostavniji format.”

Rak njeguje aktivistički i terapeutski pristup glazbi i pjevanju pa je prošle godine u suradnji s K-zonom, i zajedno s vokalisticom Tajanom Josimović, u sklopu Vox Feminae festivala oformila ad hoc zbor u sklopu projekta za osnaživanja ženskog izričaja. Rak je za Kulturpunkt istaknula i druge (sudioničke) vokalne projekte, poput zbora Ružmarinke, koji obrađuje alternativne hitove i radionice za nošenje s tremom – Tremašice, koje se bave glasom i izražavanjem.

Osim navedenih Mi Nervi i raspuštene Vlaste Popić, Rak je tijekom svoje glazbene karijere surađivala s mnogim glazbenicima_cama i umjetnicima_cama, među kojima izdvaja Ivana Grobenskog, “koji je dosnimio prve gitare za pjesmu Reci, reci mi, za koju je spot snimio Ivan Gundić”. Obojica su tada bili aktivni u kolektivu Moskau, čiji je dio “kaosa” i sama bila. S Grobenskim je nastavila suradnju na albumu Varijacije, a Deni Krstev i Kristina (Tina) Gorovska iz Skopja pomogli su joj “zvučno i vizualno uprizoriti EP Izlazi Sunce”, dok ju je suradnja s Ivanom Ljubičić povezala s Prokulica recordsom, labelom iza kojeg zajedno s njom stoji i Ivan Šaravanja Šeki. Rak trenutno aktivno sudjeluje u novoosnovanom sisačko-zagrebačkom cover bendu Nougat s Ninom Vukčevićem i Melitom Sabljo, a priključila se i njenom autorskom projektu, Gilbert, u kojem obje pjevaju, Rak svira električnu gitaru, a Sabljo bubnjeve.

Na koncertu u Booksi ŠećeЯ je izvela većinu objavljenog materijala, usprkos učestalim smetnjama bijele buke kafe aparata, koji se čuo u pozadini i svojim joj ponavljanjem pružio povod za improvizaciju. Osim prostornih izazova, koji su usmjeravali atmosferu u različitim (često komičnim) pravcima, Rak je na dan koncerta bila i prehlađena, što je nastupu nametnulo sporiji tempo s više pauzi. Unatoč otegotnim okolnostima Rak je slušatelje_ice nježno uvela u raspoloženje svojih pjesama i prenijela zaigranost melodija te melankoličnost tekstova koji ih prate potvrđujući da kad je riječ o ŠećeЯu, meni nikad nije dosta!

Radionice će se održati kroz 6 popodnevno-večernjih susreta (30.3., 19.4., 22.4., 27.4., 29.4., 4.5. i 5.5.) tijekom ožujka i travnja te završiti nastupom na otvorenju VFF-a u svibnju. Voditeljice radionice su Tena Rak i Tajana Josimović.

Na radionicama će polaznice predložiti i odabrati pjesme koje će se potom tekstualno prilagoditi temama koje budu odabrane na zajedničkom sastanku, i naučiti pjevati metodom “po sluhu”. Tijekom rada učit će se tehnike zagrijavanja glasa i upjevavanja te zborskog pjevanja u jednoglasju ili višeglasju. Svi su dobrodošli_e, potrebna je želja za pjevanjem, no ne i predznanje.

Tena Rak ima višegodišnje muzičko iskustvo u raznim bendovima. Završila Srednju glazbenu školu u Varaždinu koja joj je usadila ljubav prema solfeggiu i notama. Od tad gušta u raspisivanju pjesama za višeglasja, a trenutno to aktivno koristi u vođenju amaterskog zbora Ružmarinka koji je pokrenula u ljeto 2022. Tajana Josimović diplomirala je komparativnu književnost i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Neformalno obrazovanje od 2008.g. stječe pjevačkom praksom u Le Zboru pod vodstvom Lidije Dokuzović. Pohađa radionice i glazbene kampove etno glazbe (Ethno Grožnjan, TradInEtno), a od 2014. uz Maju Bolić radi s vokalnim sastavom VINS u Rijeci, te vodi tematske radionice.

Slobodni_e ste predložiti i teme i/ili pjesme koje biste voljeli_e obrađivati. Zbog specifičnosti radnog procesa, molimo da se na radionicu prijave osobe koje se mogu posvetiti redovnim dolascima na probe. Zainteresirani svoje ime, prezime i kontakt broj mobitela, uz kratko motivacijsko pismo i opis dosadašnjeg iskustva s pjevanjem (ako ga imaju) trebaju poslati putem maila, najkasnije do 24. ožujka.

Prva postaja Žena mašina je Karlovac, odnosno Urbani park Hrvatskog doma gdje se od 25. do 27. lipnja održava niz radionica te koncert audio-vizualnog projekta ŽEN čiji se sastav preklapa s članicama kolektiva Živ Žar Žur. Radionicu sitotiska koja otvara program vodi Eva Badanjak, glazbenica, ilustratorica i dizajnerica koja se sitotiskom bavi od 2012. godine, samostalno i u sklopu Sito(s)tisak radione u sklopu AKC Medika. Sudionicima radionice predstavit će tehniku manualnog tiskanja sitotiskom na papir i tkaninu, posebno korisna glazbenicima i glazbenicama te članovima i članicama kolektiva zainteresiranima za izrađivanje vlastitih promotivnih materijala.

Radionicu VJ-inga vodi multimedijalna umjetnica Tanja Minarik, a namijenjena je svima koji imaju interes za video projekcije, bez obzira na prethodno iskustvo. Svrha je radionice da polaznike uvede u svijet VJ-inga kroz vizualnu igru analognih i digitalnih projekcija, uz kreativno kombiniranje grafoskopa, projektora i računala. Na radionici etno pjevanja polaznici i polaznice imaju priliku od Tajane Josimović metodom “po sluhu” naučiti nekoliko tradicijskih pjesma iz regije, a osim toga učit će se tehnike zagrijavanja glasa i upjevanja. Kako navode organizatorice, “kompletan program izvode žene koje su vještinu koju podučavaju velikim dijelom stekle samostalnom, vaninstitucionalnom edukacijom, te osim prenošenja konkretnog znanja žele inspirirati sve, a pogotovo druge žene, da počnu i/ili nastave stvarati umjetnost”.

Cilj je projekta predstaviti mogućnosti DIY stvaralaštva te potaknuti razvoj “uradi-sam” kulture u različitim sredinama, s različitim publikama. Nakon Karlovca projekt tako putuje u Knin, a zatim i u Pulu. Raspored i detaljan opis radionica prvog stajališta turneje Žena mašina potražite ovdje.

Tijekom 2017. i 2018. godine u sklopu projekta Kako žive umjetnice u Rijeci i okolici? Banich i Gojić provele su istraživanje u kojem je sudjelovalo preko stotinu umjetnica i radnica u kulturi. Iz tog istraživanja proizišli su publikacija i mural posvećen ženama Rijeke.

Istraživanjem Kako žive umjetnice? Banich i Gojić su nastojale “započeti razgovor o tome kako žive umjetnice u Rijeci i okolici, mogu li od svojega rada živjeti i kako. Istraživanje nije stremilo biti znanstvene prirode, nego metoda kojom pokušavamo uočiti zajedničke tendencije, probleme i pojave u domeni ženskog rada u kulturi”. Urednice su publikaciju “koncipirale kao organizacijsko-umjetnički memento, u dva bloka. Centralni dio publikacije čini opsežna analiza stanja ženskog rada u kulturi temeljena na provedenom istraživanju koje je obuhvatilo gotovo sve segmente javnog i privatnog života ispitanica”.

Drugi blok, zamišljen kao radionički memento, čine radovi Aleksandre Stojaković Olenjuk, Nike Krajnović, Tajane Josimović, Tihane Naglić i Sanje Gergorić nastali na radionicama Prema tjelovanju i Kolažiranje grada te razgovor O umijeću (ra)stvaranja koji su od 2011. do danas, dopisujući se periodički, vodile umjetnica Ivana Rončević i Selma Banich.

Producentica projekta i suradnica u istraživanju je Tajana Josimović, dok je publikaciju grafički oblikovala i ilustrirala Ena Jurov.

Muralom ženama Banich i Gojić su nastojale “prodrijeti u javnu sferu – s papira na ulicu, pozivajući time na kritičko promišljanje uloge i emancipacijskog potencijala ženskog kulturnog rada u širem društvenom kontekstu, kao i poziciju ženskog reproduktivnog rada i klasnih proturječja u kontekstu aktualnog pokušaja društvene retradicionalizacije i neokonzervativnih reformi”. Budući da gradska uprava još uvijek nije odobrila lokaciju za mural te da su se autorice, kako navode, susrele s pokušajem cenzuriranja njegova sadržaja tijekom dogovaranja jedne od lokacija, izrađen je “pokretni mural” koji će biti namijenjen protestnim događanjima u borbi za ženska umjetnička, radnička i reproduktivna prava.

Suradnice u izradi Murala su Nikolina Hrga i Helvecia Tomić, a muralistice su Maja Biondić, Tanja Blašković, Lea Čepić, Mila Čuljak, Tajana Josimović, Ena Jurov, Nika Krajnović i Luisa Ritoša.

Okupljeni oko zajedničke igre stratumom nezavisne kulture kao slojem koji prestaje biti samo uvjet nastanka rada već postaje i medij stvaralaštva i mjesto reprezentacije, radovi Ivane Kalc, Tajane Josimović i Eve Simčić teže rušenju opreke između izloženog i njegove presupozicije nastojeći da ukinu mehanizme potiskivanja i tako materijaliziraju zajedničko tkivo djelovanja zamijenivši binarnosti pritisaka institucionalnog i izvaninstitucionalnog, izvanjskog i unutarnjeg, mrežom u kojoj polje djelovanja postaje kompleksna i inkluzivna rizomatična struktura.

Jedan od ciljeva Javnog servisa za pomoć u umjetnosti bio je i da, temeljem dvogodišnjeg kontakta sa djelatnicima i djelatnicama riječke kulturno-umjetničke scene, testira hipotezu umjetnosti kao prakse mišljenja simultano analizirajući strategije i politike samopomoći u kontekstu lokalne nezavisne umjetničke scene.

Više potražite na službenoj i Facebook stranici.