Program donosi deset filmova različitih poetika, od zaigranog nadrealizma i intimnih portreta do društveno angažiranih tema. Kako piše u najavi, izbor filmova vodi “od mitskih krajolika Francuske Polinezije do ulica Seville te povezuju ples s animacijom, poezijom, robotikom i kulturnim ritualima. Otvaraju teme identiteta, obiteljskih odnosa, tradicije, tehnologije i kolektivnog pamćenja, istražujući pritom različite odnose tijela, kamere, prostora, zvuka i montaže”.

Nakon projekcije slijedi razgovor s Petrom Belc, filmologinjom i filmskom kritičarkom, te Jelenom Mihelčić, plesnom kritičarkom i kroničarkom suvremene plesne scene.

Ulaz na program je slobodan uz rezervaciju.

Više detalja pronađite ovdje.

Kako navode organizatori, pokrenut je iz potrebe za godišnjim mjestom okupljanja hrvatske suvremene plesne scene te predstavljanja hrvatskih umjetnika domaćoj, a u budućnosti i međunarodnoj javnosti. Ime festivala priziva vrijeme koje dolazi nakon budućeg, budućnost koja još nije zadana, nego je tek treba zajedno zamisliti i oblikovati.

Prvi festivalski dan posvećen je radovima i umjetnicima koje je struka nagradila Godišnjim strukovnim nagradama za suvremeni ples za 2025. godinu. Program u subotu u 15.30 u dvorani Gorgona MSU-a otvara prošlogodišnja dobitnica nagrade za najbolju koreografiju Marjana Krajač filmskom studijom Rekonstrukcije: studija prostora. Ono što prethodi, ono što ostaje. Prije i poslije koreografije., nastalom u suradnji s Lucijom Marčec.

U 18 sati program se seli pod južnu stranu Mosta slobode, na mjesto za koje je nastalo Nepostojano mjesto Irme Omerzo, najbolja predstava suvremenog plesa u cjelini 2025., u izvedbi Eme Crnić. Povratkom u MSU u 20 sati slijedi predstava ALL’ARME Ginevre Panzetti i Enrica Ticconija, za koju je ansambl Studija za suvremeni ples osvojio nagradu za najbolju izvedbu 2025.

Dan završava u 21.15 u dvorani Gorgona dodjelom Godišnjih strukovnih nagrada za suvremeni ples 2026. Bit će proglašeni ovogodišnji laureati za najbolju predstavu u cjelini, koreografiju i izvedbu, dobitnik ili dobitnica Nagrade Milane Broš za najperspektivnije plesne umjetnike do 28 godina te nagrade za dugogodišnji i izniman doprinos suvremenom plesu u Hrvatskoj.

Drugi dio festivala, pod naslovom Kako smo zajedno?, kreće u nedjelju u 10 sati u Zagrebačkom plesnom centru i namijenjen je umjetnicima, profesionalcima i svima koje zanima suvremeni ples. Središnja je tema kakva je nacionalna plesna platforma potrebna hrvatskoj sceni i što bi joj trebala omogućiti, po uzoru na modele kakvi postoje u brojnim europskim zemljama. O tome će se razgovarati na primjerima iz Hrvatske, Slovenije i šireg europskog konteksta.

Sudjeluju Ana Kreitmeyer, Željka Turčinović, Dragana Alfirević iz Nomad Dance Academy Slovenija i Chris Standfest iz ImPulsTanza. Program uključuje i participativne formate koje su osmislili umjetnici, od vođene kolektivne imaginacije i improvizacije Lare Kapeloto do intergeneracijskog role-playa.

Ulaz na sve programe je slobodan.

Dodjela nagrada ove je godine organizirana u sklopu Festivala hrvatske koreografske scene FUTUR III., čije se pilot-izdanje održava 3. i 4. listopada u Muzeju suvremene umjetnosti i Zagrebačkom plesnom centru. Festival se nastavlja na FUTUR II., zajedničku inicijativu dviju udruga koja je 2017. godine u Ilici 69 djelovala kao privremeni plesni prostor, u kojem je plesna zajednica kroz samoorganizaciju sama stvarala izvedbeni, diskurzivni i edukativni program.

Novi format zamišljen je kao zajedničko godišnje mjesto suvremenog plesa – “mjesto predstavljanja umjetničkih radova, susreta scene i publike, profesionalnog povezivanja i zajedničkog promišljanja onoga što dolazi”. Stoga program, uz dodjelu nagrada, uključuje i ponovno predstavljanje prošlogodišnjih nagrađenih radova te razgovore o potrebama i budućnosti plesne scene. Organizatori pritom naglašavaju da FUTUR III. nije unaprijed dovršena nacionalna plesna platforma, nego početak procesa u kojem se ispituje kakav je okvir hrvatskom suvremenom plesu potreban i što bi trebao omogućiti umjetnicima, organizacijama i publici.

Među ovogodišnjim nominacijama, za najbolju predstavu u cjelini konkuriraju Spavaj, dijete moje malo, spavaj u režiji i koreografiji Matije Ferlina, nastala u suradnji s izvođačicama Petrom Chelfi, Martinom Tomić, Ivanom Pavlović i Petrom Valentić te u produkciji organizacija Katana i TRAS Studio. Slijedi Studija slučaja: Politpornografija autorice Anne Javoran, u produkciji POGONATORA 2025. i Centra za dramsku umjetnost (CDU), te Petricore u režiji i koreografiji dvojca Igor x Moreno, u izvedbi i produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla.

U kategoriji najbolje koreografije nominirane su Matea Bilosnić za On words, chairs and everything you might read into umjetničke organizacije Os, zatim Marjana Krajač za Rekonstrukcije: krajolik pomaka na strukturi površine – privremeno disati, bilješke o vremenu te Silvia Marchig za Euridika izlazi.

Za najbolju izvedbu nominiran je ansambl predstave A MORE MUORE autorice Roberte Milevoj koju izvode Dora Brkarić, Ema Crnić, Adriana Josipović, Lara Kapeloto i Margareta Sinković, zatim Tomislav Feller i Marin Lemić za izvedbu u predstavi Adriatic Epic te Zrinka Užbinec za izvedbe u radovima Kamo ćemo kad se staklo razbije? i Lutke i koze.

Nagrada ohrabrenja za mlade umjetnike od ove godine nosi ime Nagrada Milane Broš, a dobna granica za njezinu dodjelu podignuta je s 25 na 28 godina. Ime je dobila prema hrvatskoj koreografkinji i pedagoginji Milani Broš, osnivačici Komornog ansambla slobodnog plesa (KASP) i jednoj od ključnih autorica u razvoju suvremenog plesnog izraza u Hrvatskoj. Za prvu Nagradu Milane Broš nominirane su Iva Katarinčić, Ana Kljujev i Margareta Sinković.

Nagrada za dugogodišnji i izniman doprinos razvoju, vidljivosti i institucionalnom jačanju suvremenog plesa u Republici Hrvatskoj nema nominacije, već će njezin dobitnik biti objavljen na samoj dodjeli koja se održava 3. listopada u dvorani Gorgona zagrebačkog MSU-a, s početkom u 21.15 sati.

Cijeli program festivala dostupan je na mrežnim stranicama UPUH-a.

Blok otvara participativna predstava-esej Kao što su rime s ne kolektiva NAM ChoreoLab, koji čine Ana Dubljević, Viktorija Ilioska, Dražen Dragojević i Sonja Pregrad. Polazeći od povijesnih i osobnih nasljeđa Pokreta nesvrstanih, autori ideju nesvrstavanja prenose u tijelo i izvedbu, propitujući što znači pripadati bloku ili mu se oduprijeti te okupiti se bez potrebe da svi postanu isti. Za Antisezonu predstava dobiva novu prostornu verziju i izvodi se kroz stalni postav MSU-a Zbirka kao glagol, čime ulazi u dijalog s načinima na koje muzej čuva i ponovno čita povijest.

Program 23. rujna donosi razgovor Pristupačnost u produkcijskoj praksi producentice Nadje Dias i plesačice i pedagoginje Marine Brajdić, koja djeluje i u inkluzivnom plesnom kolektivu Divert. Polazeći od Diasina dugogodišnjeg rada u području pristupačnosti, razgovor će otvoriti pitanje kako produkcijske odluke mogu pridonijeti dobrim uvjetima rada i većoj uključenosti osoba s različitim potrebama i iskustvima – ali i gdje prepreke nastaju prije nego što umjetnički rad uopće dođe pred publiku. Razgovor počinje u 18 sati u Gorgoni, prevodi se na hrvatski znakovni jezik i prilagođen je slijepim osobama.

Iste se večeri u 20 sati na stubama privremenog postava održava performans Duplicity Willing, Cantate Stefe Govaart, koji kroz tekst, zvuk i ples promatra plesačko tijelo kao mjesto fizičke prisutnosti, a artificijelnost ističe kao temeljno sredstvo kazališta. Izmjenjujući provokativne tvrdnje o plesu i kazalištu s takozvanim ljupkim plesanjem, performans pita određuje li odnos publike i izvođača značenje onoga što se na sceni zbiva. Govaart djeluju između plesa, performansa, teksta i teorije, a sa zagrebačkom su scenom povezani ranijim suradnjama i performansom Unwatchable Theater, izvedenim prošle godine.

Mađarski koreograf gergő d. farkas, dvaput uvršten u Aerowavesovu godišnju selekciju perspektivnih europskih koreografa, u Zagrebu boravi na rezidenciji u TALA PLE(j)SU, gdje razvija rad radnog naslova Ogre-Tex. Naziv se poigrava s Gore-Texom, ali umjesto čvrste granice između tijela i okoliša zamišlja propusnu membranu kroz koju se razmjenjuju ono unutra i ono izvan nas. Radnu verziju izvodi 24. rujna u 19 sati u Gorgoni, dok su 17., 19. i 21. rujna studijski susreti otvoreni za zainteresirane uz prijavu. Iste večeri u 20 sati slijedi izvedbena improvizacija Gorgona gori, gorka, gorda i grimizna, koja okuplja umjetnike ovog bloka, a nastaje pred publikom i postoji samo u tom susretu.

Nastavno na istraživanje pseće svakodnevice koje je na Ribnjaku provodila u lipnju, švedska koreografkinja Stina Nyberg u Tračevima publiku vodi tim parkom iz senzoričke perspektive psa, pretvarajući mirise, tragove, hladovine i kvartovske susrete u koreografirano vodstvo. Izvedbi se pridružuje terapijski i R.E.A.D. pas Ruby sa svojim voditeljem iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Izvedbe su 25. rujna u 17 sati te 26. rujna u 12 i 15 sati, s polaskom ispred Centra mladih Ribnjak.

Na platou MSU-a 25. rujna u 19 sati posljednji se put izvodi predstava Ane Kreitmeyer Sve četiri za jedno. Na rubu dodira i kaosa, nastala 2018. i nagrađena za najbolju plesnu predstavu 2019. godine. Kreitmeyer, Petra Chelfi, Ivana Pavlović i Martina Tomić u njoj koreografiju grade kroz guranje, nošenje, sudare i preuzimanje težine, a zajedništvo se pokazuje kao nešto što se neprestano proizvodi kroz trenje, odustajanje i ponovno okupljanje.

Anna Javoran u predstavi Studija slučaja: Politpornografija povezuje pobunu kraja šezdesetih sa suvremenom političkom stvarnošću. Polazište su joj Rani radovi Želimira Žilnika iz 1969., film zbog kojeg je pokrenut sudski postupak radi zabrane prikazivanja, a nastajala je i pod utjecajem studentskih i građanskih prosvjeda u Srbiji. Predstava, o kojoj možete čitati u kritici Petre Pleše, izvodi se 27. rujna u 19 sati u Pogonu Jedinstvo, s početkom na Trnjanskom nasipu.

Bloku prethodi radionica NAM ChoreoLaba Dramaturgije s NE, o tome kako dokumenti, osobna sjećanja i muzejski predmeti postaju izvedbeni materijal, koja se održava od 20. rujna od 16 do 18 sati u prostoru MSU-a, uz prethodne prijave. Blok 29. rujna u klubu MaMa zatvara susret čitalačko-gledateljskog kluba Društvo 11 lisica Nine Gojić i Tee Kantoci, na kojem se čita roman Ovako se gubi vremenski rat Amal El-Mohtar i Maxa Gladstona u prijevodu An. Fazekaš.

Dana 19. kolovoza, prvi dan festivala,  predstavit će se koreografkinja Anna Konjetzky iz Njemačke s predstavom Über Die Wut u izvedbi Sahre Huby. Predstava proučava potencijal bijesa, osobito ženskog, kroz pokret, slike, glazbu i tekst. Istražuje bijes kao individualnu emociju, ali i kao stanje koje je proizvod društvenih struktura. 

Naredni dan kroz predstavu Don’t carry the world upon your shoulders hrvatske autorice i izvođačice Martine Tomić, u formi izvedbenog predavanja istražuje se praksa prevođenja, ovaj se put fokusirajući na problem prekomišljanja (engl. overthinking). Više o predstavi doznajte u kritici Petre Pleše objavljenoj na Kulturpunktu.

21. kolovoza nastupaju dvije mlade plesne umjetnice Korina Oltran i Patricija Gospić, dugogodišnje članice Zadarskog plesnog ansambla koje su svoje plesačko, koreografsko i pedagoško iskustvo stekle upravo radom u Ansamblu i na Festivalu. Njihova predstava Enter II Diary izvedbeni je diptih sastavljen od dvije solo izvedbe, te prvi samostalni projekt koji nastaje iz potrebe za dubljim razumijevanjem digitalne stvarnosti u kojoj se nalazimo. 

Posljednja večer, subota 22. kolovoza, rezervirana je za predstavu Warp Renderings čiji je autor Sergiu Matis, rumunjski koreografa i izvođač s adresom u Berlinu. Predstava tematizira različite načine pristupanja prirodnom okruženju, promatrajući i istražujući ideološke obrate kojima je okoliš bio izložen u prošlosti.

Čitav program, koji uz navedene izvedbe uključuje i edukativni, diskurzivni i izložbeni segment, potražite ovdje.

WARP je ekscenin program koji autoricama i autorima otvara prostor za predstavljanje eksperimentalnih radova, radova u nastajanju, umjetničkih istraživanja, praksi i drugih
izvedbenih formata koji se nalaze u različitim fazama razvoja. U fokusu su procesi kojima javna izvedba može biti prostor provjere, razmjene, susreta s publikom i daljnjeg razvoja.

Poziv se naslanja na ideju WARP-a kao prostora susreta različitih autorskih praksi te na format otvorenog ateljea, izložbenog prostora interakcije umjetničkih medija i promišljanja izvedbenog rada u izložbenom prostoru.

Program predviđa jednostavne tehničke postave i kratke tehničke probe. Prijavljeni radovi trebaju biti prilagodljivi osnovnim tehničkim mogućnostima prostora. Konačni tehnički i prostorni uvjeti dogovarat će se s odabranim autoricama i autorima. Radovi trebaju biti kraćeg trajanja (do 20 minuta).

Poziv je otvoren za 8 radova koji će se odvijati u dvije programske cjeline. Četiri rada bit će predstavljena u sklopu cjeline Otvoreni atelje, a četiri u sklopu cjeline Gorgona.

Radovi u sklopu prve programke cjeline bit će predstavljeni 12. i 19. studenog unutar izložbenog postava programa 25 godina ekscene. Radovi mogu nastajati u neposrednom odnosu prema izložbi i specifičnostima muzejskog prostora, kretanju publike i postojećem postavu. Poziv je namijenjen eksperimentalnim radovima, radovima u nastajanju, umjetničkim istraživanjima, izvedbenim praksama i drugim procesualnim formatima.

Radovi uvršteni u drugu programsku cjelinu bit će predstavljeni 2. i 3. prosinca u dvorani Gorgona. Poziv za ovu cjelinu je otvoren autoricama i autorima različitih generacija, iskustava, pristupa i poetika koji djeluju u području suvremenog plesa, performansa i izvedbenih umjetnosti.

Honorari iznose 260 EUR (bruto 2) po osobi. Honoriraju se sve osobe koje sudjeluju u izvedbi prijavljenog rada.

Više informacija o uvjetima i načinu prijave potražite u punom tekstu poziva.

Rok za prijavu je 21. kolovoz.

Poziv je otvoren za nove domaće produkcije i umjetničke istraživačke projekte koji se mogu okarakterizirati kao suvremeno progresivno kazalište, suvremeni ples, suvremeni cirkus, eksperimentalni i/ili hibridni izvedbeni projekti.

Nove domaće produkcije realizirat će se u velikoj dvorani Pogona Jedinstvo u sljedećim terminima:

• 15.03. – 24.03.2026. Velika dvorana – nova produkcija
• 27.04. – 06.05.2026. Velika dvorana – nova produkcija
• 11.06. – 20.06.2026. Velika dvorana – nova produkcija

Umjetnički istraživački projekti realizirat će se u maloj dvorani Pogona Jedinstvo u sljedećim terminima:

• 08.03. – 21.03.2027. Mala dvorana – umjetničko-istraživački projekt
• 31.05. – 13.06.2027. Mala dvorana – umjetničko-istraživački projekt
• 13.09. – 26.09.2027. Mala dvorana – umjetničko-istraživački projekt
• 18.10. – 31.10.2027. Mala dvorana – umjetničko-istraživački projekt
  

Ukoliko se više odabranih projekata prijavi za isti termin i prostor, Pogon će u dogovoru s prijaviteljima pokušati naći adekvatno rješenje za oba projekta.

U okviru ovog poziva, Pogon planira podržati 2 do 3 nove domaće produkcije s izvedbama te 2 do 4 umjetnička istraživačka projekta, ovisno o interesu i broju potrebnih termina.

Predloženi projekti moraju odgovarati zahtjevima ovog poziva te biti u skladu s Uvjetima korištenja i rezervacije termina.

Rezultati provedenog projekta moraju biti prikazani javnosti u formatu koji odgovara prirodi i konceptu projekta: za nove produkcije javna izvedba predstave, javno predstavljanje i slično.

Prijavitelji pristaju da, ukoliko njihovi projekti budu odabrani, Pogon za njih zatraži sufinanciranje putem poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH. U slučaju odobrenja sufinanciranja, prijavitelji mogu očekivati i dodatnu podršku.

Odabrani projekti mogu koristiti prostor i svu tehničku opremu i to najviše 15 besplatnih termina (dana). Odabranim projektima Pogon će osigurati osnovnu podršku u promociji te fotodokumentaciju. Organizator programa samostalno organizira prodaju ulaznica i zadržava cjelokupni prihod.

Programski savjet Pogona će najkasnije 15 dana od roka za podnošenje prijava odabrati projekte. Glavni kriteriji odabira su isti kao i za druge programe koji se odvijaju u Pogonu: značaj programa za programski profil Pogona i kontinuirana ili višekratna suradnja nositelja programa s Pogonom.

Projekti se mogu prijaviti isključivo putem formulara ovdje. Ogledni primjerak prijavnice možete preuzeti ovdje, a pitanja možete uputiti od 17. kolovoza do 1 dana prije roka za predaju na mail: matea.mm@pogon.hr

Krajnji rok za prijavu je 3. rujna.

Osim osnaživanja plesne scene te jačanja podrške nezavisnim umjetnicima_cama tijekom njihovog procesa umjetničkih istraživanja, cilj ovog Poziva je i mapiranje CZKNZ kao prostora okupljanja suvremenih umjetnika različitih djelatnosti, generacija i estetike uz kontinuiranu razmjenu umjetnosti, vještina i znanja sa zajednicom.

Ovim Pozivom CZKNZ će odabranim umjetnicima_ama ili umjetničkim organizacijama osigurati rezidenciju u trajanju od sedam dana, u razdoblju od 24. do 30. kolovoza i 31. kolovoza do 6. rujna 2026. Točno razdoblje rezidencije CZKNZ će dogovoriti s odabranim prijaviteljima i ovisit će o prijedlogu prijavitelja te prirodi predloženog projekta i njegovoj fazi napretka.

Bez obzira na fazu razvoja projekta svi odabrani prijavitelji trebaju predstaviti publici CZKNZ svoj rad u formatu sukladno prethodnom dogovoru s CZKNZ i utvrđenom terminu, a najkasnije do 15. prosinca. CZKNZ uz navedeno nudi organizacijsku, komunikacijsku i promotivnu podršku za vrijeme održavanja prezentacije.

Prijaviti se mogu profesionalni plesni umjetnici_ce (članovi HZSU i strukovnih udruga UPUH, UPPU, PULS) i umjetničke organizacije.

Prijava treba sadržavati ispunjenu prijavnicu dostupnu ovdje, kratku biografiju, portofolio dosadašnjeg rada, plan rezidencije u kojem naznačuju kako će koristiti prostor (do 500 riječi) i prijedlog koncepta javnog predstavljanja rada publici CZKNZ. Prijave se šalju mailom na nikolina@czk-novi-zagreb.hr.

Puni tekst poziva pronađite ovdje.

Rok prijave je 15. srpnja.

Кompost je, kako stoji u najavnom tekstu, rad u stalnom nastajanju i promjeni, istraživački suradnički proces u kojem izvođačice i koautorice uspostavljaju i ispituju povratnu spregu između prijedloga partitura za plesnu improvizaciju, tekstova koji nastaju kao poetske refleksije na ples i principa rada kroz koje (re)formuliraju koautorske odnose.

“Kompost je takođe izvođačka/fizička manifestacija uslova, principa i modela rada po kojima funkcioniše rad Pokretnica kolektiva, a koji podrazumevaju rad u stalnim neuslovima i diskontinuitetu, ali i slobodu odlučivanja i predlaganja, prepuštanja i preuzimanja inicijative. Kompost se oslanja na prepoznavanje i artikulaciju znanja i plesnog i životnog iskustva svake od učesnica, a omogućava ga međusobna podrška i razumevanje, odnosno princip podrživosti”.

Autorice koncepta i izvođačice su Željka Jakovljević i Frosina Dimovska, a koautorice i izvođačice Jovana Rakić i Ina Stanojević. Dramaturšku podršku potpisuje Dunja Crnjanski, a muziku Neither/Nor, Ivan Marković i Woo Way.

Više o izvedbi i radu kolektiva možete doznati u intervjuu objavljenom na Kulturpunktu.

Izvedba se održava kao završni dio umjetničkog simpozija Kako iznova mislimo gestu, koji suorganiziraju Centar za dramsku umjetnost (CDU), Divert_ANTISEZONA, UO Jagoda & ZPC. Organizatorice i kustosice simpozija su Ana Kreitmeyer i Anna Javoran.

Ulaz je slobodan uz obaveznu rezervaciju na stranici ZPC-a, gdje možete pronaći i sve detalje programa.

Kao završni dio umjetničkog simpozija Kako iznova mislimo gestu?, kolektiv će gostovati 3. srpnja u Zagrebačkom plesnom centru s izvedbom Kompost – epizoda: Gestovi podrživosti. Kompost je rad “u stalnom nastajanju i promjeni”, zamišljen kao izvedbena manifestacija principa i modela “po kojima funkcioniše rad Pokretnica kolektiva, a koji podrazumevaju rad u stalnim neuslovima i diskontinuitetu, ali i slobodu odlučivanja i predlaganja, prepuštanja i preuzimanja inicijative.”

Upravo o ovim temama – principima i metodama rada Pokretnice, “kompostiranju” i “podrživosti”, (ne)uvjetima rada u plesu u Srbiji i šire, kao i o svojem širem umjetničkom, pedagoškom, kustoskom i organizatorskom djelovanju – ususret izvedbi za Kulturpunkt govore Jelena Alempijević, Dunja Crnjanski, Frosina Dimovska, Željka Jakovljević i Jovana Rakić.

“Princip rada” je sintagma na koju se bitno naslanjate, na koju sam često nailazila u tekstualnim tragovima vašeg djelovanja. Kako biste opisale principe rada Pokretnice? Od kojih ste principa kao krenule i jesu li se oni mijenjali kroz vrijeme, s obzirom na to da iza vas leži više od desetljeća rada?

Frosina: Principe rada smo definisale paralelno sa tim šta može da bude naš rad u trenutku kada samo počele da radimo zajedno. To je zapravo i trenutak kada su u Srbiji počele partijske promene u sektoru kulture, ne tako očigledne i sveobuhvatne kao poslednjih godina, ali već osetne. Tada su programi nezavisnih organizacija koja su se bavila savremenim plesom izbačena iz Srpskog narodnog pozorišta, u kome su do tada imala prostor za rad: Forum za novi ples, Per.Art organizacija i mi, novoosnovana Pokretnica.

Naše razmišljanje o principima rada pratilo je uviđanje da je prostora za rad sve manje, kao i da će taj rad najčešće biti potplaćen ili neplaćen. Takođe, borile semo se i sa ličnim navikama i očekivanjima, posledicama klasičnog obrazovanja i gledanja institucionalnog pozorišta/spoljnjim i unutrašnjim autoritetima i pitale šta je to što imamo dozvolu da uradimo u plesu u tom trenutku.

Dunja: O principima rada mnogo govorimo kroz pojmovnik Oduzimanja vremena (Dunja Crnjanski i Frosina Dimovska, rad u stalnom nastajanju od 2019. godine). Definisale smo ih da bismo ih osvestile i demistifikovale, i trudile se da promenimo one koje nas zapravo muče. Kao kolektiv, rekla bih da smo krenule od nekog bazičnog “principa” osluškivanja onog što nam je važno kao pojedinkama – to je bilo stvaranje prostora za savremene izvedbene forme u Novom Sadu, stvaranje zajednice, samoobrazovanje, a održavamo se uz principe podrživosti, bunara želja, minimuma procesa rada i mnogih drugih koje možete pronaći u našem pojmovniku 🙂 

Jelena: Mi smo se kao kolektiv prepoznale tek nakon nekoliko godina zajedničkog rada, pre svega kroz organizaciju festivala koji nas je okupljao. Moguće je čak da nismo ni same sebe tako imenovale, već da je to došlo spolja: neko nas je nazvao kolektivom, a mi smo se osvrnule na ono što radimo i shvatile da to ima smisla. Ako bismo govorile o principima, oni nisu nastali kao unapred definisan skup vrednosti, već su se formirali kroz praksu.

Jedan od njih jeste način na koji pristupamo produkciji, često iz nužde, ali i iz uverenja. Projekat Bunar žena, na primer, nastao je kao omnibus od četiri rada, upravo zato što smo znale da pojedinačno ne bi mogli da dobiju podršku. To govori o principu snalaženja, ali i zajedništva. Možda je najtačnije reći da je naš princip od početka bio drugarski, bliži logici punk benda nego formalno strukturiranog umetničkog kolektiva.

Željka: Principi rada u okviru našeg kolektiva se zasnivaju na deljenju znanja, iskustava, delovanju u okviru produkcijskih i autorskih uloga u različitim konstelacijama i kontekstima, zajedničkom donošenju odluka i realizovanju procesa koji generišu nove, bez nužno posebnog fokusiranja na sam rezultat ili umetnički proizvod. Mislim da zajedno gravitiramo ka saradnji, uključivanju i održavanju plesne zajednice na lokalnoj i regionalnoj sceni izvođačkih umetnosti.

Aktivnosti Pokretnice obuhvaćaju edukacije, vaše vlastite umjetničke projekte i međunarodni festival koji organizirate svakog ljeta u Novom Sadu. Kako u vašem radu izgleda dinamika između ovih različitih vrsta angažiranosti – umjetničke/izvođačke, organizacijske/kustoske, pedagoške? 

Jovana: To je prilično šizofrena, preklapajuća, burnout strana naših života i praksi, ali izgleda da je u Srbiji (a i šire) danas neminovna. Činjenica da smo kolektiv i to ženski, što znači konstantnu borbu sa pobeđivanjem vremena, ali i patrijarhalne ideje o vremenu kojim žena raspolaže, a onda usklađivanja istog, kao i usklađivanja različitih mišljenja, znači da je ono što radimo gotovo nemoguće, ali ipak uspevamo!

Paralelno funkcionisanje znači velik kompromis, uspostavljanje konsenzusa, jeste sjajna terapija naših ega, ali i nepregledan izvor podrživosti (podrške i održivosti). 

Svaka od nas  je slobodna da odluči kada i koliko i u kojem domenu učestvuje pogotovu u osmišljavanju i organizaciji Pokretnice, ali ukoliko nije u mogućnosti druga uskače svojevoljno i bez hijerarhijske raspodele u organizaciji, i to je nepisano pravilo organizacije festivala i našeg funkcionisanja. U svemu tome kustoski posao najviše zavisi od finansijskih mogućnosti, i čini mi se da u njemu ispoljavamo potencijalno veću kreativnost nego u našoj  stvaralačkoj praksi.

Kustoski rad je za nas na prvom mestu odnos sa prijateljima i kolegama koji funkcionišu na sličan ili isti način, koje želimo dublje da upoznamo i uspostavimo dugoročne veze. Kada je u pitanju umetnički i pedagoški rad mogu reći da je Pokretnica kao kolektiv i festival za mene lično najveći izvor saznanja, učenja i susreta sa, za mene novim praksama ili novim perspektivama ka pedagoškoj i umetničkoj praksi. 

Jelena: Dinamika između različitih vrsta angažmana u našem radu zapravo je vrlo konkretno određena njihovim ritmovima i mogućnostima kontinuiteta. Pedagoški rad se odvija tokom cele godine i predstavlja neku vrstu osnove našeg delovanja, kako za svaku od nas pojedinačno, tako i za kolektiv u celini. Organizacija festivala, s druge strane, prati sopstvenu vremensku logiku, vezanu za produkcijske rokove i konkretan termin održavanja. Festival se dešava krajem avgusta, u periodu koji je za većinu drugih aktivnosti “mrtva sezona”, ali je za nas intenzivan radni trenutak, vrhunac godišnjeg ciklusa, nakon kojeg se već u septembru vraćamo drugim obavezama. Umetnički rad, paradoksalno, najređe je povod za naše susrete. On se dešava sporadično, u veoma ograničenim uslovima. Moglo bi se reći da se ove tri linije rada neprestano prepliću, ali ne ravnomerno, već u skladu sa realnim uslovima u kojima radimo.

Dunja: Kao kolektiv, trudimo se da iz godine u godinu bolje preciziramo uloge u raznim projektima i ne pregorimo. To zapravo nije ni malo lako jer, osim nabrojanog, sve imamo i primarne ili dodatne poslove i iz raznih razloga nismo sve uvek u jednakoj meri prisutne i često se bavimo istovremeno svim ulogama koje si pomenula, kao i većina umetnika/ca sa nezavisne scene. Kada (ponekad) uspemo da delegiramo produkcijski ili organizacioni deo posla i budemo “samo” izvođačice, tada znamo da smo privilegovane.

No, svakako da je ovakva dinamika i nešto što nas dodatno pokreće i daje priliku da učimo jedna od druge, učimo kroz sam rad i greške i uspehe.

Željka: Naši umetnički, pedagoški i organizacioni angažmani se često prepliću i ponekad je vrlo izazovno obuhvatiti sve, ali se vrlo dobro oslanjamo jedne na druge kada je potrebno. Edukativni sadržaji su prostori istraživanja iz kojeg ponekad nastaju i umetnički projekti, dok festival ima funkciju platforme za umetničku razmenu ili prezentaciju, kao i umrežavanje sa drugim umetnicima na lokalnoj i regionalnoj sceni. Istovremeno preuzimamo različite uloge. Na osnovu njih i druge životne okolnosti balansiramo u odnosu na stvaranje, deljenje iskustva i organizaciju.

S vašim projektom Oduzimanje vremena prvi put sam se susrela 2019. kada je Dunja na Izvedbenoj konferenciji u Zagrebu predstavila ranu verziju pojmovnika, podijelivši sa sudionicama niz termina koje ste dotad sakupile. Pamtim da je i tada posebno snažno odjeknula “podrživost”, koja se nalazi i u naslovu naše nadolazeće zagrebačke izvedbe. Zanima me čuti kako se priča s podrživošću razvijala, i kako su se gradili drugi pojmovi s kojima u tom projektu radite; kako (od)uzimate, stvarate i usporavate vrijeme?

Dunja: Pojmovnik Oduzimanja vremena je rad u stalnom nastajanju (Frosine Dimovske i mene) i pojmovi u njemu su rezultat našeg promišljanja i pokušaja da imenujemo situacije i ideje koje/u kojima živimo. Neki su se tokom vremena menjali, neke smo dopunjavale, neke smo prevazišle (npr. Strah od hronične nesavremenosti), a neki su tu, jači nego ikad! Podrživost je svakako jedan od njih, ideja kojoj se iznova vraćam(o) i koja snažno rezonuje kako u kulturnim krugovima tako i kod generalne publike. Podrživost kao princip rada i izdržavanja svakodnevice. Novi životni izazovi i izazovi ovog vremena plodno su tle za nove pojmove. Jedan od njih je i Prijatelji koji (p)ostaju prijatelji koji (p)ostaju saradnici. U ovom trenutku, jedini smisao vidim u solidarnosti i zajedništvu, zato je i u pojmovniku toliki akcenat na saradnji i podršci. 

Sam rad na pojmovniku je i dalje zabavan: dešava se bilo kad i bilo gde, u razmeni sa Frosinom, kroz mejlove, poruke, razgovore, pokušaje da sebi i drugoj olakšamo i da se razumemo. Trenutno najmirniji i i zapravo jedini mirni deo dana za mene je kada beba zaspi, i tad – najčešće u šetnji, otvori se vreme za oduzimanje vremena. Ono se spontano uspori i tada nastaje prostor za posmatranje, beleženje, prepisku ili samo bivanje. To je dragocenost koju sam, čini mi se, od 2019. uspela malo da češće praktikujem baš zahvaljujući našem radu i imenovanovanju onoga šta nam je potrebno.

Frosina: Podrživost je zaista najpopularniji termin, koriste ga i druge članice kolektiva Pokretnica, čak smo počele da ga pišemo i u konkursnim prijavama i drugim zvaničnim dokumentima. Održavamo se u radu najviše kroz međusobnu podršku i vidimo podrživost kao jedan od primarnih načina opstanka na umetničkoj sceni i u našim lokalnim društvenim kontekstima. Neki od termina iz pojmovnika, odnosno, takav način promišljanja rada i odnosa, za mene je mnogo uticao na rad na predstavi Kompost, čak i na sam naziv/ideju da, je u našim večno neurednim produkcijskim (ne)uslovima, kompostiranje, odnosno sporo razlaganje i sleganje ideja, odnosa, predloga za rad i postupaka odlučivanja zapravo najlogičniji i najprisutniji princip.

Kompost je također projekt duljeg trajanja koji se razvija (ili možda preciznije: taloži, naslaguje) u različitim etapama. Neke njegove dosadašnje epizode uključuju samizdat i performans, dok u opisu Komposta također spominjete podršku i suradničke/prijateljske odnose kao uporište za djelovanje u okruženju stalnog raspadanja “struktura na lokalnoj sceni savremenog plesa”. Kako se (i što se) ovom projektu dosad “kompostiralo”, odnosno na koji način radite s tim principom ili postupkom? 

Jovana: Ništa se ne taloži lepše od Komposta 🙂

Mislim da je i inicijalna ideja o stvaranju Komposta proizašla iz praksi i ideja koje su se u kolektivu slegle, a pre svega kod Frosine i Željke koje su autorke projekta. Kompost se slegao i slagao dugo, ali nam je pomogao da preživimo pandemiju, a onda se i nakon svoje premijere menjao. Rekla bih da zasad nema ni jednog izvođenja Komposta koje je identično prethodnom, jer se još nešto novo sleglo i razložilo. A onda su se iz Komposta dalje razlagale i stvarale ideje  i prakse. One su zasnovane na zajedništvu, nepostojanju hijerarhije, oslanjanju na kolektiv, što su sve principi naučeni iz Komposta.

Mislim da je Kompost kao i većina ostvarenih produkcija značajno uticao i na to kako privatno podržavamo jedna drugu, kako donosimo odluke i stvaramo festival Pokretnica iz godine u godinu. Ne bežimo od raspadanja, ne posmatramo ga kao negativan aspekt izvođačkih umetnosti, već naprotiv prihvatamo trenutne mogućnosti i potrebe, jer:

obično sve teži raspadanju. i obično posle
raspadanja sledi nastavljanje, ali nekako čistije.
kao da je ceo svet ustrojen ka raspadu – čistilištu
– novom životu. kao kad se u bliskim odnosima
sve raspada, dolazi do tačke nestajanja, a onda
se ipak nastavi, novo, iz početka. to je ona priča
da nema krajeva, već samo novih početaka.
tako je i sa našim raspadanjem i nastavljanjem.
kompost – to je metafora, ne samo za društvo,
međuljudske odnose, umetničku scenu; to je
metafora za čitav životni princip.

Željka: Kompost je i metafora i metod rada, u kojem se različiti materijali, iskustva i odnosi talože, razgrađuju i transformišu. Kompostiraju se tekstovi, telesne prakse, ali i saradnički odnosi. Ovakvi dugoročni procesi su zanimljivi jer postojeće materijale predstave često iznova koristimo, preispitujemo i prevodimo u nove formate i deluje mi da se u takvim procesima osećamo življe i osveženo, bliže.

Možete li nam rasvijetliti kako iz vaše perspektive izgleda to što u opisu Komposta zovete raspadanjem na vašoj plesnoj ili izvedbenoj sceni? Ili, da posudim naziv društvene igre koju ste razvile prije koju godinu: “Šta sve možeš sa plesom u Srbiji”? 

Željka: Raspadanje vidimo kao dugotrajnu nestabilnost scene, odnosno izostanak institucionalne podrške, prostora za rad i kontinuiteta. U tom kontekstu, ples izlazi iz konvencionalnog performativnog okvira i ulazi u edukaciju, samoorganizaciju i rad sa zajednicom. Iako su uslovi ograničavajući, oni nas na neki način usmeravaju ka alternativnim modelima rada, saradnje i opstanka. 

Frosina: Ono čemu uglavnom svedočimo u polju savremenog plesa, u Srbiji, ali verujem i u čitavom regionu, jeste raspadanje i nestajanje struktura koje su u jednom periodu izuzetno uticajne, plodne i značajne za plesnu scenu, koje prave hrabre iskorake u savremenom plesu i privlače novu publiku i kroz koje se obrazuju nove generacije, ukratko: koje rade sve što treba, i to rade sjajno, ali koje posle određenog perioda, uprkos očiglednom kvalitetu i priznanjima, prosto nestanu ili se raspadnu zbog kontinuiranog nedovoljnog ulaganja ministarstava, raznih opstrukcija spolja i iznutra i konačnog premora ljudi na čijim ramenima i entuzijazmu te strukture najčešće opstaju.

Uz ovo veće raspadanje postoje i mali, lični raspadi sistema nas, članica Pokretnice, koje nastojimo da se održimo u radu na (barem) tri posla, od kojih ovaj zajednički, nama najdraži, neretko dođe na neslavno treće mesto. Pošto su ovo izuzetno deprimirajuće pojave, trudile smo se da sva ta raspadanja prihvatimo i posmatramo kao nastavljanja, sleganja, preslaganja i produžetke i da dođemo do umetničkih postupaka i plesnih skorova koji naša prethodna iskustva, povezanost i životne okolnosti koriste kao gorivo za dalji rad, da afirmišemo sve naše prethodne uticaje u našoj zajednici, navodimo izvore od kojih nam dolaze znanja, uključujemo i povezujemo naše različite saradnike i tako razvijamo i hranimo nove privremene strukture.

Sa plesom u Srbiji, posebno danas, ne možeš ništa posebno kroz zvanične, institucionalne kanale, ali možeš da se povezuješ, budeš u dijalogu sa divnim ljudima u lokalnom i regionalnom kontekstu i povremeno vežbaš neko lepše i podrživije razumevanje života i sveta.

Jelena: Ono što nazivamo “raspadanjem” na plesnoj ili izvedbenoj sceni ne može se posmatrati izolovano. Ono je direktno povezano sa širim društvenim i institucionalnim raspadanjem u Srbiji. Kultura je samo jedan njen segment, ali segment koji je dugoročno i sistematski zapostavljan i urušavan.

U takvim uslovima, mogućnost da se od umetničkog rada živi gotovo da ne postoji. Kada prosečan budžet za jednu nezavisnu produkciju iznosi do 4.250 evra, jasno je da govorimo o okvirima koji ne omogućavaju održiv rad, već pre o stalnom funkcionisanju na ivici izdržljivosti. U tom smislu, “raspadanje” nije metafora, to je opis stanja sistema u kojem pokušavamo da delujemo.

Za kraj, možete li podijeliti što iduće planirate? Kako ste zamislile naredno, deseto izdanje festivala?

Željka: Deseto izdanje festivala vidim kao zajedničko vreme za refleksiju na dosadašnji rad, ali i priliku za nove susrete i razmenu sa starim i novim saradnicima, zajedno sa ljubiteljima savremenih izvođačkih umetnosti. Kao i do sad imaćemo besplatan edukativni program za sve zainteresovane, zatim i program prikazivanja plesnih predstava koje se bave aktuelnim društvenim temama. Dođite!

Jelena: Festivalski program ove godine okuplja radove koji iz različitih uglova promišljaju odnos tela i društvenih okolnosti u kojima se ono formira, od referenci na umetnička i politička nasleđa, do istraživanja savremenih ekoloških i društvenih promena, kao i praksi koje insistiraju na neposrednosti susreta, improvizaciji i dugoročnim saradnjama. Važno nam je da naglasimo da je ovogodišnja realizacija festivala najmanje izvesna do sada. Nakon studentskih protesta, umetničke organizacije koje su ih podržale našle su se u situaciji institucionalne marginalizacije, što direktno utiče i na dostupnost sredstava. Ove godine nemamo alternativne izvore finansiranja, što nas dovodi u posebno rizičnu poziciju.