Poziv je namijenjen prijaviteljima_cama iz središnje i istočne Europe (Albanija, Austria, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Njemačka, Mađarska, Italija, Kosovo, Latvija, Litva, Moldavija, Makedonija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Srbija, Slovenija i Ukrajina).

Izabrani kandidati_kinje bit će pozvani održati samostalnu izložbu u Trstu u Studiju Tommaseo u prosincu 2025. godine. Organizacija nudi kustosku podršku, izdavanje kataloga, a pokriva i plaćanje troškova puta i smještaja umjetniku_ci.

Puni tekst natječaja i prijavni obrazac možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu radova je 25. svibnja, a prijava je besplatna.

Poziv je otvoren za mlade umjetnike_ce mlađe od 30 godina (rođene nakon 30. studenog 1993.) i rođene u jednoj od sljedećih zemalja: Albanija, Austrija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Njemačka, Mađarska , Italija, Kosovo, Latvija, Litva, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija i Ukrajina.

Sudjelovanje se ne naplaćuje, a prijave se podnose online putem obrasca. Proračun za produkciju izložbe uključuje izdavanje kataloga izložbe koji uređuje umjetnički kustos. Troškove putovanja i smještaja umjetnika YEATCA 2023 za prisustvovanje postavljanju i otvorenju izložbe u Trstu također će platiti organizacija.

Rok za prijavu je 30. studeni.

Hrvatski video umjetnik Alen Floričić 2. rujna sudjeluje u razgovoru sa Sabinom Salamon, kustosicom Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (MMSU), na događaju Videospritz u sklopu projekta Trieste Contemporanea u Studiju Tommaseo. Razgovorom će se predstaviti Floričićeva izložba Video 1998 – 2016 koja ostaje otvorena do 8. rujna. Inicijativa je realizirana u suradnji s MMSU-om koji je Floričićeve izložbe organizirao već u Rijeci i Galeriji ŠKUC u Ljubljani, te će tršćanska izložba biti treća po redu. U Studiju Tomaseu predstavit će se jedna velika projekcija Untitled No. 02/05, 2005.

“Od početka bavljenja video umjetnošću kasnih devedesetih, Floričić koristi namjerno simplificiran video jezik. Radovi traju samo nekoliko minuta, prikazuju samo jedan lik – autora samog. Uglavnom se sastoje od jedne scene (glavni lik sjedi u prostoriji) ili jedne radnje (protagonist izlazi iz mora), koja se neprekidno ponavlja, bez početka ili kraja. Utisak je intenzivan. Gledatelj je uključen u ritam ponavljanja – namijenjenih uzrokovanju nelagode, diviziji i fragmentaciji sebe, disfunkciji komunikacije – elektronička vibracija slike, nedostatak narativa i linearne strukture. Benevolentni humor koji se javlja kao posljedica smiješnih mimika, vodi nas duboko u skloništa podsvijesti, u neklasificirane aspekte ljudskog bića, pronalazeći odraz u činjenici da Floričić izbjegava opise, naslove i implikacije sadržaja. Sve snimke su bez naslova, obilježene rednim brojem i godinom nastanka”, piše kustosica Salamon. 

Alen Floričić diplomirao je na Sveučilištu u Rijeci, a magistrirao na Videu i novim medijima na Akademiji umjetnosti i dizajna u Ljubljani. Od 2008. do 2013. godine radio je kako asistent profesora na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a sada je profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli. Održao je brojne izložbe, uključujući predstavljanje na grupnim izložbama na MoMA PS1 u New Yorku, Kunsthalle Bethanien u Berlinu i Renaissance Society u Chicagu. Godine 2005. predstavljao je Hrvatsku na 51. Bijenalu suvremene umjetnosti u Veneciji.

Studio Tommaseo dio je projekta Trieste Contemporanea – Dialoghi con l’arte dell’Europa centro orientale, koji ima ulogu stvaranja mosta između suvremene umjetnosti i kulture Zapadne Europe, zemalja Istočne Europe i zemalja Mediteranskog područja. Predstavljanje međunarodne video umjetnosti u sklopu projekta tradicionalno se odvija već više od deset godina.

Squeeze.it je natječaj za umjetnike iz Europe mlađe od 30 godina, koji svojim low budget projektima u zadanom malom formatu spajaju kazališni, likovni i jezik novih medija. Natječaj je inicirao Comitato Trieste Contemporanea, u suradnji sa Studio Tommaseo i L’Officina iz Trsta.

Squeeze.it je posvećen Francu Jesurunu, kazališnom umjetniku, koji je osnovao sve tri navedene tršćanske organizacije, povodom 40 godišnjice osnivanja Studia Tommasea. 

Pobjednik natječaja dobiva nagradu Franco Jesurun kojom dobiva mogućnost suradnje s jednim priznatim video umjetnikom/icom s kojim će realizirati profesionalni video svojeg projekta.

Dobitnici prve nagrade Franco Jesurun su Komična Hunta, umjetnički trio iz Zagreba, kojeg sačinjavaju Damir Ivanković, Ivo Kušek i Luka Kedžo.

Svoj pobjednički rad Perfurmance, imali su priliku snimiti u režiji renomiranog likovnog umjetnika Adriana Pacija. 

Detaljan program potražite ovdje.

Studio Tommaseo u Trstu od 14. studenog do 6. siječnja ugošćuje izložbu Odjednom sve nestaje, dvojice hrvatskih umjetnika, Tomislava Brajnovića i Igora Eškinje, a realizirane kustoskim naporima Giuliane Carbi.

Studio Tommaseo dio je projekta Trieste Contemporanea – Dialoghi con l’arte dell’Europa centro orientale, koji ima ulogu stvaranja mosta između suvremene umjetnosti i kulture Zapadne Europe, zemalja Istočne Europe i zemalja Mediteranskog područja. 

“Tomislav Brajnović i Igor Eškinja u prostoru Studia Tommaseo u Trstu stavljaju pred nas važna pitanja kojima se u trenutnom ‘stvarno’ vremenu suvremena vizualna umjetnost može baviti. Efikasnost njihovih prijedloga je uznemirujuća upravo zato što ovi umjetnici ne žele ‘vikati’ protiv naših pogrešnih projekata, nego nam ih samo staviti jasno pred oči. To čine metaforički, ali upravo iznenađenje njihovim ‘prigovorom’ prebačenim u apstrakciju je to što njihovu poruku čini jasnom i uznemirujućom, koliko to suvremena umjetnost može biti. Ljudi današnjice, pogotovo u Zapadnoj kulturi, već su težili za ciljem promjene svijeta, a njegova propast je neizbježan ishod za sve nas danas, u vrijeme dramatičnih migracija koje uvode u radikalnu promjenu u budućnosti”, piše u najavi izložbe.

Svojim radom Tomislav Brajnović “propituje moguću re-definiciju pojmova kao što su umjetnik, povijest, kultura. Radi na fragmentima zajedničkih povijesti, stvarajući male printove ili instalativne intervencije na pronađenim objektima kako bi istaknuo dio prošlosti. U vrijeme kada je previše ljudi stavljeno u poziciju prisilng traženja ‘obećane zemlje’, umjetnik se sa provokativnom idejom ‘nježnog diktatora’ (koju uzima od slovenskog filozofa Slavoja Žižeka) pita, gdje smo pogriješili u prošlosti. 

Čak i Igor Eškinja smatra mogućim da vizualna umjetnost može zauzeti slobodniju i radikalniju poziciju nego drugi elementi kulture u adresiranju hitne potrebe da se razgovara o sadašnjosti. Razina metafora koje koristi je čak više apstraktna: njegova instalacija u Trstu počinje izlaganjem još nenapisanih novina suncu, razvrstanim ali praznim. Njega zanima paradoks u kojem je njegova akcija – ‘njegova’ sadašnjost – samo trenutak na putu završenog procesa koji mu ne pripada. Na suncu izlaže bijele papire nakon što su na njih stavljeni oblici sjena koji predstavljaju pogled na njegov grad Rijeku sa svojom povijesti socijalne stambene izgradnje koja nestaje”.  

Tomislav Brajnović (rođen 1965. u Zagrebu) školovao se u Den Haagu, Zagrebu i Londonu. Profesor je na Akademiji Primjenjene umjetnosti u RIjeci, živi u Zagrebu i Rovinju. Igor Eškinja (rođen 1975. u Rijeci), diplomirao je na Akademiji Primjenjene umjetnosti u Veneciji i žvi i radi u Rijeci. Oba umjetnika imaju važan opus samostalnih i grupnih izložbi u europskim zemljama, a Eškinja i u Sjedinjenim Državama.