U vremenu kad je Klarica još posezao za crnom kutijom na kojoj je ulogu objektiva odigrala kalibrirana rupa na stijenki “kamere”, Klarica je snimao svoje rane mrtve prirode u kojima na posve neočekivani način u uvjerljivom jedinstvu djela traje neki čudni sklad između brutalnog i vulgarnog i – najsenzibilnije zamislive poezije bitka umrtvljenih bića i stvari.

Trodijelnom prostorno-ambijentalnom instalacijom Hrvoje Urumović se naslanja kako na vlastiti neopop-niz, tako i na klišeje, narativnost i sitne subverzije i dalje postmoderno obojene popularne kulture. Odbačen ready-made predmet u autoironičnom je odnosu prema stanju nacije, licu i naličju društva u kojem autor živi i djeluje, prožetu svakodnevnim spin-doktorskim tapšanjem po ramenu, totalnim, hipnotičkim medijskim pranjem mozga, gdje je čovječno, intimno i prijateljsko, osobno, svedeno na najniže grane pukog preživljavanja, egzistencijalnog beznađa, izvedeno iz osobnog diskursa metaforom vlastite basne ili mita o čovjeku, psu i ovci. Ironija, groteska, dobar ili loš humor, oblikovno ujednačavanje, nasuprot individualnosti i karakteru čovjeka, pokušaj ismijavanja i klišeiziranja vlasti, parabola i alegorija o pastiru i ovcama, odnosno vlastodršcu na zemlji iza kojeg se krije status, zakon, moć, banka, korporacija.

Autor projicira svoj društveni animalizam i širi svoj obrambeni cinizam formacijom ogoljenog, razderanog i vizualno načeta modričastog ovčjeg stada u radovima Ruralnoj intervenciji ili Ti si mi najdraža, kroz folklorizaciju društva, ironiju spram urbanih umjetničkih intervencija, kroz sukob i kontraste društva, sve mekše granice između ruralnog, urbanog i animalnog. Stoga je autorov vizualni jezik ujedno simboličan i predmetan. Autsajder ne nudi odgovore, on moli. Naposljetku i kustos i umjetnik na marginama su društva i sustava, samo na različitim polovima.