Vikend započinje u petak, 19. prosinca, koncertom Ivane Starčević i Matije Antolića koji će na Sceni Piano u 22 sata nastupiti u sklopu ciklusa Petkom prije ponoći. Idućeg dana u 11 sati održat će se inkluzivna projekcija animiranog filma Lisac i zečica spašavaju šumu u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza. Film je prilagođen djeci s teškoćama senzorne obrade, ali i svoj djeci koja žele opuštenije kino-iskustvo.

Ostatak subotnjeg programa održat će se u 17 i 20 sati izvedbom Opijumske lađe slovenske umjetnice Neje Tomšič koja se kroz ritual ceremonije čaja, ručno oslikanu keramiku i pripovijedanje vraća zaboravljenim pričama o trgovini čajem i opijumom te kolonijalnim rutama i mehanizmima moći. Izvedba je dio novog programskog ciklusa Scene Ribnjak, Ribnjak o’regional – susreti bliskih scena, usmjerenog na nekonvencionalne autorske rukopise, suvremene izvedbene tendencije i forme oblikovane u geografski, jezično i produkcijski bliskom umjetničkom kontekstu.

Nedjelja, 21. prosinca, donosi dvije izvedbe ciklusa Pričam ti priču: ORAŠAR Teatra Poco Loco. U 10:30 i 11:30 sati održat će se koncertno čitanje bajke o Orašaru uz animirane ilustracije i glazbu. Poklon-vikend završava u ponedjeljak, 22. prosinca u 20 sati, reprizom predstave Hrvoja Korbara Napravi mjesta za _ u produkciji Studija Tres pas i Teatra VeRRdi. Polazeći od IKEA kataloga kao pop-kulturne ikone, predstava u apsurdističkom i ludističkom tonu promišlja stanovanje, identitet i izbor u svijetu koji nudi privid beskonačnih mogućnosti.

Više informacija potražite ovdje, a ulaznice su dostupne putem poveznice.

Ranija iteracija ove predstave nastala je kao ispitni rad redatelja Hrvoja Korbara na Akademiji dramske umjetnosti. “Šest godina kasnije, u koprodukciji Studija tres pas i Teatra Verdi, tim se vraća tom materijalu, proširujući ga novim tematskim cjelinama koje razvija u apsurdističkom i ludističkom tonu, baveći se pitanjima identiteta, stanovanja i konzumerizma”, stoji u najavi.

Redatelj predstave preuzima ikonografiju kataloga, uređenih interijera i marketinških slogana iz IKEA kataloga. Kako pojašnjava popratni rekst, “polazeći od IKEA kataloga kao pop-kulturne ikone – publikacije koja je generacijama sugerirala kako bi njihov život ‘trebao izgledati’ – predstava nas vodi na putovanje koje počinje pokušajem rješavanja stambenog pitanja, a završava u opsesivnoj potrazi za autentičnim postojanjem.”

Izvođački tim čine Maruška Aras, Rok Juričić, Nataša Kopeč i Iva Kraljević, autorica vizualnog identiteta, kostimografkinja i scenografkinja je Katarina Perić, dok glazbu i songove potpisuju Ivan Hlebić i Rok Juričić.

Više detalja o ulaznicama pronađite na službenoj stranici Scene Ribnjak.

Program podrazumijeva gledanje šest predstava u šest tjedana te analiziranje pogledanog u šest susreta. Ideja je “stvoriti sigurno okruženje i ohrabriti polaznike da dijeleći svoje osobne dojmove slobodno razvijaju vlastite interpretacije i kritičko mišljenje”, navode u nedavno objavljenom pozivu. U tome će im razgovorima pomoći autori_ce i umjetnički_e suradnici_e predstava te voditelj radionice, glumac Ivan Pašalić.

“Želja nam je dovesti u kazalište nekoga kome je to zbilja strano”, odgovaraju na pitanje o motivaciji za pokretanje ovakve vrste projekta, koji sada provode po drugi put. Krenuli su od svojih prijatelja_ica i poznanika_ca koji se ne bave kazalištem, a voljeli bi o njemu znati više: “Želimo biti ti koji će odvesti ljude u kazalište kad već kazalište ne može doći po ljude. To, naravno, ne znači da će im se svidjeti sve forme i procesi, niti da će postati redoviti posjetitelji zagrebačkih i drugih kazališta, ali će im se sigurno otvoriti vrata u neki drugi i novi svijet u koji mogu bar povremeno navratiti.”

Drugi povod za program, neraskidivo povezan s prvim, odnosi se na mistifikaciju kazališne umjetnosti, razne predrasude i osjećaj da ona pripada nekom drugom. Potencijalni_e gledatelji_ce često osjećaju strah i sram od nerazumijevanja, što leži u iskrivljenoj percepciji da su kazalište i scenska umjetnost za “nekog drugog”, nekog “pametnijeg” i “obrazovanijeg”. Također, ističu, još uvijek postoji dojam da su kazališta mjesta okupljanja elite “koja gleda neke ljude u kostimima i perikama koji govore isključivo krutim književnim jezikom. Ovim projektom želimo demistificirati kazalište, odnosno spomenutu iskrivljenu percepciju kazališta, kroz zajedničku analizu predstava”.

Pilot projekt pokrenuli su prošle godine. Tada su s polaznicama gledali predstave Eichmann u Jeruzalemu, Fafarikul, Mrzim istinu!, Nismo bile ovdje, Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje), Nešto veoma posebno i Možeš biti sve što želiš. Nakon svake su predstave ugostili umjetnike_ce koji su na njima radili, čime su omogućili polaznicama da postave pitanja i dobiju uvide u kazališni proces od samih autora_ica i suradnika_ca. Po završetku pilot projekta dobili su pozitivne povratne informacije te ističu da su neke polaznice po prvi put pogledale suvremenu plesnu predstavu i imale priliku opušteno i iskreno razgovarati s autoricama. Taj je susret bio jedan od onih koji su izazvali najviše oduševljenja.

Iako su tek na početku, želja im je da ovaj projekt postane nešto mnogo veće: “Voljeli bismo organizirati više grupa i više voditelja i na taj način ne samo povećati broj ljudi koji će se potencijalno zaljubiti u kazalište već i angažirati samostalne umjetnike poput dramaturga, teatrologa itd. koji bi sudjelovali u kreativnom i edukativnom procesu. Međutim, za to je potrebno puno više vremena i, naravno, novaca. Sve što radimo bilo je potpuno volonterski odrađeno.” Zato posebno zahvaljuju Centru mladih Ribnjak i Sceni Ribnjak na omogućavanju prostora za održavanje projekta putem rezidencije, ali i svim prošlogodišnjim gostima i gošćama koji su izdvojili svoje slobodno vrijeme za razgovor s polaznicama. 

Sama kazališta također su prepoznala važnost ovog projekta za razvoj publike i izlazila u susret s reduciranim cijenama ulaznica. Pokazalo se, kažu, da je polaznicama vrlo važna stavka bila to što su ulaznice za predstave bile uključene u radionicu: “Time možemo zaključiti kako je želja za kazalištem u stvarnosti i veća nego što se može vidjeti, ali, na žalost, cijene ulaznica prate rast drugih troškova umjesto da prate rast primanja postojeće i potencijalne (buduće) publike.”

Pri odabiru programa vode se interesom za samim predstavama, a ne kazalištima i institucijama: “Štoviše, ako se pojavi neki zanimljiv performans u nekoj garaži, u dvorištu ili na krovu zgrade, bit ćemo tamo.” Još ne žele otkriti što planiraju pogledati ove godine, ali se vode željom da predstave što više različitih kazališnih i izvedbenih formi te usmjere fokus na razne elemente scenskog djela: naraciju, svjetlo, glazbu, pokret, režiju. Zato na kraju poručuju: “Tko god se pronalazi u gore navedenom opisu zainteresiranih, neka pošalje mail do 22. ožujka!”

Prijave s nekoliko rečenica o sebi i motivaciji za sudjelovanje šalju se na studiotrespas@gmail.com pod naslovom Diplomirani gledatelj. Više informacija o prijavama dostupno je ovdje.