Rasprava će se održati kroz dva panela. Raspravu će u 11 sati otvoriti Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije i Vlaho Orepić, ministar unutarnjih poslova (očekuje se potvrda). U prvom panelu od 11.15 do 12.45 sati sudjeluju Vanja Bakalović iz Centra za mirovne studije, Mario Krešić, zamjenik Pučke pravobraniteljice, Drago Župarić iz Inistituta za migracije i narodnosti, Zlatko Sokolar, načelnik Uprave za granicu Ministarstva unutarnjih poslova, kao i Vedrana Baričević iz Centra za istraživanje etičnosti, državljanstva i migracija osvrnut će se na predložene izmjene Zakona o strancima, a koje se odnose na kriminalizaciju solidarnosti, detenciju i postupke povratka. 

Kroz predložene izmjene provlači se niz mjera kojima se kriminalizira pomaganje, čak i iz humanitarnih razloga, osobama u neregularnom statusu i kroz novčane sankcije dodatno obeshrabruje solidarnost među građanima. Naime, zakonski akti moraju ići u smjeru sprečavanja ksenofobije i rasizma, a ne ih poticati. 

Bitan aspekt predloženih izmjena odnosi se i na migrantski rad, odnosno uvjete koje Hrvatska nudi stranim radnicima, a kojima će raspravljati Dženana Kalamujić, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Ana Miličević Pezelj, Savez samostalnih sindikata Hrvatske te Mario Iveković iz Novog sindikata u drugom panelu od 13 do 14 sati.

U Hrvatskoj je u tijeku stručna rasprava o kurikularnim dokumentima, prva stručna rasprava ikada organizirana u području obrazovanja. U njoj sudjeluju pojedinci i pojedinke uključeni u sustav odgoja i obrazovanja, znanosti, obrazovne institucije. Stručna se rasprava provodi putem individualnih prijedloga te na organiziranim predstavljanjima, skupovima i webinarima. Svi su primljeni komentari i prijedlozi dostupni na stranicama Cjelovite kurikularne reforme, pod svakim pojedinim predmetom, međupredmetnom temom ili okvirom. Nakon stručne rasprave koja traje do 2. svibnja, najavljena je javna rasprava u kojoj će moći sudjelovati svi zainteresirani građani, putem portala e-savjetovanje.

Već površni pogled na do sada primljene komentare upućuje na dva dominantna pristupa. Prvi je onaj stručni, kojem se rasprava i obraća, a koji se tiče sadržaja, ishoda i mogućnosti provedbe pojedinih kurikuluma te prijedloga za njihovo poboljšanje. Gotovo svaki prilog koji dolazi iz struke pohvaljuje pokretanje reforme nastavnih sadržaja, iz čega postaje razvidno da sami nastavnici, praktičari u svakodnevnom susretu s propisanim gradivom, već odavno očekuju promjene. Drugi je osobni, pojedinačni pristup pojedinaca koji činjenicu da je sudjelovanje u raspravi omogućeno i onima koji nisu praktičari, koriste da bi ostavljali komentare koji sa sadržajem nemaju veze. 

Okrugli stol održan 4. travnja u Matici hrvatskih sindikata, organiziran kako bi se razgovaralo o ulozi sindikata u demokratizaciji društva i predloženom kurikulumu građanskog odgoja i obrazovanja, na određen je način preslikao pristupe stručnoj internetskoj raspravi. Između sindikalne samozaokupljenosti i akademskih žalopojki, konkretne su doprinose temi dali, očekivano, praktičari: Boris Jokić, voditelj ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme, profesorica i pravnica Ondina Mesar, članica stručne radne skupine za izradu kurikuluma Građanski odgoj i obrazovanje, Vedrana Spajić-Vrkaš, međunarodna stručnjakinja i istraživačica građanskog odgoja i obrazovanja, i Iva Zenzerović Šloser, voditeljica Mirovnih studija, suradnica na projektu Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama – eksperimentalnoj provedbi Građanskog odgoja i obrazovanja u školama 2012- 2014. 

U predloženom kurikulumu GOO-a zapravo je malo tema koje obrađuju građansko i sindikalno organiziranje te aktivno sudjelovanje u političkom životu. To su istaknuli i predstavnici sindikata koji su podržali prijedloge kurikuluma, no smatraju da prostor za poboljšanje postoji. Borba za prava radnika u sustavu obrazovanja i poboljšanje materijalnih uvjeta rada zorna je nastava građanskog odgoja, zaključili su, “kada učenicima govorimo o važnosti, snazi i potrebi kolektive akcije i aktivnog građanstva koje može, ako nas ima dovoljno i ako imamo dovoljno jake argumente, promijeniti svijet”. Demokratski deficit društva posebno su uočili pri neuspjelom prikupljanju potpisa za referendum o promjeni uvjeta održavanja referenduma kada građani nisu prepoznali mogućnost izravnog utjecaja na odluke vlasti.

O ulozi sindikata u predloženom kurikulumu građanskog odgoja i obrazovanja konkretno je govorila Iva Zenzerović. S obzirom da je u rješavanju problema nužno povezivati stručnjake, aktiviste, udruge i sindikate, Zenzerović ulogu sindikata vidi barem na tri razine. Prva je zaštita prava radnika, na čemu sindikati već rade. Druga je bavljenje radnim uvjetima nastavnika, gdje sindikati mogu proširiti svoje djelovanje tako da nastavnicima pruže kvalitetniju podršku na samom radnom mjestu, pri planiranju ovih interdisciplinarnih sadržaja u koje se moraju uključiti timovi ljudi. Potrebno bi bilo osigurati školsku infrastrukturu gdje se nastavnici mogu nalaziti i surađivati te pripremati za provedbu ovih sadržaja. Na trećoj razini, sadržajnoj, sindikati bi se također mogli više uključiti. Za razliku od prijedloga kurikuluma iz 2012. koji je radnička prava spominjao na više mjesta, ovaj prijedlog opravdano otvara pitanje kako možemo od učenika očekivati da se aktivno društveno, pa i sindikalno angažira, ako u vrijeme svog formalnog obrazovanja ne čuje za ulogu sindikata. “Na putu smanjenja demokratskog deficita i zaštite radničkih prava, bilo bi važno da se sindikati uključe u sadržaj baš tijekom formalnog obrazovanja učenika”, zaključila je.

Sindikalisti Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i predsjednik Vertikale sindikata obrazovanja, Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja, te Igor Radeka, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, dali su punu podršku kurikularnoj reformi i provedbi građanskog odgoja i obrazovanja. Smatraju da od reforme neće biti ništa, čak i ako bude formalno usvojena, ukoliko ne bude operativne podrške na način da se dugoročno održava njena implementacija, usavršavanje nastavnika i ukupno gledajući izdvajaju značajno veća materijalna sredstva za obrazovanje.

Posebno je iznenađujuć bio trenutak kada je Vilim Ribić zatražio uvođenje GOO-a kao zasebnog predmeta, a ne međupredmetne teme. S njim su se složili i ostali govornici, no dvije godine ranije. Naime, tada se o istom pitanju javno raspravljalo nakon što su novi ministar Vedran Mornar i tadašnji ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje naglo odlučili tijekom ljetnih praznika odustati od provođenja GOO-a kao zasebnog predmeta, nakon nekoliko godina pripreme te eksperimentalne provedbe. Otada je GOO međupredmetna tema koju neki nastavnici provode, neki ne, gotovo svi ispunjavaju nagomilanu zahtjevnu administraciju i gotovo svi smatraju da su nedovoljno osposobljeni za predavanje konkretnih sadržaja. Također, sama provedba ne nadzire se redovito niti sustavno – Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja svoje će rezultate provedbe GOO-a kao zasebnog predmeta u osmim razredima u tridesetak škola te istodobno kao međupredmetne teme objaviti tek za godinu dana, u sklopu međunarodnog projekta. 

Ista Agencija, čiji je ravnatelj na ljeto 2014. poručio da će organizacijama civilnog društva angažiranim u provođenju stručnih usavršavanja za nastavnike biti ograničen pristup kreiranju i provedbi građanskog odgoja i obrazovanja, nije pripremila nastavnike za poučavanje GOO-a. Međupredmetna provedba dovodi do disperzije odgovornosti među nastavnicima te među temama unutar predmeta – svi ga stalno moraju provoditi, no nitko zaista ne odgovara za njegovu implementaciju. Također, međupredmetna provedba paradoks je u slučaju argumenta koji sami nastavnici često iznose, a taj je da nisu osposobljeni za predavanje – međupredmetna provedba podrazumijeva da su svi nastavnici jednako osposobljeni. Na stručna se usavršavanja najčešće odlučuju nastavnici društveno humanističkog područja, u mnogo manjem broju prirodoslovnih predmeta, što je i logično, no s obzirom na nedostatak istih sadržaja u visokom obrazovanju, nastavnike je potrebno educirati i o temama GOO-a, ne samo načinima njihova poučavanja.

Možda se baš ovdje nalazi presudna uloga sindikata, pogotovo sindikata obrazovanja. Njihova je sindikalna baza velika, no njihovi su članovi, nastavnici, nedovoljno osviješteni o temama koje bi trebali predavati svojim učenicima. Ako nastavnici nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima, isto ne možemo očekivati od učenika. Ako nastavnici nemaju povjerenja u svoje sindikalne predstavnike, neće podržati štrajk usmjeren na poboljšanje njihovih prava. Ako nastavnici nemaju prostor, vrijeme i resurse da među sobom razgovaraju o zornoj nastavi građanskog odgoja, što sindikalno organiziranje i aktivno građanstvo jesu, neće ih omogućiti ni učenicima koji su jedini zalog smanjenju demokratskog deficita u duštvu.

Krajem veljače objavljeni su prijedlozi okvira nacionalnog kurikuluma, nacionalni kurikulumi i područja kurikuluma, okviri za vrednovanje procesa i ishoda učenja, vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama te darovite djece i učenika, svi predmetni i međupredmetni kurikulumi – ukupno 52 dokumenta na kojima je radilo 436 učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i znanstvenika iz svih dijelova Republike Hrvatske. Stručna rasprava o dokumentima trebala je biti otvorena 29. veljače, a to je najavio i ministar Predrag Šustar, no do danas javnost nije bila obaviještena o načinu njene provedbe. 

Stručna rasprava ipak se odvijala na županijskim stručnim vijećima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, dokumenti se predstavljaju i o njima se raspravlja na tribinama u organizaciji udruga. Posljednja u nizu tribina odvila se u Zadru u organizaciji GOOD incijative gdje su učitelji i organizacije civilnog društva raspravljali o mogućnostima i interesu za vlastiti doprinos kurikularnoj reformi, ali i o mogućnostima i izazovima koje ona nudi. Kako se učitelji i civilno društvo mogu uključiti u raspravu o prijedlozima kurikuluma, koje su dobre strane, a gdje su mogućnosti za unapređenje, te kolika je važnost međupredmetnih tema i kako ih kvalitetno uključiti u nastavu, samo su neka od pitanja raspravljena na tribini. Zaključeno je da postoji potreba za unapređenjem obrazovnog sustava pri čemu je važno osigurati cjeloživotno učenje i podršku učiteljima za kvalitetnu implementaciju promjena.

Istovremeno, s obzirom da nije ponuđen nikakav okvir za stručnu raspravu, udruga Nastavnici organizirano stavila je na raspolaganje svoj web forum u koji se mogu uključiti svi zainteresirani. “Svrha komuniciranja na forumu ne bi nužno bila formalno prikupljanje komentara na kurikulum nego tehnički pogodno mjesto za raspravu, ‘prazna ploča’ za škrabanje te razmjenu i propitkivanje”, kažu. Izneseni se tekstovi mogu prikupiti, urediti i posložiti te poslati nadležnim institucijama ili ostati na forumu radi kasnijih referenci. 

Ipak, Ekspertna radna skupina za provođenje Cjelovite kurikularne reforme objavila je 14. ožujka početak “strukturiranog stručnog savjetovanja čija je svrha prikupiti kritičke primjedbe i prijedloge, analizirati ih te u skladu s rezultatima rasprave pripremiti izradu inačice prijedloga kurikulumskih dokumenata koji će biti upućeni na javno savjetovanje”. Stručna će se rasprava odviti u dva komplementarna oblika. U online okruženju stručna će javnost moći sudjelovati putem mrežnih stranica Cjelovite kurikularne reforme, odnosno rubrike Vaša pitanja. Na organiziranim predstavljanjima, u suradnji s nadležnim agencijama, cilj je predstaviti i raspraviti kurikularne dokumente sa što većim brojem učitelja, nastavnika, odgajatelja, stručnih suradnika i ravnatelja odgojnoobrazovnih ustanova. Također, reforma i dokumenti bit će predstavljeni visokoškolskoj i znanstvenoj zajednici, strukovnim udruženjima, sindikatima, komorama i nacionalnim vijećima. U ovoj dionici kao izravni sudionici odgojno-obrazovnog procesa bit će konzultirani i učenici. Na poziv predsjednice Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora Gordane Rusak u srijedu, 16. ožujka, u 13 sati bit će predstavljeno izvješće o dosadašnjim i daljnjim aktivnostima u okviru kurikularne reforme. Nakon stručne rasprave uslijedit će javna na portalu e-savjetovanja.

Dodatno, Ekspertna se radna skupina očitovala i o popisu predloženih djela za cjelovito čitanje koji je dodatak nastavnom predmetu Hrvatski jezik. Na 291. stranici dokumenta navedeno je da se radi o prijedlogu i otvorenom popisu te je jasno istaknuto da, premda na popisu nisu mnoga važna djela svjetske i nacionalne književnosti, to ne znači da se učenici s tim djelima uopće neće susresti, već da će ih upoznati preko najznačajnijih dijelova ili ulomaka, kao što je uobičajeno u nastavnoj praksi. “Ukoliko se ukaže da se neka djela iz različitih razloga neopravdano ne nalaze na popisu, jasno je da će ona nakon stručne rasprave biti uvrštena. Popis neće sadržavati određena književna djela ukoliko se u stručnoj raspravi pokaže da ne zavređuju biti na popisu predloženih književnih djela. Posebno je važno naglasiti da se na popisu neće naći književna djela koja nisu primjerena dobi učenika – ovo se odnosi i na djela koja su i u postojećim popisima. Stručna bi rasprava također treba poslužiti i promišljanju o mogućim drugim modelima čitanja književnih djela (npr. obvezna književna djela za čitanje i izborni dio)”, navodi se u priopćenju. 

Prošlog je tjedna predstavljen prijedlog proračuna za 2016. godinu gdje je proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta smanjen za više 158 milijuna kuna. Najviše medijske pažnje zadobilo je smanjenje izdataka za troškove međumjesnog prijevoza učenika za gotovo 29 posto u odnosu na 2015. godinu, pa je ministar požurio opravdati se primjenom te odluke tek od sljedeće školske godine. Nimalo utješno, kao ni objašnjenje da će se na tu i slične naknade uvesti imovinski cenzus. Kao što je Platforma 112 upozorila, vlast već godinama tvrdi da je nemoguće provjeriti nečije potpuno imovinsko stanje zbog neujednačenosti katastra i zemljišnih knjiga, pa postoji opravdan strah da će se zapravo raditi o dohodovnom cenzusu što će najviše pogoditi one koji žive od dohotka od nesamostalnog rada, a ne one koji zaista više posjeduju.

Posebno zabrinjava što provedba kurikularne reforme nije ni rječju spomenuta u proračunu, a kao što piše Mario Bajkuša na stranici Foruma za slobodu odgoja, kada govorimo o provedbi onda se najviše misli na pripremu učitelja i učiteljica kroz stručna usavršavanja. Smanjeni su troškovi Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, nadležnih za stručno usavršavanje učitelja, a stavke koje se odnose na stručno usavršavanje i izobrazbu učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama te stručno usavršavanje voditelja županijskih stručnih vijeća osnovnih škola smanjene su više od 10 posto u odnosu na 2015. godinu. “Kada se navedene brojke stave u kontekst”, piše Bajkuša, “to znači da je u 2016. godini za stručno usavršavanje svakog od 55 420 učitelja u osnovnim i srednjim školama namijenjen iznos od 80,91 kuna”.

Kao što je na predstavljanju dokumenata voditelj Ekspertne radne skupine Boris Jokić istaknuo, “bez osposobljavanja kadra neće biti ni trasformacije hrvatskog obrazovanja”. Stručna usavršavanja nisu svima jednako dostupna, pogotovo nastavnicima iz manjih sredina kojima se rijetko dogodi da se neki stručni skup održava blizu mjesta njihova stanovanja i rada, škole u pravilu ne plaćaju putne troškove, ne oslobađaju nastavnike sati niti omogućavaju zamjene, a sve uglavnom ovisi o raspoloženju određenog ravnatelja škole. Sredstva za stručno usavršavanje učitelja nisu ni do sada bila značajna, a prijedlog proračuna ne odaje na koji se način namjerava ostvariti preduvjet da reforma obrazovnog sustava, pod uvjetom da “preživi” stručnu i javnu raspravu, zaista bude provedena.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U prvoj dionici Cjelovite kurikularne reforme sudjelovalo je 436 članova stručnih radnih skupina, većinom učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i znanstvenika iz svih dijelova Republike Hrvatske. Pedeset djelatnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje sudjelovalo je kao podrška Cjelovitoj kurikularnoj reformi. U konzultantskom postupku sudjelovalo je 218 osoba iz svih dijelova društva.

U ponedjeljak, 29. veljače, objavljeno je 29 predmetnih kurikuluma te 3 okvira: Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja, Okvir za vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama te darovite djece i učenika. Slijede stručna, pa javna rasprava, koju će do 15. lipnja facilitirati dosadašnja Ekspertna radna skupina. Stručna rasprava trebala bi biti otvorena i na službenoj stranici Cjelovite kurikularne reforme te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

S obzirom da je prema prijedlogu proračuna za 2016. Ministarstvu smanjen proračun za čak dva posto, posve u suprotnosti s trendovima u razvijenim zemljama i preporukama Europske komisije, ministar Predrag Šustar komentirao je smanjenje budžeta uoči početka eksperimentalne primjene kurikularne reforme: “Uštede moramo provesti i ne smijemo iskakati u odnosu na ostale resore, ali one su racionalne i usmjerene tako da reforme budu strukturne. Drago mi je da se plaće neće dirati, ne možemo u reforme bez zadovoljnih učitelja”, kazao je Šustar dodajući da se mnogo više mora napraviti po pitanju privlačenja sredstava iz EU fondova, javlja N1.

Na predmetne kurikulume, konkretno onaj povijesti, osvrnuo se i prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko koji ima primjedbu usmjerenu prvenstveno prema autonomiji nastavnika, odnosno na to “da svaki profesor može birati svoj udžbenik po kojem će predavati povijest”.

Ipak, kao i do sada, kurikularna reforma ima podršku svih zainteresiranih dionika – vlasti, škola, nastavnika, agencija i javnih ustanova, Akademije i fakulteta – svi se slažu da obrazovanje mora biti iznad i izvan dnevne politike. Na predstavljanju dokumenata voditelj Ekspertne radne skupine Boris Jokić istaknuo je još jednu važnu činjenicu: “Bez osposobljavanja kadra neće biti ni trasformacije hrvatskog obrazovanja”, a to i jest sljedeći korak kurikularne reforme. Nakon izrade kurikuluma, Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije predviđena su daljnja 3 koraka: izrada sustava vrednovanja, ocjenjivanja i izvještavanja o učeničkim postignućima, potom sustavno osposobljavanje učitelja za primjenu novih kurikuluma i promjene u procesu poučavanja i učenja, te izrada priručnika, udžbenika i drugih nastavnih pomagala i korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju.