Ovogodišnja Street art galerija donosi šarolik program koji povezuje klasičnu uličnu umjetnost, edukaciju i subkulturnu povijest. Središnji dio programa bit će velika izložba sticker arta koja predstavlja nove radove više od stotinu autora iz Hrvatske i svijeta, uz izbor radova iz arhive udruge.

Posebno mjesto u programu zauzima izložba Retro hip-hop: 35 godina hip hop kulture autora Krunoslava Jakopanca. Izložba nudi uvid u arhivu vinila, postera i raznih memorabilija koje svjedoče o razvoju hip-hop kulture, koja je povijesno povezana s uličnom umjetnošću.

Edukativni segment festivala uključuje radionice grafita, stencila i stickera. U suradnji s lokalnim street art umjetnicima te gostima iz Zagreb Street Art festivala, posjetitelji svih generacija moći će se okušati u stvaranju ulične umjetnosti.

U petak, 3. srpnja održava se radionica stencila i stickera s početkom u 18 sati. Idući dan, u subotu, na programu je graffiti radionica Retro hip-hop uz DJ program. Tjedan dana kasnije, u subotu, 11. srpnja održava se izložba na štriku.

Više detalja pronađite ovdje.

Ovogodišnji festivalski program donosi niz izložbi, radionica, prezentacija, razgovora, buvljaka nezavisnog stripa, crtačkih i muralističkih akcija te glazbenog programa. Festival okuplja umjetnike i umjetnice iz Hrvatske i inozemstva, fokusirajući se na suvremenu uličnu umjetnost i nezavisni strip.

Ulaz na sve dnevne programe je besplatan, dok se ulaznica naplaćuje samo za noćni glazbeni program u petak. U slučaju kiše, sav program održat će se u unutarnjim prostorima Attacka.

Više detalja o satnici i sudionicima_cama festivala pročitajte ovdje.

Poziv je otvoren za projekte iz područja vizualne, multimedijalne umjetnosti i interdisciplinarnih umjetničkih praksi, kao i za prostorne i street art intervencije, site-specific instalacije te umjetničke projekte koji uključuju lokalnu zajednicu.

Za predlaganje programa potrebno je ispuniti prijavnicu dostupnu ovdje. Vizualni materijal obvezan je prilog prijave. Pristigle prijedloge procijenit će i odabrati stručno Programsko vijeće Galerije Kortil u sastavu Vana Gović Marković, Vanja Žanko i Ivana Lučić. Prijavnica mora biti vlastoručno ili digitalno potpisana te zajedno s prilozima poslana na adresu elektroničke pošte galerijakortil@hkd-rijeka.hr.

Galerija Kortil će za programe uvrštene u izlagački program osigurati troškove honorara autora_ice, transporta, dizajna i tiska kataloga i plakata izložbe, najavu izložbe i komunikaciju s medijima, čuvanje izložbe, stručna vodstva te prateće aktivnosti za javnost. Predlagatelj_ica programa dužan_a je uključiti se u realizaciju programa u dogovoru s voditeljicom galerije.

Prostor galerije veličine je 298 m2. Tlocrt se može preuzeti ovdje, a fotogalerije dosadašnjih izložbi dostupne su ovdje.

Više informacija pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 23. srpnja.

Olomouc je češki grad u kojem se razdoblje značajnog umjetničkog procvata u urbanim prostorima pojavilo početkom 20. stoljeća, uglavnom u formi monumentalnih kipova koji obilježavaju povijesne osobe. Upravo ta umjetnička postignuća, koja Olomoucu daju osebujni karakter i prepoznatljiv kulturni identitet, čine središnju temu festivala SAFE Olomouc.

Ovaj festival, koji je već dugo posvećen poticanju dijaloga između grada, umjetnosti i njegovih stanovnika, ove će se godine fokusirati na promišljanje i reinterpretaciju suvremenih i povijesnih umjetničkih intervencija koje su oblikovale lice grada.

“Nažalost, posljednjih smo godina sve češće svjedoci umjetničkih djela koja zanemaruju ovaj princip – narušavaju sklad svojeg okruženja umjesto da ga nadopunjuju. Ovaj je trend nadahnuo festival da 18. izdanje Olomouc Street Art Festivala posveti kritičkom promišljanju postojećih, pa čak i izgubljenih umjetničkih intervencija u javnim prostorima grada”, objašnjavaju organizatori_ce festivala.

Odabranim umjetnicima_ama bit će osiguran smještaj, sredstva za prijevoz i materijal, te će biti nagrađeni_e s 1.200 eura.

Prijave se vrše putem online obrasca, a više informacija možete pronaći ovdje.

Rok za slanje prijave je 1. lipnja.

“Ovo je street art koji smo postavili na Zagreb Street Art Festivalu u rujnu. Dobili smo radove preko 250 umjetnika iz 44 zemlje iz cijelog svijeta. Street art ima tu širinu koju ovdje možete vidjeti – sve od sitnih intervencija do većih radova.” Tim je riječima festival predstavio njegov organizator Krešimir Golubić, u grafiterskim krugovima poznatiji kao Leon (GSK), na otvorenju izložbe Zagrebačka street art scena održanom 17. prosinca u zagrebačkoj Galeriji VN. Njegov partner u zločinu, ulični umjetnik Gregor Furkes, u kasnijem razgovoru za Kulturpunkt pojašnjava da su radovi uvršteni u postav galerijska adaptacija drugog po redu festivala ulične umjetnosti čiji je javni poziv okupio stotine paste-upova: “Za murale ima već nekoliko festivala poput OHOHO, Reunited i Graffiti na gradele. Htjeli smo obratiti pažnju na paste-up tehniku jer smatramo da je to najjednostavniji način izražavanja u javnom prostoru. Za paste-up ti treba papir, voda i brašno.”

Dvadesetak posjetitelja na otvorenju našlo se u impresionističkoj slici urbane kolektivne svijesti. Fantastični likovi, apstraktni vizuali, političke poruke, pop-kulturne ikone i potpisi ravnopravno su smješteni jedni preko drugih, mjestimično prekriveni reduciranim tagovima. Organizatori su brojne radove asocijativno kolažirali na kartone, okvire s Hrelića i par prometnih znakova, stvarajući tako kaos koji se formalno i sadržajno opire koherenciji. Je li pravi autor izložbe dvojac koji je stotine paste-upova pretvorio u dvadesetak radova na kartonu tj. u okviru, ili su to umjetnici koji su paste-upove slali, od manje je važnosti jer među bijelim galerijskim zidovima koji ih okružuju kolaži postaju prozori u matricu ulice gdje mnoštvo individualnih glasova postaje jedan kolektivni.

Takav nasumični kustoski pristup, kojim se od izloženih radova stvaraju sedimenti, savršeno zrcali i sumira vizualnu buku javnih prostora, prenoseći elemente koji uličnu umjetnost definiraju od začetka njezine moderne inačice. Spontanost, sloboda ekspresije, uradi-sam princip, pluralitet vrijednosti i stilova, dijaloška orijentacija, netrajnost i anonimnost autora – kako dokazuje sam ambijent izložbe – nisu rezervirani samo za ulicu. Točku na i stavlja Miro Petković Modul, renomirani ulični umjetnik i jedan od najcjenjenijih domaćih graffiti kaligrafa, koji tijekom otvorenja na crnom platnu demonstrira proceduralnost i razigranost vještine, a cijelu atmosferu upotpunjuje hip hop na razglasu.

Međutim, koliko god Golubić i Furkes zbog svoje višedesetljetne uronjenosti u street art supkulturu uspijevaju precizno prenijeti njezin duh, zbog prirode medija ključan segment izostaje. Samim činom izmještanja ulične umjetnosti iz njezina prirodnog konteksta, ona gubi dimenziju otpora prema dominantnim socio-ekonomskim strukturama i postaje njihovim dijelom, uvrštena putem galerija u svijet umjetnosti kao komoditeta. Paradoksa ulične umjetnosti unutar galerije svjesni su i sami organizatori. “U galeriji više to ne možeš nazvati street artom jer nije na ulici, zato su smislili urban art”, odgovara nam Furkes na pitanje o gubitku subverzivnosti u takvom kontekstu, ali nadodaje i da je većina pristiglih radova od umjetnika koji aktivno djeluju na ulici.

Iako je pitanje gubitka autentičnosti street arta u galeriji staro nekoliko desetljeća, u trenutačnoj je lokalnoj klimi aktualnije nego inače. Počevši s Lunarovim ostvarenjem u Masarykovoj, preko murala na Jarunu pa sve do djela umjetnice OKO na Gradecu, nove su se gradske vlasti postavile kao saveznice cvjetajućoj sceni. Dio je to šireg prihvaćanja određenih oblika ulične umjetnosti u Hrvatskoj, koje otvara vrata financiranju, drugačijoj publici i mogućnosti da ulični umjetnici žive od svog rada. Sve navedeno na neki način mora započeti (ili završiti?) u galeriji, a prema tome pitanje autentičnosti može se oboriti utilitarističkim kontraargumentom.

“Ova izložba i naš festival imaju smisao promicanja kulture street arta, da se prihvati kao umjetnost, za što moraš ući u galerije. Ipak je tamo drugačija publika nego u javnom prostoru – to se mora kombinirati. Nedavno sam bio u Barceloni, gdje postoje četiri galerije koje se bave samo urbanom umjetnošću. Podržavaju lokalne umjetnike koji ondje mogu izlagati svoj rad. S vremenom se nadamo da će i ovdje doći do toga”, govori nam Furkes. Golubić potvrđuje ovaj optimističan stav: “Prosječnom gledatelju je street art OK, nitko tu više ne spori. Javnost, kako vani tako i ovdje, street art prihvaća drugačije nego grafite, koji uvijek nose zao duh vandalizma.”

U toj segregaciji na poželjne i nepoželjne oblike street arta, legitimacija ulične umjetnosti otvara vrata i nizu konkretnijih proturječnosti prisutnih na globalnoj, kao i na lokalnoj razini. Podrška nadležnih institucija u Zagrebu istovremeno je popraćena novim valom napada na grafite. Početkom studenog prošle godine Grad Zagreb krenuo je u dugo najavljivanu masovnu čistku grafita po centru, što uključuje i nanošenje antigrafitnog premaza na zgrade i postavljanje nadzornih kamera. Ambivalentnost između financiranja podobnih radova ulične umjetnosti s jedne strane i napada na inherentnu subverzivnost prakse s druge odražava i proturječja kulturne politike Grada. Dok se pojedini radovi podržavaju i institucionalno valoriziraju, drugi se sustavno brišu, što otvara pitanje prema kojim se kriterijima određuje što je na gradskim ulicama poželjno, a što nepoželjno. 

Odgovore na to pitanje od Grada Zagreba nismo dobili, pa se okrećemo otuđenijim kutevima zapadnog svijeta. Od legitimizacije street arta početkom stoljeća mnoge su urbane sredine razvile uspješne metode kontrole vizualnog diskursa ulice. Povećani stupanj nadzora, kojim bi nova gradska politika pod egidom zaštite javnog prostora mogla rezultirati, jedan je od njih, no daleko je perfidnija solucija institucionaliziranje same proizvodnje grafita. U Londonu, primjerice, vijeća gradskih četvrti odlučuju o budućnosti murala, a nedavno je upravo jedna takva odluka dovela do uklanjanja propalestinskog rada. 

Osim represivnih mjera, prisutne su i suptilnije tehnike regulacije koje vode autocenzuri. Plasiranjem ulične umjetnosti na tržište umjetnina povećala se potražnja za muralima u javnom prostoru, a oba su fenomena mnoge umjetnike iz sjene zapuštenih ulica privukla ovlaštenim zidovima. Pozitivan razvoj za ulične umjetnike prati upitni utjecaj na slobodu izražavanja u mediju koji je njome suštinski definiran. U našem razgovoru Furkes ovo potvrđuje iz vlastitog iskustva: “Ako netko ima mogućnost prijeći u galerije i zaraditi od toga, to je logičan korak. Murali su dio svega toga, ali poruka koju nacrtaš na zidu gdje imaš dozvolu neće biti ista kao kad crtaš bez dopuštenja. Dosta toga što je dopušteno ima estetsku vrijednost, ali nema društvenu poruku.”

U tom smislu, grafiti u suvremenom svijetu nerijetko postaju sredstvo onoga protiv čega su se izvorno borili. Nekoć antiautoritarne intervencije usmjerene protiv privatnog vlasništva i korporativne kontrole nad javnim prostorom, murali su danas češće glasnici gentrifikacije. Kreuzberg u Berlinu, Exarcheia u Ateni i Christiania u Kopenhagenu kultne su četvrti koje su reputaciju stekle preko svojih subverzivnih stanovnika čiji je trag u sva tri slučaja obilato vidljiv na zidovima. Nakon privlačenja srednje klase i sumanutog rasta cijena stanovanja, preostalim stanovnicima prijeti istiskivanje – ako već nisu raseljeni. Preostali murali, lišeni izvorne ideologije, postali su kozmetička intervencija. Bilo bi pogrešno tvrditi da je ulična umjetnost glavni faktor gentrifikacije, no jednako bi pogrešno bilo negirati ulogu koju ulična umjetnost u tom procesu igra. U sva tri slučaja postoje street art vodstva, a ulična umjetnost često se reklamira na platformama za kratkoročni najam kao što su Booking i Airbnb, koje direktno utječu na razaranje duha ovih kvartova.

Legitimacija ulične umjetnosti tako se pokazala kao dvosjekli mač. Neupitno je da bi ona trebala biti dokumentirana te da bi uličnim umjetnicima koji od svog rada žele živjeti trebale biti omogućene iste pogodnosti kao i drugim likovnjacima. Izložba Zagrebačka street art scena svojim kolažnim dekonstruiranjem urbanog pejzaža također pokazuje da prostor galerije otvara nove estetske mogućnosti nedostupne ulici. Sve je to načelno pozitivno, no neupitno je i da se institucionalizacijom ulične umjetnosti riskira gubitak njezina statusa posljednjeg bastiona istinske vizualne slobode u javnom prostoru, a ponekad dovodi i do njezine instrumentalizacije za potrebe kapitala. Hrvatska u tome nije iznimka. Premda daleko od steriliziranih vizura gradova poput Londona, sve češće je moguće vidjeti reklamne murale Grif piva ili Adidasa dok se iskonski izrazi vizualnog bunta nemilo brišu. Odnedavno i Zagreb ima street art vodstva, a proces njegove gentrifikacije, kako svjedoči rast cijena stanovanja i sve veći broj hipsterskih (čitaj: estetski primamljivih, a ekonomski nepristupačnih) kafića, odvija se paralelno s time.

“Grafiti postoje već 50 godina, imaju svoju ideologiju, neka svoja nepisana pravila. Crtaš, izražavaš se na taj način, pišeš svoje ime, gradiš to na neku foru”, u razgovoru za Kulturpunkt govori Chez, legendarni grafiter koji djeluje preko trideset godina. Tvrdi da su, kad se street art pojavio kao figuralni korelat graffitima, umjetnici djelovali na sličan način, tražeći zidove i skrivajući se. Zatim je uvrštavanjem street arta u kanon povijesti umjetnosti došlo do promjene: “Stvorila se ogromna količina ljudi koja ne radi ništa na svoju ruku. Ljudi se predstavljaju kao street artisti samo zato što su crtali nešto na zidu, a nemaju forzu da to sami naprave. Čekat će natječaj i javit će se, nemaju taj pogon da se iscimaju, nabave farbe, ukradu ih ili nađu na smeću, potraže neki zid, cijelu noć to rade i kreiraju nešto super.”

Na dan našeg razgovora Chez je odlučio napraviti rad na ulici jer je bilo lijepo vrijeme i imao je potrebu za tim. Dok gestikulira rukama zamazanima bojom, objašnjava: “Ljudi koji su to radili godinama prije nego što je bilo para, zasluženo su plaćeni za to, ali postoje ljudi koji su shvatili da znaju i oni crtati pa se idu time baviti jer u tome ima para. Tu se dogodila siva zona u koji su se u uličnu kulturu uključili nasumični ljudi koji nisu imali veze s time. Je li do novca ili do osjećaja da su trebali negdje pripadati pa su se tako trebali definirati, ne znam.”

Unatoč tome što živi od ulične umjetnosti, Chez cijelu priču smatra trendom. Kao puno veći problem za samu uličnu umjetnost vidi nedostatak legalnih zidova koji je, prema njegovom mišljenju, uzrokovao stagnaciju scene posljednjih nekoliko godina: “Klinci se nabriju na grafite, šaraju po gradu godinu ili dvije, unište ga i ne napreduju jer ni ne mogu dalje od šaranja po kvartu. Treba im dati opciju da mogu uzeti više sprejeva i provesti cijeli dan na legalnom zidu radeći što žele. Tu se razvijaju, uče, odrastaju u nešto drugo i nešto bolje. Moraš ih s tim zidovima stimulirati da se kreativno razvijaju, da uđu u to, razmišljaju o bojama, obogate priču.”

Gradske su se vlasti zasad oglušile na Chezove prijedloge lokacija za uspostavljanje novih legalnih zidova. U sadašnjem odnosu moći nitko ne može ništa raditi u javnom prostoru bez vađenja tri ili četiri dozvole, što institucijama efektivno daje spomenutu kontrolu nad gradskim režimom vidljivosti, a u kombinaciji s represivnim metodama uličnoj umjetnosti oduzima društvenu oštricu. Bez laboratorija legalnih zidova mlade su snage subverzivnog krila ulične umjetnosti zakinute za razvoj iznad embrionalne faze tagova i rudimentarnih natpisa, a prava su ostvarenja ustupljena kadrovima koji su voljni igrati po pravilima. Neovlašteni grafiti se brišu, novi društveno angažirani ilegalci ne stasaju, a stari imaju pročišćene kanale za izražavanje – u svakom je slučaju kritička funkcija medija zanemarena.

Sagledane tako, manifestacije poput Zagrebačkog Street Art Festivala sa svojim popratnim radionicama nisu samo potraga za legitimitetom, već i rijetki kanali kroz koje se nove generacije mogu educirati. Chez time i zaključuje razgovor: “Krešo Golubić održava hrpetinu tih radionica i to je super, ali klinci nemaju gdje poslije otići. Klinci imaju potrebu za time i uvijek će je imati, samo bi ih naše institucije trebale usmjeriti.”

Raslojavanje uličnih umjetnika na finiji i subverzivniji stalež korespondira s nestankom legalnih zidova pukom igrom slučaja. Ipak nije slučajno da vodi istim ishodima u kojima su završili Berlin, Kopenhagen i Atena jer, na koncu, sve tri metropole, kao i naša, podliježu istim društveno-ekonomskim zakonitostima. Kontradikcije u kojima se nalazi medij ulične umjetnosti govore nam o kontradikcijama umjetnosti današnjice općenito, o nezdravoj težnji da se ljudska kreativnost pretvori u robu, o slobodi kojoj je dopustivo egzistirati tek unutar zadanih okvira, o kulturnoj industriji čiji je imperativ umjetnost konformirati najnižem nazivniku radi povećanja profita, o moći sustava da svoju kritiku upije u sebe. Iza svake lokalne odluke stoji mnoštvo globalnih ekonomskih i političkih poticaja iza kojih uvijek vreba nepregledna moć kapitala. Stoga, gentrifikacija, monopol nad javnim prostorom, komodifikacija subverzivnosti, veći stupanj nadzora i brisanje nesuglasnih poruka nisu namjerni dijelovi unaprijed skrojene strategije grada ili države, ali ni po čemu nisu ni slučajni.

Bez šire mogućnosti razvoja scene, uz sve dobro što ljudi kao Golubić i Furkes rade, sve se navedene odlike poput pluralnosti i ekspresivnosti mogu lako pretočiti u društveno prihvatljiv kalup sužavajući registar urbane kolektivne svijesti. Nezakonitih grafita u javnom će prostoru uvijek biti, no bez pravovremenih reakcija poruke otpora poput Reclaim your streets za nekoliko desetljeća mogli bismo vidjeti tek u sigurnosti galerija.

Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove novinarske školice uz mentorsku podršku uredništva Kulturpunkta.

Međunarodna izložba paste-up i sticker umjetnosti u Zagrebu predstavlja radove umjetnika iz 44 zemlje svijeta. Pri selekciji radova, osim popularnih središta street art kulture poput SAD-a, Francuske, Španjolske i Njemačke, uključeni su i radovi pristigli iz manje poznatih središta ulične umjetnosti poput Indonezije, Trinidada i Tobaga te Irana.

Izložba će predstaviti kolekciju paste-up i sticker umjetnosti u formatu grupnih instalacija te individualnih radova istaknutih umjetnika. Paste-up i sticker umjetnost sve je popularniji pokret unutar street art kulture, pojašnjavaju organizatori_ce, koji dobiva zamah u gradovima diljem svijeta, uključujući i Zagreb.

Organizatori_ce izložbe u najavnom tekstu ističu važnost povezivanja lokalne street art scene s regionalnom i međunarodnom: “donošenjem radova međunarodnih umjetnika u Zagreb i povezivanjem s lokalnim talentima, želimo potaknuti kulturnu razmjenu i nadahnuti daljnji rast ovog kreativnog pokreta.”

Izložba je otvorena do 11. prosinca, svaki dan od 17 do 20 sati.

Više detalja o radionici možete pronaći ovdje, a izložbi na poveznici.

U sklopu Street Art Galerije održat će se izložba naljepnica, radionica grafita, radionica spinarta, cirkuske radionice i radionica sticker arta, a program započinje u subotu, 6. srpnja u 10 sati drugim izdanjem Izložbe na štriku.

Središnje događanje Street Art Galerije 2024 bit će 13. srpnja kod Glazbenog paviljona na kojem će biti predstavljeni stickeri / naljepnice pristigli na poziv gotovo iz svih krajeva svijeta. Na izložbi će se moći pogledati naljepnice preko stotinu graffiti i tattoo umjetnika i sticker entuzijasta iz Europe, Sjedinjenih Američkih Država, Južne Amerike, Kanade, Azije.

Uz izložbu održat će se više aktivnosti otvorenih javnosti: radionice izrade naljepnica, spinart radionica, radionice grafita i cirkuske radionice na kojima će uz lokalnu ekipu sudjelovati zagrebački grafiteri, a bit će predstavljen i dio radova sa Zagreb Street Art Festivala.

Više informacija o rasporedu potražite ovdje.

Ovogodišnje izdanje u trajanju od tri dana počinje u petak, 24. svibnja, otvorenjem izložbe Zvonimira Haramije Hansa u Studio-galeriji Klet . Riječ je o umjetniku iz Koprivnice koji samostalno izlaže od 2004. godine, a do danas je imao 18 samostalnih i desetak skupnih izložbi te je sudjelovao na desetak street art
festivala. Kao animator radio je na različitim projektima Croatia i Zagreb filma i animiranim videospotovima različitih glazbenika, a autor je i kratkog animiranog filma Monster Master. Bavi se slikarstvom, ilustracijom i izradom animiranih video spotova te slikanjem murala. Otvorenje izložbe upotpunit će još jedan poznati umjetnik, Lunar, koji će tu večer odabirati glazbu. Gosti će moći uživati i u gastronomskoj ponudi.

U subotu, 25. svibnja, posjetitelji_e će moći razgledati izložbu u miru te se podružiti uz glazbu koju će odabirati Michel Kubaček i Boris Bare. Nedjeljno druženje uz kraljevski gulaš završava 26. svibnja što će ujedno biti i posljednja prilika za izložbu te večernji film uz kokice. Program će svakodnevno trajati od 16 sati do ponoći.

Više informacija možete pronaći na društvenim kanalima Art parka.

Više informacija o programu možete pronaći ovdje.

OHOHO festival je prostor za kreativnost, stvaralaštvo, diskusiju i razmjenu suvremene strip i ulične umjetnosti umjetnika_ca koji_e stvaraju underground i alternativnu umjetnost prema DIY (uradi sam) poetici. Fokus festivala je na recentnoj uličnoj umjetnosti i nezavisnom stripu, a festivalski eventi – crtačke/muralističke akcije, radionice, rezidencija, izložba i razgovori – usmjereni su svima zainteresiranima za medij nezavisnog plakata, grafike, ilustracije i stripa. Festival nastaje u organizaciji AKC Attack i troje umjetnika_ica: Lee Kralj Jager, Marka Dješka i Antonija Bačić.

Iz najave: “Festival počinjemo u četvrtak (21.9.) promocijom novog broja OHOHOzina#5 na temu ‘novca’ (malo dvorište Medike). Zatim je otvorenje izložbe (u Galeriji Siva) strip-tabli iz aktualnog OHOHOzina, popraćena i radovima umjetnika Damira Stojnića (autora vizuala ovogodišnjeg festivala) i likovne umjetnice Monike Milas. Istu večer je otvorenje i izložbe plakata 10 godina OHOHO festivala te stripova iz projekta WOMCOM (Women Power in Comix) u Infoshop Pippilotta.

Kao i svake godine u ova tri uzbudljiva dana nas očekuje bogati program te nekoliko ekskluzivnih promocija strip izdanja od kojih će neka svjetlo dana ugledati upravo na ovom desetom izdanju OHOHO-a: Lavanderman-zatvorske priče Vinka Barića i Tonia Favera, SF fanzin Crna rupa Stipe Kalajžića, strip-album Brodski dnevnik Korine Hunjak, strip-album TiComix od Tihomira Tikulina Tice, novi strip album Nokak Krešimira Zimonića te fanzin Iracionalist iz Rijeke.

Prvi puta ove godine imamo specijalnog gosta i to ni manje ni više slovenskog strip-autora i teoretičara stripa Iztoka Sitara, koji je sudjelovao sa svojim stripom u prvom broju OHOHOzina, ali i u zadnjemu, na temu novca. Iztok ove godine na OHOHO-u predstavlja svoj cijelokupni opus u radu na stripu i pisanju o stripu.

Ekipa iz Radio Študenta će uraditi event Strip u živo po prvi puta izvan Slovenije! Strip uživo je glasovna animacija stripa, kojega se prati na velikom platnu dok gledatelji slušaju zvukove glazbe, šumova i postave glumaca koji sinkroniziraju svaki kadar. Strip kojega će se čitati u živo jesu Bosanske basne Tomaža Lavriča.

Za vrijeme trajanja festivala prostore Medike oslikavati će umjetnici_e pod vodstvom Antonije Bačić koja nam se ove godine pridružila u organizacijskom timu. Festival će biti popračen i putem Stripovedač podcasta koji nam dolazi iz Beograda.Svaki dan u dvorištu Medike nalazit će se i buvljak na kojemu ćete moći pronaći različita strip izdanja, albume, časopise, grafike, DIY merch, te plakateriju Partizanprinta (Makedonija), Matrijaršije (Srbija) i još mnogo toga.U subotu Klub Mikro sprema otvorenje izložbe PREFIKS u Mikru, skupa sa projekcijama animiranih filmova na kojima su radili strip autori_ce, te DJ nakon toga.”