Crowdfunding kampanja Fierce Women – All the Right Cards kojom K-zona prikuplja sredstva potrebna za tisak tisuću paketa društvene igre Strašne žene i pokretanje društvenog poduzeća za poduzetnice u kulturi, ušla je u svoj posljednji tjedan. Strašne žene / Fierce Women prva je društvena igra u Hrvatskoj koja na zanimljiv i edukativan način slavi dostignuća žena, a obuhvaća portrete i kratke biografije pedeset šest poznatih feministkinja, znanstvenica, umjetnica, političarki i aktivistica iz Hrvatske i svijeta. Njihov odabir nastao je izlistavanjem članaka iz najpopularnije rubrike VoxFeminae portala Strašne žene, a kratke biografije ovih žena prate bogate ilustracije za koje su zaslužne domaće ilustratorice Sanja Stojković, Rina Barbarić, Tea Šokac, Željka Tkalčec, Ana Kovačić, Ivana Štrukelj, Branka Hollingsworth i Nataša Rašović.

Strašne žene postat će baza budućeg društvenog poduzeća koje će omogućiti razvoj novih proizvoda za širenje svijesti o rodnoj ravnopravnosti, ali i samoprihodovna aktivnost K-zone koja će omogućiti njenu veću financijsku samostalnost.

Kampanja završava 26. ožujka, a do tada je potrebno prikupiti još 20 posto sredstava. Pred sam kraj kampanje o aktivističkom potencijalu Strašnih žena i budućem društvenom poduzeću razgovarali smo sa su-osnivačicom K-zone i glavnom urednicom portala Voxfeminae.net Gabrijelom Ivanov. 

K.P.: Prvo izdanje Strašnih žena predstavile ste na prošlogodišnjem Vox Feminae festivalu. Kakve su do sada bile reakcije na igru, a kakve na ovakav oblik aktivizma?

Bolje reakcije nismo mogli ni poželjeti. Kome je imalo stalo do rodne ravnopravnosti vidi Strašne žene kao odličan edukativno zabavni pothvat.

K.P.: K-zona nedavno je odabrana uz šest drugih projekata za potporu daljnjeg razvoja društvene igre i brenda Strašne žene u organizaciji ACT Grupe. Koliko je značajna takva potpora u ovoj fazi razvoja projekta?

Jako je dobrodošla. Osim novčane potpore koja će omogućiti razvoj novih prototipa proizvoda kao i nadogradnju Strašnih žena, najznačajnije će nam biti što ćemo u narednih šest mjeseci imati mentore unutar ACT grupe koji imaju najviše iskustva na polju društvenog poduzetništvu u Hrvatskoj. Važno je imati kraj sebe nekoga tko je cijeli proces nečega što prvi put radite već prošao, osjećate se onda malo sigurnije i manje je stresa i panike pri svakoj novoj nepoznanici.

K.P.: Proizvodnja ove društvene igre tek je prvi korak razvoja budućeg društvenog poduzeća kojim planirate razvijati nove oblike sličnih proizvoda i usluga. Možete li nam detaljnije objasniti vaše buduće planove? Kakve još proizvode možemo očekivati?

Po definiciji društvenog poduzeća koja se primjenjuje u Hrvatskoj, K-zona već sad je društveno poduzeće. Upravo u procesu s ACT grupom u narednih šest mjeseci donijet će se odluka kada će K-zona osnovati novi pravni entitet, najvjerojatnije zadrugu ili d.o.o., koji će se zvati Strašne žene. Razvijat ćemo nove igre i nove proizvode koji će na inovativne i zanimljive načine širiti prostore rodne ravnopravnosti. Bit će tu i klasičnih formata poput memory igara za djecu s likovima strašnih žena te stvari koje padaju u klasični merchandise: majice, torbe, šalice, ali koje će nositi osnažujuće poruke ili likove strašnih žena. 

K.P.: Što je društveno poduzeće? Kako se igra Strašne žene i buduće planirane djelatnosti K-zone uklapaju u model “društvenog poduzeća”? Postoje li aspekti ovog poslovnog modela s kojima treba biti oprezan? 

Evo citirat ću ovdje definiciju koju sam si prije dvije godine zalijepila iznad radnog stola: “Društvena poduzetnica obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, te koja ima povoljan utjecaj na okoliš, doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini”. Znači to je jedna dosta otvorena, odnosno labava definicija, i po njoj Strašne žene i slični proizvodi povećavaju svijest o rodnoj ravnopravnosti i u tom smislu unaprjeđuju razvoj društva. Istu stvar radimo i s Vox Feminae festivalom, VoxFeminae.net portalom, društveno kulturnim centrom “Šesnaestica” i ostalim projektima K-zone, no sa Strašnim ženama razvijamo i neku samoprihodovnu aktivnost kako ne bi non stop ovisili o pisanju projekata, njihovom provođenju pa izvještavanju.

Oprez je potreban u svemu, i u namicanju sredstava, pisanju kao i provođenju projekata i u vođenju udruge, strateškim odlukama i sličnom. Tako da treba biti naravno oprezan i u poduzetničkom pothvatu, dobro pripremiti teren te ga postaviti da omogući razvoj daljnjeg djelovanja, a ne da neslavno propadne. Zato nam i nije cilj raditi isključivo na hrvatskom tržištu, jer je ono preusko za ovakav tip društvenog poduzeća.

K.P.: Kroz igru Strašne žene promovirate i niz mladih umjetnica koje su sudjelovale u ilustriranju karata. Možemo li sličnu promociju ženskog umjetničkog rada očekivati i u budućem djelovanju društvenog poduzeća u nastanku?

Suradnja s umjetnicama će i dalje biti sastavni dio cijele priče. Svima nam je jasno koliko su nezahvalni prekarni uvjeti rada u kulturi i umjetnosti, a kako već godinama i na portalu i na festivalu odlično surađujemo s umjetnicama, nekako se jako organski razvila suradnja i na ovome. Imamo jednu ludu ideju za nadogradnju Strašnih žena koja bi trebala uključiti osim vizualnih umjetnica i književnice, vidjet ćemo u narednih šest mjeseci u kojem smjeru će to krenuti.

K.P.: Zbog sve brojnijih crowdfunding kampanja na koje su se počeli oslanjati nezavisni mediji, udruge i inicijative stvara se dojam da je to jednostavan i brz način za prikupljanje potrebnog kapitala. Koliko zapravo rada treba uložiti u kampanju kako bi se osigurala njena uspješnost?

Neke osnove crowdfundinga možete svladati prilično brzo i ako imate već neki community koji vas podržava, a ne tražite neka veća sredstva, dakle ako vam je cilj nekih 15-ak tisuća kuna, vjerujem da možete brzo i jednostavno skupiti toliko. No što je cifra veća, pogotovo ako ide iznad 50 tisuća kuna, to priprema i rad na kampanji proporcionalno, ako ne i eksponencijalno raste. Također, drugačije je ako samo tražite podršku, a drugačije ako imate neki proizvod. Tim od nas jedanaest trenutno radi na kampanji prilično intenzivno, uz rad na svim ostalim tekućim projektima. Malo je reći da smo umorni, ali u isto vrijeme dosta je pozitivna atmosfera. Svi kao tim stojimo iza Strašnih žena, jer ipak je to neka kruna našeg dugogodišnjeg rada i vjerujemo da će ovo otvoriti jedno novo poglavlje u radu K-zone.

Radio Student

Početkom ožujka udruga Prostor rodne i medijske kulture K-zona pokrenula je crowdfunding kampanju kojom promovira društvenu igru Strašne žene. Radi se o edukativnoj igri koja na pristupačan način promovira postignuća pojedinih žena i inicijativa u širem polju rodne ravnopravnosti, društvene pravednosti i nezavisne kulture. Jedan je to od povoda da ususret Međunarodnom danu žena u emisiji Abeceda nezavisne kulture razgovaramo s predstavnicima udruga i organizacija koje se u svojem radu bave sustavnim bilježenjem i dokumentiranjem kulturno-umjetničkog stvaralaštva žena na području Hrvatske, ali i nešto šire. 

O prisutnosti ženske kulturne, umjetničke i teorijske produkcije u nezavisnom medijskom prostoru razgovarali smo s Gabrijelom Ivanov, su-osnivačicom K-zone i glavnom urednicom portala Voxfeminae.net, koji od 2006. godine prati umjetnice, aktivistkinje i teoretičarke pružajući prostor za afirmiranje njihovog djelovanja. Ivanov se prisjetila kako je i zašto došlo do osnivanja portala, a onda i Vox Feminae Festivala čiji je fokus promoviranje umjetnica/ka i skupina koje djeluju na polju rodno osviještenog društvenog angažmana. Pored godišnjeg festivala i virtualnog medija, javila se i potreba za postojanjem fizičkog mjesta okupljanja, posebno izražena u vremenu sužavanja prostora za nezavisnu kulturu i rodnu ravnopravnost. Tako je prošle godine otvoren društveno-kulturni centar Šesnaestica, zamišljen kao prostor kontinuiranog razvijanja rodno osviještenih sadržaja. Rezanje potpora u području nezavisnih medija bio je i jedan od poticaja za osnivanje društvenog poduzeća kao održivog modela gdje će u suradnji s umjetnicama, aktivistkinjama, teoretičarkama i znanstvenicama razvijati nove proizvode koje osvještavaju društvo o rodnoj ravnopravnosti istovremeno potičući kulturno-umjetničku produkciju žena.

Koprivničku nezavisno-kulturnu scenu osvježila je udruga za promicanje kulture i umjetnosti Mamuze koju su osnovale i vode Maša Zamljačanec i Andreja Salajec. Otkrile su nam što ih je potaknulo na osnivanje udruge čiji je rad rezultirao i osnivanjem Foruma udruga nezavisne kulture Koprivnice gdje nastoje formirati i društveno-kulturni centar. U povodu Osmog marta Mamuze su organizirale izložbu fotografija Samo žene koja prati djelovanje žena na koprivničkoj nezavisnoj sceni od ‘70-ih godina do danas te ukazuje na kontinuitet ženskog kulturnog, umjetničkog i aktivističkog doprinosa. 

Povijest kontinuiteta ženske borbe bilježi i Centar za ženske studije, smješten u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, koji funkcionira kao prostor posvećen istraživanju i promoviranju svih oblika ženskog stvaralaštva. Jasminka Pešut, voditeljica knjižnice Centra pojasnila je kako je specifičnost knjižnice to što, pored književne građe i tematske periodike, sadrži i građu nastalu u Centru, primjerice produkcije nastale kroz obrazovni program Ženskih studija u suradnji polaznica programa i domaćih umjetnica. U nastojanju da svoj arhiv učine dostupne što širem krugu ljudi, na stranicama Centra mogu se pronaći digitalizirane brojeve časopisa Treća, a aktivno se radi i na digitalizaciji starije građe.

S problemom dostupnosti starije građe o ženskom pokretu, prije svega onom o Antifašističkom frontu žena, suočile su se i članice Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena iz Sarajeva. Upravo zato su se, kako navodi Andreja Dugandžić, odlučile na prikupljanje građe i izradu online arhiva koji je javnosti dostupan od 8. ožujka 2015. godine. Ističe kako pored starije građe arhiv nastoje širiti i uvezivati sa sadašnjim trenutkom pa tako potiču umjetnice i teoretičarke na istraživačke projekte koji se naslanjaju na rad AFŽ-a, a tako identificiraju njegov utjecaj na feminizam danas. 

Emisiju Abeceda nezavisne kulture na Radio Studentu, emitiranu 7. ožujka realizirala je Tia Špero.

Program započinje u 11 sati otvaranjem stalnog postava Memorijalnog stana koji će posjetitelji/ce moći razgledati do 16 sati. Uz stručno vodstvo kroz postav posjetitelji/ce će saznati informacije o Zagorkinom privatnom životu, spisateljskoj karijeri, aktivističkom i feminističkom radu i svjetski priznatom angažmanu u političkom novinarstvu.

Istovremeno će biti moguće pogledati i uzložbu Sportašice: moderne žene Zagorkinog doba, koja donosi izbor članaka o sportu iz časopisa Ženski list i Hrvatica, te izložbu plakata Centra za ženske studije u razdoblju od 1995. do 2018. godine

Od 12 do 14 sati održava se igranje edukativne društvene igre Strašne žene koja igrače i igračice upoznaje sa ženama koje su svojim postignućima dale izniman doprinos društvu u područjima kulture, politike, znanosti, ljudskih prava i umjetnosti. Igru je osmislila udruga Prostor rodne i medijske kulture K-zona, dok je Nataša Rašović autorica karte koja predstavlja Mariju Jurić Zagorku.

Program zaokružuje prikazivanje dokumentarno-igranog filma Zagorka autorice Biljane Čakić Veselič.

Još od osamdesetih godina razvijaju se ideje kooperativnih igara koje pred skupinu igrača postavljaju zadatke koje oni zajedničkim snagama moraju riješiti, no popularnost im raste od dvijetisućitih godina i izlaska vrlo popularne igre Gospodar prstenova, s do tada mnogima nepoznatim konceptom: svi pobjeđuju ili svi gube. Oni igrači koji igru ne bi igrali kooperativno, već samo odigravali poteze koji bi njima najviše odgovarali, ne samo da bi ubrzo izgubili, već bi u poraz povukli i ostatak društva. Ovakve igre imaju različite varijacije, a kako bi se izbjegla predvidivost ili sindrom “alfa” igrača – kada jedna osoba preuzme inicijativu i nametne se kao “vođa” kojem suigrači služe tek kao pomoć pri završavanju misije – dizajneri igara služe se mehanikom “skrivenih informacija”. U nekim igrama sudionici se osim s mehanikama igre, suočavaju i s ograničenim vremenom. Jedan od takvih primjera je Maldoria, igra hrvatskih dizajnera koja igrače uvlači u fiktivno srednjovjekovno podzemlje Zagreba. Igrači moraju doći do svih potrebnih ključeva u trideset minuta, prije no što se igra “zatvori”, pri čemu moraju stvoriti taktiku u kojoj svi podjednako sudjeluju kako bi stigli obaviti sve potrebno do isteka vremena.

Malo je poznato da je danas vrlo popularna igra Monopoly nastala kako bi se prikazala nastranost ideje monopoliziranja zemlje i oporezivanja zemljišta. Dizajnirala ju je 1904. godine Elizabeth Magie vjerujući kako djecu treba educirati da akumulacija dobara ima razorne posljedice kako bi toga postali svjesni u svojoj odrasloj dobi. Patent igre koja se originalno zvala The Landlord’s Game, 1935. godine prodan je kompaniji koja ju od tada proizvodi kao igru na kojoj se uči kako biti što uspješniji kapitalist, a njene beskrajne inačice uključuju širok spektar lokacija i tema. Kako bi se upozorilo na problematičnost ove igre, ali i ukazalo na njene nešto drugačije korijene, prije nekoliko godina nastala je njena redizajnirana inačica pod nazivom Commonspoly. Ovo je također suradnička igra u kojoj je igračima glavni izazov vrijeme. Umjesto teritorija koje treba osvojiti i na njima masno zarađivati, ova igra uključuje privatna, javna i zajednička dobra koja će s vremenom biti privatizirana, a igrači imaju zajednički cilj osloboditi ove prostore i pridružiti ih zajedničkim dobrima.

Na nešto drugačijem principu, ali s istim ciljem obrazovanja kroz zabavu dizajnirana je kartaška igra Strašne žene. Igra je predstavljena na ovogodišnjem Vox Feminae festivalu, a nastala je prema ideji ove organizacije i dizajnu brojnih, mladih hrvatskih ilustratorica. “Kad smo prije više od godinu dana najavili igru i objavili natječaj gdje smo tražili portrete strašnih žena, a javilo se čak šezdeset ilustratorica s fenomenalnim idejama znala sam da smo na dobrom putu”, kaže Gabrijela Ivanov, jedna od idejnih začetnica igre. Rubrika Strašne žene jedna je od najprepoznatljivijih na portalu Voxfeminae.net, a njeni edukativni tekstovi ističu žene koje su na neki način zadužile svijet svojim djelovanjem. “Na pitanje kako što širem krugu ljudi na zanimljiv način predstaviti dostignuća žena, društvena igra mi se učinila kao jako dobar odgovor”, dodaje Ivanov.

Iako ovo nije kooperativna igra i njen je krajnji cilj skupiti više bodova od vaših suigrača ili suigračica i time pobijediti, njena obrazovna i društvena vrijednost leži upravo u njenom dizajnu. Igra obuhvaća portrete i kratke biografije pedeset šest poznatih feministkinja, znanstvenica, umjetnica, političarki i aktivistica iz Hrvatske i svijeta, a njihov odabir nastao je izlistavanjem članaka iz rubrike Strašne žene. Odabrane osobe daju dobar presjek različitosti djelovanja i postignuća na poljima politike, znanosti, kulture, umjetnosti, ljudskih prava i feminizma. “Igra je prvenstveno namijenjena ljudima koji vole društvene igre”, kaže Ivanov, “a kako je to jako raznolika ekipa, nadamo se da će igra uspjeti na pozitivan način otvoriti teme koje se tiču rodne ravnopravnosti unutar obiteljskog i društvenog kruga svake osobe, a mladima predstavi raznoliki dijapazon žena koje im mogu poslužiti kao uzori ili inspiracija. Igra ima bazičnu verziju koju mogu igrati čak i šestogodišnjaci te dodatne karte koje malo kompliciraju pravila. Pošto smo u razvoju igre vidjeli njen veliki potencijal, odlučili smo prototip napraviti s biografijama na engleskom jeziku, kako se ne bi ograničavali samo na Hrvatsku u kojoj je rodna ravnopravnost nažalost zadnja rupa na svirali”, zaključuje. Također, ovaj prototip igre u sljedećoj verziji imat će neka poboljšanja, a osmišljena je tako da se u budućnosti može prilagoditi prema određenim zemljama, kategorijama ili nekim specifičnostima kao što su rasna i klasna zastupljenost.

Ivan Hamarić, dizajner kooperativnih društvenih igara u emisiji Abeceda nezavisne kulture na Radio Studentu na pitanje koliko ovakve igre mogu utjecati na društvene promjene i promicati kulturu dijaloga i nenasilja, odgovorio je kako su društvene igre same po sebi nenasilne, a kooperativno igranje bliže je promicanju zajedništva i dijaloga. Ipak, naivno je razgovarati o njihovom društvenom utjecaju jer premala količina ljudi prakticira takvu vrstu zabave i u tome provedu premalu količinu vremena. Unatoč tome, obrazovni potencijal ovakve vrste zabave ne treba odbaciti, što pokazuje i interes za Strašnim ženama.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.