Četvrto izdanje festivala, održano od 20. do 25. svibnja, ponudilo je niz ambicioznih inozemnih gostovanja, poput višekanalnih elektroakustičkih izvedbi Judith Hamann i Ursule Winterauer, projekta Svi žive ovdje Stijn Demeulenaere i dua The Third Guy koji nastaje pod utjecajem zvuka unutar neposredne okoline, glazbenog istraživanja političkog potencijala tišine dua eventuell. ili ezoteričnih eksperimenata Abigail Toll u međuprostoru noisea, dronea i ambienta. Ovaj put zastupljeni domaći umjetnici pružili su nove, pa i osobnije perspektive na vlastiti rad. Skladatelj i izvođač Nenad Sinkauz otvorio je ovogodišnje izdanje Gibanja s devetogodišnjim sinom Riom kao projekt Sva Ta Blata, inspiriran šaljivim trenutcima zajedničke svakodnevice, dok je multimedijalni umjetnik Miodrag Gladović nastupao kao DJ Mijo predstavivši ambisonični DJ set.

Uz iznimku jedne večeri, izvedbe su se odvijale u novom prostoru KONTEJNERa u Odranskoj 1/1, kojim je eksperimentalna izvaninstitucionalna scena dobila posve vlastito mjesto okupljanja, razmjene te razvoja suradnji i prijateljstava. Jednim od najzanimljivijih aspekata ovogodišnjeg izdanja čini se upravo još veći naglasak na međuljudski aspekt prostorno-zvučnog događanja, vidljiv već u toplijem i neposrednijem tonu obraćanja publici u najavnom tekstu na internetskoj stranici i u programskoj knjižici, a ako je suditi po viđenim nastupima, odrazio se i u samom programu pojedinih večeri.

U četvrtak, 23. svibnja, program Gibanja iznimno se odvio van prostora KONTEJNERa. U prostoru kluba Močvara publika je tako imala prilike vidjeti prvu filmsku projekciju na Gibanjima, koja je dala rijetko intiman uvid u život i rad pionirke zvuka Éliane Radigue, praćenu audiovizualnim performansom autora filma, umjetnika Françoisa J. Bonneta i redateljice Eléonore Huisse. Koncipiran kao spoj eksperimentalnog filma, intervjua i prijateljskog razgovora, 30-minutni film Éliane Radigue – Odjeci polazi od pitanja odnosa prema pojmu skladateljice i pristupa umjetničkom radu temeljenom na višemjesečnom instinktivnom procesu razvoja imaginarne priče. Poznato je da se opus Radigue načelno dijeli u tri faze – rad s feedbackom u 50-ima i 60-ima, istraživanje sintesajzera od 70-ih do 90-ih te period prvih kolaboracija i prelaska na akustične instrumente od 2000-ih nadalje.

U filmu umjetnica na izuzetno dirljiv i inspirativan način prenosi svojevrsnu romansu s analognim modularnim sintesajzerom ARP 2500 po čijem je zvuku njen rad postao prepoznatljiv te kontekstualizira interes za akustične instrumente unutar svoje budističke prakse i fascinacije prirodnim elementima, posebno vodom. Povlačeći paralelu između bogatstva soundspacea vode i prirodnih harmonija akustičnih instrumenata, njihove eluzivnosti, umjetnica dolazi do ključnih motiva koje je kroz svoju karijeru nastojala istražiti: ideja neuhvatljivog i nemogućeg. Anegdotama o njenom uzbudljivom životu, navikama u vrijeme lockdowna kada je film sniman te zaokretima u apstraktnije teme nježno su korespondirali prizori atmosferičnih pejzaža, detalja Radigueina životnog prostora i close-upovi umjetnice u trenutcima živahnog govora. Delikatnost kojom Bonnet i Huisse portretiraju Radigue pritom ponajviše funkcionira kao zrcalo njenog “instinktivnog barbarizma”, kako Radique šarmantno opisuje način promišljanja vlastitog umjetničkog procesa. Upravo ta nesvakidašnje osobna perspektiva daje specifičnu vrijednost filmu, koji postaje hommage višedesetljetnom radu Radigue, ali i prijateljstvu između umjetnice i autora.

Prilikom ovogodišnjeg gostovanja u Hrvatskoj, koautor filma François J. Bonnet se u sklopu Gibanja hrvatskoj publici predstavio i kao direktor francuskog instituta INA GRM i umjetnik zvuka koji stvara pod imenom Kassel Jaeger. Njegov audiovizualni performans Pomaknuto snovima – Ponovno sanjano, nastao u kolaboraciji s Eléonore Huisse nakon zajedničkog rada na filmu o Radigue, vizualno se i estetski nadovezao na projekciju. Kao Kassel Jaeger, Bonnet stvara glazbu pod utjecajem elektroakustike, noisea, dronea i ambienta koju karakteriziraju reske, abrazivne teksture i mračna poetičnost eluzivnih melodijskih motiva. Jaeger koristi zvuk kao medij istraživanja stanja i impresija lišenih tereta jezika i sociokulturnog konteksta da bi se dosegao stadij nefiltririranog osjetilnog iskustva. Prošlogodišnji album Shifted In Dreams, na kojem se performans temelji, pristupa ideji sirovog doživljaja kroz evokaciju dezorijentirajućih međuprostora između sna i jave uporabom naizgled ustaljenih zvučnih pejzaža te njihovim izmještanjem i razlaganjem u nepredvidljive forme. Za potrebe performansa, Jaeger je rekomponirao album i postavio ga u svojevrsni dijaloški odnos s vizualnim narativom Eléonore Huisse. Prema najavnom tekstu, Huisse reagira na rekomponiranu glazbu, dok Jaeger kroz izvedbu povratno interaktira s redateljičinim vizualima.

Klaustrofobične i snolike atmosfere albuma u live su kontekstu reimaginirane kroz produljene noise sekvence praćene propulzijama kristalinskih melodija dok su prizori prirode u različitim stadijima pokreta i metamorfoze intenzivirali dojam distanciranosti koji dominira albumom. U intervjuu uoči nastupa na Expanded Experienceu, multimedijalnom programu platforme Sonic Acts, Bonnet je izjavio da je Huissein način snimanja komplementaran njegovu načinu stvaranja glazbe u smislu reproduciranja iskustva izmještenosti na ekspresivan način. Iako je doživljaj potpune izmještenosti i uronjenosti u izvedbu zbog prepoznatljivosti zvučnih i vizualnih motiva donekle izostao, Pomaknuto snovima – Ponovno sanjano efektno je prikazao razmjere utjecaja Éliane Radigue na umjetničke senzibilitete Huisse i Bonneta, otkrivajući dodatnu dimenziju odnosa triju umjetnika_ca.

Dok se prirodni elementi u performansu Bonneta i Huisse javljaju na estetskim i konceptualnim razinama kao polazište istraživanja eluzivnog prostora nadjezičnih doživljaja, u kompleksnom i atraktivnom radu Točka prelijevanja audiovizualne umjetnice Kathy Hinde voda postaje materijalni element proizvodnje zvuka, upućujući na dalekosežne posljedice klimatske krize i otvarajući nove mogućnosti promišljanja osobnih odnosa s idejom (dis)balansa. U subotu, 25. svibnja u KONTEJNERovu prostoru publika je imala priliku vidjeti izvedbu u dva termina praćena razgovorom s umjetnicom, u kojem Hinde na pristupačan način rastumačuje svoje multimedijalno djelo. Točku prelijevanja umjetnica razvija još od 2014., a riječ je o prostorno-zvučnoj instalaciji koja kombinira staklo, vodu, audiofeedback i svjetlo.

Za potrebe ovog rada, Hinde je u suradnji s Johnom Rowdenom razvila posve novi instrument sastavljen od šest parova staklenih posuda, pri čemu se tonovi proizvode uživo putem mikrofona unutar svake staklene posude. Prema najavnom tekstu, “kako se razine vode mijenjaju, feedback je ugođen na različitim visinama temeljem rezonantne frekvencije preostalog prostora u svakoj staklenoj posudi”. Prilikom ulaska u zamračeni prostor KONTEJNERa, prvo što upada u oči je elegancija i krhkost samog instrumenta. Parovi staklenih posuda ravnomjerno su postavljeni na suprotnim točkama prostorije, a jedino svjetlo dolazi od posuda koje u datom trenutku proizvode zvuk. Polagano, na trenutke gotovo neprimjetno balansiranje razina vode od početka izvedbe stvara intenzivan dojam tenzije razblažen dubinom vibrirajućih tonova. Sveukupno iskustvo najlakše je opisati kao obamrlo bestežinsko stanje bivanja pod vodom: osjećaj podržanosti i uronjenosti uparen s melankoličnom perifernom nelagodom. Točka prelijevanja se svojom promišljenošću, inovativnošću i sposobnošću da uvjerljivo uvede slušatelja_icu u problematiku kojom se bavi, savršeno uklopila u programsku koncepciju i razvojne smjerove Gibanja, efektivno zaokruživši ovogodišnje izdanje festivala.

Na temelju viđenih nastupa i pregleda programa, moguće je zaključiti da je ovogodišnje izdanje Gibanja uspješno nastavilo proširivati ponudu zanimljivih multimedijalnih radova, od kojih neki postižu očuđujuć i transformativan efekt koji publiku i privlači ovom tipu događanja. S druge strane, dio radova je ponudio osobniji uvid u prakse pojednih umjetnika_ca naznačivši, možda, tendenciju prema novim razinama istraživanja i kontekstualizacije eksperimentalnih djela kakva često izostaje.

Gibanja počinju u ponedjeljak 20. svibnja u 19 sati u Kontejneru improvizacijom najmlađeg sudionika ovogodišnjeg festivala, devetogodišnjeg Rija Sinkauza. Rio će na ksilofonu i bubnjevima nastupiti u duetu s glazbenikom i ocem Nenadom Sinkauzom na gitari i elektronici. Program se nastavlja prostorno-zvučnim istraživanjem u kojem Stijn Demeulenaere (živa elektronika), gitarist Primož Sukič i udaraljkaš Ruben Orio istražuju zvučni identitet Kontejnera i njegova okruženja, koristeći sam prostor kao dio instrumentarija. Večer će zaključiti dvije švicarske saksofonistice, eventuell., koje svojim elektroakustičkim kompozicijama i audiovizualnim radovima predstavljaju istraživanje mnogostrane prirode tišine, te razlika između auditivne i vizualne percepcije.

Drugi dan Gibanja, utorak, posvećen je višekanalnoj glazbi, a u Kontejner donosi dvije recentne narudžbe pariškog Ina GRM – Groupe de Recherches Musicales: djelo za bubnjeve i višekanalnu snimku bubnjeva Alexandrea Babela te ambijentalno djelo za violončelo i višekanalnu vrpcu Judith Hamann. Višekanalnu elektroničku kompoziciju izvest će i predstavnica austrijske eksperimentalne scene Ursula Winterauer, nakon čega slijedi DJ set omiljenih pjesama Miodraga Gladovića, na rubu ambijentalnog zvuka i plesne ritmike, miksano u ambisonic formatu.

Treći dan Gibanja, srijeda, donosi glazbu drugačijih instrumenata: koncert Jasne Veličković na Veliconu, instrumentu koji je sama osmislila i izgradila, odnosno elektroničkom sustavu koji se sastoji od magneta i metalnih predmeta koje pokreću zavojnice, te koncert trija Blasco / Voutchkova i Annette. Radi se o jedinstvenom spoju instrumenata u kojem Biliana Voutchkova koristi glas i violinu, specifična načina izvođenja, a Marche Blasco svira na Annette, 3D pisaču koji je sama izgradila. Večer zatvara mlada eksperimentalna glazbenica u usponu, Abigail Toll, s ambijentalnim, elektroakustičnim drone nastupom.

Program četvrtog dana Gibanja, 23. svibnja, održava se u klubu Močvara, a počinje poetičnim dokumentarnim filmom, portretom francuske pionirke zvuka, elektroničarke Éliane Radigue. Slijedi audiovizualni performans Kassela Jaegera i Eléonore Huisse te koncert predstavnika hrvatske suvremene scene, The Anti-Teleological Rock Combo čije prvo diskografsko izdanje izlazi u svibnju ove godine.

Nakon četiri glavna festivalska dana te dana pauze, ovogodišnja Gibanja završavaju 25. svibnja u Kontejneru zvučnom instalacijom Kathy Hinde koja istražuje zvučne složenosti i kombinacije staklenih posuda s promjenjivim razinama vode. Osim otvorenja zvučne instalacije, Hinde će na njoj izvesti i dva performansa uživo između kojih će rad predstaviti i u razgovoru s kustosicom i publikom.

Ulaznice za Gibanja mogu se kupiti online. Za festivalsku ulaznicu u pretprodaji treba izdvojiti 25 dok će za vrijeme trajanja ciklusa iznositi 30 eura. Dnevna ulaznica u pretprodaji iznosi 7, a na dan koncerata će iznositi 10 eura. Ulaznice za pojedinačne koncerte iznose 4 eura.

Više detalja o satnici možete pronaći ovdje.

Zajednički tematski okvir programa koji traje do subote, 20. svibnja je more i njegove ljudske i neljudske morske zajednice i povezane ekološke krize. Većina umjetničkih projekata koji će se predstaviti u Domu mladih i Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) snažno se fokusira na zagađenje bukom ili zvuk općenito, a cijelo događanje je dio međunarodnog projekta A Sea Change.

Učinci antropogene buke na morski život i podvodni svijet i uloga zvuka u ponovnom promišljanju materijalnosti mora fokusi su zvučne instalacije Stijna Demeulenaerea, kao i istražvianja Marka Markovića i Josipe Vujević u sklopu rezidencijalnog programa u splitskom MedILS-u.

U svom apstraktnom radu o zagađenju okoliša, razvijenom u suradnji s video umjetnicima u-maticom i telematiqueom, iranska glazbenica i umjetnica pantea predstavlja impresivan, intenzivan audiovizualni performans tijekom kojeg troje autora zamišljaju fiktivne oblike života koji bi mogli nastati u životnim uvjetima ekstremnog zagađenja.

Instalacije Marca Barottija i Francisce Rocha Gonçalves fokusirane su na ljudsko onečišćenje morskog okoliša, dok se instalacija Robertine Šebjanič bavi uvjetima u okolišu morskih ježinaca, a njezin performans uživo s Tanjom Minarik posljednjeg dana događanja potiče na promišljanje novih
ekoloških stvarnosti u doba antropocena.

Umjetnica Fara Peluso sudjeluje na rezidencijalnom programu u okviru kojeg se bavi istraživanjem gotovo nevidljivih mikroalgi dijatomeja izuzetno bitnih za održavanje bioraznolikosti i života mnogih vrsta – uključujući i nas kao ljudskih bića.

Detaljan raspored programa potražite ovdje.

Program Kako nas čuje more osmislio je i producirao KONTEJNER u sklopu međunarodnog projekta A Sea Change fokusiranog na interdisciplinarne i intermedijske umjetnosti te umjetnička i kustoska istraživanja koja se bave širokim rasponom tema povezanih s morem, kao što su morski ekosustavi, dobrobit obalnog stanovništva, plava ekonomija i bioakustika.