“Zbog onemogućenog normalnog djelovanja slovenskih javnih sveučilišta te realne ugroze njihovog postojanja, za studente i profesore brojnih fakulteta i akademija Sveučilišta u Ljubljani spremili smo širu protestnu akciju. Ovo akcijom želimo odlučno upozoriti na politiku uništavanja javnih sveučilišta i njihovo guranje u neizdrživu poziciju, koja pretpostavlja preživljavanje uvođenjem školarina, otpuštanjem nastavnika i dodatnim pogoršanjem ionako teškog položaja prekarnih radnika na sveučilištima”, stoji u pozivu organizatora koji će tijekom ovog tjedna djelomično i u cijelosti zaustaviti uobičajeni studijski proces te umjesto njega organizirati radionice, okrugle stolove, javne tribine i umjetničke akcije kako bi otvorili prostor za diskusiju i kritički se osvrnuli na politike štednje koje ugrožavaju autonomiju i kvalitetno djelovanje javnih sveučilišta.  

S aktivnostima u sklopu Slobodnog sveučilišta, koji su podržali Senat Sveučilišta u Ljubljani i Studentski zbor, želi se naglasiti zahtjev za prestankom smanjivanja državnih izdvajanja za školstvo te u vidu očuvanja javnog dobra, obraniti dostupnost visokog obrazovanja za sve slojeve društva. Otvaranjem komunikaciji i kritičke samorefleksije unutar sveučilišta, ovaj tjedan akcija predstavlja i borbu protiv segmentacije između znanstvenih područja, samih fakulteta te generacija zaposlenika i studenata. 

Program Tjedna Slobodnog sveučilišta održavat će se na brojnim sastavnicama Sveučilišta u Ljubljani i za sada broji preko 80 različitih događanja. Ekipa TV Slobodne univerze pobrinut će se da dio programa bude dostupan i putem live streama. Više o akciji i programu možete saznati na stranicama Svobodne univerze. 

KP / SU

Prije nego pređemo na raznorazne upotrebe samog termina, moramo opisati pojam bar u najgrubljim crtama. Kad govorimo o krizi ovih dana, govorimo o gospodarskoj krizi svjetskih razmjera koja svoje ishodište ima preko bare. U Americi, obećanoj zemlji naših predaka, vrijednost nekretnina rasla je iz godine u godinu i postala nerealno velika. Krediti za kupnju tih stanova dobivali su se na smiješno lagan način. Niste, tako-reći, ni stalan posao trebali imati. Novac su tako od banaka posuđivali ljudi koji si te stanove nisu mogli priuštiti jer kredite nisu bili u stanju otplaćivati. E, tu nastaje problem. Loše se pisalo tim bankama, a i obiteljima koje su štedjele kod njih jer je novac plasiran u kredite bio upravo njihova štednja. Vidjevši što se dogodilo njihovim susjedima, ljudi su se počeli ponašati kao krdo i masovno izvlačiti svoj novac iz banki. Sad nastaje situacija u kojoj banke sve lošije posluju i mnogo teže odobravaju zajmove svima, pa i poduzetnicima. Bez poduzetnika nema ni proizvodnje, a bez proizvodnje ni zdrave ekonomije. Raspad sistema, reklo bi se. Sve što je Americi preostalo bila je državna intervencija (čitaj: financijska injekcija bankama da ne bi bankrotirale). Državna intervencija u zapadnom svijetu se s pravom opisuje kao privremeni povratak socijalizma da bi se spasio kapitalizam. Kako banke djeluju u međunarodnim okvirima, po zakonu spojenih posuda kriza prije ili poslije mora doći u Europu, a onda i u Lijepu Našu. I došla je. Bar tako govore.

Nitko s jednom moždanom polutkom ne bi porekao da postoji niz otegotnih okolnosti za naše gospodarstvo zbog zbivanja koja su opisana par redova više. Međutim, jedan dio ekonomskih znalaca kaže da Hrvatska nije u tako lošoj situaciji. Bankarski sustav je dobro vođen od strane HNB-a, a kako inače uvozimo više nego što izvozimo, država može čak i nešto ušićariti jer, logično, više dobivamo od pada uvoza nego što gubimo od pada izvoza. Dakle, nije baš da zbog bjelosvjetskih mešetara moramo čupati kosu. Daleko od toga da Hrvatska nema problema, ali oni nisu od jučer, ma što god Vlada pričala.

Više od makroekonomskih traktata mene zanima sama upotreba riječi kriza. Kriza je, kako bi rek’o Eco, postala umbrella term za sve nedaće koje vas mogu snaći u ovoj suznoj dolini. U prošlim stoljećima tu je funkciju imala riječ vrag, ali nakon prosvjetiteljstva počeli smo polako napuštati sliku rogonje s kozjim papcima koji uporno sabotira naše živote. Kriza je, s druge strane, dovoljno bezlična da u 21. stoljeću može preuzeti krivnju za što god joj se sjetimo pripisati. Nešto tako univerzalno može se rabiti u svim zamislivim i nezamislivim kontekstima. Po mojoj nemuštoj i provizornoj kategorizaciji, izraz kriza se najčešće rabi ili u marketinške svrhe ili kao alibi. Prvo malo o prodavanju pomoću krize. Na ovom mjestu bi se vi, sasvim opravdano, mogli zapitati: Zar sam spomen krize ne zaziva odricanje od kupovanja? Ne, ne, i opet ne. 

1.1 Kupujmo hrvatsko!
Dobro, kriza je. Vlada u takvim okolnostima poziva nas – svoje građane – na isposnički život, a ako već moramo nešto staviti u usta, bilo bi poželjno da to bude hrvatsko. Sa svakim kupljenim hrvatskim proizvodom vi zapravo čuvate svoje radno mjesto. A kad bismo se držali isključivo tog naputka po BMI-u bismo bili u razredu stanovnika Biafre, vozili bismo se u kočijama koje bi vukli lipicanci, a i s bijelom tehnikom bismo bili na ti otprilike ko Amiši. Nakon tri mjeseca takvog života većem bi dijelu puka, kladim se, došlo da uzme pouzdani hrvatski pištolj i spiči si metak negdje posred čela. Bilo kako bilo, poruka koju smo dobili je jasna: Kriza je, KONZUMirajte hrvatsko! Između tog obraćanja resornog ministra u Dnevniku 23 i Dosjea X, eto ti bloka reklama.

1.2 Kupujmo strano!
U prvoj Lučev, Mikić i Navojec opet glume one simpatične luzere kojima je boca Karlovačkog  piva najviše što život može ponuditi. I oni su u krizi. Nema svjetskog prvenstva, nema europskog prvenstva, nema Olimpijade. Jedini izlaz iz krize je boca fermentiranog hmelja. Poruka je jasna: Kriza je, trošite (na) naše pivo!  Možda niste znali, pa ću vam reći da je Karlovačka pivovara u većinskom vlasništvu nizozemskog Heinekena.

U drugoj reklami kriza opet prodaje. Ovaj put je to Citroenov automobil. Vremena su teška, gorivo je skupo pa zbog krize ne možete kupiti bilo kakav auto. To mora biti auto po mjeri čovjeka (čudi me da se nisu sjetili Bračanina ili Škota). Poruka je jasna: Kriza je, trošite (na naše automobile)! Citroen je, znate to, francuski.

2. Nismo mi krivi!
Marketing rabi samo mali dio funkcionalnog potencijala koji ima riječ kriza. Ona se ipak najčešće upotrebljava kao sredstvo za pranje ruku od vlastite nesposobnosti i neodgovornosti što su davno skužili u našoj Vladi. Teorija determinističkog kaosa kaže da uzročno-posljedičnim vezama apsolutno svaku stvar na Zemlji možete povezati s krizom. Ima li to smisla?

Zamislite sljedeću situaciju. Upravo u crnoj kronici čitate kako se sinoć izvjesni M.S. (35) s par promila u krvi pri brzini od 120 km/h zabio u rasvjetni stup. Zadobio je lakše tjelesne ozljede. Vjerojatno ćete, nakon pročitanog članka, pomisliti kako je za nesreću kriv alkoholizirani vozač. Sasvim razumno i opravdano, rekao bih.

Sad zamislite da netko predloži drugo objašnjenje. Zbog ekonomske krize začete u Americi inflacija u Hrvatskoj je dosegla rekordnu stopu. Znači da sa svojom plaćom skladištara u Konzumu  M.S. (35) nije mogao spojiti kraj s krajem pa se usred opće recesije odao alkoholu. Prošle večeri je vidno alkoholiziran sjeo za volan i pri brzini od 120 km/h iskrivio rasvjetni stup. Zadobio je lakše tjelesne ozljede. Jeste li skloni povjerovati da je za ruinanu javnu rasvjetu kriva ekonomska kriza? Ne? Ne biste ni trebali. Isto tako ne biste ni trebali pomisliti kako je za Vladinu nisku propuštenih prilika kriva ta ista kriza.

Kriza je, dakle, postala zajednički nazivnik za negativno određene termine poput neodgovornosti i nesposobnosti koji služi da bi neodgovorne i nesposobne abolirao od bilo kakve kritike. Zašto će propasti turistička sezona? Zbog krize. Zašto smo svaki dan sve siromašniji? Zbog krize. Zašto ovaj tekst nema suvisli zaključak? Zbog krize.

Kako da ne…