Supružnici Donya i Shayan Spomta zaslužni su za autorske tekstove u ovom broju, kao i u prethodna dva. U Iranu, Shayan je bio novinar i fotograf, pa svoje iskustvo može pretočiti u rad na Stazama. Donya mu pritom pomaže s prijevodima, a naglašavaju kako članke pišu zajednički. “Rad na novinama vrlo je fleksibilan, nalazimo se na dogovorenim radionicama gdje razmjenjujemo ideje o čemu bismo idućem mogli pisati. Novine sadrže informativne i kulturne rubrike, odnosno aktualne vijesti te osobne priče, pjesme ili druge radove izbjeglica u Hrvatskoj”, objasnila je Samardžić. Ideja o ovakvom mediju došla je iz JRS-a koji je želio potaknuti stvaranje mosta između izbjeglica i hrvatskih građana, posebno stanovnika Dugava. “Ovo je odlična prilika za nas da se predstavimo ljudima u Hrvatskoj, da im pokažemo da smo mi također ljudi koji imaju iste osjećaje, tužne priče, ali i želje, potrebe i nade za budućnost, samo smo iz drugih zemalja. A na kraju, to je i naš posao”, istaknula je Donya, pričajući kako su se odlučili pridružiti projektu.

Hrvatski mediji povremeno izvještavaju o izbjeglicama, ponekad su to tople, pozitivne priče, no te su vijesti isključivo namijenjene ljudima u Hrvatskoj. Izbjeglicama i tražiteljima azila teško je pratiti druge medije jer ne razumiju jezik, pa vijesti i druge potrebne informacije moraju tražiti u stranim medijima. Osim što se izbjeglicama obraćaju na jezicima koje razumiju, Donya i Shayan koji i sami žive u prihvatilištu, lakše stječu njihovo povjerenje, a osobe o kojima pišu svjesne su da njihove priče neće biti eksploatirane ili krivo predstavljene. Također naglašavaju kako sve više ljudi ovo vidi kao priliku za međusobno povezivanje, kao i da se utječe na promjenu na bolje. Na kraju Donya ipak zaključuje kako je ljudima zapravo najvažnije biti u doticaju sa svojim jezikom: “Ja znam i govorim engleski, ali kad čitam nešto na farsiju, to je posve drugačije. To je kao da osjećaš svoju u stranoj zemlji”.

Tekstovi u Stazama nisu prevedeni paralelno na sve jezike, već su prilagođeni pojedinoj publici. Primjerice, članak o Iranskoj novoj godini koja je obilježena u ožujku nije objavljen i na farsiju pošto Iranci ionako već sve znaju o proslavi. Umjesto toga, običaje iranske kulture autori su pokušali približiti drugim čitateljima. U budućnosti, možda već od idućeg broja, žele proširiti tim autora, dodati nove rubrike te više različitih tema i pogleda. Novine su otvorenog tipa, nemaju strogo zadan okvir i mogu se prilagođavati željama i potrebama njihovih autora i čitatelja. “Autorom se postaje vrlo jednostavno: kucanjem na vrata ureda ili slanjem maila”, kaže Samardžić, a na pitanje o vremenu i radu potrebnom za nastanak jednog broja odgovara kako je “u početku duže trajalo dok bi se novine posložile, no sad je već lakše jer svatko ima svoj zadatak i dobro smo uigrani”.

Donya i Shayan u Hrvatskoj su oko godinu dana. U početku im je, kao i svima, bilo teško i osjećali su se izgubljeno, no rad na ovim novinama dao im je novu svrhu i osjećaj da je to što rade važno i korisno. “Ponekad pričam s ljudima u prihvatilištu koji smatraju da izbjeglice imaju većih problema koje treba rješavati, ali mislim da je važno istovremeno stvarati kulturu i dati ljudima nešto na njihovom jeziku”, kaže Donya. “Sve smo ostavili u našoj zemlji”, dodaje Shayam, “ali sada ovdje imamo novu obitelj, novi život, nešto čime se možemo baviti i sve počinje imati smisla”. Shayam je još uvijek u kontaktu sa svojim učenicima koje je u Iranu podučavao fotografiji, a neke njihove radove odlučili su objaviti u Stazama.

Kao ni drugi alternativni mediji u Hrvatskoj, Staze također nemaju osigurano i stalno financiranje. Prvi broj financirao je JRS, a nakon toga su putem zajedničkog projekta s Caritasom dobili sredstva za još dva broja, tako da su s ovim izdanjem ta sredstva potrošena. No, svi duboko vjeruju u ovaj projekt koji izbjeglicama pruža priliku da pišu o temama koje oni smatraju važnim, ali i kojima se predstavljaju i upoznaju s novim sugrađanima. Tijekom svibnja stoga namjeravaju pokrenuti javnu kampanju za prikupljanje donacija kako bi se izdavanje novina moglo nastaviti.

U zagrebačkom Prihvatilištu za tražitelje azila u Dugavama predstavljene su novine Staze čiji su autori tražitelji azila i osobe koje su dobile međunarodnu zaštitu. Novine će biti pisane na arapskom, farsiju, engleskom i hrvatskom jeziku, a izdavat će se jednom mjesečno. Predstavljene su povodom trideset šest godina djelovanja Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u Hrvatskoj, pod čijim su vodstvom nastale.

Ravnatelj JRS-a Tvrtko Barun kaže kako su Staze proizašle iz ideje da se osobama koje u Hrvatskoj traže azil i koje su dobile međunarodnu zaštitu, osigura platforma za izražavanje svojih mišljenja i stavova te prenošenje izbjegličkog i integracijskog iskustva. Također smatra kako se upoznavanjem različitosti ljudi međusobno obogaćuju, a dijeljenjem iskustva potiče rast nade. “Kroz ovaj projekt želimo potaknuti susrete među kulturama. Između izbjegličkih međusobno, ali i između naše i izbjegličkih kultura. Želimo da projekt bude sjedište dijeljenja mišljenja, iskustava, problema, čežnji ali i nada i planova na putu prema sigurnosti i slobodi”, rekao je Barun.

Sličan projekt još je 2015. godine pokrenut u Njemačkoj s mjesečnim novinama Abwab (Vrata). Abwab su pokrenule i pišu ih izbjeglice koje se nalaze u Njemačkoj, ali i duž izbjegličke rute, a uključuju informacije kao što su novi zakoni i politička kretanja. Novine su djelomično nastale i kao reakcija na novi tip medijskog izvještavanja koji se obraća “novom tržištu” koje čine izbjeglice u zemlji, prvenstveno fokusiranom na “njemačke kulturne vrijednosti” te kako im se izbjeglice najbolje mogu prilagoditi. Umjesto toga, Abwab predstavljaju medij koji stvaraju izbjeglice, za izbjeglice, s njima relevantnim temama.

Teme kao što su zapošljavanje azilanata, u kojem veliki doprinos imaju i studenti koji im pomažu, položaj žena u Iranu, ali i u svijetu, učenje jezika radi lakšeg razumijevanja kulture i problematika puta koji su prešli tražitelji azila, obrađuje i prvi broj Staza. Donya i Shayam Spomta iz Irana na predstavljanju su istaknuli kako kroz glazbu, sliku i pisanu riječ žele drugima prikazati svoju kulturu, ali i učiti od drugih. Naglasili su i kako je teško ‘spojiti’ tri ili četiri kulture, ali umjetnost to olakšava, te da će tako svoj svijet pokušati približiti domaćinima. “Staze stvaraju novi zajednički jezik među ljudima”, zaključio je Seid Zonlkefel iz Sirije.

Staze će uskoro biti dostupne i u PDF formatu na stranicama JRS-a.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.