Piše: Vatroslav Miloš

“Jedan od najvećih trikova kapitalizma leži zakamufliran u njegovoj perfidnoj sposobnosti posvajanja svake vrste društvenog odmetništva, bunta, neprijateljstva, otpora i pretvaranju istih u svoje suštinske suprotnosti”, stoji u uvodu najčitanijega članka kojega smo objavili u prošloj godini. U tekstu Hip-kapitalizam jede svoju djecu autor Tomo Luetić kritički se osvrnuo na tada aktualnu medijsku kampanju mobilnog operatera VIPnet.

Drugi je najčitaniji članak novinara, fotografa i kritičara Davora Konjikušića u kojemu je, uz ekstenzivno istraživanje i presjek aktualnih radova, pokušao dati pregled novih tendencija u suvremenoj hrvatskoj fotografiji. 

Interes za rad Borisa Budena ove je godine, čini se, bio izniman pa su se tako dva teksta smjestila među najčitanije: prvo razgovor koji je s njime u veljači vodio Srđan Sandić, a potom i osvrt Ante Jerića na njegovo predavanje posvećeno radnicima-migrantima održano ljetos u sklopu izložbe Vama na usluzi: umjetnost i svijet rada u Tehničkom muzeju. 

Muf, portal koji “iz feminističke perspektive piše o popularnoj kulturi te ženskoj popularnoj kulturi pristupa kao pojavi koja može i treba imati širu kulturnu vrijednost”, u protekloj se godini sasvim zasluženo iskazao kao potreban korektiv na relativno konzervativnoj nezavisnoj medijskoj sceni. Intervju s njegovim uredništvom, kojega čine Asja Bakić, Maša Grdešić, Barbara Pleić Tomić i Lana Pukanić, vodila je Matija Mrakovčić. 

Kroz analizu programa još uvijek svježeg Trećeg program HRT-a Viktor Zahtila pokušao je dati “argument protiv demontaže javne televizije”: “Dovoljno je reći da kvaliteta sadržaja odražava kvalitetu kadra, da kvaliteta kadra konstantno evoluira i da se već sada radi o najboljem argumentu protiv neopreznog zagovaranja demontaže javne televizije, čime se u pravilu ide niz dlaku krupnom kapitalu, komercijalizaciji, medijskom jednoumlju i bastardizaciji javnog diskursa”. 

Razgovorima s novim akterima kao što su Lynx Lynx Music, Živ Žar Žur, Živa muzika i Zavod za eksperimentalni zvuk, Petar Odak je popratio aktualna strujanja na domaćoj nezavisnoj koncertno-promotorskoj sceni.

U tekstu Bez drkanja, molim! Tomo Luetić komentirao je pokušaj privatizacije javnog prostora Matejuške: “Ovo nije samo moja ili splitska kronika, nema varoši u čitavoj zemlji koja nema svoju Matejušku pod prijetnjom betonizacije, bagerizacije ili komercijalizacije. U trenutku kada sve ima cijenu, razgovori na zidiću, zalasci sunca i puka radost postaju prijetnja krutom sistemu. Stara lučica insprira buđenje potisnute duhovne dimenzije prostora i odcjepljenje od suštog materijalizma, povratak ljudima, zajedništvu i onome zbog čega jedan grad uopće nastaje i traje”.

O prehrambenim mogućnosti elite i ostatka populacije, medijskom diktatu zdrave prehrane i politikama zdrave prehrane u siječnju je pisao Mario Kikaš. 

Umjetničku je 2014. godinu obilježio i sukob “neokonzervativne” i “avangardne” struje oko kustoske koncepcije Salona mladih, a o svemu naša kritičarka Tihana Bertek zapisala je: “Unatoč kontroverznom konceptu i pokušaju upisivanja mističnih značenja kroz lik Miroslava Krleže, 32. Salon donosi neprovokativnu i relativno prosječnu poliglosiju umjetničkih pristupa s naglaskom na slikarstvu. No, preferirati slikarstvo jednako je legitimno kao preferirati nove medije ili bilo koji drugi oblik umjetničkog izražavanja. U tom smislu kustoski koncept nije uspio izvesti u praksi vlastitu ideologiju, već je provokacijom prikrio srednjostrujašku ali korektnu selekciju po principu ‘svega pomalo'”. 

Rezultati istraživanja, među ostalima, dali su uvid u uvjete rada organizacija i zaposlenika OCD-a. Problemi sa zatvaranjem financijskih konstrukcija za učinkovit rad, učestalost prekovremenog, neplaćenog rada, kao i previše posla u odnosu na plaću neki su od najistaknutijih, dok je svakako alarmantan podatak da je čak 56% zaposlenika i zaposlenica doživjelo “izgaranje na poslu”, odnosno burnout sindrom.

Također, istraživanje je pokazalo da, iako su žene brojnije na funkcijama vezane uz odluke za svakodnevno poslovanje, te brojčano nadmoćne (oko 80%) kada je riječ o volonterskom radu u udruzi, na pozicijama strateških odluka i upravljanja udrugom, dominiraju muškarci. 

Da se pak u javnosti provlači kriva percepcija o broju “korisnih” udruga, najbolje ilustrira primjer s područja Grada Zagreba u kojemu, od 11 500 registriranih udruga, samo njih 130 ima barem jednu zaposlenu osobu, a primarno se bave kulturom, ljudskim pravima, socijalnim uslugama i demokratizacijom društava.

Detalji istraživanja dostupni su ovdje. 

Izvor: Vox Feminae