<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>stanovanje &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/stanovanje/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Thu, 12 Nov 2026 15:22:17 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>stanovanje &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>DAI-SAI: Stambeno zadrugarstvo nekad i sad</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/predavanje/dai-sai-stambeno-zadrugarstvo-nekad-i-sad/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivona Kos]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 12 Nov 2026 15:22:15 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[arhitektura]]></category>
		<category><![CDATA[Dai-Sai]]></category>
		<category><![CDATA[Dani arhitekture u Istri]]></category>
		<category><![CDATA[društvo arhitekata istre]]></category>
		<category><![CDATA[lidija butković mićin]]></category>
		<category><![CDATA[pragrande pula]]></category>
		<category><![CDATA[predavanje]]></category>
		<category><![CDATA[Pula]]></category>
		<category><![CDATA[razgovor]]></category>
		<category><![CDATA[socijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[stambeno zadrugastvo]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[urbanizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=86870</guid>

					<description><![CDATA[U subotu, 14. studenoga u 19 sati u Društvu arhitekata Istre (DAI-SAI) u Puli održat će se predavanje o povijesnom razvoju stambenoga zadrugarstva u Jugoslaviji, a zatim slijedi javni razgovor koji će otvoriti pitanja i ponuditi odgovore o mogućnostima pravednijeg i održivog stanovanja danas. Blok događanja organizira se u sklopu Dana arhitekture u Istri 2026,...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U subotu, <strong>14. studenoga </strong>u 19 sati u Društvu arhitekata Istre (<a href="https://dai-sai.hr/" data-type="link" data-id="https://dai-sai.hr/">DAI-SAI</a>) u Puli održat će se predavanje o povijesnom razvoju stambenoga zadrugarstva u Jugoslaviji, a zatim slijedi javni razgovor koji će otvoriti pitanja i ponuditi odgovore o mogućnostima pravednijeg i održivog stanovanja danas. Blok događanja organizira se u sklopu <em>Dana arhitekture u Istri 2026</em>, otvoreni do 22. prosinca.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Predavanje pod naslovom <em>Zajedno do stana? Stambeno zadrugarstvo u socijalističkoj Jugoslaviji: modeli, iskustva i nasljeđe</em> vodit će <strong>Lidija Butković Mićin</strong>. Istraživačica donosi pregled razvoja stambenog zadrugarstva u socijalističkoj Jugoslaviji, s posebnim naglaskom na različite modele stambenih zadruga, načine njihova funkcioniranja i uloge u stambenoj izgradnji. Osvrnut će se na širi društveni i zakonodavni kontekst stambenog zadrugarstva, pitanje njegova povijesnog nasljeđa i mogućnosti učenja iz nekadašnjih iskustava. Cilj je ukazati na tradiciju zadrugarstva u Hrvatskoj te istaknuti što povijesne prakse mogu značiti za razvoj suvremenih modela.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Nakon predavanja slijedi javni razgovor <em>Stambena zadruga, susjedstvo i grad – zajedno do pravednijeg stanovanja</em>. Na primjeru pokretanja inicijative stambene zadruge u Puli, predstavnici <strong>Stambene zadruge Pragrande Pula</strong> s Butković Mićin i ostalim gostima razgovarat će kako se kroz dijalog Grada, budućih stanara, lokalne zajednice i civilnog društva mogu stvarati uvjeti za razvoj pravednijeg i priuštivijeg stanovanja. Oslanjajući se na iskustva stambenih zadruga diljem svijeta, sudionici će ponuditi načine kako zadružno stanovanje može doprinijeti razvoju kvalitetnijih, solidarnijih i održivijih zajednica.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Lidija Butković Mićin viša je asistentica na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru. Članica je istraživačkog tima projekta <em>Pravo na stan: Proizvodnja prostora svakodnevnog življenja u Jugoslaviji (1945.–1991.)</em>, unutar kojeg istražuje sustav društveno usmjerene stambene izgradnje (DUSI) i povijest stambenog zadrugarstva, prateći mogućnosti i načine participacije građana u planiranju i realizaciji vlastitog stambenog prostora.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja pročitajte na <a href="https://dai-sai.hr/stambeno-zadrugarstvo-nekad-i-sad" data-type="link" data-id="https://dai-sai.hr/stambeno-zadrugarstvo-nekad-i-sad">stranici</a> organizatora.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Filmske večeri u Močvari: Neustrašive žene</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/film/filmske-veceri-u-mocvari-neustrasive-zene/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 10 Nov 2026 18:39:09 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Film]]></category>
		<category><![CDATA[karla perica]]></category>
		<category><![CDATA[marina musulin]]></category>
		<category><![CDATA[močvara]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[višnja pentić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=86822</guid>

					<description><![CDATA[U sklopu programa Filmske večeri u Močvari u utorak, 10. studenoga u 19 sati prikazuju se dokumentarni filmovi mladih redateljica Karle Perice i Marine Musulin, koji portretiraju žene u naizgled bezizlaznim situacijama. Nakon projekcije slijedi razgovor s redateljicama koji moderira Višnja Pentić. Kratkometražni dokumentarni film Od jutra do sutra (ADU, 2026) Marine Musulin prati Irenu,...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U sklopu programa <em>Filmske večeri u Močvari</em> u utorak, <strong>10. studenoga</strong> u 19 sati prikazuju se dokumentarni filmovi mladih redateljica <strong>Karle Perice</strong> i <strong>Marine Musulin</strong>, koji portretiraju žene u naizgled bezizlaznim situacijama. Nakon projekcije slijedi razgovor s redateljicama koji moderira <strong>Višnja Pentić</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kratkometražni dokumentarni film <em>Od jutra do sutra</em> (ADU, 2026) Marine Musulin prati Irenu, samohranu majku koja radi na riječkoj ribarnici. Njezin dan počinje prije zore, dok pokušava uskladiti brigu o obitelji s napornim radom na tržnici, a film prikazuje i svakodnevicu žena kojima je okružena, njihovu izdržljivost i bliskost koju grade međusobnom brigom.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Srednjometražni film <em>[Ne:bu dobro]</em> (Kinoklub Zagreb, 2026) Karle Perice bavi se stambenim pitanjem mladih. Autorica u kasnim dvadesetima napušta dugu vezu i siguran stan te se vraća u obiteljski dom, a kroz okvire prozora i osobnu arhivsku građu reinterpretira životnu krizu i odnose s ljudima s kojima je dijelila, dijeli ili se nada dijeliti prostor. Kako stoji u najavi, “danas je zaljubiti se u nekoga s vlastitom nekretninom fantazija jednaka dobitku na <em>jackpotu</em>”.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz na program je besplatan.</p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Pravo na stan</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/konferencija/pravo-na-stan/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivona Kos]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 23 Oct 2026 12:28:52 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[housing.yu]]></category>
		<category><![CDATA[konferencija]]></category>
		<category><![CDATA[pou zagreb]]></category>
		<category><![CDATA[pouz]]></category>
		<category><![CDATA[socijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[urbanizam]]></category>
		<category><![CDATA[znanost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=86327</guid>

					<description><![CDATA[Na Pučkom otvorenom učilištu Zagreb od 22. do 24. listopada održava se međunarodna znanstvena konferencija Pravo na stan: Projekti, politike i razmjena znanja nakon Drugog svjetskog rata. Usred vala rastućih cijena nekretnina i najamnina, sve slabije dostupnosti stanovanja i sve izraženije nesigurnosti povezane sa stanovanjem, &#8220;pitanje prava na stan ponovno postaje jedno od ključnih društvenih...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Na <a href="https://www.pou.hr/" data-type="link" data-id="https://www.pou.hr/">Pučkom otvorenom učilištu Zagreb</a> <strong>od</strong> <strong>22. do 24. listopada</strong> održava se međunarodna znanstvena konferencija <em>Pravo na stan: Projekti, politike i razmjena znanja nakon Drugog svjetskog rata.</em></p>



<p class="wp-block-paragraph">Usred vala rastućih cijena nekretnina i najamnina, sve slabije dostupnosti stanovanja i sve izraženije nesigurnosti povezane sa stanovanjem, &#8220;pitanje prava na stan ponovno postaje jedno od ključnih društvenih i političkih pitanja&#8221;, navode organizatori. Trodnevna konferencija cilja nadići znanstvene analize stambenih politika 20. stoljeća te različitim perspektivama doprinijeti javnoj debati o stanovanju kao gorućoj temi današnjice.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Konferencija okuplja domaće i međunarodne izlagače, a organizacijski tim čine znanstvenici projekta <em>Housing.Yu</em>, posvećeni istraživanju stambenih politika, financiranja stanovanja, urbanizma, arhitekture i stambene izgradnje u socijalističkoj Jugoslaviji.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Službeno otvorenje održat će se u četvrtak, 22. listopada u 9 sati, a znanstveni program traje do petka, 23. listopada u 18:15. U subotu, 24. listopada, u 10 sati održava se vođena tura odabranih primjera modernističke stambene arhitekture Zagreba i Novog Zagreba.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Konferencija je u cijelosti otvorena za javnost, a sudjelovanje je besplatno.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja o programu i izlagačima pročitajte na <a href="https://housingyu.ipu.hr/pravo-na-stan-projekti-politike-i-razmjena-znanja-nakon-drugog-svjetskog-rata/" data-type="link" data-id="https://housingyu.ipu.hr/pravo-na-stan-projekti-politike-i-razmjena-znanja-nakon-drugog-svjetskog-rata/">linku</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Stanovanje bez granica</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/konferencija/stanovanje-bez-granica/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 24 Jun 2026 07:30:07 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[emily marion clancy]]></category>
		<category><![CDATA[gordan bosanac]]></category>
		<category><![CDATA[irene escorihuela blasco]]></category>
		<category><![CDATA[Iva Marčetić]]></category>
		<category><![CDATA[katalin gennburg]]></category>
		<category><![CDATA[manuel aalbers]]></category>
		<category><![CDATA[matthew baldwin]]></category>
		<category><![CDATA[moba]]></category>
		<category><![CDATA[pravo na grad]]></category>
		<category><![CDATA[stambene politike]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[UHA]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=84249</guid>

					<description><![CDATA[U petak i subotu, 26. i 27. lipnja u prostorima Udruženja hrvatskih arhitekata (Trg bana Josipa Jelačića 3/I, Zagreb) održava se međunarodna konferencija o priuštivom stanovanju u organizaciji Prava na grad i Europske zadruge MOBA Housing za zadružno stanovanje. Konferencija okuplja zastupnike u europskim i nacionalnim parlamentima, lokalne dužnosnike, istraživače i stručnjake iz Hrvatske i...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U petak i subotu, <strong>26. i 27. lipnja </strong>u prostorima <a href="https://uha.hr/">Udruženja hrvatskih arhitekata</a> (Trg bana Josipa Jelačića 3/I, Zagreb) održava se međunarodna konferencija o priuštivom stanovanju u organizaciji <a href="https://pravonagrad.org/">Prava na grad</a> i Europske zadruge <a href="https://moba.coop/">MOBA</a> Housing za zadružno stanovanje.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Konferencija okuplja zastupnike u europskim i nacionalnim parlamentima, lokalne dužnosnike, istraživače i stručnjake iz Hrvatske i Europe u raspravi o stambenim politikama na tri razine – europskoj, nacionalnoj i lokalnoj – u trenutku kada novi nacionalni zakonodavni okvir za priuštivo stanovanje po prvi put otvara mogućnost lokalnim zajednicama u Hrvatskoj da same oblikuju vlastitu stambenu politiku.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Među&nbsp;<em>keynote</em>&nbsp;predavačima su<strong>&nbsp;Manuel Aalbers</strong>&nbsp;s KU Leuven, jedan od vodećih europskih istraživača financijalizacije stanovanja,<strong>&nbsp;Katalin Gennburg</strong>, zastupnica u njemačkom Bundestagu i koordinatorica stranke Die Linke za stanovanje i prostorno planiranje, te&nbsp;<strong>Iva Marčetić</strong>&nbsp;s Univerziteta u Kasselu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U panel-raspravama sudjelovat će europarlamentarac&nbsp;<strong>Gordan Bosanac</strong>, koordinator za stanovanje Grupe Zelenih u Europskom parlamentu,&nbsp;<strong>Matthew Baldwin</strong>, voditelj radne skupine za stanovanje u Europskoj komisiji, dogradonačelnica Bologne&nbsp;<strong>Emily Marion Clancy</strong>&nbsp;te&nbsp;<strong>Irene Escorihuela Blasco</strong>, voditeljica Opservatorija DESCA iz Barcelone.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Rasprava će pokriti rizike financijalizacije stanovanja u EU, progresivne prakse kontrole najamnina i regulacije kratkoročnog najma u europskim gradovima te izazove provedbe nacionalnog plana stambene politike na lokalnoj razini.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Grad se danas razvija protiv interesa onih koji u njemu žive</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/grad-se-danas-razvija-protiv-interesa-onih-koji-u-njemu-zive/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 31 Dec 2025 11:19:07 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[Beograd na vodi]]></category>
		<category><![CDATA[ministarstvo prostora]]></category>
		<category><![CDATA[pravo na grad]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[urbanizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=81026</guid>

					<description><![CDATA[S Jovanom Timotijević razgovaramo o pravu na grad, priuštivom stanovanju, borbama za javni prostor i klicama drugačijih pristupa urbanističkom razvoju.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><strong>Jovana Timotijević</strong> je aktivistica i istraživačica u području kritičkih urbanih studija i feminističke teorije. Gotovo desetljeće radila je na pitanjima urbanog razvoja i stambene pravde u okviru beogradskog kolektiva <a href="https://ministarstvoprostora.org">Ministarstvo prostora</a>, a početkom prosinca sudjelovala je u <em>online</em> konferenciji <a href="https://pravonagrad.org">Prava na grad</a> posvećenoj priuštivom stanovanju. Tim povodom razgovarali smo s njom o pravu na grad, priuštivom stanovanju i širem kontekstu stambene krize, o borbama za javni prostor, participaciji građana i mogućnostima drugačijeg promišljanja i oblikovanja grada.</p>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Posljednjih devet godina provela si u kolektivu Ministarstvo prostora, organizaciji koja se najšire rečeno bavi demokratizacijom urbanog razvoja. Kako se pitanje priuštivog stanovanja uklapa u širu borbu za pravo na grad i na sudjelovanje u odlučivanju o prostoru koji nas okružuje?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Ako pravo na grad shvatimo kao pravo na učešće u odlučivanju o tome kako je grad organizovan i oblikovan prema potrebama <em>svih </em>zajednica, onda je stanovanje jedna od ključnih tačaka gde se to pravo potvrđuje ili negira. Stanovanje ne podrazumeva samo fizički prostor stana, već i dostupnost školama i zdravstvenim ustanovama ili zelenim površinama, kvalitet infrastrukture, sigurnost, pa tako predstavlja i materijalni preduslov političkog angažmana.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">U kontekstu razvoja grada koji je pretežno organizovan tržišnom logikom, pristup stanu postaje pitanje ekonomske moći, a ne društvene potrebe. Time se sužava i prostor demokratije &#8211; ljudi koji žive u prekarnim stambenim uslovima imaju manje vremena, energije i resursa da se organizuju i da učestvuju u odlučivanju. U tom smislu, pravo na stanovanje je direktno povezano sa pravom na grad.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Demokratizacija urbanog razvoja zato ne znači samo učešće u procedurama, već otvaranje pitanja kako se distribuiraju resursi u gradu i ko ima pravo glasa u tom procesu.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Pitanje stanovanja danas se sve češće prepoznaje kao ključno političko pitanje, i globalno i lokalno – od rasprava o regulaciji najma do toga da je socijalno stanovanje postalo jedna od glavnih tema izbornih kampanja u gradovima poput New Yorka. Kako vidiš te globalne trendove i kako nam mogu pomoći u razumijevanju stambene krize?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Ono što danas zovemo “stambenom krizom”, premda ona nije nikakva anomalija, već logična posledica načina na koji tretiramo protorne resurse, definitivno nije pitanje nekih izolovanih lokalnih pojava. Ona je rezultat komodifikacije prostora (ne samo stambenog) – prioritizacije razmenske vrednosti prostora nad njegovom upotrebnom vrednošću – i globalni je proces svih savremenih kapitalističkih društava. Zbog toga se isti obrasci pojavljuju u veoma različitim kontekstima – od prenapregnutog tržišta najma u Berlinu, preko borbi za pravo na stanovanje u Barceloni, do pitanja socijalnog stanovanja u New Yorku. Lokalni konteksti mogu imati svoje specifičnosti, ali strukturna logika je ista, a posledice se prelamaju kroz socijalne i prostorne nejednakosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Govorimo o složenom sadejstvu ekonomskih i političkih procesa koji grad u krajnjem ishodu otuđuju od svojih stanovnika i njihovih potreba – kroz urbanisitčko planiranje se reguliše vrednost zemljišta tako da pogoduje privatnim investicijama, zakonima omogućavaju uslovi za lakše i brže investiranje, a kapital masovno ulaže ili parkira u nekretnine – stanove, šoping centre, stadione… Možda se svaki od ovih elemenata na drugačiji način organizuje u različitim zemljama, ali mnogi akteri (od banaka, do investicionih fondova i firmi) koji učestvuju jesu internacionalni.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Zbog toga zaista govorimo o globalnom procesu, u kojem otpor može biti samo delimično lokalni. To svakako ne znači da je lokalna borba uzaludna, već da ona ima svoj domet, a da je za drastičnije promene neophodno tu borbu povezivati između različitih polja (od borbe za radna prava, do borbe protiv ekstrakcije prirodnih resursa) i internacionalizovati, jer je reč o otporu prema logici kapitalističkog sistema koji daleko prevazilazi granice pojedinačnih država ili regiona.</p>



<div style="position: relative; padding-bottom: 56.25%; height: 0; overflow: hidden; max-width: 100%;">
  <iframe
    src="https://www.youtube.com/embed/G11wS6ND9U8?si=6kjp7D6aIDS_5da3"
    style="position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; border: 0;"
    title="YouTube video player"
    allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share"
    referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin"
    allowfullscreen>
  </iframe>
</div>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Na konferenciji Prava na grad o priuštivom stanovanju vidjeli smo konkretne primjere umrežavanja različitih aktera i inicijativa. U Beogradu je prije nekoliko godina također postojao pokušaj povezivanja kolektiva i inicijativa koje su se bavile pitanjem doma i stanovanja. Kako gledaš na te procese umrežavanja, koje vrste promjena ili pomaka takvi oblici suradnje mogu proizvesti?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Da, mi smo u Beogradu pokušali, mislim da je to bilo 2019. ili 2020. godine, da ukrupnimo pojedinačne borbe organizacija koje su se bavile pravom na stanovanje iz različitih perspektiva. Tada smo osnovali ono što je, rekla bih, bio pokušaj začetka jednog šireg pokreta, koji se zvao Pokret za stambenu jednakost. On je u tom trenutku okupljao pet organizacija – Ko gradi grad, A11 Inicijativa za ekonomska i socijalna prava, Housing centar, Združena akcija Krov nad glavom i kolektiv Ministarstvo prostora. Neki od njih se bave stambenim zadrugama kao alternativom za priuštivo stanovanje, neki borbom za socijalno stanovanje, otporom prisilnim deložacijama, neki pravednijim stambenim politikama. U svakom slučaju, to su bile komplementarne perspektive i delili smo jednu jasno zajedničku političku poziciju o tome kako stanovanje treba da bude tretirano.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Moram da priznam da, nažalost, osim tog udruživanja, do sada nije bilo šire mobilizacije oko pitanja stanovanja u Srbiji, premda mislim da se to može reći i za ceo region. Za razliku od drugih borbi, poput onih protiv ekstrakcije prirodnih resursa, koje su u regionu bile masovnije, stambene borbe ostaju manje vidljive, iako to po mom mišljenju svakako ne odražava stepen krize u oblasti stanovanja. Mi smo se i sami kroz različita preispitivanja često pitali zbog čega je to tako i zašto se to ne dešava. Mogući odgovori su brojni i ne isključuju jedan drugog – za razliku od ekoloških borbi, gde je neprijatelj često vidljiviji (npr. Rio Tinto u Srbiji), u stambenim borbama neprijatelj je više strukturalan – tržište, politika zemljišta, razvojna paradigma, što otežava izgradnju neposrednog političkog afekta i masovne mobilizacije; dok u drugim zemljama Evrope imamo korporativne vlasnike stotitina hiljada stanova u režimu najma, privatizacija u našem regionu ostavila je za sobom fragmentiranu strukuru vlasništva nad stambenim prostorom, barem još uvek, pa postoji tendencija da se individualizuje percpecija odnosa najmodavac/podstanar; ekonomska prekarnost većine stanovnika sprečava mobilizaciju i usmerava pažnju na osiguravanje puke egzistencije; i sigurno ih ima još.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ipak, čini mi se da je u Srbiji, posebno u posljednjih godinu dana, koji su bili dosta burni u smislu opšteg otpora režimu, u pojedinim trenucima došlo do toga da tema stanovanja ponovo izađe u javni prostor. To je i dalje prilično stidljivo u odnosu na obim problema, ali je možda to jedan talas na kojem vredi ponovo pokušati širu mobilizaciju oko ove teme, jer kriza sigurno ne jenjava. Pitanje je samo, u kontekstu svih tih višestrukih kriza, gde i kada će pitanje stanovanja i prostorne borbe dobiti na značaju.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ono što je važno reći je da su u Srbiji, za razliku od ekoloških borbi koje su bile brojnije i u kojima su ljudi snažno reagovali, na primer protiv ekstrakcije litijuma u dolini Jadra, prostorne borbe i dalje uglavnom partikularne, ali nisu malobrojne. Građanke i građani se učestalo samoorganizuju protiv urbanističkih planova koji ne odgovaraju na potrebe lokalne zajednice, protiv investitorskih i bahatih prostornih intervencija. Taj otpor postoji i sve je jasnije politički artikulisan, samo još uvek nije agregirao u neku veću i masovniju borbu.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>U tom kontekstu, Ministarstvo prostora nastoji djelovati kao podrška različitim skupinama građana koje se organiziraju u borbi za prostor. Kakva su iskustva s tim pristupom i kako on funkcionira u praksi?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Ono što kolektiv Ministarstvo prostora pokušava jeste da na neki način pruži podršku tim samoorganizovanim borbama kroz “<a href="https://kriznistab.org/">Krizni štab za urbanističko planiranje</a>”. Ta podrška ima različite oblike. Nekada je to rad na tome da zajedno protumačimo šta se zapravo sprema u planovima i da pripremimo neki formalni odgovor – bilo u formi primedbi, bilo u dodatnoj argumentaciji za javnu sednicu. Dugo je taj rad bio fokusiran na institucionalni odgovore, na pokušaje da se kroz formalne procedure pruži otpor.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Međutim, s obzirom na to da te procedure pod ovim režimom u Srbiji nisu davale mnogo rezultata, jer su institucije u velikoj meri okupirane, postalo je jasno da takav pristup ima svoja ograničenja. Onda se otvaraju i drugi oblici otpora – protesti, javne akcije, medijske kampanje. Videli smo iz više primera koliko javni pritisak van institucija može biti značajan i učinkovit. Recimo, grupa građana iz naselja Stjepan Filipović u Beogradu sprečili su pre par godina izgradnju dodatnih stambenih zgrada na nestabilnom zemljištu i ponovo pokrenuli pitanje značaja mesnih zajednica kao demokratizacije političkog odlučivanja. Pa i poslednje privremeno zaustavljanje planova za rušenje Generalštaba može biti još jedan od primera. U tim pojedinačnim borbama pokazuje se da ipak postoji suženi prostor za pritisak, kroz i van institucija.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dakle “Krizni štab” unutar Ministarstva prostora funkcioniše kroz različite formate i taktike, ali uvek sa ciljem da se osnaže samoorganizovane grupe građana i da se, kada je to moguće i kada ima smisla, te borbe i međusobno povezuju, kako bi se dodatno intenzivirale.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="1080" height="1080" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/01/sajam.jpg" alt="" class="wp-image-81038"/><figcaption class="wp-element-caption">Prosvjed inicijative Prostorište protiv rušenja Beogradskog sajma. FOTO: Ministarstvo prostora / Facebook</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Jedan od vaših pokušaja da utječete na odluke o prostoru bio je i format građanskih skupština. Kako je to izgledalo u praksi i što ste vi iz toga naučili?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Participacija u prostornom razvoju je u Srbiji –&nbsp;mislim slično kao i kod vas – svedena na <em>pro forma</em> učestvovanje i građana i stručne javnosti, premda se u poslednje vreme i ta puka forma, minimalni uslovi propisani zakonom, narušavaju. Materijal koji se izlaže na ranom javnom i javnom uvidu je često nepristupačan za većinu građana, primedbe se najčešće odbijaju bez adekvatnog obrazloženja, javne sednice su struktuirane (u poslednje vreme uvodeći i <em>online </em>format) tako da otvoreno nipodaštavaju pokušaje građana da razumeju šta se dešava u njihovom okruženju i da na to utiču. To, naravno, vodi frustraciji i nepoverenju u institucije, što može uticati i na smanjenje motivacije za učešće u formalnim participativnim mehanizmima. Naravno, to je odlična vest za vlast.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Međutim, mislim da je važno opet podvući da to nije isključivo lokalni problem. Možda se kod nas ovaj trend intenzivnije manifestuje, ali reč je o jednom širem talasu autoritarnog upravljanja, pa onda i autoritarnog urbanizma, koji kroz različite taktike deregulacije i isključivanja, polako ali sigurno centralizuje i zatvara procese planiranja i oblikovanja grada.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"><a href="https://ministarstvoprostora.org/gradanske-skupstine-landing-page-2025/">Građanske skupštine</a> koje smo organizovali tokom 2021. i 2022. godine za četiri konkretna urbanistička plana na teritoriji Beograda, naš su pokušaj da promislimo i zagovaramo kvalitativno drugačiji pristup participaciji. Inspirisani smo bili deliberativnim modelima koji polaze od toga da građani mogu da donose informisane odluke ukoliko dobiju adekvatno znanje, ravnopravan tretman i siguran prostor za razgovor. Delovalo nam je da upravo takav pristup odražava naše višegodišnje uverenje da su građani itekako stručni i kompetentni da kroz sopstveno iskustvo i uz pomoć tehničkih informacija dođu do kvalitetnih i legitimnijih prostornih rešenja za komšiluk ili grad u kom žive. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Naravno, naše eksperimentisanje služilo je i tome da vidimo kako taj format funkcioniše u okvirima sistema urbanstičkog planiranja, ali i kako brojni akteri uključeni u taj proces – stručna zajednica, građani, predstavnici institucija, reaguju na njega. Sa ove vremenske distance mogu da kažem da smo puno naučili o tom pristupu i svaki naredni put pokušali da unapredimo njegove pojedinačne elemente – od regrutacije, do strukture diskusije. Takođe možemo reći da, iako predstavnici institucija nisu želeli da učestvuju, građani i predstavnici stručne zajednice jesu imali vrlo pozitivna iskustva, kao i da se kroz učestvovanje izgradilo i poverenje u ovakav proces.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Međutim, iako taj pristup ima emancipatorski potencijal, nailazi i na ozbiljna ograničenja kada se primeni u autoritarnom kontekstu. Svi koji učestvuju u zajedničkom procesu odlučivanja mogu biti osnaženi, a predlozi do kojih dođu kvalitetni, ali najčešće bez uticaja na stvarni proces izrade plana. Na duže staze, to može biti i obeshrabrujuće, pa i kontraproduktivno. To je otvorilo dilemu – da li nastavljati uprkos ograničenjima ili čekati povoljniji politički trenutak. Podizanje kapaciteta svih nas koji smo deo takvih procesa jeste dugoročno ulaganje u političku transformaciju društva, tako da građanske skupštine jesu potentan format, ali ostaje ključno pitanje u kakvom se kontekstu i u kakvoj postavci one implementiraju.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1080" height="1080" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/01/citanje-plana_ministarstvo-prostora.jpg" alt="" class="wp-image-81039"/><figcaption class="wp-element-caption">Radionica čitanja urbanističkog plana. FOTO: Ministarstvo prostora / Facebook</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Vezano uz kontekst,</strong> <strong>prošlu su godinu u Srbiji obilježili veliki prosvjedi potaknuti padom nadstrešnice na kolodvoru u Novom Sadu, što je tragična posljedica urušavanja javne infrastrukture i zanemarivanja zajedničkih dobara. U jednom ranijem intervjuu si istaknula kako smatraš da su prosvjedi protiv projekta <em><a href="https://kulturpunkt.hr/tema/beograd-na-vodi-nastajanje-ili-nestajanje-grada/">Beograd na vodi</a></em> bili prekretnica u osvještavanju pitanja prava na grad. Koliko ta borba danas rezonira u javnom i političkom životu Srbije?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Ono što mi se čini vrlo očiglednim, jeste da borbe oko <em>Beograda na vodi</em>, ali i najnoviji protesti, imaju zajedničku nit – one otvaraju i podvlače pitanja koja su dugo bila depolitizovana. Tada je to bio konkretno projekat <em>Beograd na vodi</em> (odnosno ono što sad znamo da je bila tek njegova prva faza), sada je to pad nadstrešnice, ali su se na tom talasu nadstrešnice otvorile i razne druge teme – nepriuštivosti stanovanja za mlade, održavanja postojeće javne infrastrukture, politike javnih ulaganja i mnoge druge.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Zapravo, kao da broba protiv <em>Beograda na vodi </em>kontinualno traje, i figurativno i fizički. Sa jedne strane, bunimo se protiv istih principa planiranja i oblikovanja grada – od deregulacije do ekstrakcije javnog prostora za privatne interese, izgradnje luksuznih stanova u vremenu produbljujuće stambene deprivacije, isključivanja građana i stručne javnosti iz procesa planiranja. Sa druge, mnoge prostorne borbe danas, kao što je recimo pitanje Beogradskog sajma, rezultat su fizičkog širenja projekta <em>Beograd na vodi</em>. Prostorni plan područja posebne namene koji je usvojen krajem prošle godine i predviđa drastično širenje <em>Beograda na vodi</em> na teritoriju koja zalazi u nekoliko opština, ponovo je paradigmatičan primer legalizacije kršenja standarda i normativa planiranja, <em>de facto</em> privatizacije javnih resursa, kakav je obala reke Save, narušavanje prirodnih resursa grada (poput Ade Ciganlije) i zaštićenog arhitektonskog nasleđa. Sve ono o čemu danas kritičke urbane studije pišu kada govore o neoliberalnom urbanom razvoju, u <em>Beogradu na vodi</em> se dešava ili se planira desiti – on je kao svojevrsni pokazni poligon, ilustracija svih procesa koji se i inače, manje ili više eksplicitno, dešavaju u svim gradovima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Tu prvu bitku protiv inicijalnog projekta <em>Beograd na vodi</em> smo izgubili – on je izgrađen. Ali ono što je ostalo, čini mi se, jeste šira politizacija urbanog razvoja i prostornih politika, i mislim da je to ireverzibilno. Pitanje je da li bi danas bilo otpora rušenju Generalštaba ili transformaciji Beogradskog sajma, da nije bilo protesta i akcija 2015. Ono što mi se takođe čini važnim u ovom trenutku jeste nešto što nije bio slučaj u prvom talasu otpora, a to je reakcija stručne zajednice – inženjera, urbanista, istoričara umetnosti, arhitekata. Za razliku od tadašnje tišine, danas su vrlo glasni i u velikoj meri ujedinjeni sa drugim organizacijama i inicijativama. Možda nam se razlikuju taktike i narativi, ali više niko nema dilemu da se savremeni urbani razvoj strukturno mora menjati. Kako tačno i u kom smeru, tek treba da raspravljamo (a to bi bila jedna teška, ali uzbudljiva diskusija). Sve dok se taj krug ljudi i aktera širi, mislim da ipak postoji šansa da smo na dobrom putu.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Na tom tragu širenja kruga aktera, zašto je važno da se pitanja stambene pravde i urbanog razvoja ne promatraju samo tehnički ili tržišno, nego kroz različite discipline i perspektive?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Zato što stanovanje, urbanističko planiranje ili upravljanje zemljištem nikada nisu neutralne tehničke, “racionalne” operacije, iako svedočimo snažnom trudu da se tako predstave. One direktno određuju uslove socijalne reprodukcije: gde ljudi žive, kakav im je pristup uslugama, koliko vremena troše u prevozu, ko brine o kome, kako se formiraju zajednice i kako se održava gradski život. One su takođe uvek u određenoj meri i arbitrarne, odnosno stvar dogovora između aktera koji imaju moć, oblikovanog u zavisnosti od njihove političke pozicije. A svaki dogovor se može promeniti, što nam i istorijsko iskustvo pokazuje.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Toj promeni, nema nikakve sumnje, važno je pristupiti mnoštvom disciplinarnih i među-disciplinarnih znanja koje imamo. Ta su znanja generisana kroz svakodnevni život, borbu, učenje, teoriju, praksu. Ona su komplementarna i ravnopravno značajna. Od sopstvene putanje obrazovanja, do iskustva rada u različitim kolektivima, to je uverenje kod mene opstajalo i jačalo.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Iako se ponekad čini da ne možemo zamisliti drugačije prostorne politike u ovom trenutku, modeli iz naše neposredne prošlosti, a tu mislim na samoupravljanje i društvenu svojinu nad stambenim prostorom i zemljištem, ali i principe urbanističkog planiranja i projektovanja stanova, mogu biti inspiracija. Danas se takođe eksperimentiše sa kolektivnim, neprofitnim oblicima stambenog zadrugarstva, zajedničkim prostornim dobrima, modelima nespekulativnog upravlajanja zemljištem…to su sve razlozi za dalju borbu. Alternative možda nisu gotove i savršene, ali eksperimentisanje zahteva strpljenje i poverenje. To je način da se grade drugačiji proizvodni, prostorni, društveni odnosi.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1440" height="810" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2026/01/ministarstvo-prostora.jpeg" alt="" class="wp-image-81043"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Ministarstvo prostora / Facebook</figcaption></figure>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-link-color wp-elements-1 wp-block-paragraph" style="font-size:17px">Tekst je objavljen u suradnji s udrugom Pravo na grad.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Stanovanje između tržišta i javnog interesa</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/stanovanje-u-sudaru-politika-i-trzista/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 16 Dec 2025 12:41:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[aktivizam]]></category>
		<category><![CDATA[pravo na grad]]></category>
		<category><![CDATA[priuštivo stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[urbanizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=81052</guid>

					<description><![CDATA[Međunarodna iskustva s konferencije Prava na grad posvećene stanovanju upozorila su da bez promjene razvojnih logika priuštivost ostaje tek isprazan buzzword.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U trenutku kada se u Hrvatskoj kroz nove strateške dokumente i najave zakonskih reformi priuštivo stanovanje prvi put uvodi u okvir javnih politika, udruga <a href="https://pravonagrad.org">Pravo na grad</a> početkom prosinca organizirala je <em>online</em> konferenciju posvećenu toj temi. Konferencija je bila zamišljena kao prostor za otvaranje šire rasprave o stambenim politikama, povezujući ih s globalnim procesima koji oblikuju uvjete stanovanja i urbani razvoj, a okupila je istraživačice, aktivistkinje i stručnjake iz različitih konteksta.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Program je otvorila <strong>Charlotte Malterre-Barthes</strong>, arhitektica, istraživačica i profesorica na EPFL-u u Lausanni te voditeljica istraživačkog laboratorija RIOT, usmjerenog na sistemske promjene u arhitekturi i građevinskoj industriji. Polazeći od svoje knjige <em>A Moratorium on New Construction</em>, Malterre-Barthes je temu priuštivosti smjestila u širi okvir političke ekonomije gradnje, ekološke krize i odnosa moći koji određuju tko gradi, što se gradi i za koga.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U središtu njezina izlaganja bio je prijedlog privremenog moratorija na izdavanje dozvola za privatnu novogradnju – svojevrsne “pauze” nužne da bi se redefiniralo kako gradimo i s kojim posljedicama. Malterre-Barthes upozorava da je građevinski sektor među glavnim generatorima materijalne eksploatacije i emisija ugljikova dioksida (oko 40 % globalnih emisija), te da gradnja proizvodi štetu koja se u pravilu eksternalizira, društveno i ekološki. Umjesto ideje da će se stambena kriza riješiti dodatnom izgradnjom, zagovara preusmjeravanje fokusa na postojeći fond: aktivaciju praznih prostora, politike protiv dugotrajne nepopunjenosti, održavanje i prenamjene, kao i snažnije reguliranje rušenja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Takav zaokret povezuje s konceptom “kritičke prostorne prakse” (<em>critical spatial practice</em>), kroz koji se arhitektonsko djelovanje širi izvan projektiranja – prema aktivizmu, edukaciji i participaciji u oblikovanju javnih politika. Kroz primjere iz studija koje je vodila na Harvardu i EPFL-u, Malterre-Barthes pokazala je kako bi “stanovanje bez nove gradnje” moglo izgledati u praksi: od istraživanja pravnih okvira vlasništva, očuvanja i najma do prijedloga prenamjena praznih zgrada, kolektivnog upravljanja nekretninama i novih modela zajedničkog stanovanja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U tom okviru Malterre-Barthes moratorij vidi kao politički alat, a arhitekturu kao jedno od ključnih polja borbe za društvenu i ekološku pravdu. Bez promjene vrijednosnog sustava u arhitekturi i urbanizmu, smatra, teško je odgovoriti i na stambenu krizu i na klimatske izazove.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Drugog dana <em>online</em> konferencije predavanje je održao <strong>Murray Cox</strong>, istraživač i aktivist iz New Yorka te osnivač projekta Inside Airbnb. U izlaganju o regulaciji najma Cox je govorio o dugogodišnjoj borbi protiv štetnih učinaka kratkoročnog najma, ali i o politički složenoj povijesti regulacije najamnina u jednom od najskupljih gradova na svijetu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Cox je pokazao kako su se mehanizmi regulacije kratkoročnog i dugoročnog najma razvijali kroz višegodišnji rad aktivističkih i istraživačkih mreža koje koriste podatke, tehnologiju i javno zagovaranje kako bi utjecale na stambene politike. Podsjetio je da su modeli kratkoročnog najma cijelih stanova u New Yorku bili nezakoniti i prije pojave Airbnba, no da je njihov masovni rast bio moguć zbog izostanka provedbe i odbijanja platformi da preuzmu odgovornost. Istraživanja Inside Airbnba razotkrila su razmjere ilegalnog najma, ali i njegove šire društvene posljedice – od smanjenja dostupnog stambenog fonda do ubrzavanja gentrifikacije i produbljivanja rasnih nejednakosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Zaključno predavanje konferencije održala je<strong> Julieta Perucca</strong>, pravnica i zamjenica direktorice organizacije The Shift, koja djeluje između Ottawe i Barcelone. Perucca je dugogodišnja stručnjakinja za ljudska prava s iskustvom rada uz Posebnu izvjestiteljicu UN-a za pravo na stanovanje, a u predavanju se bavila financijalizacijom stanovanja i njezinim posljedicama za stambene politike, društvenu nejednakost i klimatske izazove.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Financijalizaciju stanovanja opisala je kao ključni globalni proces koji duboko mijenja način na koji se stanovanje proizvodi, koristi i regulira. Riječ je o strukturnoj promjeni u kojoj se stanovanje sve više tretira kao sredstvo akumulacije profita, a sve manje kao društveno dobro i temeljno ljudsko pravo. Polazeći od primjera iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i europskih gradova, pokazala je kako financijalizacija zahvaća gotovo sve oblike stanovanja – od vlasničkih i najamnih stanova do socijalnog, studentskog stanovanja i domova za starije.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na društvenoj razini, istaknula je, financijalizacija dovodi do rasta cijena i najamnina, smanjenja sigurnosti stanovanja, pogoršanja kvalitete života te povećanja deložacija i raseljavanja. Ti učinci nisu nuspojava, nego sastavni dio modela koji se temelji na maksimizaciji profita. Zaključno je naglasila da politike utemeljene na ljudskom pravu na stanovanje zahtijevaju više od deklarativnih ciljeva: bez jasnih mjera, provedbe i kontinuiranog pritiska odozdo, lako ostaju samo mrtvo slovo na papiru.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Kroz tri tematski povezana predavanja konferencija je ponudila komparativni i kritički okvir za promišljanje stambenih politika, ističući važnost snažne regulacije, provedbe zakona i uloge civilnog društva. Bez obzira na različite perspektive, zajednička poruka izlagača_ica je bila jasna: stambena kriza nije iznimka, nego posljedica razvojnih modela koji stanovanje tretiraju kao robu, a ne kao pravo. Konferencija je time ponudila važan okvir za promišljanje aktualnih reformi stambenih politika, ali i jasno pokazala da bez promjene razvojnih logika i odnosa moći, priuštivo stanovanje ostaje isprazan <em>buzzword</em>, bez ikakvog stvarnog učinka.</p>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-link-color wp-elements-2 wp-block-paragraph" style="font-size:17px">Tekst je objavljen u suradnji s udrugom Pravo na grad.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Rad na istraživačkom projektu &#8220;Pravo na stan&#8221;</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/natjecaj/posao/rad-na-eru-projektu/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 10 Apr 2025 11:33:03 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[arhitektura]]></category>
		<category><![CDATA[institut za povijest umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[istraživački projekt]]></category>
		<category><![CDATA[Jugoslavija]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[urbanizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_competition&#038;p=73786</guid>

					<description><![CDATA[Otvorene su prijave za zaposlenje na ERC projektu koji se provodi pri IPU, a bavi se prostorima svakodnevice u Jugoslaviji.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><a href="https://ipu.hr/index.php">Institut za povijest umjetnosti</a> raspisuje natječaj za zapošljavanje na određeno radno vrijeme u okviru istraživačkog projekta <em>Pravo na stan: Proizvodnja prostora svakodnevnog življenja u Jugoslaviji (1945.-1991.</em>). Natječaj uključuje radna mjesta za osam suradnika_ca u periodu od četiri ili pet godina. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Tijekom projekta istraživat će se proizvodnja prostora svakodnevnog života u Jugoslaviji (1945.–1991.), koji još uvijek čini oko 60 do 70 posto postojećega stambenog fonda Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Projekt ima za cilj razumjeti kritične pojave masovnog stanovanja u socijalističkoj državi kroz primjenu interdisciplinarnog i metodološki inovnativnog istraživačkog pristupa, uključujući produkciju, strukovni diskurs, politike, razvoj vlasništva i sudjelovanje građana, razmatrane u kontekstu dinamične međunarodne razmjene znanja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Projekt obuhvaća zaposlenje u okviru istraživačkih pravaca, te u područjima dokumentacije i projektnom upravljanju. Prednost pri zapošljavanju u okviru istraživačke teme imaju kandidati_kinje s priznanjima, nagradama za izvrsnost u studiranju i istraživački rad u poljima povijesti umjetnosti, povijesti ili arhitekture i urbanizma, sudjelovanjem u znanstveno-istraživačkom radu, objavljenim radovima i izlaganjima na znanstvenim konferencijama.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U prijavi za navedena radna mjesta potrebno je, uz pisanu prijavu, priložiti životopis, diplomu ili uvjerenje o završenom studiju, motivacijsko pismo koje uključuje opis istraživačkih, odnosno stručnih interesa i ostale dokaze koje kandidat_kinja smatra relevantnim.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Poželjno je osnovno znanje jednog od jezika: njemačkog, francuskog, češkog, slovačkog, mađarskog, poljskog, švedskog, nizozemskog ili danskog, iskustvo u arhivskom radu i upravljanju digitalnim podacima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja o projektu možete pronaći <a href="https://ipu.hr/article/hr/1830/consolidator-grant-europskoga-istrazivackog-vijeca-dodijeljen-dr-sc-tamari-bjazic-klarin-za-istrazivanje-stambene-izgradnje-jugoslavije">ovdje</a>, a puni tekst natječaja pročitajte <a href="https://ipu.hr/article/hr/1899/natjecaj-za-zaposljavanje-na-odredeno-vrijeme-za-rad-na-erc-projektu?fbclid=IwY2xjawJkVENleHRuA2FlbQIxMAABHt1EADIMfzfz4HugMbf2SnkbO2Syqz1C2r2EG-nuNvTLGQYkTrMWEYUAw7cA_aem_WRSdfLu3Qs2g2Qq3MSV6vA">na poveznici</a>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Rok za prijavu je <strong>21. travnja.</strong></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Maja Marković: Privremeni tehnički propisi</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/maja-markovic-privremeni-tehnicki-propisi/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 29 Aug 2024 07:32:15 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[arl]]></category>
		<category><![CDATA[Galerija OTOK]]></category>
		<category><![CDATA[kolaž]]></category>
		<category><![CDATA[Maja Marković]]></category>
		<category><![CDATA[stambene politike]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnička instalacija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=67068</guid>

					<description><![CDATA[Art radionica Lazareti u petak 30. kolovoza u 20:30 sati u Galeriji Otok otvorit će izložbu&#160;Privremeni tehnički propisi vizualne umjetnice Maje Marković. Instalacija u prostoru Galerije Otok katalogizira uzorke preostale od nekih davnih, planiranih i organiziranih politika stanovanja. &#8220;Tema stanovanja tiče se osnovnih ljudskih prava – prava na dom, ali i politika upravljanja tijelima, brige...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><a href="https://www.arl.hr/">Art radionica Lazareti</a> u petak <strong>30. kolovoza </strong>u 20:30 sati u Galeriji Otok otvorit će izložbu&nbsp;<em>Privremeni tehnički propisi</em> vizualne umjetnice <strong>Maje Marković</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Instalacija u prostoru Galerije Otok katalogizira uzorke preostale od nekih davnih, planiranih i organiziranih politika stanovanja. &#8220;Tema stanovanja tiče se osnovnih ljudskih prava – prava na dom, ali i politika upravljanja tijelima, brige o njihovom stanju, njihovoj sposobnosti za rad, a uslijed toga o njihovoj prilagodljivosti i pokretljivosti&#8221;, stoji u najavnom tekstu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Umjetnica u galerijski prostor unosi crteže, fotokopije, uzorke papira za grafičke pripreme, stare kolaže, &#8220;inscenirajući time prototipove moguće izložbe iz područja arheologije recentnog stanovanja. Ti su materijalni tragovi života&#8221;. Marković iz njih slaže &#8220;prostorne kolaže, u napuštenim kućama, ispražnjenim stanovima i ugaslim tvornicama i pogonima. Sondiranje nostalgije za vremenom urbanističkih planiranja, kvalitetne masovne proizvodnje koja je otvarala radna mjesta i oblikovala danas već izgubljeni svijet napretka, i u konačnici predmeta s nešto duljim vijekom trajanja, događa se upravo kroz jednostavne predmete i efemernu građu.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Elementi potencijalne scenografije postavljeni kao prostorna skica, kolaži od građevinskih i tiskarskih uzoraka, isječci tekstova pridonose atmosferi nekog nedefiniranog izložbenog paviljona za kojega vrijede privremeni tehnički propisi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Maja Marković u svom radu naglasak stavlja na stvaranju (ne)specifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa pomoću prostornih instalacija proširenih objektima od papira i drva, crtežima u kojima prikazuje arheološke lokacije, tlocrte interijera i tlocrte zemljišta, neizgrađene objekte i ruševine, koristeći ih kao prizore u kojima je naznačena nemogućnost daljnje interpretacije događaja. Posljednjih nekoliko godina istražuje prostor, interpretira ga pokušavajući doprijeti do njegove cjelovitosti – i to izdvajanjem detalja pomoću kojih progovara o svijetu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja o izložbi možete pronaći <a href="https://www.facebook.com/events/385849167617987/?acontext=%7B%22event_action_history%22%3A[]%7D&amp;locale=hr_HR">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Stanovanje – pravo ili privilegija?</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/diskurzivno/stanovanje-pravo-ili-privilegija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 03 May 2024 13:02:47 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[dom mladih]]></category>
		<category><![CDATA[društvo arhitekata splita]]></category>
		<category><![CDATA[politike stanovanja]]></category>
		<category><![CDATA[pravo na grad]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[turizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=64454</guid>

					<description><![CDATA[Program za javnost Stanovanje – pravo ili privilegija? u organizaciji Europske koalicije za pravo na stanovanje i grad u suradnji s Društvom arhitekata Splita i Pravom na grad održat će se od 9. do 12. svibnja. Glavni dio programa provodit će se na raznim lokacijama u Splitu, uz posjet i radnu akciju u Krvavici kraj...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Program za javnost <em>Stanovanje – pravo ili privilegija?</em> u organizaciji <a href="https://housingnotprofit.org/">Europske koalicije za pravo na stanovanje i grad</a> u suradnji s <a href="https://d-a-s.hr/">Društvom arhitekata Splita</a> i <a href="https://pravonagrad.org/">Pravom na grad</a> održat će se od <strong>9. do 12. svibnja</strong>. Glavni dio programa provodit će se na raznim lokacijama u Splitu, uz posjet i radnu akciju u Krvavici kraj Makarske u ponedjeljak, 13. svibnja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Tijekom petodnevnog programa održat će se javne diskusije, šetnje i akcije na kojima će se razgovarati o stambenoj krizi i pritisku turizma na javne prostore i dostupnost priuštivog stanovanja u gradovima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U sklopu programa održat će se i radionice o načinima organiziranja građana u sindikate podstanara i stambenim zadrugama kao mogućnostima rješavanja vlastitog stambenog pitanja i ostvarivanja prava na stambenu sigurnost. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Program u Amfiteatru (<a href="https://dom-mladih.org/">Dom mladih</a>) uključuje radionice za javnost: radionicu o sindikatima podstanara (nastavno na radionicu o stanarskim pravima), radionicu o turistifikaciji, radionicu o zadružnom stanovanju i završni panel naziva<em> Pravo na dom &#8211; Kakve nacionalne i europske politike za sigurno i dostupno stanovanje trebamo?</em>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja o programu možete pronaći <a href="https://dom-mladih.org/konferencija-stanovanje-pravo-ili-privilegija/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Fotografija ima ulogu uprizorenja i upozorenja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/fotografija-ima-ulogu-uprizorenja-i-upozorenja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Tihana Bertek]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 22 Apr 2024 14:47:01 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[andrija štampar]]></category>
		<category><![CDATA[Etnografski muzej]]></category>
		<category><![CDATA[fotografija]]></category>
		<category><![CDATA[hrvatski liječnički zbor]]></category>
		<category><![CDATA[Lujo Thaller]]></category>
		<category><![CDATA[martin kuhar]]></category>
		<category><![CDATA[silvija brkić midžić]]></category>
		<category><![CDATA[socijalna fotografija]]></category>
		<category><![CDATA[stanovanje]]></category>
		<category><![CDATA[stella fatović-ferenčić]]></category>
		<category><![CDATA[Tošo Dabac]]></category>
		<category><![CDATA[udruženje umjetnika zemlja]]></category>
		<category><![CDATA[vladimir ćepulić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=64243</guid>

					<description><![CDATA[O studijskoj izložbi “Naličje grada prije 100 godina” razgovaramo s autoricama i autorom koncepcije, Silvijom Brkić Midžić, Stellom Fatović-Ferenčić i Martinom Kuharom.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Opisujući uvjete života zagrebačke sirotinje u 1920-ima i 1930-ima, liječnik <strong>Vladimir Ćepulić</strong> navodi kako &#8220;često nailazimo na stanove u kojima u jednoj prostoriji stanuje i po više obitelji. Naišli smo na pr. u jednoj prostoriji 6 obitelji sa obiljem djece … U ovakvom stanu ne predstavlja obitelj za sebe epidemiološku jedinicu. Tuberkulozni bolesnik jedne obitelji predstavlja vrelo zaraze za svih 6 obitelji.&#8221; Ćepulićevi zapanjujući zapisi i prateća zbirka fotografija, danas dobro poznata i široj javnosti, predstavljaju važan uvid u socijalnomedicinski koncept zdravstva, u kojem se liječnik podjednako morao baviti medicinom i sociološkom analizom.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Studijska <a href="https://emz.hr/izlozbe/izlozba-nalicje-grada-prije-100-godina-fotografije-iz-zbirki-lijecnika-vladimira-cepulica-i-luje-thallera/">izložba</a> <em>Naličje grada prije 100 godina: fotografije iz zbirki liječnika Vladimira Ćepulića i Luje Thallera</em>, postavljena u Etnografskom muzeju povodom 150. obljetnice osnutka Hrvatskoga liječničkog zbora, na neki način odaje počast terenskom radu i zdravstvenom prosvjećivanju u Hrvatskoj u doba <strong>Andrije Štampara</strong>. Izložba donosi pogled na zagrebačku stambenu bijedu kroz optiku socijalne patologije, s naglaskom na tuberkulozu u prvim desetljećima 20. stoljeća. Razgovarale smo s autori(ca)ma koncepcije izložbe: <strong>Silvijom Brkić Midžić</strong>, <strong>Stellom Fatović-Ferenčić</strong> i <strong>Martinom Kuharom</strong>.</p>



<pre class="wp-block-verse"></pre>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Na ovoj je izložbi javnosti po prvi put predstavljena zbirka od 58 fotografija gradske bijede liječnika Luje Thallera. Gdje je zbirka pronađena? Znamo li s kojom svrhom su fotografije nastale i pod kojim okolnostima?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Martin Kuhar</strong>: U selidbi radi protupotresne obnove pod ruke nam je došla kutijica na kojoj je pisalo &#8220;Zbirka slika dr. Luje Thallera o stambenoj bijedi u Zagrebu oko 1920. godine&#8221;. U prvi mah smo pomislili da se radi o kopijama fotografija Vladimira Ćepulića koje posjedujemo u Muzeju (Muzej medicine i farmacije, op.ur.) i koje smo u više navrata detaljno istraživali. No, vidjeli smo da se radi o nama potpuno nepoznatim fotografijama manjih dimenzija od Ćepulićevih, ali slabije tehničke i artističke kvalitete. Smatramo, ipak, da im je dokumentaristička vrijednost podjednaka Ćepulićevim, a sadrže i neke motive koje ne nalazimo na Ćepulićevim, poput posljedica jedne od poplava u Zagrebu ranih 1920-ih godina.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dok je Ćepulić izradu fotografija za potrebe svoga Antituberkuloznog dispanzera po svemu sudeći povjerio profesionalnom fotografu, fotografije iz zbirke Thaller amaterskog su karaktera te možemo pretpostaviti da ih je izradio sam <strong>Lujo Thaller</strong>. Naime, osim što je bio pulmolog i s tuberkulozom se sretao svakodnevno u svome liječničkom radu, on je u to vrijeme bio aktivan i kao publicist i gradski vijećnik, te je mnogo pisao o komunalnim i stambenim problemima u Zagrebu.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Socijalna tendencija u umjetničkoj fotografiji razvija se 1920-ih i 1930-ih, kada fotografi bilježe uvjete života uglavnom siromašnijih slojeva. Jedan od istaknutih domaćih primjera je fotografija Ivane Tomljenović-Meller <em>Sirotinja na Jelačić placu </em>(1930). Thallerove i Ćepulićeve fotografije prethode tom periodu. Iako nisu imale umjetničke pretenzije, zaslužuju li mjesto u povijesti hrvatske fotografije?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Silvija Brkić Midžić</strong>: Povijest fotografije ne uključuje samo umjetničku fotografiju, nego i rubna područja poput dokumentarne fotografije, fotoreportaže te primjene fotografskog medija u raznim područjima ljudske djelatnosti, što se odnosi i na medicinske znanosti i prakse. U slučaju fotografija iz zbirke Vladimira Ćepulića, riječ je o pažljivo kadriranim prizorima i kvalitetnoj tehničkoj izvedbi, te pretpostavljamo da je Ćepulić 1924. godine angažirao profesionalnog fotografa za dokumentiranje situacije na terenu jer je planirao izlaganje i publiciranje tih fotografija. S druge strane, fotografije iz zbirke Luje Thallera snimane su trenutno, u hodu, nisu režirane i slabije su tehničke kvalitete, stoga je opravdano zaključiti da ih je on sam snimao prilikom obilaska bolesnika.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Bez obzira na to što autori ovih fotografija nisu imali umjetničke ambicije, u mnogim radovima postigli su snažne dramatske efekte i time omogućili veći utjecaj socijalnomedicinskih ideja u društvu. Stoga danas možemo reći da su liječnici Ćepulić i Thaller ispisali važnu stranicu u povijesti socijalno angažirane fotografije u Hrvatskoj. Naime, fotografija <em>Prosjak</em> <strong>Karla Draškovića</strong> iz 1895. usamljeni je rani primjer socijalnog motiva u hrvatskoj fotografiji sve do tridesetih godina 20. stoljeća. Nakon iskoraka već spomenute<strong> Ivane Tomljenović-Meller</strong>, socijalni motivi se javljaju i u radovima članova Fotokluba Zagreb. Primjerice, <strong>Tošo Dabac</strong> objavljuje svoj ciklus <em>Ljudi s ulice</em> 1932. – 1935., ali on ne fotografira sirotinjske nastambe, nego ljude s društvene margine na ulicama Zagreba. <strong>Ignjat Habermüller</strong> i <strong>Branko Kojić</strong> pristupali su socijalnim motivima kroz umjetničku interpretaciju.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Prvi do sada poznati prizori zagrebačke stambene bijede slični onima koje su zabilježili Ćepulić i Thaller javljaju se u fotoreportažama <strong>Đure Janekovića</strong> od 1933. do 1935. godine. Otkriće Ćepulićevih i Thallerovih fotografija pomiče dataciju pojave socijalno angažirane fotografije u Hrvatskoj gotovo deset godina ranije, u rane dvadesete godine prošloga stoljeća.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2208" height="1474" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/04/nalicje-grada_emz.jpeg" alt="" class="wp-image-64250"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Premda je zahvaćala sve slojeve društva, tuberkuloza se prvenstveno povezivala sa sirotinjskim slojem, pa možemo reći da ideja javnog zdravlja dobiva i određenu moralnu dimenziju. Tu je i Štamparova slavna ideja društva kao organizma, koja je zasigurno uvelike utjecala na politike javnog zdravlja. Koliko je u tom periodu kod nas bila prisutna eugenika, tko je promicao eugeničke ideje i do koje mjere su one zaživjele?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Martin Kuhar</strong>: Kada je 1919. godine Štampar preuzeo mjesto šefa Odjeljenja za rasnu, javnu i socijalnu higijenu Ministarstva narodnog zdravlja, dobio je u zadatak organizirati javno zdravstvo i predlagati legislativne mjere. Štampar je u nacrtu Zakona o čuvanju narodnog zdravlja predložio uvođenje liječničkih pregleda prije braka te zabranu ženidbe u slučajevima tzv. otvorene tuberkuloze. No, taj je zakonski prijedlog doživio dosta kritika, među ostalim upravo i od Luje Thallera i Vladimira Ćepulića. U svojoj je kritici Thaller napisao da nema takvoga laboratorijskog testa koji bi dokazao aktivnu tuberkulozu, te da je tuberkuloza toliko proširena da bi predložene eugeničke mjere morale zahvatiti velik dio populacije.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ćepulić je, s druge strane, odbacivao ideju da bi tuberkuloza bila na bilo koji način nasljedna ili konstitucijska bolest. U jednome svome članku Ćepulić je napisao: &#8220;Tuberkuloza se ne nasljedjuje, niti se nasljedjuje kakova dispozicija za tuberkulozu. To su zablude. Djeca tuberkuloznih roditelja isto su tako lijepa i zdrava, kad se rode, kao i djeca zdravih roditelja; ona nijesu unaprijed posvećena smrti.&#8221; I sam je Štampar vrlo brzo odustao od eugenike te se posvetio institucionalnoj izgradnji javnoga zdravstva u Jugoslaviji, među kojima su bili i mnogobrojni dispanzeri usmjereni borbi protiv tuberkuloze.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>U radu Thallera i Ćepulića, odnosno u kontekstu socijalne medicine kao takve, koju je ulogu imala fotografija – koja je bila funkcija tih fotografija i tko je bio ciljana publika? Što se može iščitati iz odabira motiva i kadrova? Spomenuli ste da je Ćepulić namjeravao izlagati fotografije…</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Stella Fatović-Ferenčić</strong>: Ćepulićeve fotografije su prije svega imale dokumentacijsku vrijednost za potrebe Antituberkuloznog dispanzera, dok su Thallerove služile kao argument njegovim aktivistički obojenim tekstovima u tisku. Međutim i jednom i drugom bila je zajednička socijalnomedicinska ideologija. Bili su sljedbenici tog pravca, koji je kod nas kao novu paradigmu inaugurirao i proširio Andrija Štampar. U svjetlu takve ideologije liječnik je mijenjao svoj profil i djelovanje. Njegova uloga se sastojala ne samo u liječenju, već i u sprječavanju bolesti u tom smislu i liječenju društva koje je svojim nehigijenskim uvjetima, zanemarivanjem komunalne infrastrukture i drugim čimbenicima uzrokovalo ili potenciralo širenje bolesti. Liječnici su imali zadatak da ukazuju na te fenomene i da ih korigiraju. Važna metoda u tom smislu bilo je i zdravstveno prosvjećivanje naroda, u sklopu kojeg su važnu ulogu odigrala predavanja i filmovi.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Fotografije su bile važan vizualni materijal koji je zorno pratio narative predavača. Budući da su se zdravstveni prosvjetitelji često obraćali nepismenoj i siromašnoj populaciji koja je živjela u nehigijenskim uvjetima, fotografije socijalne bijede mogle su zorno približiti tematiku o kojoj se govori. Motivi prikazani na ovim fotografijama – socijalna bijeda, beskućnici, zapuštena i oronula mjesta grada – stoga su uprizorenja onoga od čega se često odvraća pogled, i istovremeno upozorenje nadležnima kako su ovakvi uvjeti opasnost za zdravlje čitave populacije.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Ćepulićeve fotografije objavljene su u velikom </strong><a href="https://library.foi.hr/dbook/cas.php?B=1&amp;item=S01101&amp;godina=1939&amp;broj=00001"><strong>izvještaju</strong></a><strong> u <em>Liječničkom vjesniku</em> 1939. Na koje su sve načine i u kojim kontekstima bile prezentirane kroz godine?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Silvija Brkić Midžić:</strong> Fotografije zagrebačke stambene bijede iz zbirke Vladimira Ćepulića snimljene su u vrijeme kada je Ćepulić započeo istraživanje o utjecaju uvjeta stanovanja na širenje tuberkuloze. Prvi put su bile predstavljene javnosti na IV. izložbi Udruženja umjetnika Zemlja u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1932. godine, gdje su inicijativom skupine socijalno osviještenih arhitekata Radne grupe Zagreb bile izložene u okviru tematske cjeline <em>Kuća i život </em>pod imenom Antituberkuloznog dispanzera koji je Ćepulić tada vodio. Iz tog razdoblja sačuvane su 54 fotografije s Ćepulićevim pečatom i njegovim rukopisnim legendama, pod skupnim nazivom <em>Zagreb – loši stanovi 1924.</em>&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Zatim je 36 fotografija objavljeno u Ćepulićevom znanstvenom članku <em>Socijalno-epidemiološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze</em> u <em>Liječničkom vjesniku</em> 1939., gdje su poslužile kao ilustracije loših stambenih uvjeta tuberkuloznih bolesnika u okviru prikaza rezultata njegova epidemiološkog istraživanja provedenog u Zagrebu 1920-ih i 1930-ih.&nbsp;Prilikom osnutka Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskome liječničkom zboru 1944. godine Ćepulić je dao izraditi 20 fotografija iz ovog ciklusa u većem formatu, kaširanih na karton za izlaganje u Muzeju, a njihov je skupni naziv <em>Stambena bijeda u Zagrebu 1924.</em>&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Neki se motivi ponavljaju kroz sve tri navedene serije, a neki se razlikuju, kao i popratne rukopisne legende. Također valja spomenuti da je šest fotografija iz Ćepulićeve zbirke bilo izloženo u Galeriji Klovićevi dvori 2018. na izložbi <em>Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929. – 1935.</em>, gdje su svjedočile o spomenutoj suradnji socijalno angažiranih arhitekata i liječnika na izložbi u Umjetničkom paviljonu 1932. godine.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dio rezultata naših recentnih istraživanja ove zbirke objavljen je u <em>Liječničkom vjesniku</em> u članku <em>Tuberkuloza i naličje grada: fotografije zagrebačke stambene bijede iz zbirke Vladimira Ćepulića</em> (Fatović-Ferenčić i Brkić Midžić, 2020.) te u engleskom časopisu <em>Photography and Culture</em> u <a href="https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/17514517.2022.2037838">članku</a> <em>“We live in a wagon never going anywhere”: The representations of housing conditions and tuberculosis in Zagreb between the two world wars</em>. Na aktualnoj izložbi <em>Naličje grada prije 100 godina</em> u Etnografskom muzeju u Zagrebu prvi put je predstavljena javnosti cijela opisana zbirka fotografija Vladimira Ćepulića, sa svim izvedbenim varijantama.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2208" height="1474" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/04/nalicje-grada_etnografski-muzej.jpeg" alt="" class="wp-image-64249"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Muzej za povijest zdravstva, prvi te vrste na jugoistoku Europe, otvoren je u siječnju 1944. Što se nalazilo u zbirci? Znamo li kakva je bila recepcija javnosti, ali i struke?&nbsp;</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Stella Fatović-Ferenčić</strong>: Nije to bio muzej u suvremenom smislu – tek dvije prostorije u novootvorenom Liječničkom domu u Šubićevoj 9, gdje je izloženim fotografijama, tiskanom građom i raznim drugim predmetima prikazan razvoj zdravstva tijekom povijesti. Međutim, imao je snažan odjek u javnosti jer su prvi put prikazani dosezi i razvoj zdravstva na našim prostorima. Tisak je poprilično intenzivno popratio otvaranje Muzeja. Otvoren je u vrijeme kada je predsjednik Liječničkog zbora bio Vladimir Ćepulić, kustos muzeja je bio Lujo Thaller. Bilo je predviđeno da će Muzej posjećivati i studenti Medicinskog fakulteta koji slušaju kolegij Povijest medicine. Thaller je smatrao da je jako važno usaditi studentima ideju o razvoju medicine i razvoju ideja koje su oblikovale medicinu do danas.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>U kakvom je odnosu taj muzej s Muzejom medicine i farmacije? Kakvu građu danas čuva i prezentira Muzej?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Silvija Brkić Midžić</strong>: Bilo je planirano da se Muzej za povijest zdravstva s vremenom preseli iz Liječničkog doma i dalje razvija na Medicinskom fakultetu kao nastavno sredstvo za kolegij Povijest medicine, no ta ideja se nije ostvarila, pa je građa tog Muzeja 1960-ih predana na upravljanje Odsjeku za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, gdje je već bila smještena zbirka Instituta za povijest farmacije. Tako je u okviru Odsjeka formirana i dalje se razvijala Zbirka za povijest medicine i farmacije, a nakon osnutka Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU 2014. godine prešla je u njegovu nadležnost.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Fundus Muzeja do danas je obogaćen novim akvizicijama koje su pristigle putem donacija medicinskih ustanova i privatnih vlasnika iz ostavština hrvatskih liječnika i ljekarnika. Muzejski fundus danas obuhvaća više od 6 000 raznovrsnih predmeta hrvatske medicinske i farmaceutske baštine koji su razvrstani u 15 zbirki. Osim velike i značajne Zbirke fotografija, to su još Zbirka diploma i povelja, Zbirka narodne medicine, Zbirka tvornice lijekova Kaštel, Zbirka slika, grafika i skulptura, Zbirka ljekarničkih stojnica, Otorinolaringološka zbirka, Stomatološka zbirka, Zbirka ambalaže i propagande farmaceutskih proizvoda, Zbirka ljekarničke opreme, namještaja i utenzilija, Zbirka medicinske opreme, instrumenata i pomagala, Zbirka memorabilija, osobnih i uspomenskih predmeta, Dokumentarna zbirka, Zbirka nastavnih i muzeografskih pomagala i Zbirka tiskane građe.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">U ovom pripremnom razdoblju, dok Muzej još nema uređen vlastiti izložbeni prostor i stalni postav, predmete iz fundusa predstavljamo na povremenim izložbama u prostorima suradničkih ustanova te u popratnim publikacijama i člancima u periodici. Dvodimenzionalna muzejska građa (diplome, povelje, fotografije, grafike, plakati, reklamne razglednice itd.) većim je dijelom digitalizirana i dostupna na internetskim portalima <em><a href="https://dizbi.hazu.hr/a/">DiZbi HAZU</a></em> i <em><a href="https://ekultura.hr">eKultura</a></em>.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2208" height="1474" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/04/nalicje-grada_etnografski-muzej15-5.jpeg" alt="" class="wp-image-64251"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Thaller u prvim desetljećima 20. stoljeća zagovara uvođenje kolegija &#8220;Povijest medicine&#8221; na Medicinski fakultet, i upravo je njegovim predavanjem u srpnju 1927. utemeljena povijest medicine kao akademska disciplina kod nas. I Štampar je smatrao da je poznavanje sociologije izuzetno važno za rad liječnika; dapače, da liječnik može biti uspješan samo ako u svom radu kombinira znanja učitelja, poljoprivrednog stručnjaka, inženjera i veterinara. Kakva je situacija danas? Smatrate li da bi kurikulum medicine, ali i liječnička praksa trebala biti više interdisciplinarna?&nbsp;</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Martin Kuhar</strong>: Štamparove ideje nisu zapravo nikada zamrle. Recimo, nedavno su Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka pokrenule <a href="https://www.who.int/health-topics/universal-health-coverage">inicijativu</a> <em>Universal Health Coverage</em> kojoj je smisao na globalnoj razini ponuditi zdravstvene usluge bez istovremenog stvaranja financijskih poteškoća. Isto tako, poznati medicinski časopis <em>The Lancet</em> i Rockefellerova fondacija, koja je u Štamparovo vrijeme financirala neke od većih javnozdravstvenih projekata poput Škole narodnog zdravlja, pokrenuli su 2015. godine inicijativu <em>Planetary Health</em>, kojoj je cilj upravo pomoću interdisciplinarnog pristupa identificirati političke, ekonomske i socijalne odrednice zdravlja.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Očito je da su te inicijative stanovita reakcija na atomizaciju medicinske edukacije i prakse, u kojoj je holizam odavno prepustio mjesto specijalizacijama i u kojima humanistički elementi postoje tek toliko da se zadovolje određeni kurikularni zahtjevi. Treba, doduše, biti oprezan u povlačenju paralela između Štamparove ere i ove današnje; naime, dok se Štampar borio s akutnim zaraznim bolestima poput tuberkuloze, difterije, tifusa i drugih koje su očekivani životni vijek držale na nekih četrdesetak godina, naše je doba karakterizirano kroničnim nezaraznim bolestima i drugačije su strategije potrebne kako bi se njihov utjecaj smanjio. U vrijeme rapidnog razvoja medicine, izrada medicinskog kurikuluma predstavlja kompliciran zahvat s malo prostora za njegovim širenjem. Ali složio bih se s opaskom da je u odnosu na Štamparovo vrijeme medicinska edukacija više &#8220;inženjerska&#8221;, jer joj je cilj masovna produkcija liječnika praktičara.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Danas je teško zamisliti da liječnici idu uokolo i fotografiraju pacijente i uvjete života – liječnici više ne izlaze na teren, već mi dolazimo njima. Znači li to da je problem socijalne patologije riješen, ili se naša ideja uloge medicine u društvu promijenila?&nbsp;</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Stella Fatović-Ferenčić</strong>: Iz temelja se promijenila medicinska paradigma. Živimo u vremenima kada je visokospecijalizirana i tehnologizirana medicina u žarištu interesa. Ona diktira smjer. Preventiva se i dalje provodi, ali su metode zdravstvenog prosvjećivanja drugačije. Prosvjećivanje je danas puno kompleksnije. Danas imamo izbor različitih formata putem kojih se&nbsp; zdravstveno prosvjećivanje provodi (mediji, društvene mreže, plakati i sl.). Populacija je prosvjećenija, ima alate i brz pristup različitim informacijama. To smo vidjeli u slučaju provođenja kampanja za cijepljenje protiv COVID-a, kada je dio populacije razvio snažan otpor spram medicinskih preporuka. Demokratizacija društva daje zamah individualnim slobodama odlučivanja. Socijalna patologija je također drugačija. Klasične bolesti protiv kojih su se borili Ćepulić i Thaller nisu više prioriteti. Borimo se sada s različitim ovisnostima, problemima mentalnog zdravlja i bolestima koje su posljedica suvremenog načina života. Na liječnicima je da sačuvaju povjerenje populacije u njihov rad, što je svakako velik izazov, osobito kada se radi o epidemijama koje zahtijevaju šire i pomno osmišljene akcije djelovanja.</p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
