Podsjetimo, krajem srpnja ove godine inicijative Za K.R.U.H., Štrajk za Gazu, Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde, Studentice za Palestinu, Nepokorena Palestina, Inicijativa za slobodnu Palestinu i BDS Hrvatska uputile su otvoreno pismo upravi HNK Ivana pl. Zajca s pozivom na otkazivanje Naharinove predstave, o čemu smo detaljnije pisali ovdje. Međutim, kako je vidljivo na službenim stranicama kazališta, do danas nije došlo do otkazivanja. Kako navodi u pismu, Varoufakisa je o događanjima izvijestio Srećko Horvat, voditelj Filozofskog teatra, a o svojoj je odluci obavijestio i inicijative koje su pozvale na otkazivanje Naharinove predstave. Varoufakisovo pismo prenosimo u cijelosti iz njihova priopćenja.

“Dragi prijatelji,

Moj prijatelj Srećko Horvat obavijestio me da ste, u skladu s BDS-om, organizirali bojkot Hrvatskog narodnog kazališta zbog njihova ugošćivanja umjetnika koje sponzorira država Izrael. U nastavku možete pronaći moje pismo ravnateljici kazališta u kojem, u znak podrške vašim naporima, objavljujem svoje povlačenje iz događaja na kojem smo Srećko i ja trebali sudjelovati.

Srdačan pozdrav
Yanis Varoufakis

Ravnateljici Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci

Draga Dubravka Vrgoč,

Pišem vam kako bih vas obavijestio da se, nažalost, povlačim iz događaja Filozofski teatar zakazanog za 30. studenog, 2025., na koji ste me ljubazno pozvali zajedno s prijateljem Srećkom Horvatom.

Iako nemam namjeru suditi o vašim umjetničkim i kulturnim odabirima, u ovom trenutku, dok se odvija genocid nad palestinskim narodom (koji će obilježiti našu generaciju na globalnoj razini), imam političku odgovornost bojkotirati institucije koje dopuštaju da ih izraelske institucije koriste za artwashing izraelskog genocida i kolonijalnog nasilja. Moja odluka o povlačenju iz događaja na koji ste me tako ljubazno pozvali, uvjeravam vas, u potpunosti se temelji na vjerodostojnim informacijama da će vaše kazalište ugostiti predstavnike koje podržavaju izraelske kulturne institucije, a koje su suučesnice ne samo u brisanju palestinske umjetnosti, nego i palestinskog života u cijelosti.

Nadam se i vjerujem da će naši napori da se okonča ovaj genocid uroditi plodom i da će jednog dana omogućiti da događaji poput ovoga budu u skladu s minimalnim etičkim standardima intelektualnog i umjetničkog djelovanja.

S osobitim poštovanjem,
Yanis Varoufakis
Ponedjeljak, 6. listopada 2025.”

Ovogodišnji ciklus održava se pod krovnom temom Priroda i društvo, a kreće s Visa, gdje će Srećko Horvat predstaviti rad viške Škole autonomije. Predavanje povezuje pitanja održivog razvoja i kombinacije tradicionalnih vještina i suvremenih tehnologija s aktualnim teorijama antropocena i kapitalocena.

U Splitu, 29. kolovoza u 19 sati u Društvu arhitekata, Daša Gazde govorit će o mogućnostima i ograničenjima stvaranja zelenih površina u urbanim strukturama. Dan kasnije Jere Kuzmanić vodi “zaigrano lutanje” istočnim dijelom Splita, inspirirano situacionističkom metodom dérive, dok će 31. kolovoza Tea Truta kroz vođenu turu otvoriti nove slojeve Kaštelanskog zaljeva, u kojem se povijest suživota prirode i industrije čita i kroz današnji postindustrijski pejzaž.

Više informacija i detaljan program možete pronaći na službenoj stranici organizatora.

Ovogodišnja tema je Priroda i društvo, a program uključuje predavanja, koja će u različitim formatima održati Srećko Horvat, Daša Gazde, Tea Truta i Jere Kuzmanić, te praktični dio u obliku produkcijske radionice koju će voditi Sunčica Fradelić, dok će mentorsku podršku pružati Igor Bezinović i Srećko Horvat.  

Polaznice_i radionice imat će na raspolaganju resurse Kino kluba za proizvodnju svojih ideja, a dva odabrana projekta dobit će mogućnost suradnje s profesionalcima ovisno o potrebama projekata, kako bi projekte realizirati do kraja godine. Projekti nisu ograničeni isključivo na filmove, već se podržavaju i ideje koje nastaju u različitim audiovizualnim medijima.

Više o programu i programskim cjelinama, suradnicima i suradnicama možete pronaći na web-stranici organizacije.

Svi zainteresirani_e za sudjelovanje se mogu prijaviti ispunjavanjem obrasca.

Poziv na prijave otvoren je do 12. kolovoza.

Ljetna škola S+T+ARTS4WaterII: Shaping the Future of Ports održava se 13. do 16. svibnja u Rijeci i okuplja jedinstvenu zajednicu umjetnika, znanstvenica, tehnoloških stručnjakinja i predstavnika lučke industrije iz cijele Europe. Fokus događaja bit će inovativno povezivanje umjetnosti, znanosti, tehnologije i politika s ciljem transformacije luka u održive i otporne ekosustave, sposobne za suočavanje s klimatskim promjenama te oblikovanje rješenja za budućnost.

Pozdravne govore održat će gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa te predsjednik Zajednice Talijana u Rijeci Enea Dessardo. U svojim uvodnim obraćanjima osvrnut će se na povijest Rijeke kao lučkog grada te predstaviti viziju njegove održive budućnosti. Dio programa bit će i predavanje filozofa i autora Srećka Horvata, koji će promišljati veze između globalne politike, ekoloških imperativa i etičkih izazova lučkih ekosustava u suvremenom svijetu, a nakon predavanja održat će se moderirani razgovor s publikom.

Projekt S+T+ARTS4WaterII (Science, Technology and Arts for Water Management) potiče interdisciplinarnu suradnju kroz kreativne umjetničke prakse, napredna tehnološka rješenja i znanstvena istraživanja. Budući da luke predstavljaju ključna čvorišta koja povezuju ljude, resurse i regije, projekt kroz umjetničke inovacije, digitalna rješenja i kreativno uključivanje zajednica radi na povećanju protočnosti, otpornosti i ekološke održivosti lučkih ekosustava. Organizacije uključene u projekt provode program umjetničkih rezidencija, radionica, javnih događanja i izložbi diljem Europe.

Sudjelovanje na otvorenju otvoreno je za javnost i besplatno uz obaveznu prijavu putem obrasca dostupnog ovdje.

Više informacija pronađite na poveznici.

Filozofski teatar je kulturni i diskurzivni program koji su 2014. godine osnovali tadašnja intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč i filozof Srećko Horvat. Program se osam godina odvijao u HNK Zagreb, a koncipiran je kao razgovor između domaćina Srećka Horvata i gošće ili gosta – uglednih književnika i glumica, filozofkinja i glazbenika, ekonomista, pa i Nobelovaca.

Adania Shibli palestinska je spisateljica i esejistica. Dvostruka je dobitnica nagrade Qattan Young Writer’s Award‑Palestine za roman Dodir iz 2001. Njezin posljednji roman Sporedan detalj bio je u užem izboru za National Book Award 2020., te u širem izboru za Međunarodnog Bookera 2021. Upravo za taj roman Shibli je na Frankfkurtskom sajmu knjiga trebala biti dodijeljena nagrada LiBeraturpreis za 2023., no dodjela je naprasno prekinuta od strane organizatora. Shibli se, osim pisanjem, bavi akademskim istraživanjem i podučavanjem.

Informacije o ulaznicama i ostale detalje možete pronaći ovdje.

Gostovanje započinje u nedjelju u 17 sati u Art-kinu, pretpremijerom njegovog prvog igranog filma Svršetak (2024). Riječ je o postapokaliptičnom mjuziklu čija je radnja smještena u luksuzni bunker napravljen u nekadašnjem rudniku soli u kojem već 25 godina (otkako je Zemlja nakon ekološkog kolapsa nenastanjiva) žive Majka (Tilda Swinton), Otac (Michael Shannon) i Sin (George MacKay). Projekcija se održava u suradnji sa Subversive Festivalom.

Istog dana u 20 sati u HNK Ivana pl. Zajca Oppenheimer gostuje kod Srećka Horvata u Filozofskom teatru.

U ponedjeljak, 10. ožujka u Art-kinu će se održati projekcije njegovih dokumentarnih filmova Čin smaknuća (u 17 sati) i Pogled tišine (u 20 sati). Riječ je o filmovima koji su produkti Oppenheimerova desetogodišnjeg rada s paravojskama, odredima smrti i njihovim žrtvama tijekom kojeg je istraživao odnose između političkog nasilja i njegove slike u javnosti. Osim projekcija održat će se i popratni razgovor s kulturologom Borisom Ružićem.

Ulaznice za filmski program u Art-kinu dostupne su na blagajni kina (sat vremena prije prve projekcije u danu) i putem stranice ulaznice.hr, a ulaznice za Filozofski teatar na blagajni HNK-a Ivana pl. Zajca te putem stranice kazališta. Više informacija dostupno je ovdje.

Program kombinira urbanizam, arhitekturu i audiovizualne medije a podijeljen je na predavanja, istraživanje, praktični rad, produkciju i prezentaciju radova realiziranih kroz program. Predavanja obuhvaćaju različite, manje poznate teme vezane uz spomeničku baštinu, otkrivajući kako čitanje prošlosti oblikuje sadašnjost i postavlja svjetonazorske temelje za moguće budućnosti, te o spomenicima kao načinu obilježavanja događaja i definiranja javnog prostora. Predavanja će održati Nataša Bodrožić, Daša Gazde, Tea Truta i Jere Kuzmanić, i Srećko Horvat.

Prvo predavanje Nataše Bodrožić održat će se 30. kolovoza u Beton kinu u Domu mladih od 18 sati do 20 sati. Nataša će razmatrati odnose arhitekture sredine 20. stoljeća, izgrađenih okoliša iz razdoblja socijalističke Jugoslavije i medijske, filmske, video slike kao jednog od kanala njihove reprezentacije i (re)interpretacije danas. Polazište je izložba (DIS)TRUST THE STORYTELLER čiji je segment kurirala u prosincu 2020. u Zagrebu, krećući od aktivnosti projekta Motel Trogir nastavljajući praksu ispreplitanja suvremene umjetnosti i građanskog angažmana za zaštitu modernističke arhitekture druge polovice 20. stoljeća.

Daša Gazde u svom predavanju dovodi u relaciju naš najveći kip Grgura Ninskog s fenomenom Bajamontuše – spomenikom, fontanom koji više ne postoji, ali je i dalje izrazito prisutna i živa u svijesti građana. Predavanjem će nastojati dešifrirati uzroke nastanka, transformacije i društvene potrebe za ovim spomenicima dovodeći u korelaciju lokalne povijesne događaje koji su definirali grad. Drugo predavanje održava se u Društvu arhitekata Splita (Starčevićeva 24c) 31. kolovoza, a planirano vrijeme predavanja je od 17 do 19 sati.

Tea Truta i Jere Kuzmanić vodit će turu antifašističkim spomenicima i javnim prostorima koje je ta spomenička baština formirala kako bi ocrtali način na koji memorijalizacija ratnog Splita neposredno i danas tvori sliku grada. Tura ima planiranih pet postaja za razgovor i kreće na području šetališta Bačvice 1. rujna u 17 sati. Druga postaja je Katalinićev brijeg i njegov kompleks, zatim šetnju spuštanjem preko željeznice do splitske luke i ulazak u centar grada. Neke od opservacija na turi oslonit će se se i na knjigu o ilegalnim štamparijama Splita Marinka Božića pod naslovom Ubojito slovo (1978.) polemizirajući i ulogu pisane riječi u reprodukciji antifašizma i memorije.

Četvrto predavanje održat će se na otoku Visu u viškoj Školi autonomije od 17 do 20 sati. Srećko Horvat u svom predavanju ČITANJE OTOKA polazi od iščitavanja bogate prošlosti otoka Visa u današnjem kontekstu masovnog turizma, klimatske krize, historijskog revizionizma i tehnoloških promjena. Kao dio predavanja predstavit će se i rad viške Škole autonomije koja, pored ostalih aktivnosti, kroz atipične aturističke ture razvija praktično iščitavanje kompleksne mreže značenja i alternativne mogućnosti tumačenja ne samo prošlosti već i moguće budućnosti Mediterana.

Više informacija o programu možete pronaći ovdje.

Polazeći od izložbe Distrust the Storyteller, Nataša Bodrožić će sa sudionicima_ama razmatrati odnose arhitekture sredine 20. stoljeća, izgrađenih okoliša iz razdoblja socijalističke Jugoslavije i medijske slike kao jednog od kanala njihove reprezentacije i (re)interpretacije danas. Daša Gazde u svom će predavanju govoriti o relaciji kipa Grgura Ninskog s fenomenom Bajamontuše, fontanom koja je postavljena kao spomenik dolasku pitke vode u Split. Iako je davno razrušena, fontana je i dalje izrazito prisutna i živa u svijesti građana, a predavanje će nastojati dešifrirati uzroke nastanka, transformacije i društvene potrebe za ovim spomenicima. Tea Truta i Jere Kuzmanić vodit će turu antifašističkim spomenicima i javnim prostorima koje je ta spomenička baština formirala kako bi ocrtali način na koji memorijalizacija ratnog Splita i danas tvori sliku grada. Srećko Horvat će u predavanju naslovljenom Čitanje otoka analizirati bogatu prošlost otoka Visa u kontekstu masovnog turizma, klimatske krize, historijskog revizionizma i tehnoloških promjena. Kao dio predavanja predstavit će i rad viške Škole autonomije koja kroz atipične aturističke ture razvija praktično iščitavanje kompleksne mreže značenja i alternativne mogućnosti tumačenja ne samo prošlosti već i moguće budućnosti Mediterana. Predavanja će se održavati na različitim lokacijama, a bit će otvorena za javnost.

Osim na teorijskom, šest odabranih polaznika_ca dobit će priliku sudjelovati i u praktičnom dijelu programa; istraživačkom i radioničkom. Nakon upoznavanja s temom, polaznici će odabrati područje koje žele istraživati te dobiti potrebne alate i podršku za predprodukciju vlastitih radova. Predprodukciju i kasnije faze programa vodit će Igor Bezinović i Sunčica Fradelić. Nakon istraživačke faze, intenzivniji rad na pripremi projekata za produkciju realizirat će se u sklopu radioničkog programa koji će se održavati početkom listopada.

Svi polaznici radionice imat će na raspolaganju resurse Kino kluba za proizvodnju svojih ideja, a dva odabrana projekta dobit će mogućnost suradnje s profesionalcima ovisno o potrebama projekata, kako bi projekte realizirali do kraja godine. Projekti nisu ograničeni isključivo na filmove, već se podržavaju i ideje koje nastaju u različitim audiovizualnim medijima. Po završetku programa planirana je javna prezentacija radova.

Prijave na program otvorene su putem online obrasca do 9. kolovoza.

Srećko Horvat je filozof čiji je rad davno nadišao hrvatske okvire, a njegova bibliografija trenutno broji više od deset knjiga prevedenih na nekoliko svjetskih jezika, od kojih možemo istaknuti naslove Što Europa želi (sa Slavojem Žižekom, 2013.), Radikalnost ljubavi (2016.) i Poeziju iz budućnosti (2023.). Ovom prilikom Horvat je predstavio filozofski projekt svoje posljednje knjige After the Apocalypse koju je 2021. na engleskom jeziku objavio američki Polity Press, a potom na hrvatskom 2022. i domaći V.B.Z. pod naslovom Nakon Apokalipse. U izlaganju se Horvat, osim temeljnim tekstom knjige, bogato koristio primjerima aktualnih novinskih članaka, reklamama i internetskih kurioziteta. 

Nakon posljednjeg dana

Predavanje Poslije apokalipse Horvat otvara Kafkinom parabolom o dolasku Mesije: “Mesija će doći onda kada više nikome ne bude potreban. On neće doći posljednjeg dana, doći će dan nakon posljednjeg dana.” Kao što će u nastavku predavanja postati jasnije, promjena odnosa prema kraju točka je iz koje Horvat izvodi nove mogućnosti djelovanja. 

Trenutak u kojem razgovaramo o apokalipsi zasićen je primjerima u kojima dolazi do pomućenja odnosa fikcije i stvarnosti. Začudne primjere poput izvoza arktičkog leda, najčišćeg H20 na svijetu, koji se doprema u Ujedinjene Arapske Emirate kako bi gosti koktel-bara u Dubaiju mogli uživati u luksuznom, 100 000 godina starom osvježenju, za Horvata su jedna od mnogih kontradikcija zelene tranzicije. Naime, grendlandski start-up Arctic Ice na drugi kraj svijeta izvozi led kako bi potaknuo razvoj zelene ekonomije u svojoj zemlji, dok su njegovi krajni uživatelji magnati čije se bogatstvo temelji na fosilnim gorivima. Riječ je, dakako, o raskoraku između stremljenja da se umanji šteta i očuva okoliš, te da se istovremeno omogući raskošno i ekstravagantno dočekivanje kraja. Nespojivost postaje jedan od temelja za prevrednovanje značenja apokalipse ili kako će nešto kasnije Horvat pojasniti “najbogatiji se spremaju za kraj svijeta nakon što su ga omogućili”. 

S druge strane, apokalipsa je medijski sveprisutna, a takav simptom vremena u kojem živimo Horvat će nazvati “hiperinflacijom apokalipse”. Navodi poput “apokaliptični uvjeti u Gazi” ili “hoće li UI izazvati apokalipsu” ukazuju na to da je apokaliptično diskursno usidreno u svakodnevnicu i pojavljuje se u različitim iteracijama, istovremeno i višestruko. Upravo zato, Horvat inzistira na konceptualnom raščišćavanju jezika o apokalipsi jer se opasnost normalizacije takvoga jezika u praktičnom smislu očituje u prihvaćanju stvarnih primjera s onu stranu fikcije – poput spomenutog grenlandskog start-upa, bivšeg CEO-a Googlea Larryja Pagea koji posjeduje pet otoka, luksuznih bunkera i gradova za doček kraja svijeta – kao uobičajenih i samim time nečime na što nema potrebe reagirati.

 Apokalipsa se već dogodila 

U Horvatovu tumačenju apokalipsa je predstavljena kao epistemički, politički i moralni izazov pa je definicija kojom otvara raspravu na tragu etimološki starije inačice termina usko vezana ne uz kraj, već uz promišljanje. Za razliku od tumačenja značenjski bližem kataklizmi koja donosi kraj svijeta (grč. kataklysmos), apokalipsa o kojoj on govori čuva izvorno značenje za koje je ona prizma promatranja, proces raz-otkrivenja. Takva je tradicija prevođenja pojma apokalipsa vidljiva i u posljednjoj knjizi Novoga zavjeta, Otkrivenju. Otkrivenje ili raz-otkrivanje do kojega dolazi, za razliku od onoga koje poznaje kršćanstvo, ne završava dolaskom spasitelja, već je suočavanje s eshatološkom realnosti – izumiranjem. 

Takvo se tumačenje apokalipse naslanja na rad Günthera Andersa (1902-1992) njemačkog filozofa i novinara čiji je rad, a poglavito djelo Die Antiquiertheit des Menschen (1956-1990; čija su prva dva poglavlja u izdanju za Nolit 1985. objedinjena u jednoj knjizi i prevedena kao Zastarelost čoveka) zbog aktualnosti doživjelo revitalizaciju u anglofonoj filozofiji. Kao što Anders primjećuje – pojam kraja, tema ljudskog promišljanja otkad je mišljenja, u 20. stoljeću dobiva nikad ranije zamislive konture trenutkom izuma atomske bombe. Kako će naglasiti Horvat, za Andersa Hirošima simbolizira novi trenutak, onaj “u kojem tehnologija postaje subjekt povijesti”. Slika nuklearnih kratera na Maršalovim Otocima, nastalih nuklearnim testiranjem koje je SAD kontinuirano provodio između 1946. i 1958., podcrtava Andersov temporalni obrat u tumačenju apokalipse – “apokalipsa se već dogodila”.

S druge strane, mehanizmi mjerenja koje poznajemo postali su nepouzdani u onome što Horvat, prema američkom književniku Josephu Campbellu, naziva polikrizom. Prijetnje se ne pojavljuju pojedinačno niti su ograničene na određeni trenutak i vrijeme, a posljedice su globalne i na rubu ireverzibilnosti. Polikriza je kontekst koji stoga zahtijeva prevrednovanje pristupa i potragu za načinima na koje je moguće ući ukoštac s novonastalim situacijama.

Kao potencijalni odgovor, Horvat nudi tzv. točke prevrata, odnosno tipping points – očekivane granice do kojih kao civilizacija smijemo ići (npr. 1.5 stupanj zatopljenja), a koje su i alat razumijevanja i eshatološko oruđe. Točke prevrata odnose se na višesmjerno i višerazinsko promišljanje promjena i pomaka do kojih dolazi, a koje je potrebno analizirati ne samo u granicama pojedinačnih fenomena, već na razini čitavog sustava. Za Horvata se njihova eshatološka dimenzija očituje u podsjećanju na razinu promjena (globalno zatopljenje, izumiranje), ali – možda još i važnije – istodobnosti i su-djelovanja događaja koji izazivaju takve promjene. Dok točke prevrata predstavljaju posljednji pokušaj da se tentativno zahvate razmjeri prijetnji, izostanak djelovanja u realnostima polikrize predstavlja opasnost da će stupanj katastrofe prestati biti pojmljiv. 

Žalovanje, melankolija, solastalgija

Subvertirajući klasičan prikaz pet stadija žalovanja Kübler-Ross modela (negiranje, ljutnja,  pregovaranje, depresija, prihvaćanje), Horvat razlaže susret društva s apokaliptičnim u sedam procesnih reakcija. Kao što će izložiti u drugom dijelu predavanja, za sve velike recentne krize (pandemiju, rusko-ukrajinski sukob, globalno zatopljenje…) moguće je uspostaviti kretanje iz (1) faze supraliminalnog u kojoj apokalipsa stvara fascinaciju i odupire se razumijevanju, prema (2) apokaliptičnoj sljepoći, ignoriranju, odbijanju i negiranju problema. U fazi (3) komodifikacije apokalipse, kapitalistički će sustav iznjedriti načine na koje apokalipsa može postati profitabilna da bi potom tijekom (4) fetišizacije na već stvorenim mehanizmima stvaranja dobiti izgradio nove režime kapitaliziranja na fascinaciji koju društvo iskazuje prema scenarijima vlastitoga kraja. Faze normalizacije (5) i otpora (6) bave se trenucima naviknutosti na stanje krize, odnosno pokušaja promjene. Posljednja faza, (7) faza melankolije, u kontrastu s prihvaćanjem koje označava krajnju točku procesa žalovanja, podsjetnik je na nemogućnost apsolviranja gubitka. 

Za razliku od frojdijanske dihotomije žalovanja i melankolije prema kojoj je potonja patološka jer ne uspijeva isplivati iz ponavljanja gubitka, Horvat se vodi Benjaminom, za kojega je odnos između polova gubitka ipak složeniji. Naime, gubitak o kojem govorimo značajan je – riječ je o gubitku horizonta, svijeta, vrste, poznatoga i upravo u stalnom podsjećanju na značaj onoga što se gubi, leži i potencijal melankolije da pokrene promjenu. Temporalni obrat čitanja apokalipse u ovom se smislu odnosi i na gubitak – umjesto nostalgije koja opstaje u prostoru izgubljenog, Horvat navodi solastalgiju – anticipacijsku bol gubitka. Drugim riječima, raz-otkrivanje gubitka u žaljenju za onim što će nestati. Melankolija, koja nije privilegija mnogih koji su izloženi stvarnim neposrednim prijetnjama, svejedno je luksuz koji je potrebno reafirmirati. Gledati u mjesto gubitka, iz njega izvesti zeigeist, točka je iz koje počinjemo.

Horvatovo predavanje vrlo konkretnim jezikom utire put prema filozofski kompleksnim razradama pa se upravo inzistiranje na primjerima i stalno osuvremenjivanje materije pokazuju kao njegova najveća kvaliteta. Ipak, jedan od “propusta” koje je moguće pripisati događaju rezultat je njegovog formata. Čini se kako je zbog uobičajenog, ali za ovu potrebu oskudnog trajanja od sat vremena, Horvat imao prilike tek naznačiti neke od točaka koje njegovo izlaganje čine zanimljivim ne samo u teorijskom kontekstu, već i relevantnim polazištem za konkretne rasprave o zelenim politikama. Prije svega tu je problematizacija zelene tranzicije u klasnom kontekstu jer se uz bok isticanju paradoksa apokalipse i moći, otkupljivanja zelenog otiska i sličnih praksi, nalazi često neugodna implikacija žrtava tranzicije – trećesvjetskih, siromašnih, rasno i klasno negativno markiranih života za koje je preživljavanje jednako vezano uz neposredne ekonomske uvjete kao i za savladavanje pošasti od kojih siromašniji stradavaju prvi. U tom smislu, Horvat naglašava kako je stvarna zelena tranzicija moguća tek pod uvjetima klasne. Ipak, u nastojanju da čim uspješnije prikaže temeljne teze, neke od misli na tragu gore spomenutih ostale su na razini fusnote.

Za dublje porinuće u ove teme ostaje nam stoga okrenuti se knjizi na kojoj se predavanje temeljilo, a organizatorima i Horvatu poručiti – dajte nam još!

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Srećko Horvat će na predavanju govoriti o temama koje obrađuje u svojoj posljednjoj knjizi naslovljenoj Poslije apokalipse. Riječima autora: “Što ako je naša realnost zapravo već post-apokaliptična? Što ako ‘apokalipsu’ ne shvatimo doslovno, kao ‘kraj svijeta’ već kao ‘otkrivenje’: čega je trenutna apokalipsa otkrivenje? Predavanje će se baviti našim suvremenim post-apokaliptičnim Zeitgeistom, raznim reakcijama na kraj (poricanje, melankolija, depresija), konceptima kao što su ‘supraliminalno’, ‘apokaliptična sljepoća’, komodifikacija i fetišizam Apokalipse.”

Srećko Horvat (1983.) je filozof i autor više od deset knjiga prevedenih na preko petnaest jezika, među kojima su Poslije Apokalipse, Radikalnost ljubavi i Poezija iz budućnosti. Autor je brojnih tekstova u nekim od najeminentnijih svjetskih medija, kao što su The Guardian, The New York Times, Newsweek, Spiegel i drugi.

Više informacija o predavanju možete pronaći ovdje.