Izložbom koja traje do 29. travnja proveo nas je sam autor.

Snimila: Tena Starčević
Pripremila: Martina Kontošić

Ciklus fotografija Osamdesete posvećen je problemu identiteta i načinima kako se on iskazuje tokom vremena u različitim političkim formacijama. Odabrane fotografije okupljene u seriji nastale su “između 1983. i 1985. godine u novobeogradskom Bloku 45, takozvanom Naselju Sunca koje je realizirano kao utopistički, biopolitički projekt izveden u vrijeme zalaska jugoslavenskog socijalizma”, a mogu se promatrati i kao “dokument odrastanja jedne od posljednjih bezbrižnih generacija SFRJ”.

Srđan Veljović (1968.) je fotograf, kulturni radnik, konceptualni dokumentarist. Bavi se problemom identiteta i njegovog uspostavljanja kao polja konstituiranog izvani istražujući mjesta prestupa granice koja ga definira.

Izložbu organizira Culture Hub Croatia u suradnji s Uredom za fotografiju.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Uz otvorenje izložbe austrijske umjetnice Julije Gaisbacher (Galerija VN, 18:00) autorica predstavlja projekt One Day You Will Miss Me o urbanističkoj preobrazbi Beograda. Nakon toga slijedi otvorenje izložbe What remains!? (Galerija Spot, 19:30) na kojoj ista umjetnica po prvi puta izlaže rezultate umjetničkog istraživanja prostora Zagrebačkog velesajma i Hipodroma.

Program završava otvorenje izložbe Srđana Veljovića, fotografa i konceptualnog dokumentarista iz Beograda (Živi atelje DK, 20:30). Njegov ciklus pod nazivom Osamdesete posvećen je problemu identiteta i načinima kako se on iskazuje tokom vremena u različitim političkim formacijama. Serija fotografija nastala je između 1983. i 1985. godine u godine novobeogradskom Bloku 45, takozvanom “Naselju Sunca”.

Projekt Kvartovski objektiv posvećen je promišljanju povijesnog i suvremenog konteksta zagrebačkog Črnomerca. Pokrenut je 2019. godine u suradnji Ureda za fotografiju s Galerijom VN i Živim ateljeom DK, a cilj multidisciplinarnog projekta je uočiti i oblikovati sadržaje grada, pozitivno utjecati na značenje povijesnih, emocionalnih i drugih sačuvanih slika kako bi se potaknula pozitivna promjena odnosa prema prostoru koji nas okružuje.

Izložbe ostaju otvorene do 28. travnja 2023.

Srđan Veljović (1968.), fotograf, kulturni radnik, konceptualni dokumentarist, bavi se problemom identiteta i njegovog uspostavljanja kao polja konstituiranog izvan, istražujući mjesta prestupa granice koja ga definira.

Izložba je otvorena od 13. do 20. prosinca u klubu Kocka. 

U sjećanjima generacija koje su odlazak u kino doživljavale ne samo kao puku zabavu, već i kao svojevrstan kulturni i društveni ritual, prostori nekih od tih kina ostali su zabilježeni kao mjesta znatnog stupnja društvenosti, a ujedno i mjesta stjecanja kulturnih kompetencija prema nešto manje formalnim osnovama od onog koje je tzv. visoka kultura nudila kroz svoje institucije. U ovim kinima gledali su se i razni opskurni žanrovski filmovi, kao i mnogi filmovi B i C produkcije koji nisu stizali do festivala, a rijetko su se mogli vidjeti i na televiziji, pa su neki od tih filmova postali sredstvo međusobnog prepoznavanja gledalaca specifičnih afiniteta, kao i izvor subkulturnih matrica koje su donekle profilirale njihov odnos prema službenoj kulturi.

Niz akcija grupe autora pod zajedničkim nazivom Bioskopi: povratak otpisanih, imao je za cilj ukazati na proces nasilnog brisanja tragova materijalne kulture za koju su vezana sjećanja generacija onih koji su bili redovni posjetitelji kina. Privatizacija kina nije uključivala i obavezu novih vlasnika da ih zadrže u istoj namjeni, pa su se te zgrade počele tretirati kao objekti bez identiteta, kao puko sredstvo akumulacije kapitala. Činjenica jest da su kina takvog tipa globalno već od 1980-ih godina gubili na popularnosti u odnosu na nova multipleks-kina sa nizom pratećih sadržaja, i da je teško naći način za njihovu ekonomsku rentabilnost, ali to ne znači da ih treba otpisati i da im se ne može naći neka druga namjena koja bi bila u skladu sa poviješću njihovih programa. Upravo na to ukazuju javne geste grupe aktivista koji vraćaju te kino-dvorane u polje rasprave.

Foto-dokumenti Srđana Veljovića nastali su na samom kraju višedesetljetnog rada kina Partizan, krajem ljeta i početkom jeseni 2005, i to u vrijeme kada je u njemu, u okviru Belefa, izvođen kazališni eksperiment redateljice Ane Miljanić, u tradiciji post-dramskog teatra, ukazujući na potencijale takvih prostora za alternativne forme djelovanja u polju kulture. Jedino službeno porno kino u gradu, koje je u neka prethodna vremena bilo fokusirano na kung-fu filmove, tih je dana ustupio je prostor za dva rada u kazališnom mediju, kao i instalaciju tri likovna umjetnika, jedan interaktivni performans koji je koristio sredstva televizijskih i direktnih internetskih prijenosa i jedan dokumentaristički video na temu pornografije. Nakon toga, kino prosto vraćeno svojoj prethodnoj namjeni, da bi dvije godine kasnije bilo prodano, ugašeno i zaključano. U radu Srđana Veljovića predstavljeni su karakteristični detalji interijera i atmosfere prostora koju je Ana Miljanić u svom radu dobro iskoristila.

Film Vuka Savića nastao je sedam godina kasnije, u produkciji Akademskog filmskog centra Doma kulture Studentski grad, i prikazao je stanje nakon privatizacije. Nekadašnje kino u to vrijeme već igra ulogu prostora u koji su se slili tokovi ulične prodaje garderobe i druge robe široke potrošnje. To nije šoping centar, već sirotinjski bazar pod krovom kina, u kojemu sve izgleda kao sredinom devedesetih godina. Central, dakle, više nije kino, a ipak nije ni funkcionalni trgovački objekt, već nešto što čeka pravu namjenu, i djeluje kao da se vrti u limbu stalne privremenosti, u kojoj se nalaženje adekvatne namjene za njega stalno odlaže. Tu sliku upotpunjuje i životna priča nekadašnjeg kino operatera Beograd filma, koju iznosi u ambijentu nekadašnje projekcijske kabine kina, u koju je snimateljsku ekipu uveo u svojoj trenutnoj funkciji zaštitara, na osnovi koje je koristi u osobne potrebe.

Izvor: SEEcult