U sklopu programa ljubljanskog Studija 6, kustosice Saša Nabergoj i Sonja Zavrtanik, u Galeriji Vžigalica, organiziraju izložbu dvaju artist-run prostora iz Hrvatske i Slovenije. U ovom projektu istraživanja alternativne umjetničke i kustoske suradnje sudjeluju Conceptual Art Center (CAC) iz Bukovja i Studio Golo Brdo iz Rovinjskog Sela.

Studio 6 su 2004. godine osnovale Barbara Borčić i Saša Nabergoj te ga smjestile u Projektnu sobu Zavoda SCCA – Ljubljana. Želeći pokazati cjelovitost umjetničkog konteksta, Borčić i Nabergoj odmaknule su se od promatranje pojedinih umjetničkih djela i okrenule razgovorima o referentnim knjigama, nesvršenim projektima i idejama koje se čine kao da su ušle u slijepu ulicu. Zanimajući se za isprepletenost pojedinaca u svijetu umjetnosti, u Studiju 6 su pokušali ispitati potencijale primijećenih veza te kroz formu otvorenih razgovora umjetnika, kustosa i ostalih aktera na umjetničkoj sceni, otvorili pogled prema procesima koji dovode do nastanka izložbe ili samog djela. 

Sustavno kreirajući trenutke susreta i razgovora, u Studiju 6 su kroz teoriju i praksu pokušali intervenirati na raznim nivoima djelovanja i sudjelovanja u svijetu umjetnosti. Prve godine su uspostavili peteročlanu ekipu kustosa  (Božidar Zrinski, Bojana Piškur, Iztok Hotko, Alenka Gregorič i Saša Nabergoj) koji su u značenjski i fizički zbijenoj Projektnoj sobi SCCA – Ljubljana, sa svakim pozvanim umjetnikom blisko sudjelovali u pripremi izložbe. Posljednjih godina, naglasak rada Studia 6 bio je na razgovoru i diskurzivnim događanjima koji prate izložbu ili prostorno specifičnu intervenciju. Kao sudionike su nastojali angažirati kustose, koji svojim načinom djelovanja uspostavljaju zanimljive modele i otvaraju ključna pitanja. To su prvenstveno Petro Kapš i Božidar Zrinski koji su se u svom radu problematizirali moć kustosa i naručenih radova, ali i Jurij Krpan, Nevenka Šivavec i Andrej Medved, koji u vlastiti modus operandi uključuju temeljito i kontinuirano promatranje i (su)razvoj umjetničke prakse pojedinog umjetnika.

Studio 6 sada napušta svoj prostor Projektne sobe u SCCA Ljubljana, na čije ime i nastanak je utjecao specifičnošću svoga rada, i gostuje u izložbenom prostoru Galerije Vžigalica. Prilika je to za moguću refleksiju dosadašnjeg rada, prije svega na razini iskušavanja različitih formata djelovanja. Ovo je pokušaj da se u novonastaloj situaciji, prikazivanjem alternativnih načina djelovanja i sudjelovanja u umjetnosti, stvori kompleksan prostor suradnje i kontekstualizacije kustoske i umjetničke prakse te njene recepcije. Na sudjelovanje su pozvali dva artists-run prostora, koji svojim načinom djelovanja potiču šire razmišljanje o načinima i uvjetima izlaganja umjetničkog djela. Ne zanimajući se za spektakl, već dugoročno djelovanje unutar lokalnog konteksta, Studio 6 je posegnu prema CAC – Conceptual Art Centeru iz slovenskog Bukovja i Studiu Golo Brdo čije inspirativno i konstruktivno djelovanje prati već duži period.

Prilog proučavanju Studija Golo Brdo oblikovali su Tomislav Barjanović, Saša Nadergoj i Sonja Zavrtanik, dok se sudjelovanje CAC – Bukovje temelji na suradnji Nine Slejko i Connyja Blooma, voditelja Centra. Na izložbi u Galeriji Vžigalica sudjelovat će Nemanja Cvijanović, IRWIN, Dalibor Martinis, Vlado Martek i Goran Petercol, petero umjetnika iz proteklog programa Studija Golo Brdo. Svaki od njih pozvan je priložiti rad po vlastitom izboru, uz uvjet da je rad recentniji i produkcijski skroman, što je ujedno i koncept pri izradi programa Studija Golo Brdo. CAC Bukovje će u sklopu ove izložbe, po prvi puta u Ljubljani predstaviti svoju malenu, ali iznimnu umjetničku zbirku. Zbirku su sakupili voditelji Nina Slejko i Conny Bloom po principu alternativne ekonomije i razmjene umjetničkih djela. Tako će na izložbi biti prikazani radovi Rasmusa Albertsena, Bababa International, Donalda Baechlera, Connya Blooma, Heatha Buntinga, Lade Darakhvelidzea, Erica Doeringera, Carla Johana Engberga, Gilberta & Georgea, IRWIN -a (Roman Uranjek), Lise Jeannin i Rolfa Schuurmansa, Serkana Özkaya, Mihe Perne, Magnusa Peterssona, Daniela Segerberga, Mladena Stropnika, Nine Slejko, Johana Wika i Leona Zuodara. Kao popratni program izložbe, zamišljena je arhivsko-dokumentarna stanica s bogatim vizualnim arhivom Studija Golo Brdo i CAC Bukovje te polica s njihovim publikacijama. 

Izložbu koja se otvara 23. studenog u možete pogledati do 11. prosinca. Detaljne informacije dostupne su na istaknutom linku. 

Izvor: SCCA Ljubljana

We enter a sort of apartment which is partly covered with wallpapers. Their patterns mainly resemble organic shapes hence plants, leaves, flowers or weeds. We could simply associate those outlines with a bourgeois interior. This suspicious apartment has no furniture. It seems to be empty. Therefore, we do not feel secure, we do not feel home. This lack of domestic objects in particular becomes confusing to us. Only the wall’s decorations narrate the story – the story of objects that we shall imagine. 

This treatment of visualization, named The near and the elsewhere, was designed by a Croatian artist, Igor Eškinja, born in 1975 in Rijeka. Moreover, this was his first individual display in Slovenia. The exhibition took place in the Škuc Gallery in Ljubljana, from April 7th to May 1st 2011, and it was coordinated by Sonja Zavrtanik, the art curator.

Eškinja’s artworks were particularly designed for the Škuc Gallery and they fit perfectly its space, creating the atmosphere of an apartment. One room relates to its neighbour. We feel the harmony. A chair and a lit desk lamp are the only real objects/furniture and together with the wallpapers, they define the interior making it warm and cosy. Although this is not a wallpaper fashion analysis, the flowery patterns please the spectators. Interestingly enough, The near and the elsewhere has a hidden meaning. Sonja Zavratnik mentions a relation to a contemporary city and this is meant to be the main premise of Eškinja’s project. She wrote: “Unexpectedly, the decorative element has become weeds, like the most banal plant, which presents the micro-cosmos at the level of the contemporary city. It imposes itself like a disturbance in the urban landscape, as entropy, as a metaphor for something which modern urbanism did not succeed in rooting out in its endeavor to achieve successful sustainable development and the integration of grey zones and degraded areas in the city”.

The notion of the contemporary city proposed by the curator may not be convincing to the viewers. In that case, I would advise to stick to this passionate contrast achieved by the artist.  The near and the elsewhere is designed to confuse the spectators, it is based on totally different poles. Sonja Zavratnik pointed out the contradictory aspects of the display, for example: illusion and reality, the seen and the unperceived, material and non-material.

Bringing up the theory of Marc Augé, the French anthropologist, non-places are spaces which symbolize nothing, they have no identity. Consequently, is the displayed ‘apartment’ not a real apartment? Is it a non-place? Certainly, it represents something. In order to make the non-place a place we need to visualize at least the absent objects or identity. The distinction is based on places and non-places, positive and negative, full and empty. Even though, the sense of balance is preserved.

The viewers exercise their own imagination. Igor Eškinja gives us some samples of the real world like patterns, some familiar forms but still the rest is undefined. The viewers finish off the exhibition with their own visualizations. Looking closely at the wallpapers, we are overwhelmed by the abundant patterns, we may associate them with richness and wealth, with the bourgeois interiors, a prosperous life perhaps. Looking back over the history, wallpaper became popular in Renaissance and belonged to the elite of societies. It always served as ornamentation, embellishing the interiors furnished with attractive furniture.

Recognizing the lack in institutional education in the field of contemporary arts and interconnected disciplines, each organisation, partners to become, separately initiated their (in)formal educational programme. Developing them for some time, they got to the point where each of them felt the need to improve their programmes and compare them with other existing models in other countries. For this reason, SCCA – Center for Contemporary Art Ljubljana, invited partners from Poland, Austria and Slovenia, with whom the organisation collaborated previously on some other projects, to initiate a collaboration in the educational programme. That’s how we designed World of Art. Models of training and collaboration in contemporary arts. As all the partners were approved, their application with national agencies in charge for Leonardo da Vinci mobility programme, we organized a meeting where we dicussed the implementation of each segment and process of further collaboration.

Maria Hussakowska from Polish Podyplomowe Muzealnicze Studia Kuratorskie w zakresie sztuki najnowszej, Uniwersytet Jagielloński, Instytut Historii Sztuki, Luisa Ziaja from Austria’s Schnittpunkt Verein für Ausstellungstheorie und praxis, Dušan Dovč, Saša Nabergoj and Sonja Zavrtanik from the Slovenian SCCA – Centre for Contemporary Arts Ljubljana, and Dea Vidović and Antonija Letinić from Croatia’s Kurziv – Platform for Matters of Culture, Media and Society participated in the initial meeting, held on September 27th 2010 in Zagreb’s club Booksa.

Each of the partners presented the programme for the following educational cycle and discussed points of intersection, methods of collaboration and mutual aims. During the meeting they established the details concerning further meetings and study visits with directions for programming study visits in each country were indicated.

Sudionici tečaja, Ana Grobler, Iva Kovač, Yasmín Martín Vodopivec, Špela Pavli, Lara Plavčak, Vladimir Vidmar, Asta Vrečko i Mojca Založnik, uz mentorsko vodstvo Nevenke Šivavec i Jože Baršija, za završni rad odabrali su monografsku izložbu. Tako je ovogodišnji krajnji rezultat kustoske škole samostalna izložba poznatog slovenskog umjetnika Tadeja Pogačara Petnaest do dva, postavljena u ljubljanskoj galeriji Alkatraz od 13. travnja do 6. svibnja. Suradnja će se nastavlja i u lipnju, tijekom umjetnikove retrospektive u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu.

P.A.R.A.S.I.T.E. – muzej suvremene umjetnosti Tadeja Pogačara mobilni je organizam i kritički model koji preuzima eksterijerni oblik i ime kulturne institucije. Njegovo djelovanje usmjereno je na analizu i dekonstrukciju simboličkog centra moći i potragu za paralelnim modelima kulturnog, ekonomskog i društvenog djelovanja. Moderna galerija 1994. poziva Tadeja Pogačarja i njegovu instituciju P.A.R.A.S.I.T.E. muzej, da intervenira u izložbeni postav netom otkupljenih radova. Sa radom naslovljenim Petnaest do dva, Pogačar intervenira tako da izložbeni prostor pretvara u čekaonicu. Nad središnjim ulazom u sobu vješa  zaustavljeni sat koji pokazuje petnaest minuta do dva, vrijeme kada se zaposlenici institucije spremaju na odlazak. Prolaze u druge izlagačke prostore obilježava krivo poredanim stranama svijeta dok se u sredini prostorije nalaze sjedalice. Koristeći se minimalnim sredstvima uz neznačajan formalni raskorak između Petnaest do dva, koji nije uključen u zbirku Modene galerije, i radova koji su postali dijelom kolekcije, apelira na ideju čekanja umjetnika i umjetničkih radova na nadležne institucije koje imaju moć potvrditi umjetnička djela, upisati ih u povijest, uzdići ili odbaciti. 

Svijet umjetnosti, škola za kustose i kritičare suvremene umjetnosti od 1997. uspostavlja cjelovitu, međunarodno orijentiranu infrastrukturu. Od samog početka privlači i sudionike iz Hrvatske, a među bivšim polaznicima su Sabina Salamon, Jasna Jakšić, Ivana Bago, Nataša Bodrožić i Vanja Žanko. Uz polaznike, u programu kao predavači sudjeluju Branka Stipančić, Boris Buden, Ivana Keser, kustoski kolektiv WHW i drugi.  

Izvor: SCCA