Piše: Vatroslav Miloš

Sokolska je garda postrojena, akumulatori napunjeni, za dom i za izbore spremni su svi. “Na saboru HDSSB-a – stranke iz Osijeka koja je svojedobno osnovana kao logistička ispostava ratnoga zločinca Branimira Glavaša – predstavljena je dakle ‘Slavonska sokolska garda’, partijska paramilitarna jedinica sastavljena od stasitih mladića u ustaškim uniformama bez ustaškog znamenja, s crnim beretkama na glavama, sa sličnim mrakom u tikvama, s borbenim prslucima na grudima, s kopljima u rukama s kojih su otužno visjele zastave ukrašene nekim smiješnim regionalnim ornamentima, te bila dočekana ovacijama dvije do tri tisuće oduševljenih imbecila u dvorani”, piše Viktor Ivančić u tekstu na Peščaniku.

Tenzije u Turskoj rastu. Nakon što je primirje između Kurdske radničke partije i turske vlasti prekinuto u srpnju, Turska je svoje aktivnosti u sirijskom sukobu maksimalno iskoristila za ofenzivno djelovanje protiv Kurda. U subotu, 10. listopada, na mirovnom skupu u Ankari – kojega su zajednički organizirali sindikati i kurdska, ljevičarska Narodna demokratska stranka (HDP) i na kojemu se marširalo za prestanak nasilja između vlasti i PKK-a – aktivirane su dvije bombe kojima je ubijeno više od 100, a ranjeno više od 500 ljudi. Sve se to odvija netom prije reprize parlamentarnih izbora održanih u lipnju ove godine, a koji se ponavljaju jer aktualni premijer Ahmet Davutoğlu (AKP) nije uspio formirati koalicijsku vladu. Bili su to prvi izbori u trinaest godina na kojima je AKP Recepa Tayyipa Erdoğana izgubio većinu u parlamentu, ali i prvi na kojima je HDP s 13,12 posto glasova, odnosno 81 zastupničkim mjestom, postao parlamentarna stranka. Nitko nije preuzeo odgovornost za napad, a sindikati su pozvali radnike da uđu u generalni štrajk. 

Nobelova nagrada za književnost najprestižnija je nagrada u tom polju. To je prvenstveno ekonomska, politička i medijska činjenica, a tek potom književna činjenica, i kao takvu, teško ju je ignorirati. Ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost je bjeloruska prozaistkinja i novinarka Svetlana Aleksandrova Aleksijevič i to za, kako ističe odbor, “njezino polifonijsko pisanje, koje predstavlja spomenik patnji i hrabrosti našega vremena”. Aleksijevič je kroničarka post-sovjetske tranzicije i žestoka kritičarka diktatorskog režima Aleksandra Lukašenka te je zbog svog pisanja u više navrata bila u egzilu. Na hrvatski je prevedena tek jedna njezina knjiga, Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka, u prijevodu Fikreta Cacana koji je povodom izlaska knjige zapisao kako književni rad Svetlane Aleksijevič predstavlja “vrhunac dokumentarne proze o rusko-sovjetskoj tranzicijskoj stvarnosti”. Na stranicama britanskog časopisa Granta možete pročitati ulomak iz knjige Cinčani dječaci iz 1991. godine, a u arhivi London Rewiev of Books i prikaz knjige objavljen početkom 1992. godine. Aleksijevič je tek četrnaesta žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost.  

Chantal Akerman, jedna od ključnih figura suvremene filmske umjetnosti i feministička teoretičarka filma, oduzela si je život u Parizu u 65. godini života. Njezin film Jeanne Dielman 23, quai du commerce, 1080 Bruxelles kritika s pravom smatra remek-djelom filmske umjetnosti. “Filmovi Chantal Akerman pokazuju motivirajući interes za status reprezentacije žene – njezine žudnje, doživljaj same sebe, i sliku nje i za nju koju stvaraju drugi. Njezini filmovi nam prikaziju različite varijante odgovora na pitanje ‘tko govori?’, iako moguće je i da je svaki od odgovora na to pitanje uvijek reduktivan”, zapisala je Janet Bergstrom. Criterion je 2009. godine izdao kritičko DVD-izdanje filma Jeanne Dielman za kojega je Ivone Margulies napisala esej A Matter of Time. Snimku razgovora s Akerman o filmu možete pogledati ovdje. 

Prošloga je tjedna u Zagrebu gostovao Jacques Rancière. Francuski se filozof posljednjih godina “okrenuo istraživanju odnosa vremena i umjetnosti” čega je i produkt njegov esej Vrijeme od poslije. Prijevod studije posvećene mađarskom redatelju Béli Tarru nedavno je objavio Multimedijalni institut, a tim je povodom s njime razgovarao Neven Svilar.  

Polje komercijalnoga stripa leglo je seksizma, mačizma i mizoginije. Kao, uostalom, i većina pop-kulturnog “industrijskog” pogona, svaki odmak od povijesno ustanovljene tipologije, doživljava se kao podrhtavanje univerzuma. Kelly Sue DeConnick preuzela je autorsko kormilo nad strip-serijalom Captain Marvel 2012. godine i kako njena ideja lika nije odgovarala standardu – odnosno pripijeni jednodijelni kostim zamijenjen je letačkim odijelom – automatski je proglašena feminističkom revolucionarkom. DeConnick je reagirala potpuno novim, subverzivnim, autorskim stripom Bitch Planet. Razgovor s autoricom možete poslušati na NPR-u.