Smanjena točka protoka je osmokanalna prostorno – zvučna instalacija Hrvoja Pelicarića, a sastoji se od sfere za glavu slušatelja opremljene minijaturnim višekanalnim zvučnim sistemom. Unutrašnji okoliš konstruiran je isključivo od zvučnog materijala, reproduciranog u kontroliranim uvjetima sfere, dok su ostali podražaji svedeni na minimum. Sfera istovremeno služi kao akustična sabirnica i točka mijenjanja postojećih omjera: emocija minijaturnog zvuka je pojačana i intimna, projicirana prema unutra, smanjena u veličini. Slušatelj se nalazi u točki fokusa u kojoj su sklapanje unutrašnje slike, te protok unutrašnjeg i vanjskog (vremena) eksponirani.  

Ovaj umjetnički rad, čiji je dio nastao kao završni rad diplomskog studija Filma i videa Hrvoja Pelicarića, prirodan je slijed njegovog cjeloživotnog posvećenog bavljenja fenomenom zvuka i ponašanjem zvuka u različitim okruženjima. Tema ovog istraživanja je vrijeme koje je prisutno u različitim umjetničkim medijima – njegov karakter, estetika i logika, odnos prema “realnom” vremenu, te različite kreativne strategije upotrebljene u umjetničkom radu, direktno ili indirektno vezane uz pojam vremena. 

Već duži period Pelicarić je zainteresiran za percepciju vremena te karakter i prirodu mehanizama pomoću kojih funkcionira i teče, protječe. Direktan poticaj za ovo istraživanje dobio je proučavajući rad američkog umjetnika Gary Hilla koji je pokazao da ima jedinstven uvid o prirodi unutrašnjeg vremena video medija – kroz rad sa tekstom, slikom, zvukom, prostorom. Poveznica je bila priroda vremena prisutna u Hillovim radovima, koja po svom tretmanu nalikuje japanskom Noh teatru kojeg je koncipirao Zeami Motokiyo (1363.-1443.) i njegovom tretiranju vremena po konceptu Ma. 

Koncept Ma je zapravo prostorno-vremenski koncept originalno iz Kine, zaživio je u japanskoj kulturi i postao sveprisutan; od svakodnevnog govornog jezika, kazališta, dizajna i arhitekture, filma. Može objašnjavati prostor, vrijeme ili prostor-vrijeme; u svakom slučaju najvažniji je ritam, te prisutnost ili neprisutnost nečega; može biti opisan i kao pauza, praznina ili interval; govori o tišini u opoziciji prema zvuku, ili manjku u odnosu na višak. U zapadnoj civilizaciji ovaj koncept je definitivno nedovoljno prisutan, a grane u kojima je donekle prisutan su arhitektura/dizajn i filmska umjetnost. 

U svom tekstu “Intervali (Ma) u prostoru i vremenu: osnove za religijsko-estetsku paradigmu u Japanu”, autor Richard B. Pilgrim kaže da pojam Ma u suštini predstavlja “interval” između dvije (ili više) prostorne ili temporalne stvari i događaja. Prema tome, ne koristi se samo u složenicama koje sugeriraju mjerenje nego nosi značenja kao što su praznina, otvor, međuprostor, vrijeme između, itd. Prostorija se na primjer može nazivati Ma, pošto se referira na prostor između zidova; stanka u glazbi je također Ma, pošto je pauza između nota ili tonova.

Prirodno nastavljajući istraživanje, koje je započeo i u predhodnim umjetničkim projektima, Prostor (plus-minus), u kojem se bavio svijesti o prostoru i prisutnosti postava u prostoru, te 1:8, u kojem je fokus bio na odnosu veličine / količine okolnog zvuka prisutnog u prostoru prema reproduciranom minijaturnom zvuku, u ovom radu Pelicarić ulazi u sferu odnosa vremena i prostora, naravno opet kroz medij zvuka. Njegova Smanjena točka protoka (za sferu, 8 ear-piece zvučnika i Umwelt) uvodi nas u zanimljivo i nepoznato okruženje, lišeno vanjskih zvukova čime akcelerira upravo neke zvukove koje inače ne čujemo jer kupola u kojoj se nalazimo sabire zvuk i kreira svojevrsni Umwelt: “self-centered world”, “okoliš”, “okruženje”, te nas time Pelicarić stavlja u poziciju da zajedno s njim testiramo protok vremena, vlastitu prisutnost u vremenu te odnos vremena i prostora kroz zvuk.

Hrvoje Pelicarić, oblikovatelj zvuka, glazbenik, producent i multimedijalni umjetnik, rođen je u Splitu 1974. Diplomirao je tonsku tehniku na School of audio engineering u Rotterdamu 2001. godine, preddiplomski studij Filma i Videa (2014.), te diplomski studij smjera Medijska umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Splitu, 2017. Od 1996. aktivan na nezavisnoj kulturnoj sceni (suosnivač kulturno-umjetničke udruge Uzgon). Od 1994. prisutan kao glazbenik i performer na eksperimentalnoj glazbenoj i kazališnoj sceni te radi glazbu za različite kazališne produkcije (skupine Zidar Betonsky i Fractal Falus Teatar). Od 2004. do 2009. radi kao redovni predavač na School of audio engineering u Ljubljani, a od 2009. kao stručni suradnik na kolegiju Oblikovanje zvuka na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 2002. do danas kao snimatelj i glazbeni producent sudjeluje na brojnim izdanjima nezavisnog karaktera (Sphericube, Bilk, Klaus, Turato91, Cul-de-Sac, Trobecove krušne peći). Kao autor i izlagač sudjelovao na nekoliko skupnih i jednoj samostalnoj izložbi. 2016. u Splitu pokreće festival zvukovne umjetnosti ISPOD BINE, čiji je umjetnički voditelj i tehnički ravnatelj. Bavi se oblikovanjem zvuka u širem smislu, glazbom za film i kazalište, prostorno-zvučnim instalacijama.

Izložba se realizira u sklopu programa NMG@PRAKTIKA, ciklusa samostalnih izložbi mladih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva u Galeriji Praktika u Domu mladih u Splitu. 

Izložba je otvorena do 13. studenog.