Prvi dio kompozita Služba nije družba pripada Željku Zorici Šišu. ‘Autorstvo uzrečice, zapisao je, ‘pripisujem poštaru Janku koji se tako opraštao od stanara u Sesvetskoj nakon ispijene kave ili rakije. Tako i u našoj kuhinji. Nejasno mi je tada bilo zašto Janko tako redovito ispada iz službe kako bi radio u korist družbe…. Pomicanjem na Volovčicu  izgradio sam svoju novu socijalnu mrežu i pokušavam je zadržati i na kratko uokviriti teorijski ali nadasve praksom. Memorijski, taktilno, audio, video, gastronomski, ornitološki, umjetnički, politički…’ 

No Željko Zorica preminuo je ostavivši za sobom koncept, ideju, energiju i nedovršen rad. U nastojanju zahvaćanja  nekih faseta ponuđenoga koncepta, njegov je prijatelj i umjetnik iz susjedstva Siniša Labrović polazišnu sintagmu reinterpretirao u duhu vlastite umjetničke prakse i senzibiliteta. Njegova je eklektična formulacija ‘Gospodine Todoriću, ljubičice bijela’. Priča o susjedstvu i zajednici, prerasta u propitivanje uloga osobnog i kolektivnog sjećanja te važećih ekonomsko-političkih struktura u konstruiranju povijesti, odmjeravajući, kroz tri videorada, na različite načine njihove snage. U novim društvenim okolnostima značenja uzrečice ‘Služba nije družba’  klize do apsurdnih razmjera, no ona i dalje stoji, ironijski označavajući, kao što je zapisao Željko Zorica Šiš, ‘našu potrebu za zajedničkim svakodnevnim životom na ograničenom prostoru i u ograničenom vremenu'”, piše u predgovoru izložbi Irena Bekić. 

Otvorenje izložbe Služba nije družba (Gospodine Todoriću, ljubičice bijela) je u četvrtak, 20. veljače u 19 sati. Na otvorenju Siniša Labrović izvest će performans Gospodine Todoriću, ljubičice bijela. Izložba je otvorena do 27. veljače.