Lijepa naša domovino sastoji se od serije ready madea, ukradenih namirnica i proizvoda koji simboliziraju golu egzistenciju. Njihov izložak popraćen je osnovnim podacima o krađi svakog pojedinačnog artikla (datum, vrijeme, trgovački lanac, adresa). Naziv rada, Lijepa naša domovino, na ironičan način ukazuje na iznevjerena očekivanja nove države, koja je sagrađena i koja živi po nasljeđenom principu Snađi se, druže! u njegovom najkoruptivnijem smislu. Ukradeni proizvodi poput brašna, ulja, toaletnog papira i sl., istovremeno se dotiču pitanja društveno najugroženijih, čije je preživljavanje u doba recesije prava umjetnost (kao i umjetnika samih), pa se krilatica Snađi se, druže! može shvatiti i afirmativno. S obzirom da se zasniva na krivičnoj radnji, rad problematizira ideju morala, lažnog morala i gubljenja morala, u okvirima hrvatske stvarnosti.

Umjetnička akcija i video rad Radni dan, bavi se problematiziranjem situacije u kojoj se nalazi većina samostalnih umjetnika u Hrvatskoj kad je u pitanju gola egzistencija, te propitivanjem statusa samostalnih umjetnika u našem društvu. Sam naziv projekta s ironijom naglašava nedostatnost struke, unutar koje opstanak nije moguć, s obzirom da se naš rad ne honorira a tržište suvremene umjetnosti ne postoji. Drugim riječima, rad i zarada ne dolaze zajedno u paketu. Simboličkim činom kopanja po kantama i kontejnerima za smeće u potrazi za povratnom ambalažom, u odjeći sa logom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, ovaj rad želi na rastuću listu socijalno ugroženih, pored beskućnika, penzionera, nezaposlenih, dodati i samostalne umjetnike.



Milijana Babić (r. 1974.) je umjetnica iz Rijeke, koja radi u mediju instalacije, performansa i umjetničke akcije. Diplomirala je na odsjeku likovnih umjetnosti u Durbanu, Južnoafrička Republika u 2001, a magistrirala u Ljubljani 2007. Dugogodišnja je suradnica Internacionalnog festivala suvremene umjetnosti Mesto žensk u Ljubljani. Od 2007 do 2011 radi kao vanjska suradnica na Katedri za kiparstvo riječke Akademije primijenjenih umjetnosti. Njen rad prezentiran je na brojnim izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu.

Izložba će biti otvorena 18. studenog u 20:30 sati u rječkoj Galeriji SIZ.

Naime, prema riječima Nemanje Svijanovića da bi ostvario status samostalnog umjetnika, kandidat mora u određenom vremenu zadovoljiti kriterije koji se u principu zasnivaju na kakvoći i učestalosti umjetničkog djelovanja.

Kriteriji za likovno i multimedijalno stvaralaštvo su:  

• 3 samostalne izložbe (ne s istom građom), ili
• 2 samostalne izložbe i 2 skupne – koncepcijske izložbe, ili
• 5 skupnih – koncepcijskih izložbi, ili
• 3 samostalna multimedijalna projekta, ili
• 2 samostalna i 2 skupna – koncepcijska multimedijalna projekta, ili
• 5 skupnih multimedijalnih projekata (video, film, kompjutorska umjetnost, performance i drugi oblici suvremenog umjetničkog izražavanja) uz mišljenje umjetničke strukovne udruge, ili
• 5 nastupa/sudjelovanja na skupnim – koncepcijskim izložbama, ili
• 2 samostalne izložbe kiparskih djela izvedenih u kamenu, bronci, željezu, čeliku, drvu, staklu ili drugim materijalima, ili
• 1 samostalna i 2 skupne – koncepcijske izložbe, ili
• 5 žiriranih izložbi.

Umjetnička djela ostvarena izvan izložbenih prostora (freska, vitraj, mozaik, reljef, javna kiparska djela, medalje, tapiserije, grafičke mape, spomenički projekti i instalacije), priznat će se uz mišljenje umjetničke strukovne udruge.

Ostale umjetničke reference kao elementi za kombiniranje kriterija:

• zastupljenost umjetnika u stalnim prostorima muzeja, modernih galerija i javnih zbirki u zemlji i inozemstvu,
• umjetničke nagrade, zastupljenost u Enciklopediji hrvatske likovne umjetnosti,
• monografije, katalozi – knjige,
• recenzije u stručnim časopisima,
• stručni tekstovi i recenzije koje pišu likovni umjetnici objavljene u sredstvima javnog priopćavanja.

Samostalne izložbe priznaju se ako su priređene u institucijama ili izložbenim prostorima na području Republike Hrvatske, prema popisu uvaženih institucija i izložbenih prostora u Republici Hrvatskoj, koji je sastavni dio ovih kriterija i vrijedi za razdoblje najviše do 4 (četiri) godine.

Izradba popisa ili izmjene i dopune popisa uvaženih institucija i izložbenih prostora isključivo su u nadležnosti svih HDLU-ova u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavak 1. ovog Pravilnika – zajednički.

Izradba popisa ili izmjene i dopune popisa uvaženih institucija i izložbenih prostora za naivne umjetnike je u nadležnosti Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU-a).

Umjetnički savjeti umjetničkih strukovnih udruga verificirat će popis uvaženih institucija i izložbenih prostora najmanje svake 4 (četiri) godine.

U smislu skupnih – koncepcijskih izložbi priznaju se:

• žirirane izložbe priređene u Republici Hrvatskoj;
• žirirane izložbe priređene u inozemstvu koje predstavljaju doprinos hrvatskoj likovnoj umjetnosti i kulturi;
• selektirane i koncepcijski profilirane izložbe priređene u Republici Hrvatskoj uz mišljenje umjetničkih savjeta umjetničkih strukovnih udruga;
• selektirane i koncepcijski profilirane izložbe priređene u inozemstvu uz mišljenje umjetničkih savjeta umjetničkih strukovnih udruga;
• selektirane i koncepcijski profilirane izložbe priređene s ciljem predstavljanja i promicanja hrvatskih likovnih umjetnika i hrvatske likovne umjetnosti;
• međunarodne izložbe sufinancirane od Republike Hrvatske i
• likovno-umjetnički simpozij ili slični oblici umjetničkog djelovanja uz mišljenje umjetničkih savjeta umjetničkih strukovnih udruga.

Razgovor s umjetnikom Nemanjom Cvijanovićem o statusu i položaju slobodnih umjetnika u Republici Hrvatskoj možete pročitati ovdje. Ukoliko želite saznati više o statusima umjetnika u Sloveniji i Srbiji, preporučujemo vam razgovore s umjetnicima Marijom Mojcom Pungerčar i Dragoslavom Krnajskim.

Početkom listopada 2009. u Ljubljani portal Artservis i SCCA Ljubljana organizirali su okrugli stol Samoorganizacija umjetnika i osnaživanje njihove pozicije. Za istim stolom su se okupili umjetnici iz regije koji su govorili o statusu i poziciji umjetnika u njihovim zemljama. Situacije u zemljama regije su vrlo slične, a mogu se podvesti pod činjenicu da su umjetnici ovih zemalja podcijenjeni, tj. da djeluju u nejednakim uvjetima s drugim zaposlenim djelatnicima kulture i ostalih područja.

Umjetnici se zapravo nalaze u rascjepu između dva okvira. S jedne strane je tu globalni, tržišni model, a s druge ostaci sustava iz prošlog socijalističkog sistema unutar kojeg postojeće institucije u kulturi i umjetnosti i dalje funkcioniraju prema zastarjelim modelima. Pri tome, postojeća udruženja umjetnika nedovoljno zastupaju interese suvremenih umjetnika pa su umjetnici nerijetko prepušteni sami sebi. Pri tome kao jedan od općih problema jeste i nedostatak samostalnih inicijativa, posebice u Hrvatskoj i Srbiji. U Sloveniji je po pitanju samoorganiziranja umjetnika situacija u zadnje dvije tri godine puno povoljnija jer se pojavilo nekoliko inicijativa koje se bore za poboljšanje statusa i pozicije slovenskih umjetnika.

Status i pozicija umjetnika zapravo podrazumijeva razgovor i brigu o plaćanjima doprinosa za socijalno i mirovinsko osiguranje iz državnih ili budžeta lokalnih samouprava. Tu su dakako i drugi uvjeti rada koji proizlaze iz neodgovarajućih zakonskih rješenja, kao i nespremnosti vladajućih struktura da prepoznaju i riješe probleme i priznaju značaj kulture i umjetnosti u društvu.

Za usporedbu možemo navesti razliku između Srbije i Slovenije po pitanju plaćanja doprinosa s obzirom na osnovicu koja se uzima od prosječne plaće. Tako je u Srbiji ta osnovica svega 35%, dok je u Sloveniji situacija puno bolja i ona iznosi 60% od ukupne bruto plaće, koja je s obzirom na životni standard u Sloveniji, i sama puno veća od prosjeka u Srbiji ili primjerice jednoj Hrvatskoj. Pa ipak, slovenski umjetnici nastoje povećati doprinose te podići ovu osnovicu sa 60 na 90% prosječne bruto plaće.

No, za razliku od Hrvatske i Srbije, u Sloveniji se već 3-4 godine nekoliko inicijativa bori za poboljšavanje statusa umjetnika. Tako su nakon niza godina pritisaka na Ministarstvo kulture Republike Slovenije i nastjanja da skrenu pažnju nadležnih na svoj nezavidan položaj, tek nakon promjene vlasti, uspjeli uspostaviti dijalog s Ministarstvom. Tako je Ministarstvo kulture formiralo i posebnu projektnu grupu za rješavanje problema samostalnih umjetnika i planira se da će ovaj problem biti riješen do 2011. Inače, ova je projektna grupa rezultat dugogodišnjih nastojanja da se uspostavi ravnopravan položaj slobodnih umjetnika i zaposlenih u javnom sektoru, točnije da se osiguraju jednaki uvjeti rada i jednaka plaća za isti rad te iste mogućnosti na tržištu, gdje bi svi jednako mogli sudjelovati u utakmici.

Kao jedan od problema koji je posebno izdvojen na ovom okruglom stolu je i činjenica što se svi postignuti dogovori moraju nanovo obnavljati kada dođe do promjene vlasti. Ovaj nedostatak kontinuiteta proizlazi iz činjenice da se postignuti dogovori ne reflektiraju na zakonske regulative nego proizlaze nerijetko kao rezultat dobre volje trenutnog nadležnog tijela. Nepoznavanje načina i uvjeta rada slobodnih umjetnika, ali i organizacija civilnog društva uz koje su vezani brojni suvremeni umjetnici ovih zemalja (jer su im nerijetko vrata javnih kulturnih i umjetničkih institucija zatvorena) od strane nadležnih tijela dodatno otežava položaj umjetnika.

Situacija za slobodne umjetnike u Srbiji je dodatno otežana postojećim sustavom viza, gdje se očituje niz unutrašnjih i vanjskih sankcija prema slobodnim umjetnicima. Tako oni prilikom traženja viza moraju podnijeti i dokaz da su izmirili sve obveze poreza prema državi, što je nerijetko problem, jer same lokane samouprave ne izvršavaju svoje obveze plaćanja doprinosa slobodnim umjetnicima.   

U svakom slučaju, postojeći problemi mogu se prevladati samo uspostavljanjem dijaloga s nadležnim tijelima na nacionalnom i lokalnim nivoima, ali i neophodnim umrežavanjem umjetnika i zauzimanjem proaktivne pozicije koja će operativnim pristupom voditi borbu za popravljanje pozicije i statusa umjetnika. Osim toga, mreže danas više nisu samo reprezentacijski subjekti ili one koje povezuju, nego sve češće postaju ključni akteri koji preuzimaju na sebe ulogu subjekta koji se bori za poboljšanje uvjeta djelovanja i rada određene interesne skupine koja je okupljena oko mreže. Stoga bi ovaj okrugli stol mogao biti dobar poticaj slovenskim umjetnicima za nastavak njihove borbe te inspiracija umjetnicima u drugim zemljama regije da započnu sličan proces borbe za poboljšanje njihovih pozicija.

Više o statusima umjetnika u pojedinim zemljama možete čitati u razgovorima koje su portali SEEcult.org i Kulturpunkt.hr vodili s umjetnicima Dragoslavom Krnajskim (Srbija), Marijom Mojcom Pungerčar (Slovenija) i Nemanjom Cvijanovićem (Hrvatska).

 

Okrugli stol Samoorganizacija umjetnika i osnaživanje njihove pozicije organiziran je radi unapređenja informiranja javnosti o položaju umjetnika u regiji Jugoistočne Europe, kao i poticanja aktera na povezivanje i suradnju, a dio je dvogodišnjeg projekta Let’s Talk Critic Art, čiji je nositelj portal za kulturu Jugoistočne Europe SEEcult.org iz Beograda, u saradnji sa SCCA-Ljubljana/Artservisom, Kulturpunktom iz Zagreba i Forumom-Skopje iz Skopja, uz podršku Europske kulturne fondacije (ECF).

Projekt Let’s Talk Critic Art fokusira se na ispitivanje različitih kritičkih aspekata suvremene kulture i umjetnosti – kroz okrugle stolove i javne intervjue te njihovo dokumentiranje i arhiviranje na portalima koji su okupljeni oko ovoga projekta.