<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>slobodan internet &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/slobodan_internet/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Wed, 06 Mar 2024 11:07:10 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>slobodan internet &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Humor je životan, snažan, neizbježan</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/humor-je-zivotan-snazan-neizbjezan/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Paula Ćaćić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 16 May 2023 16:16:57 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[aaron swartz]]></category>
		<category><![CDATA[aktivizam]]></category>
		<category><![CDATA[article 19]]></category>
		<category><![CDATA[digitalna kultura]]></category>
		<category><![CDATA[digitalni aktivizam]]></category>
		<category><![CDATA[društvene mreže]]></category>
		<category><![CDATA[feminizam]]></category>
		<category><![CDATA[hana ćurak]]></category>
		<category><![CDATA[humor]]></category>
		<category><![CDATA[krajnje neuračunjive]]></category>
		<category><![CDATA[Kritička dramaturgija]]></category>
		<category><![CDATA[lynda berry]]></category>
		<category><![CDATA[mediacentar sarajevo]]></category>
		<category><![CDATA[slobodan internet]]></category>
		<category><![CDATA[sve su to vještice]]></category>
		<category><![CDATA[vala ljeposava]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=55154</guid>

					<description><![CDATA[S Hanom Ćurak, istraživačicom, producenticom i osnivačicom platforme Sve su to vještice, razgovaramo o (digitalnom) aktivizmu, humoru i feminističkom savezništvu.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Ovogodišnje izdanje <a href="https://kulturpunkt.hr/najava/diskurzivno/kriticka-dramaturgija-o-humoru/"><em>Kritičke dramaturgije</em></a>, programa nastalog u suradnji Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID) i Kulturpunkta u središte stavlja humor. Dio programa bit će i radna grupa <em><a href="https://kulturpunkt.hr/natjecaj/edukacija/stotinu-mu-demona-budalastina-kao-intervencija/" data-type="URL" data-id="https://kulturpunkt.hr/natjecaj/edukacija/stotinu-mu-demona-budalastina-kao-intervencija/">Stotinu mu demona! Budalaština kao intervencija</a> </em><strong>Hane Ćurak</strong>, istraživačice i producentice u području kulture te osnivačice platforme <em><a href="https://www.svesutovjestice.com" data-type="URL" data-id="https://www.svesutovjestice.com">Sve su to vještice</a></em>. Stoga nam se ukazala prilika da s Hanom porazgovaramo o radu koji stoji iza platforme te saznamo više o njezinom pogledu na (digitalni) aktivizam, humor i&nbsp; žensko savezništvo na internetu.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Digitalni vid aktivizma možda na van djeluje pomalo komforno, ali kao i bilo koja vrsta angažiranosti iziskuje puno vremena i truda.&nbsp;Koje su po tebi dobre i loše strane takvog aktivizma?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Odgovorit ću na ovo pitanje iz perspektive osobe koja u posljednjih nekoliko godina ima priliku da surađuje s mnoštvom civilnih inicijativa, neovisnih novinarskih platformi i neovisnih aktivistkinja u BiH, Crnoj Gori i Srbiji kroz savjetodavni rad u oblasti društvenih mreža i feminizma. Korištenje mogućnosti i adresiranje izazova koje digitalno okruženje ima za aktiviste je ono u što vjerujem i za šta se snažno zalažem.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Odrasla sam, kao i cijela generacija, svjedočeći stalnom sužavanju digitalnih sloboda koje su imale iznimne posljedice po društvo – samoubistvo <strong>Aarona Swartza</strong>, jednog od osnivača <em>Piratebaya </em>u njegovoj 27. godini je samo jedna od njih. U sužavanje digitalnih sloboda ubrajam i pojavu kompanija poput <em>Mete</em> i <em>Twittera</em>, koje nam za previsoku cijenu nude alate – društvene mreže – koje i sama mnogo koristim. Biti prisutna kao aktivistkinja ili kao organizacija civilnog društva na društvenim mrežama postalo je skoro pa neophodno, a ja vjerujem da našim prisustvom možemo, bar do neke mjere, ove kompanije držati odgovornim. Naravno, bilo kakvi pomaci ka tome – budući da se radi o privatnim kompanijama – iziskuju ozbiljno organiziranje. Aktivisti i aktivistkinje iz <a href="https://www.media.ba/bs" data-type="URL" data-id="https://www.media.ba/bs">Media Centra</a> u BiH ili, recimo, <a href="https://www.article19.org/region/serbia/" data-type="URL" data-id="https://www.article19.org/region/serbia/">Article 19</a> u Srbiji, rade na tome.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Radujem se danu kada ću svoje bizarne korespondencije s predstavnicima <em>Mete</em> moći priložiti za neki <em>policy paper</em>, umjetnički rad ili istraživanje. Sigurna sam da nas je mnogo sa sličnim iskustvima.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Istraživač <strong>Čedomir Markov </strong>u svojim istraživanjima kao i konkretnoj publikaciji <a href="https://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/handle/123456789/2620"><em>Na šta mislimo kada kažemo aktivizam, digitalno okruženje i pažnja javnosti</em></a> postavlja stvari vrlo jasno. Ja ću ih ovdje kratko prepričati. On kaže da digitalno okruženje olakšava osnovne aktivnosti civilnog društva poput komunikacije i koordinacije aktivnosti, te da doprinosi transparentnosti i pospješuje interakciju sa zainteresiranom publikom. On također kaže da, da bi se ovo koristilo uspješno, aktivisti moraju da obezbijede pažnju javnosti, a veliki izazov je što se tu takmiče s konkurentima koji posjeduju veći kapital pažnje, poput firmi ili influensera. Zadatak je utom zahtjevniji jer aktivisti imaju za cilj, koristeći digitalne alate, ostvariti isto što i u analognom svijetu: informisanje, izgradnja zajednice, mobilizacija. Ja se s Čedomirom slažem.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Digitalni aktivizam je nešto drugo. To je, po meni, apolitična produkcija sadržaja da bi sebe označili političnim. Voljela bih kada bismo kovanicu “digitalni aktivizam” mogli baciti u smeće. U oksimorone poput “Twitter revolucije” nikada nisam vjerovala.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="434" height="434" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/05/vjestice3.jpg" alt="" class="wp-image-55207"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: Sve su to vještice / Facebook</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Moram se kratko ovdje osvrnuti i na <em>Vještice</em>, platformu koju većina poznaje kao smiješnu ili iritantnu feminističku <em>Facebook</em> <a href="https://www.facebook.com/svesutovjeshtice/" data-type="URL" data-id="https://www.facebook.com/svesutovjeshtice/">stranicu</a>. Kada su nastale, <em>Vještice </em>nisu imale aktivističku namjeru, i to se nikada nije promijenilo, no, aktivistička dimenzija <em>Vještica</em> je prisutna jer sam ja, analogno, i aktivistkinja. To nisam znala kada sam počinjala svoj rad prije skoro deset godina, kao studentica, pod pseudonimom Flore Tristan. On je došao kao autentična potreba da prikažem žensko iskustvo, žensku riječ, u ekologiji koja to i dalje veselo ignoriše i omalovažava. To je za mene podrazumijevajuća neophodnost u akademskom poslu. Biti aktivistkinja, kao i feministkinja. Ali <em>Vještice</em> nikada nisu bile ni osnovni izvor mojih prihoda ni ultimativni cilj mog aktivizma. Ako neskromno posmatramo cjelokupni sistem kojem i ja i one pripadamo, <em>Vještice</em> su u najboljem slučaju digitalna autoetnografska protu-arhiva, muzej koji ne postoji, a u najgorem moj osobni brend koji ponekad uveseljava malu grupu ljudi. Ništa od toga ne isključuje aktivističku dimenziju <em>online</em> prisustva <em>Vještica</em>, ali je također ne čini ni pukom instancom digitalnog aktivizma. Dimenzija signaliziranja vrijednosti kroz <em>Vještice</em> je definitivno nešto što se može kritikovati, ali na kraju dana to samo ide meni na štetu.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">No, činjenica da je platforma prepoznata kao aktivistička i feministička omogućilo mi je da analogne aktivnosti <em>Vještica</em> – koje jesu progresivne i aktivističke, iako osamljene, kao uostalom većina sličnih iz BiH – komuniciram i preko nje. Svjesna sam šta mi je to omogućilo i na tome sam veoma, veoma zahvalna.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Tako da &#8211; tl;dr &#8211; digitalni aktivizam je svrha sam sebi i po meni oduvijek individualistički i apolitičan, ali aktivističko adresiranje izazova i mogućnosti digitalnog okruženja pruža nam neophodnu mogućnost otpora, koliko <em>online</em> toliko i analogno.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full is-resized"><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/05/vjestice.jpg" alt="" class="wp-image-55203" width="501" height="558"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: Sve su to vještice / Facebook</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Vješto problematiziraš razne društvene pojave i patrijarhalne obrasce na neposredan i humorističan način. Je li za tebe humor najbolja obrana ili nježno oružje? Ili nešto treće?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Za mene je humor intervencija koju koristim nesvjesno i bez pretjerane kontrole. To znači da nekada i zakaže.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Feministkinjama se često u <em>mainstreamu</em> predbacuje cijepljenost od humora i pretjerana ozbiljnost. Stranica <em>Sve su to vještice</em> se odlično poigrava tom percepcijom. Vicevi i šale na ovim prostorima često su mizogini i ksenofobni. Zašto je važno da budemo kritični prema humoru i da ukazujemo na jednostavno loš humor?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Neka nam to predbacuju! Treba biti ozbiljna kada se svakodnevno susrećemo s totalnom negacijom ženskog iskustva. Naša reakcija na patrijarhat mora biti ozbiljna.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ali, kada se radi o akciji – afirmiranje, mapiranje ženskog iskustva, akumulacija znanja i historija – humor je tu neizbježan. On dolazi iz životnosti, i ne prezentira se drugome radi afirmacije ili pobjede nad nekim percipiranim stereotipima. Utom je snažniji.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Mizogine i ksenofobne šale i opaske su jedna primitivna vrsta humora, prva identificirana, koju su filozofi poput <strong>Platona</strong> ili <strong>Hobbesa</strong> adresirali takozvanom “teorijom superiornosti”. Ova teorija, po kojoj humor nastaje u trenutku male superiornosti nad nekim slabijim, najčešće manjinama ili ženama, je većinski napuštena do devetnaestog stoljeća, kada je i većina svijeta prestala da misli da su vrste šala koje ugnjetavaju drugoga ultimativna prezentacija dobrog humora.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="720" height="655" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/05/vjestice6.jpg" alt="" class="wp-image-55201"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: Sve su to vještice / Facebook</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">&nbsp;<strong>Glavno gorivo za metle tvojih <em>Vještica</em> je upravo humor, ironija. No koje je tvoje gorivo? Što te svakodnevno potiče i nadahnjuje? Iscrpljuje li te ponekad stvaranje sadržaja?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Iscrpljuje. Osjećam se previše vidljivo i ranjivo otkad sam, sada već jako davno, zbog plagiranja morala prestati koristiti pseudonim. Teško mi je učestvovati u razmjeni mišljenja <em>online</em>, ne smatram to produktivnim, a priroda interneta je takva da ljudi žele da iskomuniciraju svoje mišljenje. Kada dođe do toga, ono često sadrži i pretpostavku da se nalazimo na binarnim pozicijama. Ne volim se dokazivati, ne volim se objašnjavati, ne volim binarnost, ne volim diskusije bazirane na afektima, nisam došla tu da se time bavim i ne dugujem nikome da to radim. Graditi zajednicu antagonistički naprosto nije moj stil.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">S druge strane, kroz rad na <em>Vješticama</em> dobila sam tako divne prilike, savezništva, prijateljstva, otvorila vrata mnogim zajebancijama koje bi inače ostale neispričane, jer mi inače veoma teško ide opuštanje i zezanje s ljudima. To me nadahnjuje, to je moje gorivo.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>S <em>Vješticama</em> si bila među pionirkama stvaranja takvog sadržaja na ovim prostorima. Poslije su uslijedile <em><a href="http://www.facebook.com/krajnjeneuracunljive/" data-type="URL" data-id="www.facebook.com/krajnjeneuracunljive/">Krajnje neuračunljive</a></em>, <a href="http://ljeposava.me" data-type="URL" data-id="ljeposava.me"><em>Vala</em>, <em>Ljeposava</em></a>… Uz pomoć tih stranica detektirali/e smo mnoge pukotine u društvu i osvijestili/e se po raznim pitanjima. Prije par godina svjedočili/e smo drugačijem viralnom sadržaju, ispovijestima u sklopu pokreta <em>Nisam tražila</em>. Kako doživljavaš internetsko zajedništvo i solidarnost žena iz <em>ex-yu</em>? Smatraš li da je internet dovoljno pogodan prostor za aktivističko djelovanje?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Jako sam ponosna što je taj format <em>Vještica</em> postao dominantan način internet-komunikacije za žene iz <em>ex-yu</em>, jer u drugim zemljama to nije tako. Naravno, ovaj format mima postoji, nisam ga ja izmislila, ali on u drugim zemljama ne pripada feminističkom jeziku. Ni za to nisam zaslužna ja, već svi i sve koje su moj doprinos transformirale u prepoznatljiv dio feminističkog jezika.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Posebno mislim da je <em>Vala, Ljeposava</em> zakon jer su te cure prema meni pokazale toliko solidarnosti, želje za suradnjom, otvorenosti i drugarstva i kroz rad s njima sam si potvrdila da se ženska solidarnost podrazumijeva ukoliko feministička uvjerenja nisu definirana isključivo u individualističkom i antagonističkom okviru (pri čemu ih ja onda radikalno ne smatram feminističkim). Solidarnost počiva na pretpostavci povjerenja, i vjerovatno je zbog toga u <em>ex-yu</em> jako malo. Jer pretpostavku povjerenja vrlo rijetko itko sebi želi probati priuštiti. Kod nas se to smatra naivnošću. Također sam jako zahvalna svojim prijateljicama koje sa mnom grade<em> Vještice</em> kao i onima koje ih pomažu. Tu definitivno nisam usamljena.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">A u svakoj zajednici, nažalost, feminističkoj i aktivističkoj pogotovo, uvijek ima i ono drugo – individualističko blaćenje, lažna i nominalna savezništva i solidarnost iz ličnih interesa ili zajedničkih animoziteta ka trećem. Za to zaista nikada nisam imala ni zrno razumijevanja i oko toga sam uvijek bila vokalna.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full is-resized"><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/05/vjestice4.jpg" alt="" class="wp-image-55205" width="487" height="487"/><figcaption class="wp-element-caption">Izvor: Sve su to vještice / Facebook</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>U sklopu programa <em>Kritičke dramaturgije</em> održat ćeš radionicu <em>Stotinu mu demona! Budalaština kao intervencija</em> koja će se na neki način baviti i autobiografičnošću i autofikcijom. Književnicama se nerijetko predbacuje ta tendencija u stvaralaštvu. Zašto je važno da polazimo od sebe kada se budalesamo, stvaramo, pišemo?</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Prići ću ovom pitanju s druge strane – trenutno čitam <em>Intimnost</em> <strong>Hanifa Kureishija</strong>, knjigu koja je bila iznimno kritizirana zbog skandalozne sličnosti s autorovim životom. Poznato je koliko su različite osobe bliske Kureishiju kivne na njega zbog pisanja s pretjeranom sličnosti stvarnim događajima i likovima, a istovremeno intervencijama koje ih ipak čine fiktivnima.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Intimnost</em> je proglašena afirmacijom patrijarhata, apropriranjem pozicije podređenih zarad komuniciranja karikature toksične muškosti, nazvana je razmaženim preuzimanjem alata ženskog pisma. S druge strane, to je iskren i neobično nježan, duhovit i neposredan dokument intimnosti srednjovječnog muškarca i svojevrsna kritika patrijarhalnih uloga žena i muškaraca unutar nuklearne porodice, oslobođen moraliziranja kojima su muški autori često skloni. To je, recimo, za mene, koja godinama nisam uopšte čitala muške autore s uvjerenjem da mi nemaju šta reći, bio jedan važan dokument, jer nije performativan, već zaista – bio ili ne bio stvarnost – iskren. Postoji neka vrijednost u toj iskrenosti koja prevazilazi važnost znanja i čini to autobiografsko iskustvo, bilo ono fiktivno ili ne, univerzalnim i prepoznatljivim. A u toj univerzalnosti, bar za mene, otkriva se i radikalna, utješna nježnost ka životu.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Tokom radionice, koristeći alate za stvaranje tzv. auto-bio-grafikcije <strong>Lynde Berry</strong>, autorice stripova kao što je <em>One! Hundred! Demons!</em> koji me djelimično inspirisao i za njen naslov, poigravat ćemo se s partikularnošću naših iskustava čineći ih u isto vrijeme univerzalnima i univerzalno urnebesnima.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>



<p class="has-text-color wp-block-paragraph" style="color:#888b8e;font-size:15px">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta <em>Ekosustavima uključive kulture </em>koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</p>



<figure class="wp-block-image size-full is-resized"><img decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/aem-logo-e1688629289723.jpg" alt="" class="wp-image-56609" width="247" height="49"/></figure>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Facebookovi prljavi poslovi</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/facebookovi-prljavi-poslovi/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Martina Domladovac]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 20 Dec 2018 11:38:50 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[cenzura]]></category>
		<category><![CDATA[čistači]]></category>
		<category><![CDATA[društvene mreže]]></category>
		<category><![CDATA[facebook]]></category>
		<category><![CDATA[govor mržnje]]></category>
		<category><![CDATA[HRFF]]></category>
		<category><![CDATA[internet]]></category>
		<category><![CDATA[mediji]]></category>
		<category><![CDATA[slobodan internet]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=facebookovi-prljavi-poslovi</guid>

					<description><![CDATA[Tragični radni uvjeti osoba koje "čiste" Facebook od nepoželjnog sadržaja samo su kap u moru problema koje proizvode politike moderiranja sadržaja na društvenim mrežama.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Na ovogodišnjem <em>Hrff</em>-u uz filmove koji se bave ljudskim pravima iz različitih perspektiva, imali smo prilike vidjeti i dokumentarni film <em>Čistači</em> (<em>Im Schatten der Netzwelt</em>, <strong>Moritz Riesewieck</strong>, <strong>Hans Block</strong>, 2018). Film u kratkim crtama prikazuje radni dan skupine zaposlenika filipinske tvrtke koja za Facebook odrađuje prljave poslove čišćenja stranice od nepoželjnog sadržaja. U podtekstu svakodnevice radnog okruženja ove nevidljive skupine ljudi autori pokušavaju otvoriti pitanje politika moderiranja sadržaja na društvenim mrežama iz perspektive donosioca odluka i utjecaja koji te politike imaju na društvo u cjelini.</p>
<p>Najviše pažnje u filmu posvećeno je upravo osobama koje odrađuju ovaj krvavi posao, njihovoj motivaciji za rad i posljedicama koje on ostavlja na njihovo zdravlje i živote. &#8220;Od kad ovo radim, vidio sam bezbroj snimki odsijecanja glave&#8221;, dramatična je izjava jednog od Čistača, koju je teško zaboraviti. Tijekom svog radnog dana Čistači su prisiljeni pregledati beskrajne količine vizualnih materijala i na temelju ustanovljenih odrednica odlučiti hoće li pojedini sadržaji ostati na Facebooku ili će biti uklonjeni. Osim prizorima najbrutalnijih mučenja i egzekucija, ovi radnici su svakodnevno izloženi i eksplicitnim prizorima seksualnog nasilja nad djecom, snimkama samoubojstava i svog drugog sadržaja koji bi korisnicima pokvario umivenu sliku društvenih mreža kao platformi za objavljivanje fotografija kućnih ljubimaca, rođendanskih proslava i godišnjih odmora. Istovremeno, oni nisu zaposlenici Facebooka s primanjima i radnim pravima karakterističnim za Silicijsku dolinu, nego potplaćeni radnici filipinske tvrtke kojoj Facebook autsorsa svoje &#8220;prljave&#8221; poslove.</p>
<p>Film također pokušava otvoriti pitanje internetske cenzure, odnosno moderiranja sadržaja na <em>mreži</em> koja bi trebala biti slobodna i dostupna svima. Čistači se tako predstavljaju kao krajnji inkvizitori uploadanog sadržaja, koji također nisu cijepljeni od ideologije. I dok je potpuno jasno da prizori seksualnog nasilja trebaju biti uklonjeni, problem se javlja kad se po istom <em>ključu</em> uklanjaju i sadržaji koji prikazuju ratna stradanja, pogubne pokušaje prelaska granica izbjeglica, policijsko nasilje ili brojne druge prizore objavljene na društvenim mrežama s ciljem podizanja svijesti javnosti, pogotovo u slučajevima kada takve vijesti teško dolaze do mejnstrim medija.</p>
<p>Američki predsjednički izbori i Britanski referendum iz 2016. godine pokazali su kako su društvene mreže, pogotovo Facebook, podobne za manipuliranje glasačima i utjecaj na izborne rezultate. Slučaj <a href="https://www.theguardian.com/news/2018/mar/17/cambridge-analytica-facebook-influence-us-election" target="_blank" rel="noopener"><em>Cambridge Analitice</em></a>, čiji su zviždači priznali da je ova tvrtka angažirana kako bi širenjem lažnih vijesti i pumpanjem posebno kreiranog sadržaja targetirala pojedinačne glasače s ciljem utjecaja na izborne rezultate u Americi, proširio je paniku o opasnosti društvenih mreža za demokraciju. U kontekstu u kojem je sloboda govora i razmjena različitih ideja ultimativna vrijednost, govor mržnje, političke manipulacije i neofašizam samo su simptomi na koje se moramo naviknuti. S druge strane, Facebook vrlo rado blokira određene sadržaje za specifične geo-lokacije, kako neželjene političke poruke ne bi došle do građana u zemljama sa snažnim autokratskim vladama kojima sloboda govora i medija nije visoko na listi prioriteta. Facebookova računica tu je vrlo jasna, udovoljavanje specifičnim zahtjevima određenog tržišta znači da i dalje na njemu mogu zarađivati.</p>
<p>Film nam daje sumornu sliku svijeta u kojem o našoj kulturi, zabavi, političkoj satiri i ostalim sadržajima koje konzumiramo, odlučuje vojska činovnika u mračnim uredima na drugoj strani svijeta. Ono što film ne problematizira su računalni algoritmi koji u puno većoj mjeri utječu na sadržaje koji će nam biti prikazani s jedinim ciljem da što više vremena provedemo na pojedinim platformama i time njihovim dioničarima generiramo što više prihoda. Rasprave o društvenim mrežama često su vođene pesimističnom notom kako se ništa ne može učiniti, a pritom se zaboravlja da su Facebook, Google, Twitter&#8230;, još uvijek samo kompanije podložne regulaciji. Jedino je pitanje želimo li u moderaciji sadržaja veći ili manji utjecaj države. Začudno je također kako se u svijetu koji uspješnost poslovanja mjeri isključivo temeljem prihoda, i dalje nastavljamo čuditi da se kompanije koriste manipulacijom svojih korisnika kako bi maksimizirale zaradu.</p>
<p>Internet je nastao kao utopijska ideja slobodnog prostora u kojem svi mogu jednako sudjelovati no stvarnost društveno-ekonomskog sustava nikad nije ostavila prostor u kojem bi to bilo moguće. Iako korporacije vrlo suvereno vladaju <em>on-line</em> prostorom, besplatnim korištenjem društvene mreže stvaraju nam lažan osjećaj da je to nešto što pripada nama. Dobivamo dojam da je to prostor u kojem stvaramo vlastite zajednice, čiji sadržaj samostalno moderiramo i u kojem ravnopravno sudjelujemo, dok u stvarnosti kao korisnici tek proizvodimo sadržaj koji društvenim mrežama generira profit. U takvom aranžmanu rad je naš, a zarada je njihova. Čistači su pritom samo priručno oruđe kojom kompanija pokazuje svoju brigu i želju za rješavanjem problema, a rasprave o cenzuri i slobodi govora vrtlog koji nas vuče dublje u ponor internetskih rasprava u kojim nema pobjednika.</p>
<p><span style="font-size: small; color: #888888;">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta <em>Zamagljene slike budućnosti</em> koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Protiv cenzure</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/protiv-cenzure/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[petra]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 14 Feb 2012 10:27:51 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_arhitektura_i_urbanizam]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[ACTA]]></category>
		<category><![CDATA[akc medidka]]></category>
		<category><![CDATA[aktivizam]]></category>
		<category><![CDATA[attack]]></category>
		<category><![CDATA[HackLab]]></category>
		<category><![CDATA[hacktivizam]]></category>
		<category><![CDATA[predavanje]]></category>
		<category><![CDATA[projekcija]]></category>
		<category><![CDATA[rasprava]]></category>
		<category><![CDATA[slobodan internet]]></category>
		<category><![CDATA[stop acta]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=protiv-cenzure</guid>

					<description><![CDATA[Zagrebački Hacklab01 organizira predavanje i diskusiju o mogućnostima otpora ACTA-i u Hrvatskoj.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div style="text-align: justify;">
<p>Ako nemate tu sreću da živite ispod kamena ili negdje u planinama bez struje i interneta, vjerojatno ste čuli za nedavne pokušaje američke administracije da putem zakona PIPA i SOPA obuzda internetsku demokratičnost. Internetska zajednica na to je odgovorila <em>blackout</em> prosvjedom kojim je uspješno odgodila donošenje štetne legislative i pokrenula javnu raspravu o korporativnim pokušajima kriminalizacije internetskih sloboda. Nakon dvije američke kratice, ubrzo se pojavila nova &#8211; ACTA, svjetska verzija zakona o internetu, koja se u svojoj suštini dotiče i tema koje nisu strogo vezane uz autorska prava.</p>
<p>Ukoliko niste pratili <a href="/i/vijesti/2825/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">članke</a> koje smo ranije objavljivali na ovu temu ili želite saznati nešto više o mogućnostima suprotstavljanja ovom zakon, posjetiti <a href="http://hacklab01.org/" target="_blank" title="" onclick="" rel="noopener">Hacklab01</a> u zagrebačkoj <strong>Mediki</strong>. Rasprava i projekcija prigodnog štiva, na kojoj ćete moći saznati kako reagirati protiv ovakvih i sličnih zakona te najbitnije &#8211; koga u Hrvatskoj treba nervirati s pitanjima slobode interneta, zakazana je za 14. veljače u 20 sati.&nbsp;</p>
<h5 style="text-align: right;"><span style="font-weight: normal; color: rgb(150, 150, 150);">Izvor: Hacklab01</span>&nbsp;</h5>
<p>&nbsp;</p>
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
