Gotovo se svi akteri u polju izvaninstitucionalne kulture u Hrvatskoj u manjoj ili većoj mjeri susreću s problemom nedostatka prostora za obavljanje svakodnevne djelatnosti i za prezentaciju svog rada. Radi ukazivanja na potrebe i koristi koje oživljavanje postojećih prostora s novom namjenom može donijeti životu lokalne zajednice, u Hrvatskoj je aktivno više zagovaračkih platformi i inicijativa. Ujedno, te inicijative promiču inovativne, sudioničke modele upravljanja tim prostorima, koji su temeljeni na međusektorskoj suradnji te civilno-javnom partnerstvu. 

“Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi” natječaj je proveden kroz Europski socijalni fond u području dobrog upravljanja, i temeljem kojeg je  omogućeno financiranje razvoja ili uspostave modela sudioničkog upravljanja u kulturi za 34 projekta iz cijele Hrvatske. U seriji intervjua donosimo kratak pregled aktivnosti koje se odvijaju ili će se odvijati diljem Republike Hrvatske, s ciljem razvoja novih suradničkih modela, jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva, provedbe kulturnih i umjetničkih programa te razvoja suradnje i umrežavanja u području sudioničkog upravljanja u kulturi.

O projektu Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu, nastalom u suradnji lokalne samouprave i četiri organizacije civilnog društva, razgovaramo s Mariom Benčićem iz kulturno-umjetničkog društva Šikuti Machine.

KP: Koliko je razvijeno civilno društvo u Svetvinčenatu, s posebnim osvrtom na udruge i umjetničke organizacije u kulturi?

Za općinu ove veličine može se bez zadrške reći da je civilno društvo prilično aktivno. Organizacije i umjetničke udruge imaju izuzetno veliki broj programa iza sebe s dobrim iskustvima u privlačenju i animiranju zainteresirane publike. Na primjer, udruga i umjetnički projekt Šikuti Machine djeluje punih dvadeset godina i afirmirali su svoju umjetničku praksu i društveno djelovanje koje je vidljivo u cijeloj Hrvatskoj i k tome, s dobrim iskustvom u inozemstvu. Vanjski svijet svakako Savičenta poznaje najbolje po Festivalu plesa i neverbalnog kazališta, pa je sreća što je Zagrebački plesni ansambl također projektni partner u ovom poslu. Pojačan je dio društvenog života u općini s povijesnom udrugom Kaštel, pa novoosnovanom udrugom Avanti, a utječe svakako i dobra suradnja s umjetničkim projektom iz susjedne općine, a to je Apoteka, prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana.

KP: Možete li nam predstaviti vaš projekt izgradnje kapaciteta za civilno-javno partnerstvo? O kojem se prostoru radi? Kakav model upravljanja njime biste htjeli osnovati? Koje sadržaje uključuje, a koje korisnike?

Izgradnja kapaciteta u ovom projektu odnosi se na ljudske potencijale. Govorimo o edukaciji i osposobljavanju ljudi koji su i do sada bili uključeni u društveni život Općine, a ovim se projektom kroz radionice i predavanja osnažuju novim znanjima i vještinama. Početak u prvih šest mjeseci je obećavajući jer su poneke novo usvojene vještine iz suvremenih načina djelovanja i organizacije civilnog društva bila slabija karika u djelovanju lokalnih aktivista u društvenom radu. U ovom je dijelu projekta cilj osposobiti ljude za jedan novi model participacije u kulturi koji možda liči na kulturna vijeća, ali interes nam je taj model obogatiti s novijim načinima sudjelovanja i kreiranja kulturnih politika.

KP: Na koje biste prilike i poteškoće ukazali u procesu komunikacije o gore navedenim parametrima, konkretno s lokalnom upravom, drugim akterima u polju kulture, te građanima odnosno javnosti?

Početak je projekta obećavajući. Pokazat će se možda kasnije zamor u prilično gustom rasporedu aktivnosti. Za veće se probleme tek pripremamo očekujući moguće smanjivanje zainteresiranosti kod sudionika zbog ostalih privatnih obaveza u životu. Cijeli projekt još uvijek pogoni ambiciozni aktivizam s početnog zamaha, a u dvije se godine provođenja projekta može očekivati i manji interes za toliko predavanja, radionica, edukacija, razgovora. No, to se očekuje pa se i razmišlja o načinima održavanja zainteresiranosti svih sudionika. Uz to, potrebno će biti proširivati krug ljudi koji će sudjelovati kasnije u projektu kako bi on bio održiv i nakon dvije godine koje pokriva finaciranje Nevidlive Savičente.

Nužno je povećavati interes javnosti koja nije svakodnevno u toku s obavljenim pa je tim važnije prenijeti im razumljive informacije koje će i kod njih pojačati zainteresiranost i dobru volju prema perspektivi ovakvog projekta. Lokalna je uprava sudionik projekta pa se njihova zainteresiranost i angažman podrazumijeva, ali ni na to se ne treba navikavati da postoji samo po sebi i da se ne može promijeniti.

Smještanjem telaca, koji izvode svoju plesnu točku, u galerijski prostor unutar urbanog tkiva potencira se kontrapunkt između urbanog i ruralnog, što je jedna od temeljnih preokupacija i svjetonazorskih odrednica Šikuti Machinea. Nadrealna koreografska točka popraćena je čitanjem ulomka iz djela Walden znamenitog američkog mistika i filozofa Henrya Davida Thoreaua, u kombinaciji s meditativnim zvukovima prirode.

Izložba će biti otvorena od 27. prosinca do 5. siječnja u Malom salonu riječkog MMSU-a.