Intervju s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, o stvaranju Društvenog centra Čakovec na dijelu prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski možete čitati ovdje, a o riječkim modelima upravljanja prostorima Palacha, Filodrammaticae i Marganova te suradnjama i mogućnostima riječke nezavisne kulturne scene razgovarali smo s Damirom Batarelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula. Prije intervjua s organizacijama i inicijativama iz Splita, Karlovca, Pule i Zagreba, donosimo razgovor sa Samantom Stepčić, koordinatoricom zadarske platforme Okret potpora.

KP: Možete li nam ukratko predstaviti kronologiju i kontekst u kojima nastaju Savez udruga Centar za nezavisnu kulturu, usredotočen na prostor starog kazališta lutaka kao izvedbenog i radnog prostora određenih udruga, te suradnička platforma Okret potpora usmjerena jačanju vidljivosti nezavisne scene?

S.S.: Koncem 1990-ih razvijaju se različite inicijative i udruženi oblici nezavisnog kulturnog djelovanja s fokusom na suvremene glazbene, kazališne, plesne i vizualne umjetničke prakse. Tad su nekad zabilježene i prve javne akcije zagovaranja potreba mladih, alternativne kulture i vaninstitucionalnog umjetničkog stvaralaštva zadarske i novije hrvatske povijesti. Udruge Zadarski plesni ansambl, Zadar snova, ZVUK, Teatro VeRRdi, Glam i pridruženi mladi kreativci samoorganizirano nastoje pronaći prostore koji bi poslužili ostvarivanju kontinuiteta nezavisnog kulturno-umjetničkog programa i/ili tek bivanja, odnosno kreacije šireg društvenog konteksta unutar kojeg se urbani kulturni život realizira (spomenimo Kulturno ljeto u Kinu Zadar (2002), hangari na Ravnicama, neformalni Savez udruga Sv Nikola (2004), Artikultura u Kinu Pobjeda (2008), Tehnička škola..).

Politička stranka koja upravlja gradom je HDZ, a prva veća javna “bura” nastaje odlukom Grada da se Dom hrvatske mladeži (DHM), sagrađen 1980-ih samodoprinosom građana, dodijeli zadarskom Sveučilištu na upravljanje (2007). Organizirane su tribine, pisani zahtjevi i peticije da se o takvoj odluci pitaju građani, no podrška i potpisi bivaju ignorirani. Nestaje tako DHM, a nastaje Poslovni centar Sveučilišta u Zadru. Godinu 2008. obilježava pokretanje projekta Artikultura kojim 6 zadarskih udruga vraćaju kulturni život gradu u prostoru napuštenog kina Pobjeda. Godinu pamtimo i po odluci Grada o zabrani održavanja programa u Providurovoj palači na koju su reagirali i stručnjaci Odjela za sociologiju komunicirajući stanje i odnos gradskih vlasti prema alternativnoj sceni i mogućnostima za mlade. Krajem 2010. godine gasi se Artikultura. Prostor kina pokazao se prezahtjevnim u troškovima i održavanju, a udružene organizacije šalju prijedlog mogućeg “idealnog” rješenje, a to bi bila zgrada Zaraušek. Par mjeseci kasnije zgrada se do temelja ruši i ustupa se prostor gradskom parkiralištu. Otvoreno pismo udruge Šigureca i akcija Zvizdan Zaraušek – Čuvajmo mjesta iznova šalju vlastima istu poruku.

 Udruga ZVUK, Sprovod urbane kulture, 2002.

Sljedeća prilika na horizontu pokušaja zgrada je Kazališta lutaka (KLZ Jazine) od trenutka u kojem se finalizira nova zgrada kazališta i uprava seli. U tom kontekstu nastaje Savez udruga Šigureca, Eko-Zadar, Teatar Dragon, Zdanje, IZadar pod nazivom Centar za nezavisnu kulturu. CNK je iniciran prvo fazom lobiranja prostora, tijekom mandata gradonačelnika Vrančića 2011. godine, potom potrebom formalizacije međusobnih odnosa te odnosa s Gradom u trenutku javnog početka djelovanja u prostoru 2013. godine. KLZ Jazine je danas, kao i prije tri godine, u skvotu. Ugovor s Gradom, sada pod vođenjem gradonačelnika Kalmete, nije postignut zbog uvjeta u kojem se stavlja na raspolaganje na 3 godine, dok raskid ugovornih obveza može uslijediti bilo kad. Zgrade KLZ Jazine naime nema na prostornom planu grada, predviđena je za rušenje radi realizacije nekih drugih gradskih planova. Iznova se kristalizira interes i stav čelnih ljudi Grada za racionalnim rješavanjem kulturnih potreba.

Aktualizacija ove problematike, koja je kamen spoticanja suvislom djelovanju dugi niz godina i koja je u jasnoj vezi s neresponzivnim lokalnim gradskim vlastima, postala je tako poziv platforme Okret potpora. Platforma je mrežna struktura nezavisnih organizacija (Zadar snova, Šigureca, Teatro VeRRdi, Zadarski plesni ansambl, Dragon Teatar, Eko-Zadar, Porat, Mavena, U pokretu), pridruženih stručnjaka i neformalnih građanskih inicijativa. Potaknuta je programskim pozivom Zaklade Kultura nova 2013. godine koji držimo direktnim poticajem i pomoći udrugama u stvaranju boljih uvjeta za organizacijsku i programsku održivost. 

Kontekst u kojem se razvija kultura lažnih ljetnih spektakala okrenuta profitu, turizmu, komercijalizaciji i pizzacutizaciji povijesne jezgre, ostavila je okus gorke pizze, opustošila i uništila identitet i atribute gradskog bića. U zadarskom su slučaju lokalne političke strukture odgovorne za kulturnu sliku grada, a cilj je platforme vratiti kulturu kulturnim akterima, u javni prostor i na mjesto u zajednici koje joj pripada.

KP: Na nedavnom natječaju Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom bile su ponuđene Šepurine i Hotel Iž. Kakve su prostorne mogućnosti bivših vojnih nekretnina u Gradu, a kakva zainteresiranost civilne scene za njih?

S.S.: U pitanju je infrastruktura pozamašne kvadrature koja bi stavljena na raspolaganje zajednici zadovoljila potrebe različitih udruga. Objekti u užem centru grada interes su udruga i građanskih inicijativa već neko vrijeme, a ima i više od spomenutih. Sve redom resursi koji su nekad davani po principu “ključ u ruke” danas stoje devastirani, opljačkani i prepušteni propadanju. U plamenu novih nastojanja s prefiksom dugoročnosti, tinja tako Hotel Iž za čiju je adaptaciju i namjenu prijedlog platforme Okret potpora upućen DUUDI-ju, dok su u bivšem vojnom kompleksu S. Radića dva jednakovrijedna pažnje skvota. 

Prije: novi prostor u nekadašnjem vojnom kompleksu u ulici Stjepana Radića 11…

Kakve su mogućnosti da država/županija/grad prepoznaju naš dugogodišnji rad kao razvojni resurs u čijoj biti leži interes za razvoj kulture/umjetnosti/društva u duhu suvremenih evropskih i svjetskih praksi, i u koji bi valjalo utopiti raspadnute nekretnine i pritom biti od bezrezervne pomoći i podrške?

I poslije: tribina platforme Okret potpora, 14. studenog 2014.

KP: Kao preduvjet prijave na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra gradovi su morali iskazati interes da unaprijede i/ili uspostave suradnju s organizacijama civilnoga društva. No, zadarska se gradska uprava prijavila sama i njen je projekt ocijenjen kao projekt B kategorije. Kako je moguće da Grad nije uključio organizacije civilnog društva?

S.S.: Lako. Nepostojeće veze Grada i udruga ne mogu preko noći postati suradničkima i bilo bi pogrešno prikazivati ih u drugačijem svjetlu. U ovom je slučaju poštivanje minimalne procedure, neophodne za bilo kakav vid suradnje, npr. elementarne komunikacije i razmjene osnovnih informacija, izostalo.

U pitanju je projekt naziva Centar za mlade koji je idejno nastao negdje nakon gorespomenute situacije s DHM-om. Njegova se realizacija odgađa od 2008. godine. Tijekom tog perioda nijedna članica platforme nije kontaktirana, konzultirana, niti su se promjene na kulturnoj sceni grada “osluhnule” prije pripreme dokumentacije čija se izrada zadnje dvije godine financira iz proračuna Grada u iznosu od gotovo milijun kuna, većem od svih programa nezavisne kulturne scene svih udruga zajedno.

Do stava platforme može se doći u dva klika, javno je poručen na tribini Okret prostora i podvučen u medijima. Tražimo decentralizaciju tzv. Centra za mlade koji je po svemu sudeći još jedna gradska institucija i model nužnog širenja gradske knjižnice. Polovična rješenja programskog karaktera i institucionalnih uvjeta, i bez fantomskog centra, imamo. Još važnije, za inicijative koje svoje djelovanje svrstavaju neovisno od institucionalnih i uvriježenih ideoloških programa, to nije i ne može biti prostor horizontalne strukture i proaktivne participacije u kojem se re-generiraju nove vrijednosti. 

 Pop Up razglednice, Okret potpora, 2014.

KP: Prema vašem sudu, kakve su stvarne zagovaračke mogućnosti organizacija civilnog društva u Zadru i okolici? Koliko je zadarska scena u javnosti?

S.S.: Da, nakon svih i svakojakih poduzetih radnji postaje lakrdija što još uvijek nismo u Obećanoj zemlji. Ipak. 

Platforma Okret potpora, Centar za nezavisnu kulturu i projekt Bhive za jačanje kapaciteta udruga, nude krovne organizacijske strukture i mogućnosti za civilnu i kulturnu scenu, kakve do sada nismo imali. Stvaramo suradničke odnose među različitim akterima, područjima i sektorima, koje prije nisu postojale. Provodimo istraživanja i analize te ukazujemo na manjkavosti i poboljšanja u lokalnim proračunima za kulturu, kojima se dosad nitko nije bavio. Organiziramo javne rasprave o kulturnim politikama, sudbini javnih i prostora za kulturu s ciljem da se probudi uspavani interes i uključenost građana u demokratske i participativne procese. Suradničke veze šire se i izvan granica Zadra upravo po pitanjima jačanja zagovaračkih procesa, razmjene iskustva s drugim gradovima, a sličnosti ne nedostaju. Perspektiva takvih nastojanja moguće su pozitivne promjene za buduće generacije kojima ne želimo sudbinu “marginaliziranih grupa” i “kulturnih beskućnika”.

Koliko je zadarska scena u javnosti smo prebrojali. Preko 130 programskih sadržaja tijekom godine (istraživanje Platforme za 2012. i 2011.), što samo u lokalnim medijma s minimalno tri objave iznosi oko 400 objava za javnost godišnje, ili u prosjeku svaki treći dan.

KP: Što za vas znači društveno-kulturni centar, kakav sadržaj podrazumijeva, a kakav model upravljanja? Postoje li primjeri realiziranih civilno-javnih partnerstava, u domaćem i stranom kontekstu, za koje smatrate da mogu poslužiti kao primjer?

S.S.: Ukratko, društveno kulturni centri su prostori suvremenih kulturnih, umjetničkih i društvenih praksi integriranih u društvo kao sredstvo ili modus operandi mobiliziranja resursa radi kritičkog propitivanja stvarnosti, generiranja inovativnih sociokulturnih silnica i kulturnog određenja/identiteta u svrhu odgovornog, sveobuhvatnog i ubrzanog razvoja zajednice. Sadržaj takvih prostora rezultat je rada i interesa nezavisnih organizacija/pojedinaca koji ga vode te uz profiliran kulturno umjetnički i edukacijski program, servisira niz društvenih potreba građana, posebno mladih, koji se njime služe, u njemu borave i čije se mišljenje, potrebe analiziraju, a sudjelovanje inicira, jer je važno.

Inovativni model i primjer neprofitnog centra u kulturi je zagrebački Pogon, sa zanimanjem pratimo kako se razvija riječki Palach, dok s međunarodne scene sa suzom u oku gledamo u Teatro Valle.

KP: Postoje li na sceni novi modeli organizacija u kulturi ili kulturnih inicijativa i nove potrebe za prostorima? Kakve su mogućnosti prenošenja znanja iskusnijih organizacija na nove?

S.S.: Novi modeli i nove potrebe su zapravo stari modeli i stare potrebe predvođene novim mladim ljudima. Spomenuli smo dva skvota, skejt park Menza i Nigdjezemska te napredniji model umrežavanja CNK koji uz programe članica Saveza pomaže realizaciju programa neformalnih građanskih incijativa. Znanja organizacija “veterana scene” bezrezervno se prenose, incijative i programi se pomažu logistički, tehnički, administrativno, u ljudstvu, opremi. Mi znamo kako se snaći u divljini.  

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Projekt udruge ViBRa Ima li ViBRe MiMo etera? bavi se nedovoljnim prisustvom lokalne glazbe u domaćem eteru. Zbog nezainteresiranosti komercijalnih, neinformiranosti i tromosti javnih medija, neki glazbeni žanrovi su u izumiranju, a velika većina nove publike odgaja se na “serviranoj” glazbi. Glazba je oduvijek imala puno značajniju ulogu u zajednicama ljudi, reflektirala je i korigirala stanje društva u kojem nastaje. Udruga ViBRa uz podršku Clubturea, Zaklade Kultura Nova i Ministarstva kulture doskače premaloj prisutnosti domaće glazbe u eteru, a o projektu “okupacije etera”, mogućnostima promocije nove glazbe, stanju medijske scene u pogledu nezavisne domaće glazbe te najvećim preprekama da se takva glazba zavrti u programima radija razgovarali smo s Valentom Samardžijom aka NT Wave.

KP: Možeš li ukratko predstaviti projekt s kojim se udruga Vibra prijavila na 14. krug programske razmjene i suradnje Saveza udruga Klubtura?

V.S.: Osnovna ideja projekta je oživjeti lokalnu glazbu u lokalnom eteru. Htjeli smo i isprobati na terenu uređaj koji smo u udruzi razvijali dvije godine vlastitim sredstvima. ViBRa BoX je mali uređaj koji emitira glazbu domaćih glazbenika koji nisu prisutni u medijima u prostorima u kojim se nalaze mladi. Stalno se ubacuju nove pjesme koje nam šalju glazbenici na službenu stranicu udruge. Tako se jedan mali dio etera oslobađa šunda i neumoljivih 80-tih, te predaje u kreativne ruke aktivnih autora iz naše sredine. 

Razgovornica je tribina na kojoj bi se urednici, kritičari, producenti, glazbenici upoznali međusobno, pomirili se i počeli ponovo vjerovati da “glazba koju nitko ne treba” ipak ima smisao u društvu u kojem nastaje. Također se mogu predložiti nove ideje funkcioniranja sistema distribucije i informiranja nove publike, bez koje sve gubi smisao. NT Wave koncert je poticaj na povezivanje klasičnih instrumenata i nove popularne produkcije. Naime, u produkciji elektronike na laptopu malo tko ima prilike doista nešto odsvirati, a techno gitara pokazuje da se to ipak može i da je zanimljivo.

KP: Možeš li predstaviti partnere s kojima provodite projekt i zašto su baš oni odabrani?

V.S.: Birao sam stalne članove Klubture koji imaju veze sa glazbom. Većina odabranih ima klubove, a i bave se produkcijom i promocijom glazbe. Udruga Diston ili Distune tek će postati članica saveza, ali vodili su i obnavljaju klub Palach u Rijeci. Za ovaj projekt odabrali smo cafe Tunel u kojem se sedam dana vrtila glazba riječkih autora, koje je odabrao Distune i koji su poslali snimke. Riječka scena je rockerska pa smo dobili savjet da ne stavljamo elektroniku, ni dub na ViBRa BoX. Bilo je puno prepoznavanja glazbe i pitanja “tko je ovo?” ili “ovo sam ja snimao!”. Metamedij iz Pule također imaju klub, a Marino Jurcan producent je elektronske glazbe što se uklapalo u techno gitaru. Galerija Cvajner je bila domaćin. Tamo pak samo elektronika prolazi i to je ono što je interesantno kod pojedinih mjesta. Ta opredjeljenost ka određenom žanru. Na radionicu su došli ključni ljudi u kulturi Pule, i razgovor se zahuktao jer to su uvijek vruće teme.

Orlando je legendarni klub u Dubrovniku u kojem sam nekoliko puta nastupao s Toboganom, i koji je godinama održavao i obogaćivao scenu. Nezavisna scena je po riječima Tea Martinovića na hotelskim terasama, pa se osjeća jedna stagnacija u interesu za društvene aktivnosti. Fenomen je ta crna strana turizma koja ostavlja kulturnu pustoš u materijalnom obilju. KLFM iz Splita razvija sisteme promocije kvalitetne glazbe kroz community radio, čime se bavi i ViBRa BoX. Šigureca je također aktivna na području Zadra u svim kulturnim područjima. Split i Zadar na redu su u 9. mjesecu.

Opći dojam je da riječ “domaća” glazba izaziva negodovanje, ali da nakon što čuju glazbu o kojoj se radi, svi ostaju začuđeni kvalitetom i produkcijom. Ta rupa koja je nastala između ljudi i njihove vlastite glazbe, zbog neprilagodljivosti medija učinila je svoje, i trebat će vremena da se ljudi počnu interesirati za ono što nastaje oko njih i kritički se odnositi prema tome. 

KP: Udruga Vibra pokrenula je projekte kao što su Beat Manifest, konferenciju o problemima glazbe u Hrvatskoj i MIMO, seriju koncerata u Muzeju suvremene umjetnosti koji su se prenosili na Hrvatskom radiju. Možeš li nam iz te pozicije ukratko ocrtati osnovne probleme s kojima se susreće pokušaj promocije nove, kvalitetne glazbe koja se ne može čuti u eteru većine radija?

V.S.: Kod formatiranih radija, kao što je Antena, problemi su u tome što playliste uređuje marketing odjel i glazbeni urednici nemaju više nikakav značaj. Znači koliko novaca, toliko emitiranja i to ako se uklapa u “ukus” ispitanika koji su nasumce odabrani pripadnici visoko de-educirane nacije. Slušanost i profit, ispred su edukacije i praćenja stanja u glazbi. To i na izdavače postavlja pritisak da izdaju samo hitove i ne riskiraju, s obzirom da su se prihodi od glazbe sveli samo na prihode od emitiranja. 

Kod javnih medija problem je sporost, neinformiranost i život u prošlosti. Osamdesete valjda ljude podsjećaju na život u blagostanju i radio koristi tu činjenicu da ljude drži u tom audio ozračju. Tako da nova produkcija zvuči u najmanju ruku zbunjujuće. Također su mediji pod komercijalnim i političkim pritiskom, mada po Zakonu o medijima to ne bi trebali biti. Jelena Balent govori o tome na Beat Manifestu.

Stilski, problem je engleski jezik, što je fenomen s obzirom na većinsku prisutnost engleskog jezika u stranoj produkciji, te instrumentalna glazba, zbog čega najviše pati jazz.

KP: Kakva je po tebi današnja medijska scena u pogledu nezavisne, alternativne, underground (dopiši naziv) domaće glazbe, te kakav je njen prijem kod publike?

V.S.: Scena je nevidljiva, a publika je probrana i izuzetno senzibilizirana. Unatoč zanemarenosti, raste broj onih koji prate, posjećuju, stvaraju, objavljuju, promoviraju autentičnu glazbu, uglavnom vlastitim sredstvima i alternativnim kanalima. To je naše realno kulturno blago, koje bi trebalo putem medija biti poznato većem djelu građanstva, pa bi i publike bilo više. Teško, ali ipak se događaju dobre emisije: na Hrvatskom radiju bila je emisija Ante Perkovića koja je izvrsno pratila aktualnosti na hrvatskoj i regionalnoj sceni, Maja Savić je imala emisiju o jazzu, Jelena Balent vodi radio emisiju MiMO koja promovira nezavisnu scenu. Tu su Radio Student kao definitivno slobodni i raznolik medij, Radio Sova u Rijeci te Buka Balkanika, emisija Radio Maestrala u Puli. Revija na ledu Hrvatskog radija Pula. Zvonka Obajdin i Željko Mesar su kroz Hr Demo predstavili niz mladih talentiranih izvođača. KURC promoviraju zanemarenu glazbu putem streama… Internet je medij koji je potpuno otvoren, ali također zakrčen velikom količinom sadržaja, pa je teško probrati što je dobro, novo i naše. Ne možeš se muzikom inficirati slučajno, nego je potrebno filtrirati ili dobiti preporuku. To je stvar medijske kulture koja se sada uvodi u škole baš iz razloga da nova publika nauči razlikovati i evaluirati neki sadržaj. Smatram da je i neophodan direktan kontakt publike i glazbenika, svih naraštaja i žanrova.

KP: S projektom NT Wave: Between Notes predstavio si se kao solo izvođač. Možeš li nam reći nešto više o performansu Techno Party za jednu gitaru koji izvodiš na turneji?

V.S.: Koncert je rezultat “reverse engineeringa” u glazbi koji sam razvijao kroz Tobogan i Dženeration 81. Ideja je odsvirati elektronsku glazbu na klasičnim instrumentima i imitirati često “nesviračke” elemente koje koriste DJ producenti. Potrebno je stoga sviračkog umijeća i znanja spajanja kablova, pa mi je to trenutno to izazov u kojem uživam, a i raste interes za koncerte. Prvi veći koncert imao sam u sklopu Clubture foruma u Zadru i često puta se sjetim tog koncerta kad posumnjam u sebe, jer je publika vrištala i neumorno tražila još. 

Svi zvukovi koji se čuju u performansu nastaju u trenutno na gitari i jednom pick upu u cipeli koji imitira bas bubanj. Gitara je preštimana tako da su najdublje žice u funkciji bas gitare. Jedan dio zvukova se produžuje na loop pedali, i to je dovoljno elemenata da se uz maštovitost i ukusno kombiniranje dobije sat i pol vrhunskog techno partija. To je još jedan od glazbenih ostvarenja koji bi mogao dostojno predstaviti hrvatsku na međunarodnoj sceni, što se i pokazalo početkom godine kada sam nastupio kao headliner na Lefkosia Loop festivalu.

KP: Iz perspektive umjetnika i izvođača, koji su najveće prepreke da se glazba koju radiš zavrti u programima radija, a koje su prednosti toga što nemaš izdavačku kuću iza sebe?

V.S.: Glazba koju bi volio čuti na radiju ne uklapa se najbolje u zvuk radija na koji smo navikli proteklih godina. Nikada nije dovoljno radiofonična, a moguće je da niti naš radio nije dovoljno muzikalan, a ni sklon istraživanju. Putujući po Evropi primjetio sam da je na radiju puno više glazbe koja mi odgovara i koja je vrlo kvalitetna, kao fado u Portugalu, flamenco fusion u Španjolskoj ili ethno u Grčkoj. Sjećam se kada autom uđeš u Hrvatsku, primjetiš taj pad kvalitete izvedbe i zvuka koji je “totalno in”. Ostane ti da radiš tu “radiofoničnu”, “muzikofobičnu” glazbu i prijeđeš preko svojih kriterija. Inače si potpuno nerazumljiv za urednike. Kad čujem LessThanAMinute band koji zvuči kako bi ja želio, onda znam da je iza pulta ili Jelena Balent (HRT) ili Monika Marušić (Radio Student), dvije urednice koje isto kao i ja misle da bi eter mogao zvučati i drugačije. Ima naravno odlične glazbe, ali još je uvijek većina 80-ih i hitoidnog šunda. 

Kad nemaš izdavača znaš da sve ovisi o tebi, i to je jedina prednost. Nedostaci su što nemaš proboj u medij kojeg drži taj izdavač i ne možeš dobiti Porina. Ako nemaš te prioritete, a meni su prioriteti nastupi uživo i proboj na europsku festivalsku scenu, izdavač ti i ne treba. Ante Perković ja na jednom Beat Manifestu dobro opisao trenutno stanje u izdavaštvu.

Savez udruga Centar nezavisne kulture (CNK) službeno je registriran u kolovozu 2013. godine, a čine ga udruge Šigureca, Zdanje, Eko Zadar i iZadar. U rad saveza aktivno su uključene i umjetničke organizacije Teatro Verrdi i Dragon Teatar iz Zadra. Šigureca je u posljednjih nekoliko tjedana organizirala brojne programe i događanja u Starom kazalištu lutaka Jazine. “Prostor starog kazališta nam je dodijeljen na korištenje od strane Grada Zadra prije otprilike godinu dana i od tada do danas je udruga Šigureca, kao i ostale članice saveza, organizirala brojne programe poput koncerata, partyja, kazališnih predstava i performansa”, navodi Vedran Miočić-Stošić, predsjednik udruge Šigureca.

Udruga Šigureca dio je zadarske suradničke platforme Okret potpora, osnovane radi pune afirmacije nezavisne scene i suvremenih umjetnosti, promocije i uvažavanja doprinosa nezavisnih organizacija kao vitalnih aktera u kreaciji društvenog života. Savez CNK idejno je pokrenut prije nastanka platforme, a konkretno je usredotočen na prostor starog kazališta kao izvedbenog i radnog prostora određenih udruga. “S obzirom da taj prostor ne zadovoljava ukupne potrebe svih aktera na zadarskoj nezavisnoj sceni, platforma Okret potpora je pokrenuta kako bi povezala i osnažila scenu na svim poljima njihovog djelovanja, tako da članice saveza djeluju i u radu platforme”, objašnjava Miočić-Stošić.

Još je 2011. godine Grad Zadar kupio zemljište na kojemu se nalazi derutna, stara zgrada Kazališta lutaka Zadar, pisao je svojedobno Zadarski list. Odlučeno je da će novac od prodaje stare zgrade biti upotrijebljen za vraćanje kredita od 11 milijuna kuna koje je Kazalište lutaka uz jamstvo Zadarske županije podiglo za financiranje završetka izgradnje nove zgrade. Grad Zadar tako kupnju stare zgrade, čime ujedno vraća i kredit za novu zgradu, otplaćuje do 2019. godine. Tadašnji je gradonačelnik Zvonimir Vrančić za ezadar izjavio da će zgrada biti dana “na korištenje alternativnoj sceni, mladima koji imaju potrebe od Centra za mlade kojeg još ne možemo izgraditi”. Centar za mlade još uvijek nije izgrađen, a prostornim je planom na zemljištu starog kazališta predviđeno stvaranje “elitnog dijela grada” prema rješenju poznatoga zadarskog arhitekta Nikole Bašića.

Vedran Miočić-Stošić ističe da je prostor Starog kazališta još uvijek “privremen”, pa se nije uspio uspostaviti svojevrsni Centar nezavisne kulture koji bi funkcionirao u svojoj punini. “Naime, područje na kojem se prostor nalazi je u strateškoj viziji razvoja grada predviđeno za druge projekte, tako da smo u pregovorima s predstavnicima vlasti kako bismo riješili svoj status i došli do dugoročnog rješenja u kojem bi se zadarska nezavisna scena mogla razvijati u budućnosti”.

Oformljene u suradničku platformu nazvanu Okret potpora, osam zadarskih udruga, Zadar snova, Šigureca, Teatro VeRRdi, Eko Zadar, Zadarski plesni ansambl, Teatar Dragon, Mavena i Porat, potpisivanjem sporazuma o suradnji s nacionalnom Zakladom Kultura nova, predstavilo je novu organizaciju nezavisne kulture i civilnog društva. U rad platforme kao stručni suradnici uključeni su Željka Tonković i kolege s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru te Zadarsko društvo arhitekata, a platforma poziva na pridruživanje organizacija i partnera kao i drugih platformi.

Kao glavni problem građanske kulturne scene ističu neprepoznavanje civilnog društva kao društveno-ekonomskog kapitala zajednice i nedostatak strateškog promišljanja ulaganja u kulturu, neadekvatna valorizacija rada nezavisnih organizacija i nepostojanje autonomnih prostora za produkciju i izvedbu suvremenog kulturnog i umjetničkog sadržaja. Ciljevi platforme jesu puna afirmacija nezavisne scene i suvremenih umjetnosti u kulturno tkivo grada, promocija i uvažavanje doprinosa nezavisnih organizacija kao vitalnih aktera u kreaciji društvenog života, analiza statusa i uporabe javnog prostora te stalni društveno-umjetnički program.

Platforma Okret potpora svojim djelovanjem želi aktualizirati poziciju i ulogu nezavisne kulturne scene grada te važnost prepoznavanja suvremene kulture i umjetnosti kao razvojnih resursa. Juraj Aras, stalni član zadarskog Kazališta lutaka i utemeljitelj umjetničke organizacije Teatro VeRRdi, članice platforme Okret potpora, ističe da je nezavisna zadarska scena ”periodički vidljivija, pa onda opet manje vidljiva, a premda je devedesetih još imala suradnički odnos s institucionalnom scenom, s vremenom ta su se vrata zatvorila. Ako je dijaloga između ureda za kulturu i nezavisnih aktera i bilo, sada ga više uglavnom nema. Sredstva se odobravaju prema zatečenom stanju bez strategije i ozbiljnijeg vrednovanja”. Do ”okrupnjivanja” udruga došlo je tako da su se organizacije godinama periodički skupljale i to uglavnom oko mogućnosti stvaranja centra nezavisne kulture, zajedničkog i prepoznatljivog prostora izvedbe i pripreme te bi se vraćale individualnom djelovanju nakon što bi iscrpile sve mogućnosti. Ovaj put, u nadi da će inicijativa uspjeti na dulje vrijeme, potpisan je sporazum o suradnji s nacionalnom Zakladom Kultura nova, a stalno je usmjerenje ove inicijative osnivanje i osnaživanje centra nezavisne kulture koji bi bio logistički i financijski situiran.

Okret potpora najavljuje i društveno-umjetnički program pod nazivom POP UP festival. Smisao sadržan u akronimu naslova POP UP festival, Platforma Okret potpora – Urbane produkcije, svoj koncept pronalazi u nenajavljenim događanjima kao sredstvima intervencije na uočene nedostatke u vidu iskoč-doza potrebnog kulturnog sadržaja. Sastav iskoč-događaja nije samo umjetničke prirode već podrazumijeva i javne rasprave na akutne teme, društvene akcije, intervencije ili bilo koje druge forme javnog dijaloga. Prva manifestacija koja ”neočekivano dolazi i rješava stvar” jest kultni umjetnik ex-Yu prostora osamdesetih, kantautor, frontmen legendarne grupe Buldožer, performer, aktivist, voditelj kluba MKSMC u Kopru: Marko Brecelj. Multimedijski program Dan kulturne žalosti! u sklopu Prve prijateljske ofenzive Marka Brecelja na Republiku Hrvatsku odvit će se u bivšem prostoru Kazališta lutaka Jazine, u petak, 8. veljače s početkom u 21 sat.

U okviru projekta Perfomativ u Zadru, dvije su osobe zamijenile svoje stanove na četrnaest dana. Jedna je centar grada zamijenila životom u kvartu Bili brig, a druga svakodnevnicu Bilog briga centrom Zadra. Bilježile su svoje nove svakodnevnice u novom kvartu, kao i specifičnosti koje su primijetile uslijed promjene životnog prostora. Dokumentirale su nove stavove, osjećaje i saznanja vezana uz svoj grad i novu okolinu. Izložba u Kneževoj palači, otvorena do 4. prosinca, izlaže dokumentaciju razmjene prikazujući reakcije sudionika na novu sredinu unutar istog grada. Izložene su njihove svakodnevne bilješke i fotografije te video intervjui snimljeni po završetku razmjene. Kroz izložene materijale i tribine koje će slijediti, pokušat će se dobiti cjelovita slika urbane sredine Zadra, gledajući na njega kroz perspektivu koja nije vezana samo uz turizam.

Performativ je autorski projekt Udruge mladih muzeologa Kontraakcija, koji se realizira preko platforme SU Klubtura te uz partnerstvo zadarske udruge Šigureca.

Stoga je koncept projekta Performativ usmjeren ka zamjeni pozicija dva stanovnika unutar jednog grada, kroz čija bi se iskustva sagledale relacije “prvih” i “drugih”, centra i periferije. Lingvistički, performativ označava iskaz koji istovremeno opisuje i izvodi radnju. U projektu svaki sudionik eksperimentira nad samim sobom i svojim matičnim prostorom promjenom svoje neposredne mikrosredine postavljajući se istovremeno kao subjekt i objekt istraživanja. Istražuje određeni od prije već značenjski definiran prostor opisujući ga i istovremeno mijenjajući njegovo značenje svojim prisustvom.

Zainteresirani za sudjelovanje u projektu moraju imati prebivalište u navedenim gradovima te biti spremni na dva tjedna zamijeniti svoj stan ili sobu s drugim sudionikom sugrađaninom. Za sudjelovanje u projektu bit će dodijeljena novčana naknada.

Udruga Kontraakcija od sudionika traži redovito bilježenje nove svakodnevice, uz poštovanje prema prostoru domaćina. Odabrani će svakodnevno zapisivati promjene i specifičnosti koje će primijetiti usred promjene životnog prostora, kao i nove stavove, osjećaje i saznanja vezane uz svoj grad i novu okolinu. Sudionici projekta svoje će osjećaje i okolinu bilježiti fotoaparatom, 3G uređajem i mobilnim aplikacijama za obradu teksta, zvuka i slike. Natječaj je otvoren do 9. rujna, a prijaviti se možete preko stranica Kontraakcije. 

Projekt performativ bit će ostvaren kroz suradnju udruga Kontraakcija iz Zagreba, Šigureca iz Zadra i Art radionica Lazareti iz Dubrovnika, u produkciji SU Klubtura.

KP / Izvor: Kontraakcija 

Cijene ulaznica iznose od 50 do 150 kuna, a u pretprodaji će se moći kupiti u svim većim gradovima Hrvatske. Studentske ulaznice moći će se kupiti u prostorijama Studentskog zbora u Zadru uz predočenje iksice ili indeksa. Studenti van Zadra moći će svoju ulaznicu rezervirati putem interneta, te je preuzeti na dan koncerta.