Forum započinje u četvrtak, 24. listopada, otvorenjem izložbe Women Power in Comics – WOMCOM, koju organizira AKC Attack. Izložba prikazuje radove strip umjetnica iz šest zemalja, a proizašla je iz inicijative čiji je cilj osnaživanje strip umjetnica, kao i razmatranje rodnih pitanja u polju stripa.

Petak donosi raznolike sadržaje, započevši s prvim izdanjem Burze ideja, eksperimentalne platforme koja sudionicima Foruma pruža priliku da predstave svoje projektne ideje, istraže nove oblike kreativne ekspresije i umreže se s kolegama iz različitih dijelova Hrvatske. Burza će omogućiti kulturnim radnicima da zajedno promišljaju mogućnosti suradnje u okviru poziva Clubture-HR, kao i drugih programa.

Nakon toga slijedi predstavljanje rezultata ankete Clubture barometar, istraživanja koje je Klubtura provela tijekom ljeta 2024. Cilj ove ankete bio je prikupiti informacije o stavovima, potrebama i izazovima s kojima se suočavaju članice mreže Clubture, koje će omogućiti bolje planiranje budućih aktivnosti mreže. Popodnevni dio programa zaključit će policy forum o dodjeli prostora u kulturi u Šibeniku. Fokus rasprave će biti na provođenju novog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, te na načinu na koji lokalna vlast dodjeljuje prostore za kulturne aktivnosti. Panel će okupiti predstavnike lokalnih vlasti, kulturnih organizacija i stručnjake iz područja kulturnih politika, s ciljem pronalaženja rješenja za poboljšanje pristupa kulturnim prostorima u lokalnim zajednicama.

Večernji program uključuje scensku izvedbu Kronika nestajanja, produkciju Teatra VeRRdi, koja se bavi temama gubitka i starenja kroz prizmu domaće književnosti. Predstava se izvodi u okviru CT-HR projekta Avlije u ofsajdu koji provodi udruga Kamene babe.

Subotnji program započinje tematskim razgovorima o modelima participativnog odlučivanja unutar mreže Clubture, nakon čega slijedi predstavljanje istraživanja o radnim uvjetima u udrugama koje je 2023. godine proveo Sindikat SKUPA. Na terenskoj šetnji Kako do obale? sudionici će istraživati prostorni razvoj Šibenika, dok je u večernjem terminu na rasporedu tribina Tri grada, tri priče, jedna scena, posvećena izazovima i uspjesima koncertnih klubova u manjim sredinama. Večer će zaključiti koncert beogradskog benda Turbo Trans Turisti.

Forum završava u nedjelju radionicom participativnog prostornog planiranja u inkubatoru Trokut Šibenik, organiziranom u okviru projekta Školica participativnog urbanizma koji kroz program CT-HR provodi inicijativa Društvo i prostor.

Nastavljajući tradiciju suradnje s brojnim međunarodnim i regionalnim autorima_cama, ovogodišnje izdanje Supertoona ugostit će preko 90 sudionika iz cijeloga svijeta, koji će doprinijeti bogatom programu i popratnim aktivnostima Festivala. U sklopu natjecateljskog programa bit će prikazano više od 200 kratkih animiranih filmova iz cijelog svijeta. Projekcije filmova održat će se na tri lokacije – otvorenim kinima Mala loža, Gorica i Đardin.

Osim filmskog, festival nudi bogat stripovski program koji će biti predstavljen u Galeriji Sv. Krševana, a za vrijeme trajanja festivala bit će izložena čak 33 stripa raspoređena u tri natjecateljske kategorije. Prošle godine je otvorena nova lokacija festivalskog centra u Kući za umjetnost Arsen, gdje će se održati niz popratnih programa u raznim formatima poput programa Q&A sa animatorima (sesija), ali i neformalnih okupljanja autora_ica i posjetitelja_ica. Festivalskim lokacijama u staroj gradskoj jezgri pridružuju se već poznate ex Galerija Matija i Gradska knjižnica.

Ulaz na sve programe festivala je besplatan, a više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Glavni cilj projekta DROPS je revalorizirati vodne sustave i vodni sliv na otoku Zlarinu kroz angažman zajednice koji se postiže razmjenom znanja lokalnog stanovništva, studenata, dionika civilnog društva i stručnjaka o održivim modelima korištenja vode kroz participativni radionički proces i stručna predavanja iz perspektiva urbanizma, bioraznolikosti, kulturnog krajolika, narodnih običaja i drugih.

U sklopu radionice Kuda teče? polaznici i polaznice imat će priliku sudjelovati u edukativnim šetnjama o vegetaciji i tradicionalnoj gradnji Zlarina, stručnim predavanjima o urbanizmu, bioraznolikosti i kulturnom krajoliku Zlarina te radionicama gradnje suhozida i Klimatskog kolaža. Glavna okosnica radionice Kuda teče? je praktično transdisciplinarno istraživanje s mentorskom podrškom, a čiji će rezultati biti objavljeni u publikaciji krajem godine.

Program započinje u srijedu 4. listopada u popodnevnim satima kad je predviđeno upoznavanje sudionika s otokom i ciljevima radionice. Idućih dana, 5., 6., 7. i 8. listopada polaznici će uz vodstvo mentora mapirati istraživanja koja će finalno biti prezentirana 8. listopada široj otočkoj zajednici. Procesom će ih voditi lokalni interdiscipinarni tim.

Poziv za radionicu specifično je otvoren za studente arhitekture, geografije, etnologije i kulturne antropologije, sociologije, antropologije, povijesti umjetnosti, biologije, agronomije i svih drugih polja usmjerenih na prostor i interpretaciju prostora.

Dodatno, poziv je otvoren i za sve zainteresirane praktičare ovih tema. Zahvaljujući sredstvima donatora projekta, smještaj i hrana za sudionice i sudionike su osigurani. Broj sudionica i sudionika je ograničen, a prijave se zaprimaju do 18. rujna.

Izložba tematizira tranziciju spomen parka Šubićevac iz isključivo režimskog prostora u prostor svakodnevice naših sugrađana_ki s ciljem afirmacije marginalizirane pozicije Program se u prvom danu festivala nastavlja predstavljanjem stripa Helene Klakočar i prikazivanjem filma Ivana Ramljaka El shatt: nacrt za utopiju na tvrđavi Barone. Ove godine organizacija prikazivanja filma i filmskog programa ostvarena je u suradnji s JU Tvrđavom kulture. U četvrtak, petak i subotu (7.,8. i 9. rujna) program se seli na uobičajenu lokaciju Male lože gdje će gostovati niz intelektualaca_ki, kritičara_ki iz čitave regije.

U četvrtak će se obrađivati teme ljudskih prava, javnih prostora i odnosa moći u prostorima turistificiranih zajednica i to predstavljanjem knjige Filipa Balunovića Beda ljudskih prava, javnim razgovorom Feminizam i prostor koji će voditi feministička teoretičarka Biljana Kašić i aktivistkinja Vesna Janković. Na kraju gledatelji će slušati Igora Lasića, Marina Nižića, Emila Jurcana i Blanku Levačić na okruglom stolu Od tvornice do pozornice na kojem će se pretresti teme javnog interesa, javnih prostora, (ne)postojanje urbanizma kao takvog i brojne druge aktualne teme.

U petak program započinje predavanjem Maje Breznik o statusu radnika i prekarijatu u kapitalizmu. Nakon toga nastavlja se predstavljanje knjige Zorana Grozdanova Domovina slikana tamjanom, čije će predstavljanje prisnažiti Viktor Ivančić i Marko Vučetić, uz moderiranje Branka Sekulića. Program u petak završava predavanjem Borisa Budena po nazivom Postkomunistička tranzicija – kraj jedne iluzije.

Subota počinje predstavljanjem knjige Igora Beleša Listanje kupusa koja govori o prijateljstvu na početku Domovinskog rata. Nakon toga na okruglom stolu na kojem će sudjelovati Marijana Hameršak i Emina Bužinkić, a koji će moderirati Drago Župarić-Iljić otvorit će se pitanje Jesmo li i rasisti?, dok će se program ovogodišnjeg Fališa završiti predavanjem Josipa Lučeva pod nazivom Hrvatski kapitalizam i radosti periferije.

Svi programi u četvrtak, petak i subotu započinju od 20 sati na Maloj loži u Šibeniku. Festivalski centar ovogodišnjeg izdanja festivala Fališ je klub Azimut gdje će se u subotu održati i koncert Kali Fat dub-a, glazbeno scensko uprizorenje otvara teme kapitalističkog izrabljivanja, ekologije, potrošnje, rata i kroz ironiju i sarkazam ukazuje na suludost trenutka u kojem živimo.

Svi programi festivala su besplatni i otvoreni za javnost.

„Jako smo uzbuđeni zbog ove predstave – ne samo zato što ćemo ponovno nastupiti za hrvatsku publiku, već i zbog okruženja u kojem nastupamo. Lokacija izvedbe je prekrasna – i estetski i povijesno. Siguran sam da će dodati neizmjernu vrijednost našem djelu“, kazao je Bruno Duarte, koreograf i plesač u SubRosi.

On je tijekom koreografskog istraživanja bio usredotočen na koncept askeze i fratarsku ideju „zvuka tišine“, a predstava je premijerno izvedena u franjevačkom samostanu iz 16. stoljeća Convento dos Capuchos.

„U ovom smo se djelu pokušali staviti, iako na zamišljen način, u poziciju onih koji su u 16. stoljeću nastanjivali taj samostan. Kako su ti ljudi koji nisu imali kontakt s vanjskim svijetom, osjećali prostor i međusobne odnose? Kakav su odnos imali sa svojim fizičkim “ja”? A s ostalima? U tom smislu, doista, postoji dvojnost u odnosu prema tijelu – treba li tijelo biti samo sredstvo duha, treba li biti svjesno i osjetljivo? Treba li tijelo biti kažnjeno za grijehe misli? Sve su to pitanja na koja tražimo odgovore u ovom djelu“, rekao je cijenjeni portugalski plesni umjetnik.

Plesna kompanija Almada utemeljena je 1990. godine. U međuvremenu je stvorila više od stotinu plesnih predstava koje izvodi u svojoj zemlji i izvan nje. Almada je pokrenula i međunarodni plesni festival Quinzena de Dança de Almada te danas iznimno cijenjenu plesnu školu.

Ulaz na predstavu za sve je Šibenčane i njihove goste slobodan.

Uvjeti prijave: 

• Prijavitelji_ce moraju imati objavljenu barem 1 zbirku poezije;
• Prijavitelji_ce moraju imati najmanje 18 godina na datum podnošenja prijave;
• Prijavitelji_ce moraju biti hrvatski državljani;
• Prijavitelj_ica mora održati barem jedno javno predstavljanje tijekom rezidencije.

Što je ponuđeno:

• Boravak na otoku Zlarinu u privatnom smještaju;
• Pokriveni troškovi putovanja i smještaja;
• Honorar;
• Promocija rezidenta/ice na društvenim mrežama i u medijima;
• Podrška tijekom boravka.

Za prijavu je potrebno poslati dokument u PDF ili Word formatu koji sadrži:

• Životopis (ne duži od jedne stranice);
• Motivacijsko pismo s obveznim obrazloženjem zašto prijavitelj/ica želi boraviti na rezidenciji, odnosno planom rada za vrijeme boravka.

Ime odabranog rezidenta bit će proglašeno 10. svibnja i objavljeno na internetskoj i Facebook stranici organizatora projekta (Kulturna udruga Fotopoetika). Odabrani_a rezident_ica također će biti obaviješten_a putem e-poruke.

Ovo je prva književna rezidencija na području Šibensko-kninske županije. Organizira se po treći put i provodi uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Šibenika. Gošća prve rezidencije bila je pjesnikinja Andrijana Kos Lajtman iz Čakovca, a druge pjesnikinja Vera Vujović iz Zagreba.

Prijave se šalju putem maila do 1. svibnja.

Festival prikazuje velik broj animiranih filmova u nekoliko natjecateljskih kategorija koje uključuju kratke animirane filmove, studentske filmove, animirane videospotove, filmove za djecu i namjenske filmove. Svake godine Supertoon donosi i bogat popratni program koji ove godine uključuje posebno zanimljiv program animiranih dokumentaraca.

O počecima Supertoona, njegovoj obrazovnoj ulozi i utjecaju na lokalnu zajednicu, hrvatskom animiranom filmu i budućnosti animacije, s nama je razgovarao direktor festivala Slave Lukarov.

KP: Ove godine Supertoon festival održava se po deveti put. Koliko se festival promijenio od njegovih početaka 2010. godine na Braču? Zašto je postojala potreba njegova preseljenja u veću sredinu i prerasta li festival danas već i Šibenik?

Koncepcijski se nije puno promijenilo od prvih godina u Bolu. Supertoon je i dalje festival s pet natjecateljskih kategorija kratkog animiranog filma, no u njima je svake godine sve više filmova, sve više filmskih autora prijavljuje svoje filmove za Supertoon i dolazi na festival te raste broj popratnih programa. Kad smo pokretali festival u malom mjestu, idealistički smo mislili da će Bol u tih šest dana postati “selo filmova” i živjeti animaciju, postati sinonimom za festival animiranog filma, ali nismo imali financijskih mogućnosti pretvoriti cijelo mjesto u kino na otvorenom. Zatim smo počeli razmišljati o preseljenju, vodeći se time da festival zadržimo uz more, ali da ga prebacimo u grad na našem Jadranu koji još nema filmski festival. Šibenik se nametnuo kao idealna lokacija, unatoč tome što grad nije imao nijedno kino, što smo ujedno smatrali i izazovom i pozivom gradskim strukturama na dijalog o tom pitanju. Supertoon nije prerastao Šibenik i, kad bi bilo potrebe, infrastrukturno nudi i veće pozornice od onih koje trenutno zauzimamo, poput Tvrđave Sv. Mihovila koja ima 1 000 sjedećih mjesta. No u naših sedam šibenskih godina sve kino dvorane u gradskoj jezgri i dalje su ostale zatvorene.

KP: Koliko je za popularizaciju i dostupnost animacije bitno postojanje ovakvih festivala u sredinama izvan Zagreba? Primjećujete li porast interesa za festivalom i animiranim filmovima od prvih godina njegova održavanja?

Jako je važno, ali još je važnije da se kontinuirano radi na edukaciji filmske publike i razvijanju filmske kulture. Svaki mjesec do dva, tijekom cijele godine Udruga Supertoon u Šibeniku organizira dječje radionice, izložbe i projekcije filmova, a festival je zamišljen kao kruna tog ciklusa. Publike je na festivalu svake godine sve više, više je prijavljenih filmova – ove godine 1300. Više medija prati festival i veći je interes javnosti, na čemu smo zahvalni i što nas raduje.

KP: Program Supertoona sastoji se od različitih kategorija među kojima je bogat natjecateljski program, ali i različite radionice za djecu i studente animacije, te posebno zanimljiv program dokumentarnih animiranih filmova. Koji su produkcijski prioriteti pri kreiranju programa i koliko je za festival važna njegova obrazovna uloga?

Prioriteti su natjecateljske kategorije, ali svake godine pokušavamo ponuditi i što raznovrsniji popratni program. Među filmovima izvan konkurencije, animirani dokumentarci nametnuli su se ove godine kao logičan izbor jer su se neki od prijavljenih filmova bavili važnim temama, poput migracije i izbjeglištva. Makun (don’t cry), španjolskog autora Emilia Martíja, primjerice, govori o centrima za pritvor imigranata, animirajući tisuće dokumentiranih crteža na zidovima takvih zatvora na Kanarskim otocima nacrtanih rukama stotina anonimnih ljudi i uključuje svjedočanstva troje imigranata i aktivista za ljudska prava.

Osim toga, velik dio festivalskoga programa ove se godine odvija na brodu. Iako je to produkcijski vrlo zahtjevno i financijski iscrpljujuće, željeli smo gostima autorima omogućiti zaseban dnevni prostor u kojem se mogu još bolje međusobno upoznati i razmijeniti iskustva i ideje kroz panele i prezentacije dok razgledavaju hrvatsku obalu i otoke šibenskog arhipelaga, ali možda još i važnije, donijeti malo filmova stanovnicima otoka Zlarina, Prvića i Kaprija, koji inače nemaju prilike gledati ovakve – nezavisne, festivalske – animirane filmove.

KP: U natjecateljskom programu ove godine prikazuje se i nekoliko hrvatskih filmova, kao i filmovi studentica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u kategoriji studentskih radova. Čime se vodite pri odabiru filmova, posebno filmova hrvatskih autorica i autora? Može li se hrvatska kratka animacija mjeriti s međunarodnom konkurencijom?

U svih pet natjecateljskih kategorija prikazat ćemo filmove hrvatskih autora i studija animacije, njih čak 17, što svjedoči o tome koliko je zapravo filmova iz Hrvatske zadovoljilo kriterije selekcijske komisije. Razni hrvatski filmovi zadnjih godina osvajaju nagrade na festivalima diljem svijeta te imamo i pojedinaca i studije animacije ovdje koji su u svakom smislu na razini svjetske produkcije animiranog kratkog metra. Što se tiče studentskih filmova, Animirani film i novi mediji mladi su smjer na ALU i animirana produkcija studentskih filmova tek je u začecima. Zagrebačka škola animiranog filma nije bila škola u smislu obrazovne institucije, tako da unatoč tome što Hrvatska ima tradiciju animacije, animatori nisu mogli dobiti formalno obrazovanje kod nas.

Općenito se u odabiru filmova za Supertoon vodimo time da budu narativni, ne nužno eksperimentalni, ili hermetični i namijenjeni uskom krugu “kužera”, jer je ulaz na filmove slobodan, projekcije su na otvorenom i namijenjene su i filmskim profesionalcima i educiranijoj publici, ali i turistima i slučajnim prolaznicima pa trebaju zadovoljiti ukuse potencijalno šire publike. Nastojimo ponuditi za svakoga ponešto i istodobno pokušati razbiti predrasudu da su animirani filmovi “crtići”, da su isključivo za djecu. Kroz fleksibilan medij kao što je animacija mogu se ispričati zaista najraznovrsnije priče.

KP: U Supertune i Supercomm kategorijama prikazuju se animirani glazbeni videospotovi odnosno namjenski filmovi u službi oglašavanja. Doprinose li ove kategorije popularnosti festivala i njegovom komercijalnom uspjehu?

Ove kategorije prije svega na festival privlače autore koji ovakve radove nemaju tako često prilike poslati na druge svjetske festivale animiranog filma jer nemaju kategoriju za namjenski film i drago im je da se njihovi radovi mogu prikazati s animiranim filmovima drugih vrsta, a ne samo na festivalima oglašavanja ili, primjerice, na MTV-ju.

KP: Izvan konkurencije ove se godine, između ostalih, prikazuju i filmovi napravljeni u 3D tehnici za gledanje uz pomoć VR naočala. Koliko je VR tehnologija zastupljena u animaciji i predstavlja li ona budućnost animiranog filma? 

Sve se više animiranih filmova radi za VR naočale i ta tehnologija pruža uzbudljive nove mogućnosti, ali VR filmovi zapravo i nisu usporedivi s “klasičnim” filmovima jer je riječ o audiovizualnom iskustvu koje ne prati zadatosti filmskog jezika. VR filmovi će se razvijati u svom smjeru, paralelno s filmom, ali odvojeno od njega. Iz našeg iskustva s VR kinom u sklopu festivala Supertoon interes za takvim iskustvom je velik, a publika, iako počesto zbunjena, redovito je, po skidanju naočala, izrazito oduševljena neposrednošću doživljenog.

Ovaj umjetnički rad, izveden u okviru projekta Iluminovizije, uključit će zemljanu bateriju, “jednu lampicu koja stane na jagodicu prsta” a koju “napaja 8 vreća zemlje” (iz teksta Lane Pukanić). Na mjestu nekadašnjeg spomenika tvornici, čiji se ostaci danas primjećuju samo u ostacima troske koja je sedimentirana na tlu nekadašnjeg tvorničkog kruga, time će nastati privremeni spomenik koji ukazuje na potrebu uspostavljanja novog odnosa s energijom, ali i s tlom na kojem i od kojeg živimo. Istovremeno, svojim pozicioniranjem na mjestu odbačenog tvorničkog spomenika, ova performativna instalacija ukazuje i na nužnost očuvanja memorije mjesta, stoji u najavi organizatora.

Osim razgledavanja instalacije, posjetioci će moći razgovarati s umjetnicama i kustosicom projekta Sonjom Leboš. Za sve one koji će trebati pomoć pri pronalaženju Privremenog spomenika… kustosica će čekati zainteresirane ispred glavnog ulaza na bazen Crnica od 16 do 16:15. Zainteresirani se mogu javiti i na kontakte navedene ovdje.  

Ljubavnice su kolektiv šest autorica u sastavu Tamara Bilankov (1988.), Hrvoslava Brkušić (1982.), Stella Leboš (1988.), Luana Lojić (1991.), Ivana Pipal (1990.) i Ana Vuzdarić (1984.) koje djeluju kao umjetnička organizacija. Rad kolektiva fokusiran je na interdisciplinarno spajanje znanosti i umjetnosti prema širenju percepcije, senzacije i stvaranja novih mjesta – unutar i van pojma osjetila.

Iluminovizija je projekt Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) inspiriran Šibenikom, jednim od prvih gradova na svijetu u kojem je uspostavljena opskrba električnom energijom. Namjera projekta je potaknuti inovativne procese artikulacije svjetla u javnom prostoru kroz format festivala ali i kroz interdisciplinarnu suradnju raznih profesija koje se bave našim odnosom spram okoliša, u ovom slučaju jedinstvenog Šibenika. Iluminovizija 2018 s podnaslovom Vidici post-industrijskog i post-legaliziranog grada ove godine je u suradnji sa Sobom DAŠ (Društvo arhitekata Šibenika) ugostila arhitekticu Arminu Pilav i umjetnika Gorana Petercola. Instalacijom umjetničkog kolektiva Ljubavnice Iluminovizija zaokružuje aktivnosti u ovoj godini. Kustosica projekta Iluminovizija Sonja Leboš zahvaljuje umjetnici Lani Stojičević, koja je tijekom 2018. godine u okviru projekta Otvorenog likovnog pogona ukazala na postojanje tvorničkog spomenika TEF-a, te Gustavu Červaru na razgovoru i inspiraciji za viziju kako bi mogla izgledati Crnica u budućnosti. Podršku projektu: Ministarstvo kulture RH. Rad UIII-a institucionalno podržava Zaklada Kultura nova. Više o projektu potražite ovdje. 

Festival je posvećen temama zaštite okoliša i očuvanja prirode, odnosno biljnog i životinjskog svijeta, a razvija se u suradnji s Nacionalnim parkom Krka i pod producentskom palicom Zdenke Gold. Glavni je cilj festivala Green Eye podizanje svijesti o snazi prirode i ekološkim izazovima s kojima se suočava naša civilizacija, a to su globalno zatopljenje, zagađenje okoliša i izumiranje ugroženih vrsta.

Festival će otvoriti film Hvala na kiši koji prati priču kenijskog poljoprivrednika Kisiluana na putu do UN-ove konferencije o klimatskim promjenama. Film Prije poplave govori o putovanju Oscarovca Leonarda DiCapria kroz pet kontinenata i Arktik i razgovore sa znanstvenicima, svjetskim vođama i lokalnim stanovništvom. Subotnju večer započinje Sjeme: Neispričana priča, o sjemenu kao vrijednom resursu kojeg u kontroli drže velike tvrtke, dok Utrka s izumiranjem priča o skrivenom svijetu ugroženih vrsta. Završnu večer obilježit će kratki hrvatsko-kanadski film Ježeva kuća prema klasičnoj poemi Branka Ćopića te Kako pustiti svijet na miru i voljeti ono što klima ne može promijeniti o utjecaju klimatskih promjena na svijet oko nas.

Na festivalu se predstavljaju i kratki filmski uradci Priroda govori kao dio provokativne reklamne kampanje i poziv ljudima da počnu slušati prirodu. Pokretač ove kampanje je Međunarodno društvo za zaštitu okoliša (Conservation International) koje više od trideset godina pomaže u izgradnji zdravijeg i produktivnijeg planeta. Ta se kampanja sastoji od nekolicine kratkometražnih filmova od kojih će na Festivalu biti prikazani: Majka priroda, Ocean, Prašuma, u kojima su glasove posudili poznati glumci Julia Roberts, Harrison Ford i Kevin Spacey. 

Filmski festival Green Eye dio je Krkinog kulturnog ljeta, a projekcije filmova tijekom tri dana festivala održavaju se na obali ispred Muzeja Grada Šibenika. Povijesni centar Šibenika postaje tako oaza “zelenih filmova”, iza kojih stoje brojne međunarodne nagrade i priznanja. Ulaz na sve dane festivala je besplatan. Filmski program pratit će razgovori i diskusije nakon projekcija i izleti u Nacionalni park “Krka”. U slučaju kiše projekcije će se u petak, 1. rujna i nedjelju, 3. rujna održavati u HNK Šibenik, a u subotu, 2. rujna u Muzeju Grada Šibenika.  

Štekat Azimuta u Šibeniku preko dana skriva goste od uzavrelog pogleda Sunca, a preko noći otkriva neslućene razmjere dobre zabave kakva se očekuje i ove srijede. Ne kaže se uzalud da su najbolje stvari besplatne, koncert NLV-a u Azimuta jedna je od njih. NLV stiže u Šibenik nakon hvaljenog nastupa na ovogodišnjem Ferragostu koji je oduševio publiku i kritiku.