Supružnici Donya i Shayan Spomta zaslužni su za autorske tekstove u ovom broju, kao i u prethodna dva. U Iranu, Shayan je bio novinar i fotograf, pa svoje iskustvo može pretočiti u rad na Stazama. Donya mu pritom pomaže s prijevodima, a naglašavaju kako članke pišu zajednički. “Rad na novinama vrlo je fleksibilan, nalazimo se na dogovorenim radionicama gdje razmjenjujemo ideje o čemu bismo idućem mogli pisati. Novine sadrže informativne i kulturne rubrike, odnosno aktualne vijesti te osobne priče, pjesme ili druge radove izbjeglica u Hrvatskoj”, objasnila je Samardžić. Ideja o ovakvom mediju došla je iz JRS-a koji je želio potaknuti stvaranje mosta između izbjeglica i hrvatskih građana, posebno stanovnika Dugava. “Ovo je odlična prilika za nas da se predstavimo ljudima u Hrvatskoj, da im pokažemo da smo mi također ljudi koji imaju iste osjećaje, tužne priče, ali i želje, potrebe i nade za budućnost, samo smo iz drugih zemalja. A na kraju, to je i naš posao”, istaknula je Donya, pričajući kako su se odlučili pridružiti projektu.

Hrvatski mediji povremeno izvještavaju o izbjeglicama, ponekad su to tople, pozitivne priče, no te su vijesti isključivo namijenjene ljudima u Hrvatskoj. Izbjeglicama i tražiteljima azila teško je pratiti druge medije jer ne razumiju jezik, pa vijesti i druge potrebne informacije moraju tražiti u stranim medijima. Osim što se izbjeglicama obraćaju na jezicima koje razumiju, Donya i Shayan koji i sami žive u prihvatilištu, lakše stječu njihovo povjerenje, a osobe o kojima pišu svjesne su da njihove priče neće biti eksploatirane ili krivo predstavljene. Također naglašavaju kako sve više ljudi ovo vidi kao priliku za međusobno povezivanje, kao i da se utječe na promjenu na bolje. Na kraju Donya ipak zaključuje kako je ljudima zapravo najvažnije biti u doticaju sa svojim jezikom: “Ja znam i govorim engleski, ali kad čitam nešto na farsiju, to je posve drugačije. To je kao da osjećaš svoju u stranoj zemlji”.

Tekstovi u Stazama nisu prevedeni paralelno na sve jezike, već su prilagođeni pojedinoj publici. Primjerice, članak o Iranskoj novoj godini koja je obilježena u ožujku nije objavljen i na farsiju pošto Iranci ionako već sve znaju o proslavi. Umjesto toga, običaje iranske kulture autori su pokušali približiti drugim čitateljima. U budućnosti, možda već od idućeg broja, žele proširiti tim autora, dodati nove rubrike te više različitih tema i pogleda. Novine su otvorenog tipa, nemaju strogo zadan okvir i mogu se prilagođavati željama i potrebama njihovih autora i čitatelja. “Autorom se postaje vrlo jednostavno: kucanjem na vrata ureda ili slanjem maila”, kaže Samardžić, a na pitanje o vremenu i radu potrebnom za nastanak jednog broja odgovara kako je “u početku duže trajalo dok bi se novine posložile, no sad je već lakše jer svatko ima svoj zadatak i dobro smo uigrani”.

Donya i Shayan u Hrvatskoj su oko godinu dana. U početku im je, kao i svima, bilo teško i osjećali su se izgubljeno, no rad na ovim novinama dao im je novu svrhu i osjećaj da je to što rade važno i korisno. “Ponekad pričam s ljudima u prihvatilištu koji smatraju da izbjeglice imaju većih problema koje treba rješavati, ali mislim da je važno istovremeno stvarati kulturu i dati ljudima nešto na njihovom jeziku”, kaže Donya. “Sve smo ostavili u našoj zemlji”, dodaje Shayam, “ali sada ovdje imamo novu obitelj, novi život, nešto čime se možemo baviti i sve počinje imati smisla”. Shayam je još uvijek u kontaktu sa svojim učenicima koje je u Iranu podučavao fotografiji, a neke njihove radove odlučili su objaviti u Stazama.

Kao ni drugi alternativni mediji u Hrvatskoj, Staze također nemaju osigurano i stalno financiranje. Prvi broj financirao je JRS, a nakon toga su putem zajedničkog projekta s Caritasom dobili sredstva za još dva broja, tako da su s ovim izdanjem ta sredstva potrošena. No, svi duboko vjeruju u ovaj projekt koji izbjeglicama pruža priliku da pišu o temama koje oni smatraju važnim, ali i kojima se predstavljaju i upoznaju s novim sugrađanima. Tijekom svibnja stoga namjeravaju pokrenuti javnu kampanju za prikupljanje donacija kako bi se izdavanje novina moglo nastaviti.