Program organizira Muzeja susjedstva Trešnjevka, a provodi se u suradnji s Karmavinilom, Woodstock Record Shopom, Free Bird Musicom i Dirty Old shopom.

“Na Trešnjevci postoji ulica kojom, ako krenete pješke od Cibone prema Placu i dalje prema Remizi, možete prošetati barem kroz čitavu povijest glazbe. I to u formatu romantiziranom jednako kao i prezrenom. U zakucima Tratinske i Ozaljske, nekoć jedinstvene Končareve, skrivaju se ‘dućani snova’ prepuni gramofonskih ploča i priča o njihovoj povijesti.

Vodimo vas na šetnju od Karma Vinila, preko Woodstocka i Free Birda, do Dirty Old Shopa tijekom koje ćemo pokušati istražiti što je to što pokreće ljude da svoju fascinaciju glazbom pretvore u život iza prašnjavih kutija i polica vinila”, poručuje Vatroslav Miloš.

Program je besplatan, a prethodna najava nije potrebna. Šetnja počinje ispred Backstage Recordsa (Tratinska 65), a završava druženjem i slušanjem ploča ispred Dirty Old shopa.

Kako piše u najavi, “projekt urbanih zelenih šetnji umjetnica Nika Radić razvila je u Berlinu, zajedno s umjetnikom Georgom Spehrom“. Tijekom 2024. i 2025. godine druga iteracija programa održana je kao i u Zagrebu, u gradskoj četvrti Črnomerec.

“Šetnjama kroz Trnje trasiraju se nove priče o biljnom svijetu Zagreba i njegovoj važnosti za život grada i njegovih stanovnika. Kroz šetnje sudionici zajednički promatraju i upoznaju gradsko zelenilo, uče primjećivati biljke pored kojih svakodnevno prolaze te uče o njihovom porijeklu, životu i suživotu s ljudima”, piše u popratnom tekstu.

Polazna točka šetnje je MO Cvjetno naselje (Aleja Vlade Antolića 2), a završit će u dvorištu Pogona Jedinstvo gdje će umjetnica kroz razgovor sa sudionicima_ama predstaviti izazove pri sadnji stabala u gradu. Sudjelovanje u šetnjama je besplatno, ali potrebna je prijava putem online obrasca.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje, a intervju s umjetnicom koji je vodila Lea Vene na poveznici.

Šetnja se održava u utorak, 17. ožujka, s početkom u 17 sati na Kvaternikovom trgu. Kroz znamenita mjesta povezana s djelovanjem zagrebačkih ilegalki, šetnju će voditi povjesničarka Tena Banjeglav, koja će važnost njihova doprinosa otporu i antifašističkoj borbi u Zagrebu ilustrirati kroz životne priče antifašistkinja. Trajanje šetnje je oko sat i pol vremena.

Prva postaja šetnje, “Kvaternikov trg, mjesto je štrajka radnika u tvornicama 1. travnja 1941. i Dragice Končar, jedne od predvodnica tih štrajkova. Šetnja se potom nastavlja do Tuškanove ulice gdje je, u stanu braće Engl, djelovao ilegalni radio na kojemu je prva spikerica bila Rajna Kravar.

Tvornica trikotaže i pletene robe Gaon u Ulici Ljudevita Posavskog mjesto je djelovanja Danice Cazi. Kao i Dragica Končar, Cazi je organizirala štrajkove i demonstracije među radnicima. Tvornica Gaon je nakon 1946. nacionalizirana, a 1950. je s drugim manjim poduzećima postala dio veće tvornice koja je nosila ime Nade Dimić, također istaknute partizanke.

Ulica Ljudevita Posavskog ima i još jednu poveznicu s ilegalkama: do 1990. nosila je ime Anke Butorac, također važne ilegalke koju su ustaše zarobili i mučili u zatvoru u Kostajnici, gdje je umrla 1942. Na Trgu Petra Krešimira IV. nalazila se radnička komora i ženska sekcija SBOTIČ-a, Saveza bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije, čije su članice bile Dragica Vajnberger, Eva Grlić, Rajna Kravar, Dragica Hotko, Marija Habulin i druge.

Trg žrtava fašizma vezan je uz život sestara Baković te Vere Solar i Anice Rakar Magašić. Šetnja se zatim nastavlja do zgrade Pošte u Jurišićevoj gdje su u diverziji sudjelovale Nada Galjer i Olga Milčinović, a posljednja je postaja Nama u Ilici, gdje je radila Dragica Hotko“, stoji u najavi.

Mendes Fonseca boravila je u Prostoru 2024. godine u ulozi kustosice, a ovaj put gostuje u sklopu umjetničke rezidencije. U svom umjetničkom projektu Cartography for a Biography Mendes Fonseca bavi se lutajućim kartama “koje bilježe prijeđene korake, povezujući misli, ideje, vizije i pažljivo slušanje”, piše u najavi. Osim toga umjetnica namjerava eksperimentirati s tehnikama poput izrezivanja, te “povezivanja riječi i rečenica s geografskim prostorima, unutar suradničkog procesa koji uključuje kontrastne književne reference, divergentne vizualne kompozicije i višejezičnost”.

U sklopu gostovanja umjetnica će organizirati dvije radionice i masterclass koji su usmjereni na hodanje, promatranje, pisanje i stvaranje slika. Radionice će trajati oko dva sata, a namijenjene su maloj grupi (osam do deset sudionika_ca). Prva sesija odvija se na otvorenom uz vođene upute i individualni rad, a druga sesija nadovezat će se na prikupljeni materijal s prve. Sudionici_e na susrete mogu donijeti svoje karte drugih odredišta koja su posjetili_e.

Masterclass je zamišljen kao intimniji trenutak posvećen “bliskom promatranju i demonstraciji procesa podizanja polaroid emulzije, s maksimalno 8-10 sudionika. Traje oko 45 minuta”, a “predstavlja završne primjere i rezultate”, stoji u najavi.

Za sudjelovanje nije potrebno prethodno iskustvo – samo pažnja, znatiželja i spremnost na šetnju, pisanje i pažljivo proučavanje. Prijave se vrše putem maila na info@culturehubcroatia.hr, a moguće je sudjelovati samo na jednoj radionici ili svima. Radni jezik programa je engleski.

Ipak, nisu sva Maryjina “skitanja” Europom bila ovako bremenita značajem, pa u većini zapisa možete saznati praktične svakodnevne informacije à la Tripadvisor, poput toga gdje su najljepše ruševine, koji hotel ima najgoru hranu, kakav je odnos florina, talara i krajcara, ili pak tko je najružniji narod u Europi. Tekst koji slijedi vrlo je slobodna i na momente možda tendenciozna, iako ljubavlju prožeta interpretacija dvaju svezaka autoričinih Skitanja po Njemačkoj i Italiji 1840., 1842. i 1843. 

***

Dover

Ako se tko nađe na palubi dok se more pjeni i kotrlja prijeteći, neka legne na palubu i bude nepomična; jedino će se tako ublažiti mučna vrtoglavica koju valovi neumorno razbuktavaju (govorim iz iskustva).

Pariz

Pariz, premda prljav, doista jest magnifique. S kakvim se samo ponosom protežu glatki, asfaltirani pločnici Trga sloge (za neupućene: Place de la Concorde) i, naravno, veličanstvene fontane! Nasuprot tomu, London je lišen vesele vreve i zastrt tamnom parom ugljena. Pa ipak, mora se priznati: ti vodeni prsteni, začudni i razuzdani, jedva služe ljudskoj korisnosti; čini se da je ovdje razboritosti žrtvovan poneki gutljaj svježe vode na oltaru ljepote. Ipak, kakve su te fontane čarobna, pjenušava stvorenja!

Frankfurt

Čist poput tek oprana kristala i prozračan kao planinski vrh, a opet tako trom, tako dosadan. Čitav grad smo prohodali do iznemoglosti a da nismo vidjeli išta vrijedno spomena. Neka ga putnik željan ushićenja zaobiđe bez žaljenja.

Kako li su uzbudljivi bili životi Nijemaca u ovim krajevima, koji su okrunjeni romantičnim ruševinama gradskih zidina, dvoraca i tornjeva! Nekoć su muškarci grabili mač, a žene ostajale na ognjištu, nadajući se, dršćući i moleći se (i vezle su, da ipak i nešto konkretno naprave). A kada bi mačevi utihnuli, muškarci bi se potrudili da se opet podignu. Jer, kako uvijek tvrdim, nije čovjek rođen da bude kupus. 

Heidelberg

Saznavši da je prvijenac među gradskim konačištima do posljednje odaje zaposjednut (nije to prvi put da nam je sudbina grubo zatvorila vrata!), ne preostade nam drugo doli skrasiti se u drugi po redu najbolji hotel.

Važno je, neizrecivo važno, imati dobrog lokalnog vodiča. Primjerice, žena što nas je povela stazom k dvorcu bješe pomalo ružna, ali srca blaga i vedra. Krasno je, uistinu, susresti među neobrazovanim klasama pojedince koji svojom krotkošću u vama izbrišu svaki osjećaj klase (nije dolično razmetati se vlastitom nadmoći).

Svaki putnik morao bi u sebi njegovati strpljivost i toleranciju kad se nađe među drugim narodima, npr. kad ga zadesi ovisnost Nijemaca o pušenju što ga prakticiraju s tolikom upornošću. Ugh!

Metz

Ako vas obmanu nejasan vozni red ili možda vlastita lakomislenost te vam izmakne kočija, podnesite taj udarac dostojanstveno, pa makar se zatekli u mjestu tako turobnu da bi i mrtvi ustali iz groba samo da pobjegnu odatle. Umjesto očajavanja, pronađite neku razbibrigu: unajmite čamac pa neka vas rijeka nosi, ili prošećite sjenovitom alejom parka. Samo, čuvajte se tuđinskih staza načinjenih od neobičnog, grubog šljunka; tim umivenim barbarima izvan Engleske pojam baršunasta travnjaka još uvijek je pust san!

U ovoj zemlji pripravite se na beskrajna zastajkivanja: čim se kočija zaustavi, konji kao da se urote protiv sudbine i tvrdoglavo odbijaju dići papke – čak i kad im kao mito pružite mirisnu koru kruha. U takvim se trenucima strpljenje i snošljivost svake putnice odista stavljaju na kušnju. A kad već spomenuh hranu: pitam se, ima li još koja skromna kriška sira u putnoj košari za ovu iznurenu putnicu?

I naposljetku – zar nitko u cijeloj Njemačkoj ne govori francuski, vraiment? O, kako li je svaka rečenica trudna mukom, svaki nesporazum težak poput olova!

Trèves (ili, kako ga Nijemci nazivaju, Trier)

Vozeći se cestom, pratili su nas voćnjaci raskošna obilja. Grane, teške od trešanja, nadvile su se nad našu kočiju, pa su putnici s vanjske klupe, poput pohlepnih vrabaca, punili usta rumenim plodovima. No, ubrzo nas je sustigla graja seljaka; naime, za krađu trešanja propisana je velika globa i seljaci su, tražeći odštetu, častili našu uzvišenu družbu grubim izrazom schwein. I tako su slasne trešnje u našim grlima zadobile gorak okus – ali nijedna kovanica ipak ne napusti našu kočiju. 

Trèves, jedan od najstarijih gradova ovog predjela Europe, danas stoji u stanju raspada, ali plemenit u svojoj propasti. Tek rimske ruševine, obrasle bršljanom, odišu veličinom što prkosi zubu vremena. (Jesam li već spomenula koliko me ruševine očaravaju? U njihovom dostojanstvenom muku čujem odjeke povijesti.)

Kad se ispostavilo, draga čitateljice, da putnički brod ide tek dvaput u tjednu, sva nam se žudnja za brzim odlaskom rasplinula, pa smo nevoljko morali zakupiti privatno plovilo. Pokatkad mislim da je slow tourism ipak precijenjen. Učas se uhvatim kako sanjarim o krilatoj napravi što bi ponijela putnike iznad oblaka; čak bi i najskromnija, low budget zračna kočija sada bila blagotvoran spas, a možda bih čak nadoplatila za kakav okrepljujući napitak!

Baden-Baden

Ne savjetujem odlazak u kupelj, kojom se mame naivni putnici – inferiorna je i opora, nedostojna i najskromnijeg kupača. 

Što se pak večere tiče, bila je toliko bijedna da nam nije preostalo drugo doli prionuti na kruh i maslac te sve zaliti bokalom njemačkog vina. 

Trarbach

Poslije napornog uspona – i još okrutnijeg silaska, što nam u koljenima olovo razbukta – godilo je okrijepiti se domaćim trešnjama (barem se trgovkinja na sajmu zaklinjala da su domaće). Bilo kako bilo, ovaj put smo ih platili i time umirili vlastitu savjest.

Lohr

Gostionica bijaše dobra, no dojam naruši jedna manjkavost: ni korice kruha nisu imali! To je rijetka i čudnovata pojava u Njemačkoj, gdje čovjek uvijek može pronaći utjehu u njihovu osebujnu kruhu – čak i kada je sve drugo gnusno (što je često).

Kochheim

Napokon susretosmo nekoga tko govori engleski. O, kako su saksonski tonovi zvonko zazvučali i srce nam zagrijali u tuđini!

U predahu putovanja, vele neki, valja kročiti u raspravu s neznancem što ste ga sreli u predvorju hotela o političkim i gospodarskim pitanjima zemlje. Pa makar naše spoznaje bile površne poput povjetarca, uvjereni smo da su ispravne – pa jesmo li Englezi ili nismo?

Mayence

Zar postoji veća pogrda za putničko strpljenje od prizora lađe što je isplovila poslije nas, a stigla na odredište prije?! No, dok srce ključa od gorčine, pogled se smiruje na obalama: brežuljci, gusto prošarani tornjevima i ruševinama dvoraca, uzdižu se kao sneni svjedoci minulih vremena. Kako romantično! 

Berlin

Posjetili smo galeriju umjetnina. No iscrpljenost nakon dugog puta toliko je oslabila moju izdržljivost da jedva podnosim i najmanji napor, a zasigurno znate – pa tko ne zna? – da razgledanje galerija vodi u krajnju iznurenost. Stoga sam se nekoliko puta vratila u hotel da predahnem, pa sam se, tek malo okrijepljena, vratila u galeriju.

Dresden

Ah, kakva nesnosna žega pritiskuje ovaj grad! Nastojim prikupiti hrabrost i snagu za razgledanje, a to će, vjerujte, biti podvig dostojan Herkula. Kako će li tek biti napaćeni putnici budućnosti kad se otkrije koban učinak fosilnih goriva; današnjih 30 stupnjeva doimat će se poput osvježavajućeg lahora! A sada, valja uhvatiti parobrod i provozati se rijekom. Adieu!

Roveredo

Naši su kočijaši bili čudnovati ljudi. Onaj koji je upravljao mojom kočijom bio je grub, sirov stvor – gotovo životinja više no čovjek. No onaj iz druge kočije bio je još osebujniji: po držanju ni Talijan ni Nijemac, a divlji poput neukroćene zvijeri, vulgaran kao najobičniji skitnica. Istini za volju, bijaše dovoljno uljudan; ali cijeli je zračio nekim neobuzdanim veseljem, kao da mu duh prebiva na rubu ludila. Predahnula sam kad smo konačno stigli u hotel. Večera bijaše ugodna, nimalo nalik na one gnusne trpeze u Njemačkoj.

Venecija

Adolf Loos je u pravu: ornament je, doista, zločin. Crkva Santa Maria della Salute – podignuta u doba kad je arhitektura već degenerirala, a obilje ornamenata zadobilo prednost nad jednostavnim, skladnim stilom – ima ljepotu koja se probija unatoč manama vlastita obličja. Još goru impresiju ostavlja crkva Isusovaca: raskošna do neukusa, ogrezla u stilu što ga taj red toliko obožava, a koji ovdje prelazi u karikaturu. Čak i slike, koje bi inače možda zadobile našu naklonost, lišene su svake čari, ugušene neukusnim ukrasima čija težina potire duh umjetnosti. Radovali smo se kad smo naposljetku izašli na zrak.

U gradu nema dobre opere. Talijani, mora se priznati, ne razumiju njemačku glazbu. Izvode je jer su drugi o njoj govorili s divljenjem, no nije im mila. Pokušavaju je preraditi, prilagoditi vlastitu ukusu – i time je posve osakate. 

Firenca

U Firenci običan puk živi prilično dobro. No možda su upravo oni među najmanje ugodnima za ophođenje u cijeloj Italiji: samodopadni, neovisni i duboko lijeni. Često ih je nemoguće privoljeti na ikakav rad, a i tada rade isključivo po vlastitu nahođenju – kao da je svaki zadatak pružena milost, a ne obveza.

Zapazila sam – premda su obični ljudi u Italiji doista naočiti – da njihova djeca, vjerojatno zbog loše prehrane, rijetko iskazuju ljepotu. A još je žalosnije to što, čim napuste pučke škole, njihovo se obrazovanje prekida. Tada tonu natrag u tromost i neznanje, što ovdje, čini se, raste s istom lakoćom kao masline.

***

Ovaj maliciozni sažetak zaključit ćemo, sasvim neironično, autoričinim citatom: “Putovanje će zaliječiti sve.” Bon voyage!

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Projekt Kvartovska lektira i osobne priče bavi se ponovnim čitanjem i kontekstualizacijom lektirnih i drugih naslova autora po kojima su nazvane ulice u kvartovima Volovčica i Borongaj. Cilj projekta je edukacija, poticanje kreativnosti te povezivanje kvartovske zajednice kroz osvještavanje konteksta, značenja i utjecaja književnih djela (proze i poezije), promocija knjižnice kao riznice znanja, te prikupljanje osobnih i kvartovskih priča u raznim formatima.

U subotu, 22. ožujka u 16 sati, dugogodišnji stanovnik kvarta Miljenko Miki Marinac održat će vođenu šetnju ulicama Borongaja s fokusom na glazbu. Voditelj šetnje usredotočit će se na imenovanje ulica i trgova u naselju koje je inspirirano hrvatskim autorima_cama. Trajanje šetnje je sat i pol, a kreće se s ugla Šimićeve i Borongajske ulice.

Drugi dio programa počinje u nedjelju, 23. ožujka u 16 sati, a radi se o filmskoj radionici fokusiranoj na slike kvarta i kratku formu. Uz podršku mentorice, sudionici_e će montirati svoje kratke video bilješke, fotografije, crteže, tekstove i druge materijale. Drugi termin radionice predviđen je za 30. ožujka, a održava se u isto vrijeme, na istom mjestu, u MO Brune Bušića (Ante Jakšića 29a). Po završetku programa, radovi plaznika_ca bit će predstavljeni početkom svibnja u knjižnici Silvija Strahimira Kranjčevića.

Prijave za radionicu su besplatne, a vrše se putem maila studioartless1@gmail.com ili preko poveznice.

Više detalja pronađite ovdje.

Šetnja istraživanjem različitih tekstura i materijala, koji proizvode određene zvukove, nastoji osvijestiti zvučnu sliku Črnomerca iz perspektive gluhih osoba, čime se proširuje razumijevanje zvuka i propitkuje uloga vizualnih pomagala. U središtu je zanimanja metal kao građevinski materijal. Tijekom šetnje sudionici_e će se usmjeravati prema rezonantnim objektima javnog prostora, a vježbama u eksterijeru pokušat će se detektirati vibracije i vibrirajuće ostatke metalnih konstrukcija. Šetnja će započeti kod Galerije Spot (Čanićeva 6) te se nastaviti do potoka Črnomerec i zaokružiti natrag do Galerije.

Zadatak polaznika_ca radionice jest bilježiti svoje osjećaje kroz kratke vježbe taktilnosti zvuka, a fokusirat će se i na razliku vibracija u interijeru.

Program je organiziran u suradnji sa Savezom gluhih i nagluhih grada Zagreba, a tijekom cijele radionice osigurano je simultano prevođenje.

Radionica je namijenjena miješanoj grupi gluhih, nagluhih i čujnih osoba. Broj polaznika_ca je ograničen, pa je za sudjelovanje potrebno poslati prijavu (ime i prezime) na info@officeforphotography.com.

Više informacija o događaju dostupno je ovdje.

Javni program ove četverodnevne konferencije otvoren je 30. siječnja vođenom šetnjom EcoSomatic Protocols of Kinship – bonding with the (non)human. Voditeljica ture, Sunčica Pasuljević Kandić radi pri Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a polje interesa su joj interdisciplinarna umjetnička istraživanja, te kustoske i pedagoške prakse koje se bave društvom, tehnologijom i prirodom. Šetnja je zamišljena kao prostor istraživanja znanja i mreža koje nas međusobno povezuju s fokusom na ispitivanje pokreta, čula i uspostavljanja odnosa spram neljudskog oko nas.

Konferencija je nastala u organizaciji ADU-a te u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku, Centrom za dramsku umjetnost i Kurzivom. 

Snimila i uredila: Sara Gurdulić
Snimku Audio Guide Zagreb ustupila je Sunčica Pasuljević Kandić.

Riječ je o prvoj u nizu aktivnosti koje, ususret budućem Interkulturnom društvenom centru Trnje, za cilj imaju revitalizirati i proširiti namjenu prostora spomenute tržnice, rekreirati ga za konzumaciju drugačijeg, kulturno-umjetničkog sadržaja.

Program počinje u 15 sati vođenom šetnjom kroz Trnjansku cestu uz stručno vodstvo arhitekata Ivane Božić Valkaj, Ksenije Turčić i Antuna Sevšeka. Šetnjom kroz središte mjesnog odbora Trnje zainteresirani posjetitelji i posjetiteljice imat će priliku doznati više o povijesti ovog vitalnog dijela grada koji kroz pritiske desetljeća urbanizacije postupno gubi svoje tradicijske prostorne veze i svakodnevne obrasce korištenja. Okupljanje sudionika arhitektonske šetnje je u parkiću zapadno od Palače Pravde.

Duž Trnjanske ceste, na mjestima od značaja za društveni život Trnja u prošlosti, bit će postavljene signalizacije koje će funkcionirati kao zaustavne točke šetnje. “Tijekom kraćeg istraživanja markirali smo četiri punkta na Trnjanskoj cesti koja smo detektirali kao mjesta od značaja za društveni život Trnja u prošlosti. Ono što nam je bitno je da se ovakvim tipom obilježavanja mjesta ne prenose samo informacije nađene u arhivima već da se ispriča priča glasovima Trnjana i Trnjanki i da se kvart potakne na zajedničko promišljanje njegove skore budućnosti”, poručuju arhitekti.

Nakon šetnje, slijedi zabavni glazbeni program koji u 17 sati otvara bend Mangroove, jedan od najkvalitetnijih domaćih pop sastava koji predvodi kreativni tandem Željka Veverec i Toni Starešinić. Mangroove iza sebe ima četiri albuma. S Jazz orkestrom HRT-a 2020. snimaju zajednički studijski album Nešto veće od nas, koji je osvojio dva Porina, dok su Mangroove i Jazz orkestar HRT-a osvojili Rock&Off nagradu glazbene kritike za najboljeg Jazz & Off izvođača.

U 18 sati koncert će održati jedan od naših najznačajnijih skladatelja, pjevača i gitarista, Darko Rundek, koji će nastupati u formaciji dueta s Anom Kovačić, kao Rundek Duo. Spomenuti umjetnici suradnju su započeli tijekom skladanja za film Zagrljaj Miroslava Mandića, a nedavno su i ovjenčani nagradom za glazbu na History Film Festivalu u Rijeci.

Sve aktivnosti održavaju se na otvorenom, centralnom prostoru Tržnice Trnje, a program je besplatan. Program se održava u suradnji gradske ustanove Novi prostori kulture s partnerima, organizacijom Operacija grad i Platformom Upgrade.

Serije šetnji organiziraju se s ciljem predstavljanja najvažnijih dijelova grada iz perspektive ljudi koji su migrirali i sada žive ovdje, kao perspektive koje će kombinirati povijesni pristup gradu, usmenu povijest i pripovijedanje. Leandre će sudionicima u subotu pokazati neke od najvažnijih mjesta koja su obilježila njegov život u Zagrebu, a kao komičar u usponu, šetnju će kombinirati sa svojom komedijom.

Dana 25. svibnja 1963. godine 32 neovisne afričke zemlje u Adis Abebi jednoglasno su izglasale rezoluciju i uspostavile Organizaciju afričkog jedinstva, što je bio prvi korak povezivanja zemalja nakon antikolonijalnih i dekolonizacijskih pokreta na kontinentu. Organizaciju je 2002. godine zamijenila novoosnovana Afrička unija, no Dan Afrike se i dalje obilježava na isti datum. Taj dan se obilježava kao nacionalni praznik u svim zemljama potpisnicama.