U osamnaest godina svojeg postojanja neprofitni portal SEEcult.org postao je ne samo najvažnijim medijem za kulturu u Srbiji nego i jednim od par najvažnijih u čitavoj regiji. Vrijedni trud njegove dvočlane redakcije, koju čine Vesna Milosavljević i Miroljub Marjanović, poprima gotovo herojski karakter uzme li se u obzir deprimirajući medijski i kulturni kontekst, koji rad u takvom tipu medija čini gotovo pa neodrživim.

Stoga je svako priznanje SEEcultovog rada izuzetno dobrodošlo, budući da donosi bar neki tip uvažavanja – kad već izostaje ono kulturne politike – izuzetne važnosti koju taj portal ima za javnu vidljivost kulture. U tom smislu posebno raduje odluka Nacionalnog komiteta Međunarodnog saveta muzeja (ICOM) Srbije da u sklopu dodjele svojih godišnjih nagrada u utorak, 18. svibnja uruči i zahvalnicu SEEcultu, odnosno Milosavljević i Marjanoviću, i to “za izuzetan doprinos informisanju javnosti i medijskoj popularizaciji aktivnosti u okvirima muzejske delatnosti, razvoju svesti o značaju kulturne baštine u javnom prostoru”, kako i za popularizaciju ICOM-ovog rada i misije. Službeno obrazloženje preneseno na SEEcultu jasno govori o njegovom značaju za čitavo polje: “Svaka značajnija vest iz oblasti muzejske delatnosti, kustoskog angažmana, ali i politika upravljanja ili kulture sećanja uopšte propraćena je na portalu. I ne samo kao vest, već kao debatni prostor u kojem su se mogla čuti različita mišljenja, suprotstavljeni stavovi i pozicije. Ujedno, analitički pristup ukazuje na hrabrost da se o kulturnoj sceni Srbije, i preciznije muzejskim aktivnostima i promišljanjima pristupi otvoreno, direktno i bez ideologizacije.” Iz ICOM-a nadalje ističu kako je “naročito važan doprinos portala SEEcult.org tokom 2020.godine, godine u kojoj smo se obreli u stanju virtuelne komunikacije i rada. Ova okolnost učinila je da portal SEEcult postane još značajniji i u smislu prenosa informacija i vrednosti, ali i u smislu dokumentarnog trezora. U tom smislu, SEEcult uskoro može pretendovati (ozbiljna šala) i na muzejski legitimitet – izložba o muzejima, njihovim aktivnostima, usponima i padovima, ljudima koji čine muzejsku delatnost Srbije takvom kakva jeste.”

Uz SEEcult, zahvalnicu su dobile urednica Jutarnjeg programa RTS-a Dušica Tasić, glavna urednica RTS-ove emisije Šarenica Aneta Ivanović, ogranak Francuskog instituta u Novom Sadu i profesorica u Školi za specijalno obrazovanje “Vuk Karadžić” u Somboru Marijana Bugarski. Činjenica da se jedan neprofitni portal nalazi uz bok nacionalnoj televizijskoj kući rječita je sama po sebi, a na težak položaj nezavisnih medija osvrnula se u svojoj kratkoj izjavi za Kulturpunkt i sama Milosavljević: “Svako priznanje uvek donosi zadovoljstvo i predstavlja važan podstrek za dalji rad, posebno kada dolazi od kolega i stručne javnosti. Naročito je dragoceno u trenucima kada nam ponestane entuzijazma, posle gotovo 20-godišnjih napora da opstanemo u izuzetno nepovoljnim okolnostima za rad neprofitnih medijskih inicijativa u kulturi i održimo produkciju u javnom interesu.”

Nažalost, od kulturne politike ne treba očekivati da će pod dojmom ovog priznanja poduprijeti SEEcult. Uostalom, srpsko Ministarstvo kulture i informisanja je još 2017. godine gotovo u potpunosti ukinulo financiranje portala, a situacija se u međuvremenu nije promijenila: ove godine tako na natječajima za financiranje medija Ministarstva i Grada Beograda SEEcult nije dobio – ništa! Svoje preživljavanje tako u velikoj mjeri duguje Gete institutu u Beogradu, koji mu je dao potporu u sklopu fonda za pomoć kulturi. No SEEcult prije svega opstaje zahvaljujući požrtvovnosti i hrabrosti svojeg uredničkog dvojca, koji usprkos praktički nemogućim uvjetima održava na životu jedan ključan element kulturno-medijske infrastrukture u regiji.

Da je kultura kao jedno od tržištu ponajmanje zanimljivih lovišta potiskivana ili već potisnuta iz većine onih ograničenih mjesta na kojima joj se jedva dozvoljavalo da tavori, gotovo pa je naporno ponavljati. No s obzirom na hladnu nezainteresiranost s kojom se vlasnici medija prema njoj odnose, s obzirom na proračunsko i političko zanemarivanje koje trpi od javnih institucija, oni koji u njoj rade nemaju taj privilegij da blazirano zakolutaju očima na stalno prizivanje te davno utvrđene činjenice. Razlog leži u tomu što je, unatoč dramatičnim upozorenjima o položaju umjetnika i radnika u kulturi, o gubljenju teško zasluženog statusa i publike, o očajnim radnim uvjetima i egzistencijalnoj nesigurnosti, stanje jednostavno sve gore.

Kada su akteri ili zagovaratelji tog pogoršavanja medijski kapitalisti ili njihovi libertarijanski ideolozi, tada je “jednostavno” riječ o jednom sasvim očekivanom ispunjenju vlastite funkcije u zadanim medijskotržišnim uvjetima. Kada je, međutim, aktivni poticatelj rasapa kulturnog i umjetničkog polja država koja servira priču da se na izdvajanjima za kulturu lomi ekonomski oporavak, tada je riječ o suučesništvu koje traži borbu za odnos prema kulturi kao javnom dobru.

Ovih dana javne su institucije u Srbiji tu borbu odlučile dodatno unazaditi uskrativši portalu SEEcult, najvažnijem tamošnjem portalu za kulturu i jednom od najvažnijih takvih portala u regiji, ključne financijske potpore na kojima se do sada u najvećoj mjeri zasnivao njegov rad. Ministarstvo kulture i informisanja tako je SEEcultu odbilo dodijeliti sredstva na natječajima za suvremeno stvaralaštvo, digitalizaciju kulturnog naslijeđa i onome za medije, ostavivši mu tek 350 000 dinara (nešto više od 20 000 kuna) za šesto izdanje projekta Vođenje, namijenjenog produkciji video vodstava kroz izložbe – i to nakon što su u prethodnim dvjema godinama samo na Natječajima za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja SEEcultu dodijelili iznose od milijun i više dinara. Opći je pak natječaj koji raspisuje Sekretarijat za kulturu Grada Beograda ostavio portal bez ikakve potpore, izazvavši pritom, kao što upozorava analiza koju je provela asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, i niz vrlo ozbiljnih kontroverzi koji se tiču natječajne procedure, poput tajnosti komisija ili osnivanja dijela organizacija kojima je dodijeljena potpora neposredno prije ili čak nakon raspisivanja natječaja!

Iako je nedvojbeno teško konkurirati sposobnosti savijanja prostor-vremena koju, izgleda, posjeduje dio uspješnih prijavitelja na gradski natječaj, svejedno je moguće samo kao šokantnu nazvati vijest da je bez sredstava ostao portal koji se u 15 godina uspostavio kao najvažnije mjesto izvještavanja i govora o kulturi, osobito onoj nezavisnoj, kao njen najvažniji komunikacijski kanal i medijska arhiva, proizvevši pritom, kako stoji u otvorenom pismu njegovih osnivača, više od 350 000 tekstova. Podudarnost tog podatka s iznosom koji je SEEcultu dodijelilo Ministarstvo djeluje kao posebno gorka igra brojeva – za svoj izuzetan doprinos kulturnom i medijskom polju, dakle, portal je dobio ravno dinar (oko 6 lipa) po proizvedenom tekstu.

Da bi se utvrdilo koliko važnom resursu za kulturu u Srbiji su najvažnije dvije institucije odlučile uskratiti podršku, nije potrebno posezati za posebnim brojkama ili interpretacijama – dovoljno je samo obratiti pozornost na količinu reakcija i podrške koja SEEcultu ovih dana pristiže s nebrojenih adresa. Oglasio se tako niz umjetničkih organizacija, poput Doma kulture Studentski grad u Beogradu ili Inicijative nezavisne kulturne scene Novog Sada koja se i sama nalazi u borbi sa svojim lokalnim vlastima, zatim velik broj uglednih umjetnika, profesora i radnika u kulturi, uključujući i prorektora Univerziteta umetnosti u Beogradu prof. dr. Miletu Prodanovića, dok su se na otvoreno pismo SEEcultovih pokretača Miroljuba Marjanovića i Vesne Milosavljević nadovezali i mejnstrim mediji, poput Danasa, Politike i Blica.

Da će pak reakcije svjetlonoša iz institucija direktno odgovornih za uništavanje polja o kojem bi se trebale brinuti biti besmislene, u to nitko nije ni sumnjao, no u ovom su se slučaju, čini se, posebno potrudili da pokažu ne samo svoju nebrigu i nesposobnost, nego i da pritom oko toga budu otvoreno cinični. Dok tako gotovo čitava nezavisna kulturna scena – a i dio one “zavisne” – izražava podršku SEEcultu kao ključnom resursu kulture u Srbiji, predstavnici Ministarstva, kako prenosi Tanjug, izjavljuju da je “pretenciozno i neozbiljno tvrditi da kultura bilo koje zemlje propada zato što jedan portal, koji inače korektno izveštava o događajima iz oblasti kulture, nije dobio sredstva na konkursima na republičkom i gradskom nivou”.

Po dobrom običaju nadležnih institucija, teško je odabrati gori dio izjave: je li to šibičarski spin da netko tvrdi da kultura propada zato što SEEcult ne dobiva novac ili je to namjerno uvredljiv i patronizirajući ton govora o “inače korektnom” izvještavanju portala, odlučit će svatko prema svojim senzibilitetima. Zbog stava provoditelja demontaže kulture ionako je promašeno gubiti živce, a možda je uputno i odmaknuti se od retorike propadanja, koja jezikom kulturelitizma taj proces predstavlja kao nešto maglovito i apstrahirano.

Stvari su, međutim, vrlo konkretno uvjetovane, a njihov sistemski karakter dokazuju i srodnosti s hrvatskim kontekstom kao najbližom europskom poluperiferijom. SEEcult je pao žrtvom istih onih procesa rasturanja medijskog polja, osobito neuvažavanja uloge neprofitnih medija u novoj, kriznoj i postkriznoj medijskoj slici, kao i liberalizacije i prekarizacije kulture i borbe različitih elita za njene resurse i hegemoniju u reduciranim proračunskim okvirima.

Uz sve razlike, gdjegod i značajne, u strukturi medijskoga polja u Srbiji i Hrvatskoj, u različitim unutarnjo- i vanjskopolitičkim konstelacijama, očita je povezanost između sudbine SEEculta i onoga što se dešava u ovdašnjem kontekstu. Tomu najplastičnije svjedoči politika ovdašnjeg Ministarstva kulture prema medijima i kulturi: dok s jedne strane kao alibi drži na životu portal Culturenet, prešućujući pritom da je broj zaposlenih na uređivanju njegova sadržaja sveden na minimum, ono je ukinulo potpore neprofitnim medijima, od kojih se značajan dio bavio upravo kulturom.

Unatoč bezobraznom PR-driblanju srpskog Ministarstva otpjevanom u terci s Tanjugom, tamošnje je stanje evidentno proizvod politika zakuhanih u javnim institucijama, čija provedba je obilježena netransparentnošću i nejasnim kriterijima upravljanja javnim sredstvima. Da beogradski natječaj nije jedini obilježen proceduralnim sumnjivostima dokazuju i spomenuti problemi oko Akcionog plana strategije kulturnog razvoja Novog Sada. U petak, 23. lipnja, Inicijativa nezavisne kulture Novog Sada uputila je poziv javnosti na konferenciju za medije koju su njeni predstavnici sazvali zbog ignoriranja molbe upućene članu Gradskog veća za kulturu Daliboru Rožiću da se organizira javno predstavljanje rada natječajnih komisija za projekte u kulturi.

Iz Inicijative poručuju da takav odnos prema dionicima nezavisne kulturne scene znači njihovo isključivanje iz gradske kulturne politike, zbog čega su objavili svoje istupanje iz pregovora s gradskom upravom oko provedbe Plana, u koje su stupili 2016. godine s ciljem sudjelovanja u kulturnom razvoju grada. Dok novosadske političke elite samozadovoljno ističu status Europske prijestolnice kulture za 2021. godinu, dakle, najživlji i najpotentniji dio kulturnog polja na najniži se mogući način – jednostavnim nejavljanjem – isključuje iz njenog oblikovanja.

U međuvremenu, SEEcult ne samo da za sada ustraje u radu, nego je i predstavio novo izdanje portala. Neprocjenjiv novinarski i dokumentacijski rad njegovih suradnika još će se neko vrijeme moći održavati, no vrlo je upitno u kojem opsegu i trajanju. S obzirom na stav Ministarstva, suprotan praktički čitavoj nezavisnoj sceni i nekima od najuglednijih umjetnika i stručnjaka, nije za očekivati da će se u postojećoj konstelaciji javna sredstva vratiti u portal u mjeri koja bi mu omogućila normalno funkcioniranje. Po svemu sudeći, trenutno ostaje tek slaba nada u učinak podrške koja, srećom, nepokolebljivo ipak pristiže sa svih strana.

Archive as Practice nastavak je projekta Abeceda nezavisne kulture u kojemu — uz podršku regionalne platforme za kulturu Kooperativa — partnerski sudjeluju organizacije SEEcult.org iz Beograda, SCCA iz Ljubljane, Kulturtreger (Booksa) i Kurziv (Kulturpunkt) iz Zagreba i Qendra Multimedia iz Prištine. Posvećen intezivnom istraživanju nezavisne kulture i suvremene umjetničke produkcije u regiji, projekt prema svom završetku ide serijom javnih razgovora o “preispitivanju perspektiva arhiviranja video umjetnosti u regiji, uzimajući u obzir specifičnosti svake sredine i potrebu razmene znanja i iskustva” koji se održavaju u Prištini, Beogradu i Zagrebu od 28. studenog do 2. prosinca.

Prvi u seriji razgovora održan je 28. studenog u Prištini, gdje su — uz direktora filmske kuće Kosovafilmi Ganija Mehmetaja i Ajetu Zogaj iz Narodne biblioteke Kosova te predstavnika beogradskog SEEculta — Dunja Kučinac iz Kulturtregera i Matija Mrakovčić iz Kurziva prezentirale rad zagrebačkog Centra za dokumentiranje nezavisne kulture. Nastavak slijedi 30. studenog u beogradskoj galeriji Remont, razgovorom u kojem sudjeluju Luka Polutnik iz Centra za suvremenu umjetnost SCCA-Ljubljana te beogradski umjetnici Isidora Ilić iz umjetničkog dua Doplgenger i Zoran Popović, jedan od ključnih aktera nove umetničke prakse u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji.

“Tema video umetnosti, kao specifičnog vida savremene umetnosti”, ističe se u najavi razgovora u sklopu projekta Archive as Practice, “otvara pitanje mogućnosti i uslova njenog arhiviranja, te dostupnosti široj publici. U razgovorima će biti reči o zbirkama video umetnosti u specijalizovanim institucijama, njihovom stanju i zaštiti, modelima saradnje umetnika i institucija, dostupnosti video zbirki za dalja istraživanja, načinima na koje umetnici čuvaju vlastite radove ili koriste postojeće zbirke video umetnosti u svom radu”.

Posljednji u ovom nizu razgovora održava se 2. prosinca u književnom klubu Booksa, ujedno i središtu Centra za dokumentiranje nezavisne kulture, u kojemu će o “arhivu kao praksi” govoriti voditeljica izdavačke djelatnosti Hrvatskog filmskog saveza Diana Nenadić, Gani Mehmetaj, Luka Polutnik, Isidora Ilić i multimedijalni umjetnik Igor Grubić. 

Arhivi koji pokušavaju dokumentirati vaninstitucionalna strujanja, prakse, ideje i pokrete daju širu sliku od službenih narativa i predanim radom historizacije odozdo pokušavaju očuvati ono što bi inače moglo (po)ostati zaboravljeno. Za početak, možete zaroniti u naš internetski arhiv tih strujanja, praksi, ideja i pokreta koji se odvijaju na nezavisnoj kulturnoj sceni od 1990-ih naovamo.

Povodom jubileja Mimarta, osnivačica i redateljica tog teatra Nela Antonović govori u intervjuu za SEEcult.org o razlozima bavljenja neverbalnim teatrom, razlikama u uvjetima rada nekada i sada, posljedicama financijske krize na umjetničku produkciju, publici, kritici, medijima – trodecenijskom traganju za, kako kaže, “vertikalom u napuklom društvu”, u kojem je očigledno samo da je kulturna politika “vezana za politiku”.

Intervju je nastao u sklopu Abecede nezavisne kulture, projekta dokumentiranja i predstavljanja kulturnih i umjetničkih praksi u regiji kojega, uz potporu Balkanskog fonda za umjetnost i kulturu, zajednički provode SEEcult.org, Kulturpunkt.hr i Booksa.hr. Autori intervjua su novinarka Vesna Milosavljević, snimatelj Milan Nešić i montažerka Marija Aranđelović.

Projekt ABCeda nezavisne kulture iniciran je sviješću o potrebi očuvanja postignuća i produkcije nezavisnih kulturnih scena u regiji čiji se akteri, nakon ratova 1990-ih godina i bolnih procesa tranzicije, suočavaju s novim izazovima, posebno financijske prirode, koji prijete i nestankom nekih od ključnih aktera na tim scenama. Rad organizacija nezavisne kulture nije prikupljen i sačuvan u službenim arhivima ili muzejima, a zbog ograničenog ljudskog i  financijskog kapaciteta te prekarnih uvjeta rada, organizacije su primorane baviti se vlastitim dosadašnjim radom povremeno i na neadekvatan način. Stoga postoji prijetnja da će značajan dio intelektualnog i umjetničkog rada, akumuliran kroz ovaj segment kulture, postati s vremenom nedostupan publici i javnosti.

Partneri u projektu ABCeda nezavisne kulture, koji već godinama aktivno rade na online dokumentiranju i predstavljanju kulturnih i umjetničkih praksi u regiji (portali SEEcult.org, Kulturpunkt.hr i Booksa.hr), uvest će nove formate predstavljanja nezavisne kulturne i umjetničke produkcije široj publici, prije svega u Srbiji i Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama u regiji.

Projekt će biti realiziran do lipnja 2015. u vidu produkcije serije video intervjua te ciklusa radionica i javnih skupova na temu važnosti nezavisne kulture. Produkcijom serije video intervjua s odabranim akterima u regiji bit će sačuvan dio usmene povijesti, a serijom radionica u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Puli i Splitu bit će predstavljeni modeli fizičkog i digitalnog arhiviranja materijala i njihove prezentacije, s ciljem jačanja kapaciteta sistematskog očuvanja i samoarhiviranja organizacijske memorije samih aktera nezavisne kulture. Dio aktivnosti zasnovan je i na iskustvu Centra za dokumentiranje nezavisne kulture u Hrvatskoj koji fizički postoji u klubu Booksa u Zagrebu.

Projekt ABCeda nezavisne kulture jedan je od tri projekta koje je Balkanski fond za kulturu i umjetnost podržao temeljem regionalnog natječaja na koji je pristiglo 115 prijedloga organizacija iz regije bivše Jugoslavije.

BAC vodi organizacija ArtAngle u partnerstvu s Europskim kulturnim fondom (European Cultural Foundation – ECF) iz Amsterdama. BAC financijski podržavaju ECF, Program za umjetnost i kulturu Fonda Otvoreno društvo (Open Society Foundation – OSF) u Budimpešti i ArtAngle.

Finalni izbor projekata koji će dobiti podršku bit će objavljen do kraja listopada. Na prvi natječaj koji je BAC raspisao prethodne godine u regiji pristiglo je 115 projekata. 

Sažeci 12 projekata koji su ušli u predselekciju objavljeni su na web stranici organizacije Art Angle.

Izvor: SEEcult

Već i ptice na grani pjevaju o projektu čije ste rezultate mogli vidjeti i na Kulturpunktu. Ipak, valja još jednom ponoviti: projekt Criticize this! velik je regionalni pothvat s ciljem obrazovanja kritičara umjetnosti. Projekt je mladim kritičarima omogućio da u nekoliko mjeseci dobiju edukaciju kod mentora, da putuju, pišu, objavljuju kritike u javnim medijima i, naposljetku, da budu plaćeni za svoj rad. Radovi mladih kritičara izlazili su na hrvatskim, srpskim i crnogorskim neprofitnim kulturnim portalima, ali i u tiskanim medijima (srpski Danas, crnogorska Pobjeda i hrvatski tjednik Novosti). U organizaciji projekta sudjelovale su udruge iz Hrvatske (Kurziv, Kulturtreger), Srbije (Beton, SEEcult.org) i Crne Gore (Plima).

Projekt je dao priliku mladim kritičarima da pišu, ali i čitateljima da u medijima napokon pročitaju pravu kritiku. Polaznici projekta napisali su hrpu promišljenih i profesionalno uobličenih tekstova o knjigama, predstavama i izložbama o kojima bismo se inače informirali putem šturih vijesti i službenih najava.

Budući da je cilj projekta bio obrazovati mlade kritičare da budu bolji, kao i predočiti građanima njihove kritike, sama dodjela nagrade za najbolje polaznike bila je tek simbolična. S jedne strane, uspjeh svakog polaznika manifestirao se u proizvedenom kvalitetnom tekstu kao rezultatu rada, a ne u nagradi. S druge strane, nagrada za najbolje kritičare (koja se sastoji od simpatične skulpture grupe Škart i jednogodišnje suradnje s portalima uključenima u projekt) nije tek nagrada za pojedinca, nego i sreća za portale koji će surađivati s ovim autorima, i za čitatelje portala koji će i ubuduće moći čitati dobre kritike. Stoga je nagrada dodijeljena u opuštenoj atmosferi u kojoj je Dragan Protić – Prota iz grupe Škart sa zgužvanog papirića pročitao dobitnike: najbolja književna kritičarka je Nađa Bobičić, najbolji kritičar vizualnih umjetnosti Bojan Krištofić, a najbolji kritičar izvedbenih umjetnosti je Nikola Skočajić.

Nagrađeni trojac na različite je načine povezan s kritikom. Nađa Bobičić je studentica postdiplomskog studija književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu i pisanje kritika dio je njene struke. Nikola Skočajić je, pak, student dramaturgije koji je otkrio da mu pisanje kritika pomaže elaborirati elemente izvedbe koje kao umjetnik inače ne mora elaborirati. Dakle, njegov umjetnički i kritičarski rad fino se nadopunjuju. Naposljetku, Bojan Krištofić završio je studij dizajna i radi u Hrvatskom dizajnerskom društvu, ali bavi se, između ostalog, i pisanjem recenzija stripova u dvotjedniku Zarezu. Pisanje kritika njima nije jedini posao (niti to može biti u današnjoj situaciji), ali je dio njihovog sveukupnog bavljenja umjetnošću.

A što nas čeka u budućnosti? Tijekom ceremonije, Dragan Protić – Prota održao je javnu probu: natjerao je sve prisutne da sudjeluju u glazbenoj izvedbi Albaharijevog slogana “Šta zna šta, šta je šta”. Dio publike pjevao je cijeli stih, dio je izgovarao “Šta, šta”, a pet “sretnica” je pjevalo dionicu soprana. Publika je neuspješno i tromo lovila ritam, sirote sopranistice su mukom održavale visoki C, maestro Prota je strogo mahao rukama i prekidao nesavršene izvedbe, a konačni rezultat je djelovao kao da je ispao iz Šijanovog filma. Cinična Albaharijeva dosjetka i nespretna izvedba mogli bi nas navesti da odmahnemo rukom: šta znamo šta, a i da znamo, pa šta? Ipak, što jest, jest, ovaj projekt je potaknuo skupinu mladih ljudi da se bave pisanjem kritika i otvorio je kanale za objavljivanje njihovih tekstova. Stoga se imamo pravo nadati da nas u budućnosti od mladih kritičara očekuje još “štošta”.

Dodjela nagrade najboljim mladim kritičarima finale je ovog projekta, a osim njih, u programu će sudjelovati i njihovi mentori te poznati beogradski umjetnički kolektiv, grupa Škart, koji je svojim nastupom Večer pečatiranja i poetiranja s Davidom Albaharijem jesenas oduševio mnogobrojnu publiku u Booksi. Osim dodjele nagrada, predstavit će se i elektronička publikacija u kojoj su objavljeni najbolji eseji mladih kritičara, sudionika u projektu.

Criticize This! sastojao se od više aktivnosti grupiranih oko tri edukacijska modula u kojima su predavači bili istaknuti inozemni i regionalni teoretičari iz područja humanističkih znanosti. Glavninu projekta činio je jednogodišnji rad mentora i polaznika na produkciji kritika koje su objavljivane na portalima partnera u projektu te u podlistcima koji su izlazili jednom mjesečno u tjedniku Novosti (Hrvatska), te dnevnicima Danas (Srbija) i Pobjeda (Crna Gora).

Projekt su provele organizacije Kulturtreger (booksa.hr) i Kurziv (kulturpunkt.hr) iz Zagreba, Beton (elektrobeton.net) i SEEcult (seecult.org) iz Beograda te Plima (plima.org) iz Ulcinja, a financiran je sredstvima Europske komisije kroz program EU kultura 2007-2013.

Dodjela nagrade će se održati u subotu, 19. siječnja, s početkom u 19 sati u Booksi. 

Cilj je projekta bio mapiranje ključnih problema i tendencija u kulturi Albanije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije i Kosova te njihovo predstavljanje donositeljima odluka i javnosti, a da bi se pridonijelo pronalasku rješenja i iniciranju neophodnih reformi. Pitanje formulirano na početku projekta, “postoji li politička volja za promjene u kulturi i hoće li važnost kulture u 21. stoljeću biti regionalno priznata”, ostalo je neodgovoreno, što potvrđuju istraživanja i tekstovi objavljeni u okviru BICCED-a. Konferencija je završni događaj projekta, u organizaciji Balkanske istraživačke regionalne mreže – BIRN i SEEcult.org, uz podršku Švicarskog kulturnog programa (SCP) na Zapadnom Balkanu. Okupit će predstavnike regionalnih kulturnih institucija, organizacija i medija, uključujući i novinare obrazovane u okviru projekta BICCED.

U prvom dijelu konferencije, osvrt na kulturne politike u regiji i ključne probleme s kojima su se kulturne organizacije i institucije suočavale u protekle tri godine ponudit će Jelena Knežević, izvršna direktorica BITEF-a, Lutfi Dervishi, izvršni direktor Transparency International Albanije i sveučilišni profesor medijske kulture, Nihad Kreševljaković, direktor kazališta SARTR, i Robert Alagjozovski, nezavisni kulturni konzultant i kritičar.

U drugom dijelu konferencije održat će se tri panel-diskusije. Na temu financijske krize i njenih posljedica po kulturu razgovarat će Lola Joksimović (Tačka kulturnog kontakta, Beograd), Amila Ramović (Ars Aevi, Sarajevo), Josif Papagjoni (Centar za umjetničke studije, Tirana), Dimitrije Vujadinović (Balkankult fondacija, Beograd), Sašo Stanojković (umjetnik, Skoplje) i Albert Heta (Stacion – Centar za suvremenu umjetnost, Priština). O novim mrežama i inicijativama nezavisnih kulturnih scena regije govorit će Milica Pekić (Kiosk/Kooperativa, Beograd), Darka Radosavljević Vasiljević (Remont/Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, Beograd), Iskra Gešoska (Kontrapunkt/Jadro asocijacija, Skoplje) i Dražen Crnomat (UNSA Geto, Banjaluka), a na trećem panelu pod nazivom Nevidljiva kultura i mediji u krizi sudjelovat će Marija Đorđević (Politika, Beograd), Janja Sesar (Kurziv/Kulturpunkt, Zagreb), Jasmin Duraković (Depo.ba, Sarajevo), Nebojša Ilijevski (Nukleus.tv/Centar za medijske aktivnosti, Skoplje), Ben Andoni (Gazeta Šiptare, Tirana) i Nataša Novaković (blogerica, Banjaluka).

Na zaključcima konferencije i panel-diskusija utemeljit će se zajednički apel, odnosno pismo preporuke donositeljima odluka o kulturnim politikama u regiji, koji će biti osnova daljnjega rada BICCED-a. Također, na zatvaranju konferencije bit će dodijeljena nagrada Culture Watch projekta BICCED, s ciljem promicanja istraživačkog i analitičkog pristupa novinarstvu u kulturi.

KP / seecult

Alberto Toscano, predavač na odsjeku sociologije londonskog sveučilišta Goldsmiths, filozof, kulturalni kritičar, društveni teoretičar, u svom se radu bavi istraživanjem razvoja ideje komunizma u suvremenoj misli te genealoškom analizom koncepta fanatizma. Pored brojnih znanstvenih i teorijskih članaka, do sada je objavio dvije knjige – The Theatre of Production: Philosophy and Individuation between Kant and Deleuze (Palgrave Macmillan, 2006) i Fanaticism: The Uses of an Idea (Versobooks, 2010).

Gerald Raunig, filozof i teoretičar umjetnosti, radi na Zürcher Hochschule der Künste i na eipcp-u (European Institute for Progressive Cultural Policies). Koordinirao je transnacionalne istraživačke projekte pri eipcp-u – republicart (2002-2005), transform (2005-2008) te Creating Worlds (2009-2012). Autor je i urednik brojnih knjiga među kojima su Art and Revolution. Transversal Activism in the Long Twentieth Century (MIT press, 2007), Art and Contemporary Critical Practice. Reinventing Institutional Critique (maylfybooks, suurednik s Geneom Rayem, 2009), A Thousand Machines (MIT press, 2010) te Critique of Creativity (mayflybooks, suurednik s Geneom Rayem i Ulfom Wuggeningom, 2011). 

Davor Beganović, teoretičar književnosti, bio je znanstveni suradnik na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta u Konstanzu gdje je predavao bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost. Od ljetnog semestra 2010. asistent na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta u Beču. Autor je monografija Pamćenje traume, Apokaliptička proza Danila Kiša (2007), Poetika melankolije te Na tragovima suvremene bosansko-hercegovačke književnosti (2009). Priredio, skupa s Peterom Braunom, zbornik tekstova Krieg Sichten. Zur medialen Darstellungen der Kriege in Jugoslawien (2007). Preveo je i priredio dvije knjige s izborom tekstova Renate Lachman: Phantasia – Memoria – Rhetorica (2002) i Metamorfoza činjenica i tajno znanje (2007).

Kenan Malik, pisac i predavač, po obrazovanju je neurobiolog i povjesničar znanosti. Kao znanstveni autor, fokus postavlja na filozofiju biologije te suvremene teorije multikulturalizma, pluralizma i rase. Autor je djela The Meaning of Race (1996), Man, Beast and Zombie (2000) te Strange Fruit: Why both sides are wrong in the race debate (2008). Gorljivi je zagovornih vrijednosti prosvjetiteljstva smatrajući ih izvitoperenima i neshvaćenima u recentnoj političkoj i znanstvenoj misli. Arhiv njegovih tekstova i eseja nalazi se na blogu www.kenanmalik.com.

Regionalni partnerski projekt Criticize This! bavi se edukacijom mladih kritičara iz područja književnosti, vizualnih i izvođačkih umjetnosti, te propitivanjem uloge umjetnosti u suvremenom društvu. Kroz edukacijske module, mentorski rad, predavanja međunarodnih stručnjaka, susrete s umjetnicima i kontinuirano kritičko pisanje o suvremenoj umjetničkoj produkciji, sudionici projekta Criticize This! bave se suvremenom umjetnošću koja je i sama kritična prema stvarnosti u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. Cross-over pristupom tj. bacanjem pogleda u susjedno dvorište, projekt pretresa ustaljene obrasce i nudi nova iščitavanja suvremene umjetničke produkcije na ovim prostorima. Osim na partnerskim portalima kritike se objavljuju i u podlistku koji izlazi uz tjednik Novosti (Hrvatska), te dnevnike Danas (Srbija) i Pobjeda (Crna Gora). Prvi edukacijski modul održan je u Beogradu od 29. septembra do 2. oktobra, a drugi u Zagrebu od 16. do 18. februara. 

Projekt Criticize This! osmislile su i provode organizacije Kulturtreger i Kurziv iz Zagreba (Hrvatska), KPZ Beton i SEEcult.org iz Beograda (Srbija) i Plima iz Ulcinja (Crna Gora). 

Projekt je podržan kroz program “Kultura 2007-2013” Europske Unije.