Jedna od posljednjih netaknutih domorodačkih kultura 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća postaje predmetom antropološkog istraživanja. Trideset godina kasnije, događaji vezani uz ovu infiltraciju poprimaju skandalozne razmjere, pokreću se debate o akademskoj etici, znanstvenim i humanističkim aspektima antropološkog proučavanja do optužbi za medicinske i seksualne povrede plemena prvi put obznanjene 2000. godine u knjizi Darkness in El Dorado autora Patricka Tierneya.

Ako je ikad postojalo shvaćanje antropologa kao skupine bezazlenih i nepristranih pojedinaca zainteresiranih za samostojeću analizu nezapadnih kultura, redatelj José Padilha ga ruši. Padilha briljantno uvodi dvije provokativne strategije za postavljanje neugodnih pitanja o granicama kulturnih susreta, donoseći u filmu intervjue s Yanomami, kao i sa znanstvenicima optuženim za bizarne i neprimjerene interakcije s plemenom.

Jedan od antropologa uključenih u snimanje filma o filmu kaže da je prikazao društvenu odgovornost koja proizlazi iz rada s ljudskim subjektima – naročito onih jedinstvenih ranjivosti poput autohtonog stanovništva – te lakoću kojom takve obveze mogu biti i jesu ignorirane, odbačene, zloupotrebljene. Iako Američko antropološko društvo 2005. godine odbacuje većinu izvornih tvrdnji, akademska zajednica ostaje ovijena velom kontroverzi, razotkrivenih unutarnjih sukoba kojima caruje profesionalni ego, ljubomora i politika. Sudbina plemena Yanomamo zgrozila je javnost.

Ulaz na projekciju 3. travnja u klub ACME u 19 sati slobodan je.