Jesenski dramatični porast broja zaraženih koronavirusom donio je, kao što smo na Kulturpunktu već pisali, nove mjere pomoći kulturnom sektoru u vidu dvaju natječaja Ministarstva kulture i medija: Javnog poziva za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja i Javnog poziva za potporu dijelu troška izvedbe u području kazališne, plesne i glazbene (klasična i jazz glazba) djelatnosti. Od njih je prvi izazvao snažne reakcije nezavisne kulturne scene, ponajprije zbog spornog isključivanja udruga u kulturi iz popisa mogućih prijavitelja. No premda nije privukao istu pažnju, premda jednakom širinom ne utječe na kulturno polje, drugi javni poziv zavrijedio je također kritiku zbog načina na koji je koncipiran.

Naime, natječaj je to čiji cilj je “potaknuti nastavak aktivnosti i djelovanja u području kazališne, plesne i glazbene djelatnosti u okolnostima smanjenih prostornih kapaciteta i posljedične nemogućnosti pokrivanja dijela troškova izvedbi iz vlastitih prihoda od prodaje ulaznica”. Tako se u njegovu sklopu dodjeljuju bespovratna sredstva kojima je moguće pokriti “do 50% troška najma prostora za održavanje kazališnih, plesnih ili glazbenih izvedbi na gostovanjima” ili “do 50% režijskih troškova za matični izvedbeni prostor u kojem se održavaju kazališne, plesne ili glazbene izvedbe”. Pritom se na javni poziv mogu prijaviti pravni subjekti koji djeluju u području kazališne djelatnosti i upisani su Očevidnik kazališta, uz uvjet da im osnivač ne smije biti tijelo javne vlasti, te umjetničke organizacije koje najmanje dvije godine profesionalno djeluju u području plesne umjetnosti, jazza ili klasične glazbe. Uzevši u obzir ovakve odredbe, čini se da je riječ o još jednoj aljkavoj mjeri Ministarstva čije nerazumijevanje područja kojima bi moralo pomagati kao da poprima sistemski karakter.

Prije svega, u oči bode tržišna logika koja je u temelju javnog poziva. Vidljivo je to već iz činjenice da su potpore definirane kao de minimis, odnosno potpore male vrijednosti namijenjene kompenzaciji smanjenih prihoda od prodaje ulaznica. Riječ je o kategoriji koja primarno pripada području regulacije tržišta u Europskoj uniji, odnosno regulacije državnog utjecaja na tržišno natjecanje. Naime, prema Zakonu o državnim potporama, de minimis je ona potpora “koja zbog svoga iznosa ne narušava ili ne prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja i ne utječe na trgovinu između država članica Europske unije”. U tom smislu, konceptualna osnova ovog natječaja počiva na tretmanu prijavitelja kao subjekata na tržištu – tretmanu koji sa stvarnošću našeg kulturnog polja općenito, a osobito sa specifičnim sektorima na koje je ovaj javni poziv usmjeren, nema nikakve veze. Logika je to koja se manifestira u temeljnom kriteriju za oba područja, pa se tako od prijavitelja traži da su “u 2019. godini ostvarili prihode od prodaje ulaznica na gostovanjima ili u matičnom izvedbenom prostoru”. Međutim, u Ministarstvu kao da su slijepi za činjenicu da bitan dio organizacija koja svoja događanja produciraju javnim sredstvima ulaznice na njih ne naplaćuje, i to upravo iz svijesti o kulturi kao javnoj potrebi, pa tako propozicije javnog poziva praktički kažnjavaju one koji kulturne sadržaje žele učiniti potpuno dostupnima javnosti. Posebno se to odnosi na dostupnost kulture u manjim mjestima, u kojima je zbog niza društveno-ekonomskih faktora upravo ključno da je ulaz na događanja besplatan.

Kritiku iz te perspektive ponudila je i Natasha Kadin, voditeljica umjetničke organizacije SEA Silba Environment Art, koja je kao najveći problem ovog natječaja upravo istaknula uvjetovanje prijave ostvarenih prihodima od prodaje ulaznica u 2019. godini. Kadin ističe da je Silba Environment Art oduvijek zagovarala besplatan ulaz na sva događanja, dodajući i kako su “mnogi donatori, posebno europski, zahtijevali da se programi potpomognuti njihovim financiranjem organiziraju bez naplate ulaznica”. Nepromišljenost ovakvih kriterija Ministarstva kada je riječ o događanjima van gradskih centara Kadin oprimjeruje SEA-inim recentnim projektom: “Sretni da nam na Silbi uslijed pandemijskih okolnosti boravi mnoštvo cijenjenih profesionalnih glazbenika, glumaca, redatelja, dramaturga, scenografa, tehničara itd., osmislili smo projekt pod ravnanjem Alana Bjelinskog namijenjen lokalnoj djeci koja, za razliku od djece u gradovima, nemaju nikakav izvanškolski kreativni sadržaj na otoku. Željeli smo im omogućiti da zajedno s odraslima rade na mjuziklu i scenskoj izvedbi, no projekt nažalost nismo mogli prijaviti na ovaj natječaj upravo zbog toga što smo sve naše sadržaje nudili potpuno besplatno stanovnicima i posjetiteljima Silbe, kako u 2019., tako i tijekom zadnjih deset godina. Nažalost ga ne možemo prijaviti ni na jedan drugi natječaj Ministarstva kulture jer je projekt interdisciplinaran, pa ne spada ni u jednu djelatnost.” Kadin je kritična prema izostanku svijesti o potrebama manjih mjesta: “Bilo bi lijepo kada bi se natječaji osmišljavali strateški, i kada bi se razmišljalo i o malim sredinama koja nemaju kazališta ni koncertne dvorane kojima treba sada pokriti troškove hladnog pogona, a u kojima se usprkos tome proizvodi kvalitetna, edukativna, interaktivna umjetnost dostupna svim stanovnicima. Ona je tim zajednicama potrebna posebno sada, kada ljudi nisu u mogućnosti ići u gradove.”

Situacija ne djeluje ništa bolje usmjerimo li se specifično na dio ovog javnog poziva koji je namijenjen glazbenoj djelatnosti. Ponajprije, izdvajanje specifično jazza i klasike može se temeljiti samo na elitističkoj predodžbi žanrovske hijerarhije i ni na čemu drugome, jer riječ je o segmentima glazbenog polja koji funkcioniraju na međusobno neusporedive načine. Klasična glazba je visokoinstitucionalizirana, posjeduje svoju široku koncertnu – često javnu – infrastrukturu i, najvažnije, dugačku i raširenu tradiciju građanskog i umjetničkog organiziranja, koja seže bitno dalje u prošlost od onoga što se konvencionalno naziva nezavisnom kulturnom scenom. U tom je smislu jazz, suprotno njegovom distinktivnom kulturnom statusu, daleko srodniji ostatku glazbenog “proletarijata”. Iz te se perspektive može samo kao neobična nazvati odluka da se ovaj javni poziv namijeni isključivo umjetničkim organizacijama. Koliko je autoru ovog teksta poznato, u području jazza ih naime u čitavoj državi ima ukupno pet, od kojih jedna najvjerojatnije nije aktivna budući da njezin osnivač, bubnjar Kolja Gjoni, već duže vrijeme živi u – New Yorku! Od preostale četiri, najmanje dvije organiziraju besplatna događanja, stoga ne mogu konkurirati za sredstva, što znači da je dio javnog poziva namijenjen jazzu po prilici raspisan za dvije umjetničke organizacije.

Da bi se spoznalo da takva formalna isključivost nema nikakvog smisla ne treba mnogo truda: moglo je, primjerice, Ministarstvo pogledati vlastiti popis odobrenih glazbenih i glazbeno-scenskih programa za 2020. godinu i vidjeti da je jedina umjetnička organizacija koja je organizirala događanje iz područja jazza varaždinski Gllugl, za čiji festival se u 2019. dakako – nisu naplaćivale ulaznice. Za velik dio jazz programa čiji nositelji su nekomercijalni subjekti zaslužne su lokalne ustanove u kulturi – u Istri, primjerice, pučka otvorena učilišta – dok ostatak otpada na udruge, koje se na natječaj ne mogu prijaviti. Nažalost, ovime je tako iz prijava isključena i vjerojatno najvažnija mlada organizacija u jazzu u Hrvatskoj, Živa voda, koja se s pravom može smatrati zamašnjakom čitave izuzetno propulzivne zagrebačke scene, budući da su uz nju vezani neki od ključnih sastava, kolektiva i glazbenika poput Mimike, Maka Murtića, Luke Čapete, Maje Rivić i drugih.

Dok tako u slučaju klasične glazbe ovaj javni poziv ipak pokriva suvisao broj potencijalnih prijavitelja, u slučaju jazza se možemo samo zapitati kako je do ovakvog nerazumijevanja došlo. A razlog je čini se u onome što je Kadin istaknula – nedostatku svijesti o potrebama specifičnih područja, scena i sredina i, ključno, nemogućnosti da se umjesto slijepih pojedinačnih ad hoc rješenja pristupi sistemskom planiranju potpora.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“The Book of SEA, nakon desetljeća neprekidnog, upornog rada, javlja se kao prijeko potreban dokument svih ostvarenih programa umjetničke organizacije, u stvarno širokom rasponu od Silbenskog kulturnog ljeta, dugotrajnog festivala suvremene umjetnosti i kulture na otočki način, kojim je 2010. priča i započela, preko radionica i kolonija, akcija i izložbi posvećenih čišćenju Silbe od otpada koji se taloži na obalama od sezone do sezone, sve do umjetničkih rezidencijalnih boravaka angažiranog, ekološki usmjerenog karaktera, istraživačkih projekata u suradnji s bliskim udrugama iz cijelog svijeta, te mnogih drugih projekata”, stoji u njenom uvodu.

Iz želje za što neposrednijim i lokalno osjetljivijim pristupom, SEA je svoje djelovanje na otoku počela upravo radom s lokalnom zajednicom, u početku posebno usmjerenih prema dječjem uzrastu zbog uočenog manjka kreativnih izvanškolskih aktivnosti. Iz radionica se razvio ljetni prezentacijski program za publiku, no i želja da sadržajno i kreativno obogate otok pa su zajedno s otočanima razvili programski pravac SOS Silba Off Season koji se odvija isključivo izvan turističke sezone te kroz edukativne, umjetničke, ekološke i projekte održivog razvoja nastoji odgovoriti na stvarne potrebe lokalnog stanovništva.

U sklopu vansezonskih otočkih aktivnosti nastale su i Crtice s otoka – novine koje stvaraju sami stanovnici i zaljubljenici u otok, a koje su i u ovoj zahtjevnoj godini ugledale svjetlo dana, i to u proširenom obliku. Tako treći broj osim sa Silbe, donosi i crtice s Dugog otoka, Prvića, Visa, Brača i drugih sredina čiji život, posebno onaj izvan sezone, najčešće ostaje nepoznat svima osim njihovim sve malobrojnijim stanovnicima.

Sve ove aktivnosti kronološkim redom bilježi monografija koja pored vrijedne fotodokumentacije, plakata i drugih vizualnih podsjetnika, donosi i dva obuhvatna teksta koja “iscrpno kontekstualiziraju i artikuliraju stremljenja i svjetonazor, prakse i znanja umjetničke organizacije”. Dvojezičnu publikaciju dizajnirao je Nikola Križanac, na engleski preveo Ivan Berecka, a tekstove su pisali autorica projekata Natasha Kadin, vizualni kritičar Boris Greiner te dizajner i pisac Bojan Krištofić, koji je ujedno urednik i lektor knjige. Promocija knjige održava se na Silbi u subotu, 1. kolovoza 2020.

S ljetnim temperaturama medijski se prostor polako puni pričama o turističkoj sezoni – izgledno još jednoj u kojoj će rastezljiva mjera uspješnosti zakriti prostornu i društvenu devastaciju koje proizvodi nekontrolirana komercijalizacija i pretvaranje svake iskoristive površine u ugostiteljsko-smještajni kapacitet. Dok se posljedice nametljive monokulture turizma sve snažnije osjećaju i u većim urbanim sredinama, život u manjim priobalnim mjestima i, pogotovo, otocima već je desetljećima potpuno podređen dvomjesečnoj turističkoj stihiji. Dio te podređenosti čini i kulturna ponuda, uglavnom usmjerena “širokim masama”, komodificirana i ispražnjena od sadržaja koji bi odgovarao lokalnim potrebama i kontekstima. Otoci su pritom omiljena mjesta umjetničkih kolonija, rezidencija, festivala i sličnih ljetnih manifestacija, koje dominantno ostaju u sferi folklora ili se odvijaju neovisno o životu otoka i njegovim specifičnostima. Ne čudi stoga da posljednjih godina raste i broj inicijativa koje reagiraju na te probleme i promiču ideju održivog razvoja te povezuju i osnažuju različite otočke zajednice, kao što su Anatomija i Pokret otoka.

Među onima koji temi otoka i otočnosti prilaze iz lokalno osjetljivog, intimnijeg i neposrednijeg kuta, je i udruga Silba Environment Art, umjetničko-ekološka platforma čija je umjetnička voditeljica Natasha Kadin, kustosica koja je dugogodišnje iskustvo u produkciji kultnih sadržaja (između ostalog kuriranja programa galerije Praktika u sklopu splitskog Doma mladih) prenijela i na Silbu. Udruga koja se u svom radu bavi temama bliskima otoku, njegovim stanovnicima i vjernim posjetiteljima s radom je započela 2010. godine i to radionicama za djecu, zbog uočenog manjka kreativnih izvanškolskih aktivnosti. Iz radionica se razvio ljetni prezentacijski program za publiku, no i želja da sadržajno i kreativno obogate otok pa su zajedno s otočanima razvili programski pravac SOS Silba Off Season koji se odvija isključivo izvan turističke sezone te kroz edukativne, umjetničke, ekološke i projekte održivog razvoja nastoji odgovoriti na stvarne potrebe lokalnog stanovništva. 

U sklopu vansezonskih otočkih aktivnosti nastale su i Crtice s otoka – novine u kojima, reći će Kadin, nema jučerašnjih vijesti, jer sadržaj koji je uvijek aktualan i zanimljiv jedni za druge stvaraju stanovnici i zaljubljenici u otok Silbu. Ideja o analognom mediju došla je iz online svijeta: novine su, naime, izvorno bile jedna od rubrika web stranice udruge posvećene kratkim zapisima o životu na otoku, dojmovima i sjećanjima njegovih posjetitelja, kao i umjetnika koji su sudjelovali u programima SEA-e. Kroz radionice i mentorstvo urednika Bojana Krištofića i Antonele Marušić te uz pomoć Svena Sorića i Hrvoja Spudića, dizajnerskog dvojca koji stoji iza imena This Town Needs Posters, Crtice su u rano ljeto 2018. godine dobile i svoje prvo papirnato izdanje, da bi netom prije nove sezone izašao i drugi broj, produciran u potpunosti prema “uradi sam” principima.

Novine su okrenute lokalnom stanovništvu i njihovim pričama u kojima umjesto objekata postaju subjekti, što je i temeljni cilj rada silbljanske udruge posvećene upotpunjavanju praznina u kulturnim sadržajima koji nisu usmjereni turističkim potrebama. Kako primjećuje Kadin, “otočani se s pravom osjećaju izostavljeni i odbačeni od strane lokalne samouprave, države i sistema, te su u mnogočemu prepušteni sami sebi. Dok traje sezona uglavnom rade u uslužnim djelatnostima te su oni ti koji direktno komuniciraju s mnogobrojnim posjetiteljima, a otoci infrastrukturno, komunalno i svakako drugačije ‘pucaju po šavovima’ od invazije turista, pri čemu sezona ipak traje prekratko da bi im ta stihijska posjeta, bez strategije i strukture, te uz sve veće poreze i namete od strane iste te lokalne samouprave i države koja ih u mnogim vitalnim problematikama zapostavlja, osigurala egzistenciju tijekom cijele godine.”

S idejom kritičkog promišljanja života na otoku prije dvije godine pokrenut je i časopis O. u izdanju udruge Održivi otok koja djeluje u Jelsi na Hvaru. “Ideja o pokretanju časopisa razvila se iz niza pitanja o mogućnostima ostvarivanja svih naših potencijala i prava u sredini u kojoj živimo. Duboko svjesne svih prednosti i izazova koje objedinjuje sintagma ‘život na otoku’, prepoznale smo otok kao naše prvo zajedničko polazište. Otok kao lokus naših života promatramo i propitujemo kao dio jednog većeg sustava (regionalnog, nacionalnog i globalnog) s kojim dijelimo slične pogodnosti, ali i probleme te stvaramo mnogostruke veze”, istaknule su uz prvi broj urednice Maja Vukić, Marija Plenković, Irena Grgičević, Majda Moškatelo i Božana Damjanić Majdak. Iako se urednička struktura u drugom broju ponešto izmijenila, glavne tematske okosnice časopisa ostale su iste: održivost života na otoku, ali i ravnopravnost spolova koje urednice ističu kao važno pitanje koje posebno dolazi do izražaja u manjim sredinama, poput one otočne. 

Osim što žele govoriti o pitanjima koja su im važna, urednicama je cilj omogućiti platformu za dijalog i potaknuti ostale članove zajednice na otvaranje tema koje oni smatraju važnima. Fokus drugog broja – turizam – podjednako utječe na život svih otočana i otočanki, pa se u tekstovima može naći kritička autorefleksija “klasičnog” obiteljskog turizma, kao i promišljanje njegove alternative. “Turizam diktira ritam života, sadržaji u koje se ulaže uglavnom se samo turistički valoriziraju, oni imaju primat nad potrebama lokalne zajednice koja se sve više pretvara u uslužnu populaciju, a o alternativama takvoj djelatnosti slabo se razmišlja. U temi broja htjeli smo vidjeti na koje se sve načine turizam može razvijati, a da bude humaniji i za lokalnu zajednicu”, pojašnjava Božana Damjanić Majdak.

Dio časopisa O. posvećen je predstavljanju otočnih udruga, koje urednice smatraju iznimno bitnima za razvoj civilnog društva u izoliranim sredinama poput otoka. Udruge koje osmišljavaju i nude sadržaj koji otočkim zajednicama nedostaje dragocjen su izvor raznih oblika društvenih sadržaja, predstavljaju direktan aktivizam u zajednici, nude mogućnost ostvarivanja interesa u različitim područjima te kroz njega novi prostor povezivanja ljudi. Rad usmjeren na lokalnu zajednicu čini i okosnicu djelovanja Silba Environment Art, koja je 2018. godine otvorila i radna mjesta u kulturi na otoku Silbi. “Reakcije otočana sve su pozitivnije te se i sami kao aktivni sudionici uključuju u promjenu uvjeta života na bolje, što nam daje podstrek da nastavimo dalje, ma koliko ponekad izgleda nemoguće, preteško i uzalud”, ističe Kadin.

Bilježenjem otočke stvarnosti i kritičkom refleksijom invazivnog i stihijskog turizma, kroz trajnu edukaciju i razvijanje svijesti o problemima i potrebama lokalnog stanovništva, udruge Održivi otok i SEA nastoje na mikro razini dugoročno utjecati na kvalitetu života na otoku, a time i stvoriti primjere dobre prakse koji će se moći “preslikati” i implementirati u drugim, većim sredinama. Časopis O. i Crtice s otoka primjeri su upravo takvih iskoraka, koji su u svojoj otvorenosti našli put do mnogih otočana i poslužili kao kanal komunikacije otočkih tema i problema među otočkom populacijom, ali i daleko izvan nje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Već tradicionalno Kino pod zvijezdama, u suradnji s dugogodišnjim partnerom, Kinom Mediteran, 3. kolovoza na Silbu dovodi jedan od najvećih ovogodišnjih filmskih hitova Osmi povjerenik, a 8. kolovoza otvara se izložba fotografija Marijana Blažine Dobra voda, nazvana po legendarnom kampu koji je na Silbi, uz istoimenu uvalu, bio aktivan sedamdesetih godina. 

Tijekom kolovoških dana na Silbi će gostovati i nekoliko predstava suvremenog teatra i plesa. Prva od njih na rasporedu je 9. kolovoza, interaktivna virtualna uspješnica ljubljanskog Mini teatra Palčica, za djecu i sve one koji se tako osjećaju, a 13. kolovoza imat ćemo priliku pogledati dramsku predstavu Da kraj bude lijep u režiji Ivice Buljana i izvedbi Roberta Waltla, autora Mohameda El Khatiba.

Suvremeni ples dolazi na red 16. kolovoza izvedbom plesne predstave Love will tear us apart, čiji su autori Saša Božić i Petra Hrašćanec, prvi dio trilogije o odnosu suvremenog plesa i specifičnog žanra pop-glazbe, solo je kreiran za izvođačicu Petru Hrašćanec. Sam rad žanrovski vrluda između rock-koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa. 

Jedini koncert koji SEA Silba Environment Art organizira ovo ljeto na Silbi je koncert benda Lice Mista iz Preka. Eksperimentalni bend Lice Mista po svojoj vokaciji je akustično orijentiran bend s primjesama psihodelije, folka i post-punka. Može se reći da je statement benda; stvaranje nepopularno “popularne glazbe” koja kao takva treba opstati.

I, za kraj ljeta, urednici prvih otočkih novina Crtice s otoka, Natasha Kadin i Bojan Krištofić, idu ih prezentirati na susjedni Olib  18. kolovoza, a u rujnu novine će biti prezentirane u Zadru u sklopu jedinog gradskog književnog festivala, Kalibar bestivala.

Nakon uspješno završenog proljetnog dijela projekta SOS Silba Off Season, ljetna sezona započela je rezidencijalnim boravkom Alena Sinkauza, glazbenika i kompozitora koji se bavi istraživanjem transverzalnih glazbenih formi, a njegova rezidencija nastavit će se u rujnu u sklopu projekta DiR Dlana in Residence, te će rezultirati novom kompozicijom radnog naziva La casa verde, koja će se premijerno predstaviti na Silbi 22. rujna.

Prvi dan ljeta, ujedno najdulji dan u godini, posvećen je slavlju Ljetnog Solsticija, a predstavlja umjetnički rad izrade Sunčevog sata Davora Sanvincentija, koji je prošle godine počeo izrađivati nekoliko sunčevih satova na različitim lokacijama na otoku Silbi, a na dan ljetnog solsticija markirat će kretanje sunca na plaži Carpusina od 14 h do zalaska sunca u 20:49, te će nakon toga pustiti dvije vlastite kompozicije, Astrum Silva i Astrum Arboribus, koje su nastale za njegovog rezidencijalnog boravka na Silbi 2016. Izrada sunčevih satova nastavit će se i narednih godina.

Prvu polovinu srpnja obilježit će umjetnička kolonija GEA Garbage Epic Art, kroz koju će se, kao i svake godine, uz svesrdnu pomoć lokalnog stanovništva i turista, te nizozemske organizacije By the Ocean we Unite, očistiti plaže od otpada selekcijom kojeg svake godine uz vodsvo jednog umjetnika, izrađujemo umjetničke instalacije ili instrumente, a ove godine umjetnički voditelj kolonije je Damir Martinović – Mrle, koji će izraditi audio-vizualnu instalaciju Sailor te je prezentirati javnosti 19. kolovoza, uz nastup projekta Mr. Lee & IvaneSky.

15. srpnja otvara se audio instalacija Zvučni vrt umjetnika Krune Jošta, koja će biti postavljena do 22. srpnja. Zvučni vrt je višekanalna zvučna instalacija koja se napaja pomoću obnovljivih izvora energije, a svaki kanal je postavljen uz neku od biljaka u prostoru izlaganja. Svaki kanal ima slijed svojih kompozicija koji su upravo rađeni za biljku pored koje su postavljeni. U Zvučnom vrtu, Kruno Jošt propituje stavove koji su uvriježeni u umjetničkom izražavanju. On, pomalo ironično, svoju glazbenu instalaciju ne prezentira ljudima već biljkama. Inspiraciju je našao i u Jensenovoj knjizi “Mit o ljudskoj superiornosti” gdje se na primjerima obrađuju teme kao što su inteligencija biljaka, komunikacija među njima te inteligencija ostalih s kojima dijelimo planet, no ustrajemo u tome da smo im superiorni.

 U sklopu festivala dolaze djevojke iz udruge Održivi otok iz Jelse sa otoka Hvara, koje 16. srpnja dolaze predstaviti prvi broj otočnog časopisa O., nastao kao rezultat suradnje, dijaloga i ideja tijekom aktivnosti i neformalnih susreta u okviru raznih programa udruge Održivi otok. Uredništvo sačinjava pet žena koje su povezane biografskom činjenicom života na otoku, a dobra energija koje je pratila njihove susrete materijalizirala se na stranicama prvog broja časopisa O.

Svakog petka počevši sa 14. srpnja u café baru MiK organizirane su improvizacijske svirke glazbenika, a ciklus otvara Garbage Epic Ensamble, koji je nastao prošle godine u sklopu umjetničke kolonije Garbage Epic Art, u kojem glazbenici sviraju na instrumentima napravljenim od otpada. 

18. srpnja predstavit će se glazbeni performans Noćni let Višeslava Laboša. U ostavštini velikog glazbenika i kompozitora, silbenjanina Igora Kuljerića pronađeno je preko 20 sati obrađenog elektroakustičkog materijala nastalog u Zagrebu i Milanu 70-ih godina, od kojeg je za gotova, zaokružena djela iskorištena otprilike samo polovica. Kuljerićev Noćni let – reminiscencije na MBZ djelo je koje se navodi samo u jednoj autorovoj na pisaćoj mašini pisanoj biografiji, dok njegovi dnevnici otkrivaju da je riječ o radiofonskoj skladbi nastaloj u sklopu programa Retrospektive MBZ 1961.-1979. Radiofonski format je samo “jedan od mogućih oblika njezina javljanja”, piše Kuljerić, “a sekvence elektroakustičke prirode moguće je postaviti i drugačije”. Prema bilješkama o glazbenim materijalima koje je Kuljerić koristio Noćni let je presjek njegova dotadašnjeg elektroakustičkog rada, od tuda i naziv “reminiscencije”. Višeslav Laboš posljednjih mjeseci intenzivno radi na sređivanju Kuljerićeve ostavštine, istovremeno pripremajući i uređujući CD Igor Kuljerić: Impulsi, u izdanju Multimedijalnog instituta i seriji izdanja elektroakustičke glazbe hrvatskih skladatelja, a Laboš nam donosi live nastup: drugačiju interpretaciju Noćnog leta, koristeći se autorovim sirovim materijalima i reinterpretirajući ih svojim glazbenim jezikom.

Obzirom da je tema cijelog ovogodišnjeg festivala zvuk, tako su i radionice za djecu posvećene zvuku. Glazbenica i trubačica Andreja Kurelec Košavić od 24. do 28. srpnja vodit će radionicu izrade instrumenata pod nazivom Zvučna tišina, te će u petak, 28. srpnja biti javna prezentacija radionice u sklopu impro ciklusa u MiK-u, a glazbenih i kompozitor Nenad Sinkauz od 1. do 9. kolovoza void radionicu improvizirane glazbe Tvornica zvuka, koja se već nekoliko puta vrlo ispješno odvijala u Zagrebu, te će završna prezentacija biti 9. kolovoza ispred škole.

Kao i svake godine, Kino pod zvijezdama održava se svake srijede ispred škole a ove godine donosi svježe naslove dvaju dugogodišnjih partnera; Liburnia film festivala iz Opatije, koji nam kroz program Liburnia uplovljava donosi nove dokumentarne naslove, a Festival mediteranskog filma Split kroz program Kino Mediteran počastit će s nekoliko novih filmova kratkog i dugog metra s područja Mediterana.

Ove godine SEA predstavljamo i dvije izložbe: prva, naziva Dobre vode, otvara se u MiK-u 4. kolovoza i donosi presjek najzanimljivijih fotografija riječkog fotografa Marijana Blažine, koje dokumentiraju svojevrsnu hipi koloniju iz 1970-tih godina koja se odvijala na plaži Dobre vode na Silbi, a u kojoj su sudjelovali mnogi danas poznati umjetnici i producenti, poput Branimira Štulića, Vite Taufera, Gorana Lisice Foxa, Dalibora i Zorana Laginje, Marijana Blažine, članova umjetničkog kolektiva IRWIN, Igora Leonardija, Jerka i Mira Novaka, i drugih. Otvaranje izložbe uveličat će nastup nekih od aktera kolonije, a izložba će biti otvorena do 24. kolovoza.

Osim ove, u rujnu će biti predstavljena izložba camera obscure Tragovi Sunca, koja je nastala iz radionice izrade camera obscura voditeljice Tine Bele, na kojoj je napravljeno 9 DIY camera, postavljeno na karakteristične i specifične lokacije na Silbi 1. lipnja 2017., te jednu u suradnji sa agencijom Mia Tours na njihov katamaran Princ Zadra, koji svakodnevno spaja Zadar i Silbu. Kamere će dokumentirati kretanje sunca do 1. rujna 2017., a 20. rujna će biti otvorena izložba s rezultatima ovog sunčevog eksperimenta.

VIše o Silba Environment Art i programima potražite na službenoj stranici.

Ove godine voditelj umjetničkog dijela kolonije bio je montažer i udaraljkaš Miro Micro Manojlović, koji je uz pomoć prijatelja glazbenika Ivana Marincela, Igora Pavlice i Frana Krste Šercara, izradio nekoliko sasvim novih instrumenata pa smo tako dobili: Doodley 1, 2, 3 i 4, Pločicofon, Ciglofon, Satellite of love, Space junk, Spiritualofon i Klifow. Osim koncerta na otvorenju izložbe, posjetitelji će i sami moći zasvirati na izloženim instrumentima tijekom trajanja izložbe. 

Otvorenje i koncert najavljeni su za 7. prosinca u 20 sati u Galeriji ZadART.

Izložba je otvorena do 11. prosinca, svakim danom od 17 do 22 sata. 

I ove godine, u suradnji s Kinom Mediteran i Liburnia Film Festivalom, bit će prikazano pregršt svježih filmskih naslova u improviziranom Kinu pod zvijezdama, a festivalska događanja bit će začinjena pomnim odabirom koncerata. Ove godine u goste dolaze Dražen Franolić i Kamenko Ćulap sa zvukovima arapske lutnje i raznih udaraljki, zatim francuska ska atrakcija JOKE, zagrebački avangardni sastav Franz Kafka Ensemble, zanimljiv i poseban zbor Čipkice, a festivalska događanja zatvaraju se koncertom pulske grupe Nola.

Silbensko kulturno ljeto nastalo je 2010. godine da bi se u sezoni lokalnom stanovništvu i gostima otoka Silbe ponudio kreativni i kulturni sadržaj, te se ovaj projekt s godinama proširio na umjetničku platformu SEA Silba Environment Art, koja i van sezone organizira razne sadržaje na Silbi. Silba Environment Art zamišljena je kao umjetnički comunity servis koji organizira umjetničko – ekološke radionice, umjetničke kolonije i rezidencijalne boravke izvan ljetne sezone, festival Silbensko kulturno ljeto u sezoni, projekcije filmova, video i ostalih multimedijalnih radova tijekom cijele godine, te nudi logističku i organizacijsku pomoć svima onima koji žele doći na Silbu i na njoj stvarati umjetnost ili pomoći u različitim umjetničko – ekološkim akcijama.

Silbensko kulturno ljeto održava se od 10. srpnja do 14. kolovoza na otoku Silbi. Detaljan program možete pronaći ovdje.