Kao dio aktivnosti Instituta za suvremenu umjetnost (ISU), u sklopu Europske prijestolnice kulture trebala je biti otvorena izložba 90e: Ožiljci. Kako je izložba, poput svih ostalih aktivnosti u sklopu EPK, odgođena do daljnjega, zagrebački je Institut na svojim službenim stranicama objavio izbor 90 tekstova iz devedesetih godina, koji se bave različitim aspektima umjetnosti Istočne Europe.

Riječ je o izboru iz građe prikupljene tijekom istraživačkog projekta koji je počeo 1997. u okrilju Soroševe mreže centara za suvremenu umjetnost (SCCAN). Ta je mreža devedesetih brojila 20 centara, a zagrebački je Institut za suvremenu umjetnost, tada SCAA – Zagreb, bio njezinim dijelom. Projekt je uključivao selekciju znanja o praksama suvremene umjetnosti tog vremena, težeći premostiti slabu vidljivost istočnoeuropskih praksi u globalnom kontekstu. U pripremi je bio zajednički kompendij zapisa o umjetničkoj produkciji koja je nastala između 1986. i 1997. godine, čiji je dio Institut za suvremenu umjetnost učinio dostupnim za besplatan pregled i preuzimanje, uz bibliografiju cjelokupne građe koja je također dostupna na njihovim stranicama.

Izbor uključuje kraće zapise na engleskom jeziku: preglede nacionalnih produkcija, opise izložbi, kao i kritičke refleksije o pojedinačnim fenomenima u umjetnosti, njezinoj kritici i recepciji. U širokom rasponu tema prisutni su, primjerice, tekstovi o eksperimentalnosti u rumunjskoj umjetnosti, preispisivanju povijesti umjetnosti u postkomunističkom periodu, aktivizmu u jugoslavenskoj umjetnosti osamdesetih i različitim umjetničkim tendencijama u regionalnom kontekstu devedesetih godina. 

Institut za suvremenu umjetnost djeluje u Zagrebu od 1993., prvo kao SCCA – Zagreb i program suvremene umjetnosti Instituta za otvoreno društvo, ključne instance za razvoj civilnog društva u devedesetim godinama na našim prostorima. 1998. godine ISU se odvojio od mreže i otada djeluje kao samostalna organizacija za koju središnji dio aktivnosti predstavlja izdavački program usmjeren na suvremenu umjetnost u domaćem, regionalnom i istočnoeuropskom kontesktu.

U današnje vrijeme, kada umjetnici/e iz Istočne Europe nalaze u nezavidnom položaju na svjetskoj umjetničkoj sceni čije se središte moći i dalje nalazi zapadnije, pa u pravilu bolje poznajemo zbivanja na zapadu no u nacionalnim kontekstima s kojima dijelimo (post)tranzicijsku sudbinu, svaka je razmjena znanja poput ove i više no dobrodošla. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.