SC – ZONA EKSPERIMENTA predstavlja radove umjetnika i umjetnica iz 60-ih godina koji su djelovali u Galeriji SC i MM centru. Radovi Eugena Fellera, Đorđa Jandrića, Duje Jurića, Željka Kipkea i Edite Schubert bit će izloženi u Galeriji SC. Program pod nazivom Rani eksperimentalni film i video u hrvatskoj 1960. – 1970., koji predstavlja radove sljedećih umjetnika: Mihovil Pansini, Ivan Martinac, Ante Verzotti, Tomislav Gotovac, Vladimir Petek, Milan Šamec, Zlatko Hajdler, Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Ivan Ladislav Galeta i Mladen Stilinović, postavljen je u potkrovlju Galerije SC.

U petak, 26. siječnja, u MM centru s početkom u 19 sati održat će se projekcija dijapozitiva Impro Mondays kao hommage umjetniku Draganu Pajiću Paji, bit će govora o povijesti MM centra te će se moći pogledati recentni eksperimentalni filmovi i video radovi sljedećih umjetnika: Josipa Bubaš, Ivan Faktor, Željko Sarić, Helena Schultheis i Vlasta Žanić. Izložba je otvorena do 26. siječnja, radnim danom od 12 do 20 sati.

Nedavna okupljanja mladih na zagrebačkim javnim površinama društvo je interpretiralo na mnoštvo načina. Nekima je to dokaz lijenosti i pasivnosti ove “privilegirane društvene skupine”, dok ih drugi shvaćaju kao političku poruku trenutnoj vlasti, bunt protiv aktualnih mjera za sprečavanje širenja pandemije. Mladi su se ispred Hrvatskog narodnog kazališta, na Mladosti i Jarunu okupljali i prijašnjih godina, a zatvaranje ugostiteljskih objekata pogodovalo je masovnosti takvih druženja. Grupiranja mladih koja mediji često kritiziraju zbog toga što se odvijaju na “neadekvatnim mjestima” povod su za pogled na stanje i uporabljivost javnih prostora koje Grad Zagreb nudi mladima. Gdje se to mladi Zagrepčani smiju okupljati i hoće li svi ponovno, zbog nedostatka kvalitetnijih namjenskih prostora, ipak pohrliti u ugostiteljske objekte?

Mladi bez utočišta

Za početak, evo nekoliko riječi o tome kako stručnjaci vide život suvremene mladeži. U istraživanju o stavovima mladih Instituta za društvena istraživanja i Zaklade Friedrich Ebert u Zagrebu navodi se kako “trećina stanovništva mlađa od trideset godina i ne poznaje ništa drugo nego postsocijalističku prijelaznu fazu, koju 1990-ih godina obilježava velika nestabilnost i nesigurnost”. Ono pokazuje kako je promjena sustava uvećala društvene razlike i nejednakosti šansi te kreirala značajnu ekonomsku nesigurnost. Neizvjesnost pri zapošljavanju i produljenje trajanja institucionaliziranoga obrazovanja dovelo je do otežanog socioekonomskog osamostaljenja mladih, ali i do njihova nedostatnog uključenja u procese društvenog razvoja. Teškoće pri osamostaljivanju potvrđuju i podaci iz istraživanja Eurostata (2018) prema kojima se udio anketiranih mladih od 18 do 34 godine koji žive s roditeljima kontinuirano povećava – s 70.7 posto 2011. godine na 75 posto 2018. godine. Za usporedbu, prosjek mladih Europljana koji žive s roditeljima znatno je manji i iznosio je 49 posto u 2018. godini. Već spomenuto istraživanje Instituta pokazalo je kako najmanje vlastitog prostora imaju mladi u urbanim sredinama. Istraživači navode i da je odluka o ostanku s roditeljima racionalna. Mišljenja su kako ispodprosječna plaća utječe na smanjivanje kvalitete života mladih koji se odluče na samostalan život. 

Suživot mladih s roditeljima i smanjivanje površine životnog prostora u gradovima uvećavaju važnost mjesta kakve Oldenburg u djelu The Great Good Place naziva trećim prostorima. Američki urbani sociolog dijeli društveni okoliš čovjeka u tri kategorije. Prvom kategorijom smatra kućanstvo, odnosno dom i naziva ga prvim prostorom. Drugi prostor je prostor rada, dakle mjesto poslovnog života. U treće prostore ubraja kafiće, restorane, knjižnice i parkove. Ovim pojmom opisuje sva neformalna mjesta okupljanja, socijalizacije i dokolice. Promatra ih kao izrazito važne za razvoj civilnog društva, povezivanje ljudi, ali i za razvoj demokracije, budući da omogućavaju dodir s različitostima. 

Trećim prostorima možemo smatrati i društveno-kulturne centre, objekte koji su svojevrsno utočište europske mladeži. Primjeri takvih prostora su Subtopia u Stockholmu ili UFA Fabrik u Berlinu. O ovim, ali i sličnim centrima koji su predstavljeni na konferenciji u staroj vojnoj bolnici u Vlaškoj 2016. godine piše Pejić. Kreativni centri omogućuju mladima, ali i svim zainteresiranima građanima prostore za stvaranje, uvježbavanje svakojakih vještina, razmjenu znanja, ali i socijalizaciju. Oni su najčešće multifunkcionalni ili se sastoje od više prostora koji su prilagođeni raznim namjenama. Mogu biti adaptirani kao umjetnički studiji, poduzetnički inkubatori, kao prostori za održavanje radionica i predavanja, knjižnice i prostori za tihi boravak, ali i kao prostori za socijalizaciju i opuštanje. U njima se organizira raznovrsna kulturna produkcija i javnih događaji, a oni su i dom raznovrsnih udruga civilnog društva. Ideja tih prostora nije novi koncept.  

U zborniku Uradimo zajedno: Prakse i tendencije sudioničkog upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj navodi se kako se praksa otvaranja društveno-kulturnih centara javlja već pedesetih godina prošloga stoljeća. Ona se temelji na ideji stvaranja prostora u kojima se mogu ostvarivati različite društvene i kulturne aktivnosti. Njih provode građani različitih profila i sposobnosti – mladi i umirovljenici, amateri i profesionalci. Centre je kreirala institucionalna politika, a slični omladinski centri otvarali su se i diljem SR Hrvatske. Gdje su oni sada? Početkom 21. stoljeća, većina takvih centara prošla je kroz proces restrukturacije pri čemu su iz njih izdvojene pojedine komponente koje su nastavile samostalno djelovati u specifičnom području. Kako zaključuju autori zbornika, takvi “kulturni centri i pučka otvorena učilišta ostaju taoci vlastite infrastrukture i potrebe za njezinim održavanjem, tako da nemaju previše prostora za programski razvoj”.

Studentska i alternativna kultura

Ipak, jedan takav centar je donekle “preživio” tranziciju. Studentski centar u Zagrebu bio je značajan zagrebački kulturni i društveni prostor namijenjen studentima. U monografiji Pola stoljeća Studentskoga centra u Zagrebu navode se zadaće centra po kojima je on organizirao “kulturni, zabavni, društveni i športski život studenata”.  Prema riječima njegova prvog direktora Vlatka Škarice, centrom su upravljali studenti. O prošlosti ovoga prostora svjedoči i Feđa Vukić u zborniku Savska 25 gdje navodi kako “su se upravo na središnjem prostoru Savske 25 dogodila i neka od masovnijih okupljanja studentske 1968. i 1971.” To je bio važan prostor jugoslavenske kulturno-umjetničke proizvodnje, posebice tijekom kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Centar i danas, sudeći prema Statutu skrbi za navedene potrebe, ali se iz godine u godinu njegova važnost za studentsku populaciju smanjuje. 

Pretvara se u prostor studentskog servisa i menze. Studentski centar je od 2013. godine pod sanacijom zbog duga od 120 milijuna kuna. Za provođenje sanacijskog procesa zaduženo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dok centrom rukovodi privremena uprava na čelu sa sanacijskim upraviteljem Mirkom Bošnjakom. Od većih “uspjeha” nove uprave treba izdvojiti gašenje Kulture promjene, protjerivanje subkulture skejtera iz Savske 25 uklanjanjem objekta SC Pool i Sretne kuće te oduzimanje prostora za rad filmskom laboratoriju Klubvizija. Iako prema navodima sanacijskog upravitelja centar od 2019. posluje pozitivno, on još uvijek nije službeno izašao iz sanacije. 

Značaj koji je u prošlosti imao Studentski centar sada su preuzeli drugi prostori. Vukušić u svome istraživanju o alternativnoj kulturi u Zagrebu navodi kako je najvažniji takav prostor AKC Medika. Njega je, nažalost, znatno oštetio potres. Trenutno stanje Medike opisala je na svojim web-stranicama udruga Attack. Ona upravlja objektom čiji je vlasnik Grad Zagreb. Navode kako su oštećenja znatna i onemogućuju rad 223 članova i članica, ali i održavanje 200 do 400 godišnjih događanja. 

Uključivanje mladih u različite udruge civilnog društva važno je za stvaranje i poticanje društvenog angažmana i odgovornosti kod mladih, kreiranje socijalnih veza, očuvanje vlastite kulture, ali i za promicanje multikulturalnosti. No jedan od najvećih problema takvih udruga, a istovremeno i problem mladih je nedostatak prostora. Istraživanje Kulture nove ističe ugroženost kulturnog sektora – 80 posto ispitanih organizacija pretrpjelo je štetu na uredskom prostoru, dok 57 posto ima oštećen prostor za kulturno-umjetničke aktivnosti. Potres i pandemija pogoršali su već problematično stanje koje pokazuju podaci iz zbornika Uradimo zajedno. U njemu se navodi kako je, odnosu na ostatak zemlje, civilno društvo najbrojnije u Zagrebu, ali i da 40,9 posto organizacija nema prostor za redovan rad. 

Nezavisni prostori u krizi

Jedan od rijetkih prostora koji bez naknade već dugi niz godina udomljuje različite udruge civilnog društva je Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, prva zagrebačka ustanova u kulturi utemeljena na spomenutom modelu civilno-javnog partnerstva. Prema riječima ravnateljice Janje Sesar, Pogon u suradnji s osnivačima čini sve kako bi organizacijama i umjetnicima omogućio koliko-toliko dostojanstvene uvjete rada. Napominje kako se prostor svakodnevno koristi –  zauzet je tijekom čitave godine, izuzev tri tjedna ljetne pauze. No potrebna mu je temeljita obnova koja se donedavno činila ostvarivom. Naime, nakon intenzivnog višegodišnjeg suradničkog procesa u koji su investirana značajna financijska sredstva, kreiran je projekt rekonstrukcije Pogona. Grad Zagreb je 2018. godine projekt prijavio na europski mehanizam financiranja naziva Integrirana teritorijalna ulaganja (ITU) čija je namjena bila obnova zapuštenih vojnih i industrijskih građevina.

Početkom 2020. godine obznanjeno je da je projekt uspješno prošao evaluaciju, no dodijeljena sredstva ipak nisu bila dostatna za njegovu realizaciju. Nakon toga je Grad Zagreb kao vlasnik prostora pristupio produljenju građevinske dozvole, što se, nažalost, nije dogodilo. Budući da nije donesen detaljni urbanistički plan za Trnje, ovakav tip rekonstrukcije više nije ostvariv. Ravnateljica poručuje kako ovo čini sudbinu prostora vrlo alarmantnom i neizvjesnom. Dodaje kako prostor nema centralno grijanje, prikladnu ventilaciju niti izolaciju od buke, a dodatno se devastira radi kontinuiranih oštećenja hidroizolacije koja se više ne može adekvatno sanirati djelomičnim zahvatima. Apelira na nužnost donošenja novoga plana i prikupljanja potrebnih financijskih sredstava za obnovu zgrade koja u suprotnom neće još dugo moći odolijevati zubu vremena. Napominje i kako popunjenost prostora ukazuje na njegovu nužnost za razvoj i opstanak nezavisne kulturne scene važne za grad. 

Iz navedenog je vidljivo kako se važniji zagrebački prostori namijenjeni mladima i kulturi mladih nalaze u stanju krize. Pod sintagmom prostori za mlade ne misli se samo na prostore druženja, već i na prostore koji omogućuju vaninstitucionalni grupni rad, kreativno izražavanje te razmjenu znanja i vještina. U europskim zemljama oni su čest izvor, ali i odskočna daska poduzetničkim aspiracijama kojih, prema istraživanjima, kod hrvatske mladeži kronično nedostaje. Skučeni stambeni prostori koji prevladavaju u gradu i suživot različitih generacija u njima ne omogućuju kvalitetno provođenje dokolice i grupiranje mladih. Postojeći institucionalni prostori su često isključivi, a prostori za najam su cjenovno nedostupni. Iako izgradnja ili revitalizacija prostora za mlade u ovim kriznim vremenima, dakako, ne treba biti od najveće važnosti, trenutna vidljivost mladih u javnom prostoru pravo je vrijeme da se zapitamo gdje su oni inače? I je li teza o “kafanskoj mladeži” točna ili mi jednostavno nemamo svoj treći prostor?

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Među brojnim programima danas devastirane Kulture promjene Studentskog centra u Zagrebu posebno se ističe Klubvizijin laboratorij analognog filma. Riječ je o jedinstvenom mjestu – “jedinom filmskom laboratoriju za ručno razvijanje filma u Hrvatskoj i šire”, kako stoji na njezinoj službenoj stranici, te projektu uvrštenom “u mrežu svjetskih neovisnih umjetničkih filmskih laboratorija”. Smještena u prostorijama SC-ovog MM centra, Klubvizija je tijekom deset godina djelovanja postala mjestom istraživanja mogućnosti umjetničkog rada s 16- i 8-milimetarskim filmom, kao i klasičnom fotografijom. Brojne radionice, predavanja, prezentacije i druga događanja učinile su Klubviziju ne samo rezervatom analognog rada na filmu, nego ponajprije važnim prostorom filmskog i vizualnog eksperimenta, koji je zahvaljujući svojim polaznicima i suradnicima, ali i trudom ljudi koji su ga vodili, prikupio i očuvao vrijednu opremu koja bi da nije korištena vjerojatno propala do neupotrebljivosti.

Srećom, tu su trenutna uprava SC-a i njezin dobrovibrirajući Voditelj kulture Davor Šišmanović da odigraju sanacijskog Vojka Vrućinu i na sve te rezultate desetogodišnjeg truda odmahnu rukom i kažu: “Ne može!” I to na način svojstven razini na kojoj su se do sada u SC-u pod sanacijskom upravom “rješavale” slične situacije: nenajavljenom promjenom brave bez ikakvog obrazloženja takvog ponižavajućeg postupka prema dugogodišnjim suradnicima. U utorak, 29. siječnja Klubvizija je konačno na svojem Facebook profilu objavila obavijest da “od siječnja ove godine Klubvizija više ne čini dio programa Studentskog centra u Zagrebu” te da se lab okreće potrazi za novim prostorom, označivši time uspješno privođenje kraju pustošenja Kulture SC-a.

Kako ističe Branka Valjin, koja je tijekom zadnjih nekoliko godina kao vanjska suradnica vodila Klubviziju, situacija je formalno čista: njezin ugovor koji se produživao na mjesečnoj bazi nakon prosinca naprosto nije produžen, a Klubvizija kao pravni subjekt koji je formalizirao svoj odnos s SC-om ne postoji, stoga je njezin status od početka godine postao pitanje (samo)volje SC-ove administracije. No Klubvizijino vulgarno protjerivanje s druge strane nipošto nije neočekivano: kao i s ostatkom Kulture promjene, smjer u kojem će se priča rasplesti počeo se nazirati nakon smjene Nataše Rajković s mjesta voditeljice Kulture SC-a. Njezin odlazak označio je otežavanje komunikacije vanjskih suradnica i suradnika Kulture promjene s administracijom i upravom SC-a, što je održavanje i planiranje Klubvizijinog programa počelo činiti nemogućim. U takvoj situaciji, pitanje ostanka Klubvizije u SC-u u 2019. godini otvoreno je, kako navodi Valjin, na sastanku u 11. mjesecu u kojem je sudjelovao Davor Šišmanović, no tada se od voditelja Kulture SC-a nije mogao dobiti konkretan odgovor.

Nakon što je – dosljedno Šišmanovićevoj želji da SC učini pristupačnijim mjestom – odgovor stigao u obliku promijenjenih brava, sva je komunikacija Klubvizijinih predstavnika usmjerena na šefa tehnike Vladu Horvatića, što je ujedno označilo i kraj bilo kakve mogućnosti razgovora o programu u 2019. godini. Horvatićeva je uloga isključivo da razriješi pitanje opreme ostale u Klubvizijinim prostorijama, koja je prikupljena donacijama članova, kao i Kinokluba Zagreb i Zagreb filma. Utoliko je način na koji je SC-ova administracija odlučila deložirati Klubviziju posebno neodgovoran, jer nisu napravljeni nikakvi prethodni dogovori s donatorima opreme koja zahtijeva posebnu brigu. Neobjašnjivom bezobzirnošću SC-ovih vladara proces je stoga nepotrebno zakompliciran: uz pravovremenu najavu prekida suradnje, Klubvizija bi na vrijeme mogla pronaći novo stanište i preseliti osjetljivu opremu bez višestrukog prijevoza.

A upravo je, srećom, potraga za novim prostorom sljedeći korak Klubvizijinih članova, kako je i objavljeno na njezinom Facebook profilu. Program će se, dakle, usprkos SC-ovom trudu da ga ugrozi nastaviti odvijati i u 2019. godini, a uzevši u obzir tempo kojim nestaje svaki trag relevantnih kulturnih sadržaja u SC-u, sva je prilika da je za Klubviziju tako i bolje. Što će pak biti s ostatkom filmskog programa u sklopu Kulture SC-a nije teško procijeniti: stavovi Šišmanovića i njegovih šefova odavno su poznati, a najavljene projekcije europskog festivalskog mainstreama u Kinu Forum i MM centru u tom smislu potvrđuju odmicanje od sadržaja zbog kojeg je SC donedavno bio važnim mjestom umjetničkog eksperimenta i nezavisne kulture.

Film koji dirljivo i angažirano portretira život radnika na marginama brazilskog društva ostvario je zapaženi uspjeh na nekoliko prestižnih svjetskih filmskih festivala (IndieLisboa, IFFR, San Sebastian…). “Životi siromaštvom pogođenih i potlačenih radnika koji su toliko pridonijeli brazilskom ekonomskom boomu i prije su bili portretirani u suvremenom filmu, ali jako rijetko sa svježinom, inovativnosti i poštovanjem kakvoga vidimo Arabiji“, poručuju organizatori u najavi događanja.

Kratke slike su projekt posvećen inovativnim filmskim strujanjima, a programska cjelina Proširena slika, u okviru koje se prikazuje Arabija, bavi se odnosom kinematografije prema društveno-političkim zbivanjima.

Prije projekcije filma Jelena Ostojić o filmu, radničkim pravima i projektu Arhiv radničkih borbi razgovara s Katarinom Jaklin i Josipom Jagićem. Program se realizira u suradnji s Multimedijalnim institutom, a ulaz je besplatan. 

Treće izdanje Kulturpunktove kviz-o-rame održava se u sklopu Ganz novog festivala u jednom od najživljih prostora inovativne i eksperimentalne kulture kojem uslijed štetne sanacijske politike prijeti nestanak. Koautori kviza su Lana Pukanić i Vatroslav Miloš.

Dovoljno je da dođete u atrij &TD-a pola sata do 15 minuta prije početka kviza i prijavite svoj tim (tri do pet članova) moderatorici. Kotizacije nema, a nagrade za pobjednike dijelimo u suradnji s kinom Europa te nakladnicima Fibrom i Sandorfom.

Kulturpunktovu Ganz Kviz-o-ramu u suradnji s Kulturom promjene SC-a organizira Kurziv, nakladnik portala Kulturpunkt, udruga koja djeluje od 2009. godine provodeći edukacijske programe u poljima suvremene kulture, umjetnosti i medija, afirmirajući kritički diskurs i dokumentirajući rad nezavisne kulturne scene.

Ganz novi festival, međunarodni festival razvojnog kazališta, održava se od 20. do 23. rujna u Studentskom centru. 

Osmo i posljednje Ganz novo izdanje ponovo je udružilo umjetničke snage s Dance_Inn Autumn festivalom koji se fokusira na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art, a spaja se i s proslavom 10. rođendana umjetničke organizacije Kik Melone.

Svoje će umjetničke priče 39 umjetnika iz 9 zemalja (Austrije, Hrvatske, Islanda, Japana, Kanade, Njemačke, Slovenije, Španjolske i Švicarske) ispričati kroz 16 izvedbi, 2 radionice, instalaciju, projekciju i dvodnevnu izvedbenu konferenciju.

Festival u četvrtak, 20. rujna, otvara program Emotivno mapiranje &TD-a u kojem će šestero autor/ica mlađe generacije koji su u Zagreb došli zbog studija, a koji su dio svojega obrazovanja proveli na stolicama &TD-a, predstaviti šest site specific priča, odnosno književnih instalacija. 

Dance_Inn Autumn 2018., mini pop up festival, donosi predstavu Turning solo, nastavak serije radova kojima isključivo pomoću tijela te pokreta koreografkinja Isabelle Schad portretira izvođače kanalizirajući njihove osobne ritmove i energije u fiksirane koreografije. Predstava Michikazua Matsunea  Goodbye temelji se na oproštajnim pismima raznih ljudi napisanima iz različitih pobuda – između ostalih, pismu koje je carica Marija Terezija dala svojoj kćeri Mariji Antoaneti na dan kad je ova odlazila u Francusku, pismu koje je slijepi čovjek napisao svome uginulom psu vodiču, pismu kamikaze svojoj djeci sročenom prije odlaska na zadatak, oproštajnom pismu Kurta Cobaina. 

A na Ganz nam stiže i hvaljena i nagrađivana Things Easily Forgotten, intimna predstava za samo pet članova publike. U sklopu Ganzove programske linije najboljih repriznih programa Staro dobro je uvijek ganz novo! ponovno nam stiže i diljem svijeta igrana, hvaljena i nagrađivana predstava Your Majesties  Marte Navaridas i Alexa Deutingera. Švicarski svestrani umjetnik Daniel Hellmann dolazi na Ganz s predstavom Traumboy koja preispituje dvostruka mjerila hiperseksualiziranoga kapitalističkoga društva u kojem živimo. Kazališni redatelj i dramaturg Saša Božić na festivalu će predstaviti svoj novi rad u nastajanju Bolji život koji će svoju premijeru doživjeti u listopadu u Teatru &TD. 

Umjetnički kolektiv Kik Melone povodom 10. godišnjice rada poziva na dvodnevnu izvedbenu konferenciju na temu umjetničkoga rada, zajedništva i kreativnoga preživljavanja, a koju organizira grupa autora/ica: Marko Gutić Mižimakov, Umberto Lancia, Silvia Marchig, Josip Maršić, pavleheidler, Iva Nerina Sibila i Jasen Vodenica.

Islandska umjetnica Ásrún Magnúsdóttir poziva na izvedbu Listening party koja se bavi slušanjem glazbe i slušanjem tinejdžera. Projekt nastaje u suradnji s 30-ak zagrebačkih tinejdžera i jedinstvena je prilika za druženje s dobnom skupinom koju se često krivo shvaća, ali i za povratak u vrijeme koje je, za većinu nas, odavno prošlo svršeno. Poziv za sudjelovanje na radionici i u izvedbama predstava još uvijek je otvoren za mlade od 13 do 17 godina, stoga se javite na mail adresu. Prijave su otvorene i za još jedan Ganzov edukativni projekt – radionicu kanadsko-islandske umjetnice Angele Rawlings pod nazivom Aktiviranje geopoetičnog. 

A na trećem izdanju Kulturpunktove Kviz-o-rame izazivamo vas na promišljanje medijske pismenosti i nezavisne kulture u turbulentnim vremenima. Prijave timova s imenom i uz naznaku broja sudionik/ca primamo na fejsu i na mail adresu. Kviz-o-ramu organizira Kurziv, nakladnik portala Kulturpunkt. Koautori kviza su Vatroslav Miloš i Lana Pukanić.

Ganz, koji je dva puta nominiran kao jedan od pet najboljih hrvatskih kazališnih festivala (Nominacije za Teatar.hr Nagradu publike 2013. i 2015.), ove godine održava se posljednji put. Naime, Sanacijska uprava SC-a krajem srpnja smijenila je Natašu Rajković, voditeljicu Kulture SC-a, autoricu programske koncepcije Kultura promjene, u sklopu koje je Ganz, kao i drugi brojni projekti, nastao i prema kojoj je osmišljen i realiziran. Vizuale za osmo, posljednje izdanje Ganza, dizajnirali su mladi dizajneri Miran Bašić i Otto Kušec, poznatiji kao 2dizajnera, u suradnji s Kulturom promjene. Ganz na svojim promotivnim materijalima priča sedam svjetskih jezika, jezika zemalja čije su kulturne institucije i fondacije u proteklih 8 godina podržavale rad Ganz novog festivala. To su zemlje, poput Islanda, koje svoju kulturu i umjetnost cijene i visoko vrednuju, naglasila je umjetnička voditeljica festivala Silvija Stipanov. 

Ulaz na sve programe je besplatan. Sve informacije dostupne su na službenoj stranici.  

Bosanskohercegovački scenarist, producent i redatelj Danis Tanović proslavio se ratnom dramom Ničija zemlja koja mu je 2001. donijela Oscara za najbolji strani film te Zlatni Globus, a svoj uspješni niz nastavlja filmovima Epizoda u životu berača željeza te Smrt u Sarajevu. U svojem majstorskom predavanju zagrebačkoj će publici približiti nekonvencionalni pristup razvoja filma u kontekstu kombiniranja igrane i dokumentarne forme što Tanović u svojim radovima vrlo često i vješto koristi.

Filmovi poput Smrti u Sarajevu, nagrađenog Srebrnim medvjedom 2016., započeli su kao dokumentarci sa stvarnim intervjuima, na temu lika i djela Gavrlia Principa dok su se kasnije razvili u igrani rod s elementima glumačke slobode i improvizacije.

S druge strane, Tanovićeva drama Epizoda u životu berača željeza koja je osim Srebrnog medvjeda za najbolji film 2013. osvojila i posebnu nagradu ekumenskog žirija te Srebrnog medvjeda za najbolju mušku ulogu, igrani je film snimljen na dokumentaristički način čime se potvrđuje tanka granica između dva roda i uspješno međusobno prožimanje. Film je snimljen za nevjerojatnih 9 dana i skroman budžet od 30 tisuća eura, a nitko u od glumaca nije bio profesionalac.

Iako za sebe kaže da nema „stil“, Tanović se već kao mladi redatelj u povijesti kinematografije istaknuo kao najnagrađivaniji debitant vrlo specifičnog načina prikazivanja aktualnih, teških tema.

Ulaz na masterclass je besplatan.

U kružnom prostoru arhitektonski vrhunski izvedenog Francuskog paviljona Hršak i Novak postavit će svoje site-specific kiparske instalacije ambijentalnog karaktera. Na prvi pogled, njihove dijametralno različite instalacije postati će dijelom jedne logične cjeline. Dispozicijom njihovih djela stvaraju se novi odnosi u kojima će posjetitelji, ulaženjem tijelom u prostor, imati priliku otkriti novu dimenziju određenu odnosom arhitekture, materičnosti i virtualnog, gdje se konačni trenutak spoznaje otkriva u pogledu prema okulusu, izvoru svjetla u kojem se potvrđuje težnja ka uspinjanju nanovo otvarajući pitanje pronalaženja začudnog u onom svakodnevnom. (iz predgovora Maje Flajsig)

Tomislav Hršak rođen je 1992. godine u Zagrebu. Završio je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok na smjeru grafičkog dizajnera 2011. godine te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutačno je na završnoj godini diplomskog studija na nastavničkom odsjeku na smjeru kiparstvo u klasi Daniela Kovača.

Vladimir Novak je rođen 1987. godine u Zagrebu. Nakon preddiplomskog studija krajobrazne arhitekture, 2011. godine upisuje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je pod mentorstvom Slavomira Drinkovića, a trenutno završava diplomski studij u klasi Dalibora Stošića. Dobitnik je rektorove nagrade u akademskoj godini 2014./2015. Član je HDLU-a od 2016. godine. Živi i radi u Zagrebu i Lausannei.

Izložba se održava u sklopu interdisciplinarnog umjetničkog događanja Harmonija disonance. Njen program okuplja studente Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Muzičke akademije i Tekstilno­tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u zajedničkom predstavljanju heterogenih umjetničkih izraza i izvedbenih praksi koncentriranih u nekoliko dana zbivanja. 

Izložba ostaje otvorena do 12. lipnja.

Izložba se otvara upravo u galeriji u kojoj je 1971. godine izložbom pod nazivom Niz započela Žuvelina dugogodišnja karijera. Tada je, samo godinu dana nakon završetka studija slikarstva na zagrebačkoj likovnoj Akademiji u klasi prof. Miljenka Stančića, Žuvela stupio na hrvatsku umjetničku scenu te ušao u krug progresivnih aktivnosti pripadnika tzv. Nove umjetničke prakse. Svoj bogati umjetnički rad nastavio je u Splitu paralelno uz – za mnoge generacije mlađih hrvatskih umjetnika – iznimno nadahnjujuću profesuru na Umjetničkoj akademiji, gdje je prošle godine stekao naslov profesora emeritusa.

Aktualna Žuvelina izložba Spekulativno, sasvim u skladu s njegovim intrigantnim opusom i umjetničkim pristupom, kao i uvijek u tijeku njegova prisustva na umjetničkoj sceni u razdoblju od preko četiri desetljeća, napušta svaku izvjesnost i prikaza i imenovanja. Umjetnik se služi prepoznatljivim „rukopisom“, propitujući sva postojeća sredstva obaju sustava označavanja koja su čovjeku dana na raspolaganje (i jezika/semantičkog i slikovno-skulpturalnog/vizualnog), i na sebi svojstven način otvara dinamičnu komunikaciju koja je izazov i gledanju i mišljenju.

Gorki Žuvela rođen je u Našicama 1946. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1976. predaje u Školi likovnih umjetnosti u Splitu, od 1995. na Studiju likovne kulture Sveučilišta u Splitu, a od 1997. predaje slikarstvo na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu gdje je 2016. stekao zvanje profesora emeritusa. Od 1971. izlagao je na mnoštvu samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Dobitnik je niza nacionalnih i međunarodnih nagrada.

Radno vrijeme Galerije SC i Francuskog paviljona je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Na ovogodišnjem međunarodnom festivalu suvremene glazbe, 5. Izlogu suvremenog zvuka, umjetnici iz Austrije, Belgije, Danske, Velike Britanije, Francuske, Hrvatske, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Slovenije, Srbije i Švicarske odvest će publiku na eklektično putovanje od elektronike, noisea, dronea i eksperimentalne glazbe, preko sound arta, DIY instrumenata, prostorne kompozicije do spoken word izričaja, post punka i suvremenoga jazza.

Međunarodno priznati francuski glazbenik i umjetnik Pierre Bastien, koji će nultoga dana festivala 2. svibnja u 21:00 (Polukružna dvorana) održati impro koncert s glazbenicima Franzom Hautzingerom i Alen Sinkauzom, u glavnom programu Izloga izvest će i svoj novi projekt Quiet Motors, 3. svibnja od 21:30 u Polukružnoj dvorani. Bastien gradi svoje instrumente/mehaničke sprave te ih koristi uz zvuk trube i projekcije cijeloga sklopa on-site, stvarajući time na vrlo poetičan način mehaničke skulpture na razmeđi glazbe i vizualnih umjetnosti. Oba koncerta realizirana su u suradnji s Galerijom Močvara.

Članovi berlinskoga puhačkog ansambla Zinc & Copper, trombonist Hilary Jeffery i hornistica Elena Kakaliagou, uz Gideona Kiersa za kompjuterom i mix pultom održat će koncert po završetku prvoga dana festivala s polaznicima radionice za trubače i oblikovatelje zvuka. Radionica će se održati od 1. – 3. svibnja u Teatru &TD. Koncert je na rasporedu 3. svibnja u 23h u Velikoj dvorani &TD-a.

Još jedna skupina radioničara izvest će svoj program. Riječ je o polaznicima 2. radionice elektroničke i improvizirane glazbe za djecu Tvornica zvuka pod vodstvom glazbenika i skladatelja Nenada Sinkauza. Radionica je bila namijenjena djeci u dobi od 8 do 11 godina, a u ovom su se edukativnom projektu, koji je trajao više od 2 mjeseca, mali budući glazbenici upoznali s mikrofonima, efektima, sintetizatorima…. Što su naučili poslušajte prvoga dana festivala, 3. svibnja u 19h, u MM centru.

S projektom Multimedijalni solarni sat Navijamo za Sunce stiže umjetnik Davor Sanvincenti. Riječ o neovisnoj platformi za promociju suvremene glazbe i zvukovne umjetnosti te participativnoj 4-kanalnoj instalaciji za neko osunčano vrijeme ispred nas. Navijanje počinje 28. travnja i ostaje trajno u prostorima Teatra &TD. IzRadionica Solarnog sata Navijamo za Sunce realizirala se u sklopu projekta Edukultura SC Kulture promjene SC-a uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.

Poljska umjetnica Ewa Justka dolazi s područja elektroničke noise glazbe, samouka je graditeljica instrumenata i profesorica elektroničke glazbe koja živi i radi u Londonu, a tijekom festivala održat će dvije radionice. U prvoj, jednodnevnoj radionici, Justka će voditi sudionike kroz stvaranje jedinstvenoga, višeslojnoga elektroničkog instrumenta i sklopa efekata – Voice Odder, a za vrijeme radionice Organski sekvencer sudionici će naučiti graditi elektroničke sklopove: kako lemiti, čitati sheme i podatkovne tablice, koristiti multimetar, a učit će i o funkciji osnovnih elektroničkih komponenti. Također, polaznici radionica održat će koncert, 5. svibnja u 20 sati, u Galeriji SC.

Mladi umjetnik Tin Dožić predstavit će se projektom re-okreti koji je nastao kao rezultat promišljanja i rada sa zastarjelom tehnologijom i elektroničkim otpadom. Recikliranje starih walkmana, CD playera i igračaka pribavljeni su elektromotori koji čine temelj ove izvedbe.

G.A.M.E. – Ghent Advanced Master Ensemble, glazbeni ansambl unutar Umjetničke škole pri Kraljevskom sveučilištu u Gentu okuplja mlade glazbenike koji dijele želju za dijalogom, stvaranjem novih djela i otkrivanjem recentnih pomaka u suvremenoj glazbi. Petero glazbenika izvest će pet kompozicija od kojih su tri hrvatske i jedna svjetska premijera. U igri su gitarske pedale povezane u niz, neonske lampe, midi klavijatura, koncertni klavir, klarinet, violončelo, udaraljke, kamere i solarni paneli. Slušamo ih 5. svibnja u 21:00 u MM centru.

Ovogodišnji Izlog donosi i filmski program, dokumentarni film Tony Conrad: Completely in the Present redatelja Tylera Hubbyja o životu i djelu američkoga avangardnog umjetnika, filmaša, glazbenika, kompozitora i sound artista, čiji su filmovi i skladbe od ranih 1960-ih predstavljali neku vrstu legende umjetnicima i glazbenicima diljem svijeta. Film gledamo 4. svibnja u 19:30 u MM centru. Projekcija je dio programske cjeline Iz kratke baze 25 FPS-a projekta Kratke slike posvećenoga nezavisnom i inovativnom filmu, a koji se održava svakoga četvrtka u MM centru.

U Francuskom paviljonu, izuzetno inspirativnom prostoru za zvučna istraživanja, održat će se dva koncerta. U četvrtak, 4. svibnja u 22:30, nastupit će saksofonistica Mette Rasmussen i trubačica Susana Santos Silva, obje jako cijenjene i priznate na suvremenoj glazbenoj sceni, a večer poslije splitski glazbenik Davor Gazde upoznat će publiku sa svojim radom na modularnim sintetizatorom. Za njega Gazde kaže da je ”glazbeni instrument bez početka i kraja, koji može biti najjednostavniji, ali i najkompliciraniji instrument”, a Francuski paviljon smatra svojim ravnopravnim partnerom u izvedbi.

U sklopu programa Explicit Music, američki udaraljkaš, skladatelj i vizualni umjetnik Eli Keszler predstavit će 5. svibnja u 22:30 u Polukružnoj dvorani &TD-a materijal sa svoga posljednjeg solo albuma Last Signs of Speed objavljenoga krajem 2016.

Skejter, vizualni umjetnik i glazbenik Sergej Vutuc, inženjer elektroakustike, glazbenik i glazbeni producent Miodrag Gladović, skladatelj i glazbenik Nenad Sinkauz te skejteri Dan Ibrahimović, Michel Kubaček i Mario Kunštek na Izlog stižu s projektom Poolsation, istraživačkim zvučnim performansom tijela u pokretu. Osim što vožnja skejta sama po sebi zvuči, ozvučena tijela skejtera, ozvučen skejt bazen te manipulacija, tj. korištenje dobivenih audio signala, vožnju pretvaraju u muzičku kompoziciju. Performans je rezultat Rezidencije Muzičkog salona, a pratimo ga na Skate poolu u Studentskom centru, 5. i 6. svibnja, u kasnovečernjim satima.

Šalter ansambl elektroakustički je ansambl improvizatora, koji čine neki od najinovativnijih pojedinaca glazbene scene Slovenije, Hrvatske, Srbije i Švicarske, okupljen na glazbenoj rezidenciji u vrijeme trajanja festivala. Glazbenici Roko Crnić (bas gitara, elektronika), Bertrand Denzler (tenor saksofon), Marina Džukljev (klavir), Tomaž Grom (kontrabas, elektronika), Jonas Kocher (harmonika), Samo Kutin (hurdy gurdy), Julien Mégroz (udaraljke), Srđan Muc (električna gitara, elektronika), Tena Novak Vincek (violina), Nenad Kovačić (udaraljke), Robert Roža (elektronika) i Irena Tomažin (glas, elektronika) na granici su slobodne improvizacije i kompozicije, pri čemu kolektivni procesi oblikuju srž glazbe. Ansambl izvodi četiri nove skladbe Bertranda Denzlera, Tomaža Groma, Roka Crnića i Roberta Rože. Koncert je na rasporedu 6. svibnja u 21:30 u Velikoj dvorani &TD-a.

Ovogodišnje izdanje Izloga suvremenog zvuka ugostit će i drugi u nizu od posebnih koncerata koji se održavaju u Berlinu, Zagrebu i Amsterdamu u čast života i duha nedavno preminuloga glazbenika Dannyja O´Reillyja, ali i kako bismo istovremeno, još jednom, proslavili život njegova dobroga prijatelja Dragana Pajića Paje. Cul-de-Sac Orkestar za ubrzanu evoluciju slavi živote i glazbu prijatelja, ali i 30,5 godina (ne)postojanja. Na rasporedu je 4. svibnja u 24:00 u Velikoj dvorani &TD-a.

Na festivalu ćemo slušati i „stare mlade“ prijatelje Izloga, Ansambl za suvremenu glazbu S/UMAS. Ovogodišnji koncert S/UMAS-a rezultat je Rezidencije Muzičkog salona u kojoj sudjeluju članovi S/UMAS-a pod umjetničkim vodstvom skladatelja i glazbenika, gosta prošlogodišnjega festivala, klarinetista Tima Hodgkinsona. Članovima glasovitoga nizozemskog underground benda The Ex nastalog 1979. u punk revoluciji, Andyju Moorue i Terrie Hesselsu na Izlogu će se pridružiti gajdašica Genevieve Murphy.

Kako zvuči punk u kombinaciji s gajdama poslušajte posljednjega dana festivala, 6. svibnja u 22:00 u MM centru. Nakon nastupa na austrijskom Elevate festivalu, austrijski elektroničari Radian predstavljanjem svojega novog albuma On Dark Off Silente, zatvaraju ovogodišnji festival u Galeriji SC u 24:00.

Poseban projekt donosi i post-program festivala. Audio vizualna umjetnica Hrvoslava Brkušić, glazbenik Hrvoje Nikšić i inženjer radioamater Željko Ulip u svome projektu Satellite Bouncing tijekom glazbene izvedbe na pianinu, indijskom harmoniju i perkusijama, a korištenjem radioamaterske stanice, šalju signale sa zemlje na satellite koji trenutačno prolaze kroz našu orbitu, a oni se modulirani vraćaju nazad. Kako to zvuči provjerite 10. svibnja u 21:00 u Atriju &TD-a.

Kratki najavni video za 5. Izlog suvremenog zvuka pogledajte ovdje. 

Sve informacije o festivalu potražite na istaknutoj poveznici i na Facebook stranici Muzičkog salona.

Ulaz na sve programe festivala je besplatan.