Priča o Attacku formalno počinje osnutkom Autonomne tvornice kulture – Attack! 1997. godine u Zagrebu, a udruga je uselila u prostor bivše tvornice lijekova Medika, s čijim se imenom kolokvijalno često poistovjećuje, krajem 2008. godine. Godinu dana kasnije, udruga potpisuje ugovor o korištenju prostora Medike na temelju kojeg i dalje plaća najam i režije unatoč tome što je istekao još 2011. godine. Rok ugovora na dvije godine određen je zbog očekivane izgradnje Kongresnog centra na istoj lokaciji, o kojem se počelo raspravljati još 2004. godine. 

Natječaj za spomenuti kongresni centar proveden je i financiran 2005. godine, a skoro 20 godina kasnije i dalje nije realiziran. Ipak, prostor kompleksa bivše tvornice Medika u Generalnom urbanističkom planu određen je kao dio područja turističke namjene na kojem se omogućuje izrada gradskog projekta – Kompleks kongresnog centra. Zbog toga, prema mišljenju Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada (danas Ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje), na njemu nije moguće izvoditi značajnije zahvate, izuzev poduzimanja “nužnih mjera hitnih intervencija i sanacija u svrhu sprječavanja daljnjeg propadanja objekta i mogućnosti urušavanja krovišta i nosivih zidova”. U međuvremenu, dotrajalost infrastrukture Medike više ne zadovoljava minimalne tehničke uvjete za rad, a već kompliciranu situaciju dodatno su otežala strukturna oštećenja koja je prostor pretrpio u potresu i nakon poplave 2020. godine. 

 “Odmah nakon potresa bili su statičari i napravili procjenu. Kompleks Medike građen je u različitim etapama, pa je prema tome i kvaliteta izgradnje po određenim dijelovima drugačija. Dio koji su koristili cirkuski umjetnici je oštećen u potresu i nije za upotrebu dok se drugi dijelovi mogu koristiti, a kao posljedica potresa i obilnih kiša, uništio nam se krov na galeriji gdje je sad rupa”, pojašnjava Burlović. Njena je zamjerka što unatoč brojnim apelima Gradu, nije postignut značajan pomak, a udruga ne može sama financirati troškove sanacije prostora, niti je za to ovlaštena.

Javni apel koji je Attack uputio gradskoj upravi nakon policijske racije samo je posljednji u nizu pokušaja da udruge dobiju odgovor na pitanje o budućnosti prostora u kojem provode programe financirane, između ostalog, iz javnih potreba u kulturi Grada Zagreba, i za koji redovito podmiruju dospjele obaveze. Dvadeset dana kasnije, upravitelj zgrade, Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, postavlja oznake o opasnosti od urušavanja po cijelom kompleksu. 

Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanje poslali smo upit o izvidima na temelju kojih je postavljena obavijest, kao i tome što Grad kao vlasnik prostora namjerava poduzeti u omogućavanju njegovog sigurnog korištenja. Od gradske Službe za informiranje i medije primili smo odgovor koji prenosimo u cijelosti:

“Prilikom prvog preliminarnog pregleda zgrada nakon potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu, kompleks Jukićeva – Pierottijeva 11 označen je narančastom oznakom kao privremeno neuporabljiv s preporukom detaljnog pregleda i mjera hitne intervencije koje su provedene odmah nakon potresa. Stanje zgrade utvrđeno je Elaboratom o stanju konstrukcije zgrade u travnju 2021. te je podnijet zahtjev za konstruktivnu obnovu koji se vodi pri Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. S obzirom na dugotrajnost navedenog postupka te nepredvidive vremenske uvjete kao i činjenicu da se unutar kompleksa nalaze prostori koji se i dalje koriste, Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, koje je upravitelj zgrade, naručilo je izradu i postavljanje znakova upozorenja od opasnosti od urušavanja na objektima. Znakovi su postavljeni na vidljiva mjesta unutar kompleksa i na svim ulazima kako bi se upozorilo prolaznike i korisnike na potencijalnu opasnost.”

Unatoč dugogodišnjim problemima sa sanacijom štete u prostoru koji koristi, gradska uprava opetovano ne reagira na apele udruge, zbog čega se stječe dojam da Attack trajno ostaje zaključan u labirintima gradske birokracije. Kad je riječ o očekivanjima od Grada, Burlović se vraća na nužnost izmjene GUP-a, bez kojeg nema pomaka u rješavanju pravnog statusa korisnika i sanaciji Medike. “Attack želi da se tamo stvore uvjeti za normalno funkcioniranje, da nam se omogući nesmetan i legalan rad, jer se u protivnom ugrožavaju svi naši programi koje nemamo gdje realizirati”, ističe. Stavljajući borbu za prostor u kontekst izmjene vlasti od “Bandićeve administracije do aktualne”, Burlović komentira da “bi bila velika ironija da baš ova trenutna vlast koja se diči svojim kulturnim politikama i razvojem urbane kulture, ugrozi našu egzistenciju po pitanju infrastrukture”.

Nove izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana najavljene su na 22. sjednici Gradske skupštine 27. travnja 2023., a u kontekstu Medike nabrojeni ciljevi javnih potreba te “preispitivanja i osiguranja potrebnih kapaciteta sadržaja javne i društvene namjene”, naslućuju mogući korak ka pravnom razrješenju aktualnih problema. Isti ciljevi istaknuti su i na posljednjoj, 35. sjednici Gradske skupštine održanoj 27. lipnja, na kojoj je najavljena javna rasprava o prijedlogu izmjena GUP-a. Prijedlog izmjena objavljen je već idućeg dana, 28. lipnja, kada je otvorena i javna rasprava u sklopu koje će se svi prijedlozi i primjedbe primati do 12. srpnja.

S ovim razvojem događaja, otvara se i pitanje nastavka rada udruga koje koriste prostore u Pierottijevoj 11 i provedbi njihovih programa za vrijeme potencijalne obnove prostora koje bi izmjene GUP-a konačno omogućile. U tom kontekstu Burlović ističe da smještanje udruge u “institucionalizirani” prostor nije rješenje. “Ne znam koje je idealno rješenje u vezi sanacije, a istovremeno nesmetane provedbe naših programa, mislim da je predaleko planirati i pričati o nečemu na razini što bi bilo kad bi bilo. Prvo Grad treba pokazati volju da se krene rješavati situacija u tom smjeru, a onda možemo razmišljati i planirati”, zaključuje. 

Najavljena promjena GUP-a tek je prva pretpostavka za rješavanje nesigurnih i nepovoljnih uvjeta u kojima korisnici Medike djeluju više od desetljeća, a preostaje vidjeti hoće li biti praćena i drugim koracima koji će osigurati razvoj ovog prostora kao autonomnog društveno-kulturnog centra. 

Među najprepoznatljivijima je svakako prostor Autonomnog kulturnog centra Medika, koji već više od deset godina osigurava prostor za rad brojnim umjetnicima i umjetnicama, aktivistima i volonterima, kulturnim radnicama i radnicima. O uvjetima u kojima Medika funkcionira nakon razornog potresa i u jeku pandemije, razgovarali smo sa Sanjom Burlović, članicom udruge AKC Attack koja upravlja prostorom.

KP: Kakav je prostor koji vodite? U čijem je vlasništvu i imate li potpisan ugovor? Kakvim biste ocijenili odnos s vlasnikom prostora?

Prostor kojim upravljamo nalazi se u staroj napuštenoj tvornici Medika u centru Zagreba. Osim AKC Attacka, prostor koriste i slobodni umjetnici/e, nezavisni kolektivi i udruge okupljeni u Savezu udruga Pierottijeva 11. Radi se o kompleksu površine preko 2000 m² u kojem su razni prostori prenamijenjeni prema potrebama naših programa kao što su klub Attack, galerija Siva, infoshop knjižnica Pippilotta, Filmski studio Medika, Hacklab, klubovi Mikro i Surogat, Glazbeni studiji za bendove i glazbenu produkciju (tri zasebne prostorije), ateljei (njih 13), uredi, sobe za rezidencijalne programa i boravak umjetnika.

Prostor je u vlasništvu grada Zagreba, a ugovor koji je AKC potpisao 2009. istekao je 2011. Nakon toga smo godinama u neprestanoj komunikaciji s Gradom u kojoj zahtijevamo,između ostalog, prenamjenu našeg prostora kako bi nam Grad produljio ugovor, no to se do sada nije desilo. Napomenut ću samo da je potresom u ožujku uništen dio prostora što nam sad uvelike otežava provedbu programa, jer naši programi su niskobudžetni i nekomercijalni, stoga nismo u mogućnosti pokrivati troškove smještaja umjetnicima u rezidenciji, gostima na dnevnim programima, iznajmljivati prostore za izvedbene programe i radionice.

Odnos s vlasnikom prostora je ispod razine lošega, gotovo da ni ne postoji. Kad se krene u neku komunikaciju, opći dojam je da se vrtimo u začaranom krugu u kojem onima koji imaju pravo donositi odluke ne pada na pamet poduzeti ništa. Ovdje prvenstveno moram istaknuti Gradski ured za kulturu i Gradski ured za imovinsko pravne poslove. Kad s njima ulazite u neke pregovore, ako se to može uopće tako nazvati, osjećaš se kao da si glavni junak Kafkinog Procesa.

KP: S obzirom na potres, koliko ste morali ulagati u popravke, jesu li vam i koliko u tome pomogle mjere donesene na lokalnoj ili nacionalnoj razini? Jeste li imali oštećenja nakon poplave te koliko je prostor koji vodite uopće primjeren vašem radu i aktivnostima?

Još nismo uložili ništa novaca u popravke nastale potresom jer je šteta prevelika da bi je mi mogli sanirati na način kako obično saniramo štetu, a to je DIY načinom rada i prikupljanja sredstava. Voda je prodrla u neke dijelove prostora, dosta smo toga spasili, ali su generalno u dosta lošem stanju. Mjere donesene na nacionalnoj i lokalnoj razini nisu nam nimalo pomogle u sanaciji, a moram i istaknuti da Grad Zagreb, koji je drugim subjektima za vrijeme pandemije ukinuo plaćanje rente, nama to nije napravio. Danas i dalje plaćamo rentu za prostore koji nisu upotrebljivi zbog štete nastale potresom.

Kada bismo dobili minimalne tehničke uvjete i još neke nužne intervencije važne za osnovno djelovanje u prostoru, mogli bismo reći da nam zadovoljava potrebe programa i aktivnosti. Zapravo konfiguracija, raspored, površina i količina prostora su nam savršeni za sve što želimo raditi, ali sama realizacija programa u njemu je više nego izazovna.

KP: Nakon višemjesečnog nestanka i programa i publike, u kojoj je mjeri pandemija utjecala na vaše ovogodišnje planove? Što očekujete od jeseni, na lokalnom i nacionalnom planu, i koje su vaše najveće potrebe u kontekstu prostora i daljnjeg rada?

Pandemija je uvelike utjecala na naše planove.  Tri mjeseca nismo mogli realizirati niti jedan od naših programa i sad ćemo na jesen kao posljedicu imati hiperprodukciju jer programi moraju biti završeni do određenog razdoblja, a mi smo tu, za razliku od nekih drugih organizacija u još većem problemu zbog štete od potresa. Osim toga, plan nam je bio održati i ljetni glazbeni festival, od kojeg smo zbog pandemije odustali.

Ne očekujem previše niti na lokalnom niti na nacionalnom planu, niti se opterećujem njihovim djelovanjima. Očekivanja postavljamo sami sebi i pokušavamo se sami izvući, uzdajući se u vlastite snage i prednosti koje imamo. U kratkim crtama najveće potrebe u kontekstu prostora i daljnjeg rada su: produljenje ugovora, prenamjena prostora, sanacija štete nastale potresom i poplavom. Kad se to riješi možemo pričati o daljnjim potrebama koje treba riješiti u prostoru Medike.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.